Friday, May 4, 2018

U potrazi za kapitalnom pastrvom u Sloveniji

Salmonidne vode u Hrvatskoj još nisu do kraja opustošene, ali se na tome jako marljivo radi. Poželimo li muhom bezbrižno loviti iole veće pastrve moramo u susjedstvo. Posljednje vrijeme najčeše biramo jedno jezero u Sloveniji gdje su prirodne potočne, jezerske i kalifornijske od 60+ centimetra vrlo uobičajene



Pastrvu bilo koje vrste od oko 50 centimetra dužine možemo smatrati jako dobrim ulovom na hrvatskim rijekam i jezerima

Nismo ju precizno izmjerili, ali s odokativnih 75+ centimetra ova natur riba nije neuobičajen ulov kod naših susjeda Sloveniji

- U prvoj razvojnoj fazi ribič umjetnom muhom želi uloviti što više riba. U drugoj fazi cilj na je uloviti što veću ribu. U trećoj razvojnoj fazi ribič jednostavno opušteno uživa u ribolovu. - Ovu zanimljivu i lijepo misao o evoluciji ribičkog mozga izgovorila je navodno gospođa Joan Wulff. Vrhunski ribič, turnirska bacačica muhe koja je pomela mušku konkurenciju, autorica brojnih članka i knjiga. Ukratko, jedna od najuglednijih osoba u našoj ribičkoj branši. No, slično kao što damama (ipak) ne bi trebalo previše vjerovati ako govore kako "veličina nije bitna", tako ni nama ribičima, u kojoj god razvojnoj fazi bili, ne treba previše vjerovati ako kažemo kako "ne volimo loviti velike ribe". Možemo biti u "trećoj razvojnoj fazi" godinama, opušteno slušati cvrčke i ptičice, uživati u lijepom zabacu muhe ili zalasku sunca na vodi. No, kada negdje nanjušimo kapitalnu pastrvu, taj se film odmah gasi. Lovački nagoni se bude, a adrenalin raste. Izazovu lova na veću ribu teško će odoliti bilo koji ozbiljan ribič. A najveći problem jest što kod nas u Hrvatskoj velikih pastrva ima zanemarivo malo, pa ono čega nema ne može se ni uloviti.

Tezi da u Hrvatskoj nema većih pastva neki će ljudi parirati činjenicom kako je na Gacki, jezeru Lokve, Cetini, Krki... eto baš nedavno ulovljena ogromna pastrva. Da, to je točno, ali te ribe nisu ulovljene mušicom i riječ je o iznimno rijetkim pojedinačnim primjercima. Realno, kod nas je svaka u prirodi odrasla pastrva preko 50 centimetra velika. Mnogi ribiči to ne vide u 10 izlazaka na vodu. Sve preko 60 je kapitalac, a pastrva preko 70 centimeta, bilo koje vrste, definitivno riba života. Većina naših ribiča takvu nikad nije ni vidjela, ne računajući pojedine vode gdje se tradicionalno puštala pokoja matica iz kanala uz ribnjak kako bi se podigao rejting vode. I te bi ribe misteriozno nestajale mjesec dana nakon početka sezone. S druge strane, i u naprednoj Sloveniji i u "zaostaloj" Bosni, velike se pastrve love na dnevnoj bazi. Soča, Idrijica, Sava, Ribnik, Pliva, Una i mnoge druge pružaju realnu šansu za svakodnevni susret s pastrvama preko 60 centimetra. Ne samo ubačenim "kalifama" i potočnima iz ribnjaka, već prirodnim ribama odraslima u rijeci ili jezeru. Nedostatak svih ti voda je što, nakon zbrajanja cijene dozvole, putnih troškova, smještaja i hrane, dobijemo iznos ne baš previše simpatičan čak i nadprosječno imućnom Hrvatu.


Transport stvari i opreme za jezerski ribolov može biti malo nezgodan, osobito ako dobro ne poznajemo put do vode

Kada se jednom nađemo na vodi punoj velikih borbenih pastrva brzo zaboravimo sve životne probleme, brige i nevolje

Uzevši u obzir sve troškove i dužinu puta naše je omiljeno mjesto za lov velikih pastrva jedno Jezero u Sloveniji. Lokalni dečki su nas zamolili da ga ne reklamiramo baš previše, kako ne bi ribiči sa svih strana navalili. Pa eto, naziv i lojkaciju ćemo preskočiti. Kome je doista stalo lako će ga naći jer su o tom jezeru mnogi opširno pisali, uključujući i one koji su nas molili da ne pričamo. Prednost ovog jezera je što cijena dozvole nije pretjerana, a ribe od 50-70 centimetara su redovit ulov. Ima, naravno, boljih i lošijih dana. Neki dan je voda bila ekstremno visoka i mutna pa smo ulovili samo dvije klase 70+, no bilo je dana kada se lovilo po pet šest i više takvih riba dnevno. Tu je bilo i prekrasnih prirodnih kalifornijskih kao i potočnih s crvenim točkicama i jezerskih, srebrnih s velikim crnim pjegama. Viđali smo, a i povremeno imali na udici ribe 80+. Što se ulova tiče to je definitivno ribolov iz snova.

Nedostatak ovog jezera je što se može loviti isključivo iz plovila, uz vrlo malo slobodnog pristupa obali. Ipak, najveći problem su smeće i teška prljavština. Pastrvama to izgleda uopće ne smeta, no ribičima sasvim sigurno da. Slovenija je inače jedna od najčišćih i najurednijih država u kojima sam ribolovio, no ovo je mjesto definitivno izuzetak. Neshvatljivo je da po ovom jezeru pliva kompletna ponuda kontejnera za smeće: boce, plastične vrećice, letve, lopte, stare cipele..., uz dodatak nafte i nekog strojnog ulja koje se lijepi za čamac i pribor. Odvratno. Kada ribe počnu gristi na to više ne mislimo, ali pri ulasku i izlasku situacija je baš gadna. Na jezeru čak postoji mehanička pregrada koja vjerojatno služi kako se smeće ne bi širilo i ugrozilo rad hidro-elektrane. Zašto se ljudi ne organiziraju i dovedu to u red nikada mi neće biti jasno. Ako ništa drugo, onda barem prilazne punktove gdje čamčiće stavljamo u vodu.


Slovenija je u odnosu na Hrvatsku vrlo čista i uredna zemlja, tako da je ovakav prizor na prilazu jezeru dosta teško razumljiv

Nakon ovoga smo za pranje odjeće, obuće, ribičke opreme i pribora morali potrošiti nekoliko žetona u prvoj autopraonici

Kako bilo, unatoč priličnom trošku, vremenu i stanovitim ekološkim devijacijama, Jezero u Sloveniji zasigurno je mjesto gdje ćemo se vraćati u nadi da ga jednog dana nećemo zateći bez pastrva, poput brojnih rijeka i jezera kod nas u Hrvatskoj. Ono što je sigurno, to jezero neće doživjeti sudbinu naših salmonidnih jezera, koje su nepoznati "entuzijasti", uz indiferntan odnos ribolovnih udruga, ekologa, ihtiologa i države, poribili: grgečima, šaranima, crvenperkama, babuškama, klenovima, štukama, somovima, babuškama, amurima i raznoraznim ribljim korovom, koji je istisno pastrvu. Mehanički otpad se iz bilo kojeg jezera ipak može očistiti no, unosom stranih vrsta riba potpuno uništeni eko-sustav dovesti u prvobitno stanje - jako teško. Tako, gledajući slovenske ribe i sve zadovoljne ribiče koji iz cijelog svijeta dolaze tamo ostaviti novce, sa sjetom se prisjetimo s ribičkog stanovišta uništenih Plitvičkih jezera, Sabljaka, Štikade, Bajera, jezera na Krki, Lici, Cetini... i mnogih drugih. Na stranu riblji endemi, koji su praktično izumrli i zaštitu prirode u cijelini, to su uz samo malo truda i pameti doista mogle biti vrhunske salmonidne vode. Zadovoljstvo za najprobirljivije ribičke turiste iz zemlje te svijeta te izvor prihoda za državu i lokalno stanovništvo. Ali... (alp)


Kalifornnijska pastrva nije autohtona riba u Europi, ali se ovdje ne mrijesti, pa se njena se brojnost lako može kontrolirati

Puštanje lijepih velikih riba, tamo gdje realno ne čine nikakvu štetu u prirodi, zalog je za budućnos našeg ribičkog športa

Wednesday, May 2, 2018

Suhom muhom na klena po barama i jezerima

Vodostaj rijeka nikako se ne stabilizira. Sava pogotovo oscilira zbog rada elektrana u Sloveniji, topljenja snijega i povremenih kiša. Nije da se ne ulovi, ali za klenolov to još nije ono što priželjkujemo početkom svibnja. S druge strane i dalje našpanan vodostaj jezera uz rijeku prilika je za doista dobru zabavu



Ovakav ambijent savršen je za ovaj način ribolova suhom muhom uz uvijet da u tom jezeru ima većih klenova

Kroz ovakav gustiš trebamo se provlačiti polako, pazeći na svaki valić, zvuk ili nagli pokret koji će otjerati ribu

U proljetnom razdoblju klenovi, crvenperke pa i štuke vrlo se ugodno osjećaju na poplavljenim livadama. Klenovi tu obično čupkaju mlade biljčice, no s osobitim zadovoljstvom kupe različite kukce i pauke koji ostanu zarobljeni na granju koje viri iz vode pa povremeno naprave grešku u koracima i bućnu u vodu. Na nekim jezerima ostatak se godine čini kako u njima uopće nema klenova. Pogotovo ne onih veći tipa 40-50 centimetra. No, oprezan ribič može se ovih dana po tom pitanju jako ugodno iznenaditi. Iako jezerske klenove vrlo mali broj ljudi ciljano lovi, pa su potpuno nenavikli na umjetne muhe i druge umjetne mamce, nisu baš lak plijen. Osobito kada se šuljaju među granjem i vlatima trave koje vire iz vode. Samo mala pogreška kod zabacivanja i zapeli smo za nešto u vodi, nakon čega obično više nema ribolova. Dok se ispetljamo ribe su već nestale iz plićaka.


Spužvicu pripremljenu za izradu osa, pčela i bumbara možemo uz minimalan trošak naručiti iz mušičarskih dućana po EU

Muhe od tvrde spuživice znatno su bolje i brže rješenje od hoblanja letvica, lijepljenja zrna kave i sičnih stvari na udicu

Što se izbora muha tiče, priča je krajnje jednostavna. Klen nije izbirljiva riba i pokupit će doslovce bilo što veliko što mu iznenada padne pred nos. Muhe od tvrde spužvice zgodne su utoliko što se jednostavno i brzo vežu, a odlično plivaju. Centimetar do centimetar i pol idealna je veličina za većeg klena. Takva neće biti strana ni krupnoj crvenperki. Sitnišima je pak prevelika tako da ju ne moramo micati s vode, ako kakvo neželjeno jato navali. Takve muhe mogu oponašati kornjaše, pauke, skakavce, no možda najzgodniji izbor su pčele i ose. Njima klen nikada ne prašta, ako se pridržavamo nekoliko jednostavnih pravila.

Riba mora vidjeti pad muhe na vodu, ali ne i pad predveza i strune. Ne lovimo i ne zabacujemo prije nego što dobro vidimo ribu koju želimo uloviti. Idealna daljina je oko 10-20 metara. Dobar bacač tu ne bi trebao imati probem pogoditi krug od oko jedan metar, što je dovoljno blizu da klen vidi i čuje pad muhe. No, bliže od 10 metara ne bi smo trebali prilaziti jer će tu klen lakše učiti pokrete štapom. Ako nas vide ili čuju priča je gotova. Oprezno šuljanje, pažljivo promatranje vode i mekano, brzo i precizno zabacivanje muhe ključ su uspjeha u jezerskom klenolovu. Znatno zahtijevniji ribolov od onog na rijekama poput Save. Ali, mala promjena nikada ne škodi... (alp)


Za razliku od nekih rijeka, klen od 50+ u jezeru je super-kapitalac za kojeg se treba naraditi

Thursday, April 26, 2018

Gacka dan poslije prvog udarnog vikenda

Nakon proljetne poplave rijeka se konačno vratila u korito. Vodostaj je savršen, no voda još uvijek nije dovoljno bistra za pravi ribolov nimfom na viđeno. Ipak, malim strimerom, suhom muhom ili nimfom na neviđeno iščeprka se pokoja dobra pastrva. Kako bi izbjegli gužvu i došli dan nakon što su svi otišli...



Iako je vodostaj Gacke optimalan, riba se teško vidi zato što je nakon proljetne poplave voda još uvijek blago zamućena 


Poneku dobru pastrvu moglo se uloviti i na površini, plivajućom imitacijom vodencvijetova (Baetis) i muljara (Sialis lutaria)

Kako je izgledao pravi početak ribolova na Gacki, nakon što se vratila u korito, a vrijeme proljepšalo čak i više nego što je uobičajeno za ovaj dio sezone, mogu samo nagađati. Naime, nisam se čak ni raspitivao kod poznanika i prijatelja kako su prošli. Prije dvadesetak godina cilj mi je bio doći prije svih i uloviti što više i što veće pastrve. Danas mi to ne izgleda ni lijepo ni pristojno.U mlađim danima posebno zadovoljstvo pričinjavalo mi je "vaditi mast" drugim ribičima. Pa, ako je okolo "konkurencija" predstava može biti samo zabavnija. Možda zbog godine proizvodnje, možda zbog klimatskih promjena, danas mi je pristup dijametralno suprotan. Važniji mi je mir na vodi, a ulov sporedan. Ako u vidokrugu ima previše ljudi otići ću što dalje. Čak i na terene gdje znam da nema puno riba, samo da me nitko ne gnjavi. Naravno, tu i tamo sresti nekog poznanika i malo popričati ne škodi. Dapače. U ponedjeljak poslijepodne, kada mi je već bilo dosta ribolova, krenuo sam prema automobila s namjeravajući svratiti u birtiju. Na pola puta naletio na Žaca iz Kupa river lodge-a. Odmah sam uočio kako je i on dehidriran pa smo udruženim snagama krenuli put Velebitskog.


U ovom razdoblju obale Gacke žute se od cvijetova velikog žabnjaka, kojem višak vode škodi manje nego ribičima


Imati skoro cijeli kilometar Gacke samo za sebe nije baš uobičajena pojava krajem travnja za lijepog i sunčanog vremena

Žac se upravo bio vratio s jednomjesečne ekspedicije po Novom Zelandu gdje su ga pozvali gosti njegovog apartmana u Gorskom Kotaru. Očito je nečim počeo odudarati od hrvatskog prosjeka, ako u hrvatskom "ribičkom turizmu" uopće možemo govoriti o nekom prosjeku. U Novom Zelandu, priča mi među ostalim Žac, situacija je upravo obrnuta. Ribičkih turista iz cijelog svijeta ima toliko da su lokalni ribiči počeli ozbiljno razmišljati o tome kako da im se ograniči pristup. A riječ je upravo o potrebi za mirom na vodi. U toj zemlji, naime, smatra se neuljudim prilaziti drugom ribiču bliže od 100 metra. Ako se nekog obilazi ne ide mu se bliže od tridesetak metara. Osim toga, kako bi pomogli ribičkom kolegi da ne ide na stranu koju je netko upravo lovio, ribiči na zadnjem staklu od automobila ostavljaju natpis "uzvodno" ili "nizvodno". Kako bi čovjek imao svoj mir u ribolovu. Kakva razlika u odnosu na nas gdje je nadobudni papak kadar obići drugog čovjeka iza leđa i zabaciti mu muhu doslovno preko strune. Nisam to jednom doživio. Baš zato..


Na kalifornijskim pastrvama vidljivo je da potiču iz ribogojilišta, ali u kategoriji ubačenih riba zdravo i uhranjeno izgledaju

U nekim europskim zemljama stvar se rješava na malo brutalniji način. Jednostavno, na određenom dijelu vode može biti ograničen broj ribiča. A i oni imaju propisan kod ponašanja, kako ne bi smetali jedan drugom. Mladen, jedan drugi prijatelj koji je ovo proljeće proveo loveći losose na jugu Švedske, ispričao nam je ovih dana na tu temu jednu baš zgodnu i poučnu pričicu. Na klupici uz samu rijeku Mörrum sjedila su dvojica starijih Šveđana te lagano pijuckajući pivce spremali pribor za ribolov. Mjesto je bilo osobito privlačno pa je i Mladen, neupućen u pravila, hrabro krenuo s namjerom da tu i lovi. No, srećom, na stazi se pojavio brzotrčeći Japanac. "Taj nikom nije rekao ni dobar dan, nego ravno preko klupice na vodu...", priča dalje Mladen. Tu se jedan od Vikinga lagano digao, prišao i na finom engleskom jeziku objasnio stvar. "Dobar dan! Znate, ovdje kod nas nije običaj ako vidite dva starija gospodina kako se spremaju za ribolov proći kraj njih bez pozdrava i zabaciti muhu baš tu gdje su oni naumili loviti. Ne gospodine, to nikako nije lijepo." Japanac se ispričavao nekoliko minuta, a Mladen prošao uz diplomatski: "Moj naklon..."


Zavoj prije Prvog mosta, inače poznat po obilju krupnih, ali vrlo teško ulovljivih pastrva, sada je djelovao potpuno prazno

A kako se "dan poslije" lovilo na Gacki? Iskreno, posljednjih godina u ovom dijelu sezone bilo je puno više i puno veće ribe. Donekle očekivano obzirom da su dva prethodna dana bile pod turbo ribičkim presingom. No, ranijih godina bilo je i dosta potočnih, dok je ovom prilikom bila samo jedna i to mala. Možda kakvih 30 centimetara dužine. Ni ulovljene kalifornijske nisu bile monstrumi. Samo tri ribice bile su u klasi 50, što je za Gacku granica neke pristojne ribe. Ostale male, no sve dobro uhranjene, čitavih peraja, borbene i u vrlo dobroj kondiciji. Čak i dvoručnim štapićem, koji je za pojmove ribolova na pastrvu teška artiljerija, bilo ih je zabavno vaditi. Dugi bjegovi, zračne akrobacije, petljanja u travu...  Ukratko, razni "problemčići" protiv kojih ribiči nigdje u svijetu nemaju ništa protiv. Netko sa strane možda bi rekao kako mučimo jadne životinje, no bolje je to nego biti nervozan i loše volje, pa daviti druge ljude. Uostalom, zato nam ribolov umjetnom muhom prvenstveno i služi. Ribice pustimo pa smo na kraju svi dobro raspoloženi. (alp)


Ova kalifornijska pastrva dugačka oko 50 centimetara bila je nažalost najbolja je riba koju smo taj dan ulovili na Gackoj

Thursday, March 22, 2018

Squirmy Wormy: Silikonske gliste s crne liste

Postoji nekoliko mušičarskih mamaca koji su iz raznoraznih razloga prilično omiljeni kod nekih ribiča dok ih mnogi drugi smatraju krajnje nesportskima na visinskim vodama. Uz svima poznato Jajčeko (Egg Fly Pattern), teške Jiggove i Booby stil muhe s plivajućim očima, noviji dodatak toj listi su silikonske gliste



Savitljiva mekana gumica daje ovom mamcu zanimljivu akciju, vrlo sličnu ponašanju nesretne gliste koja se utapa u vodi

Sam pomen gliste, odnosno gujavice kako se to pravilno kaže, kod većine naših ribiča umjetnom muhom ne izaziva osobito lijepe i prijateljske osjećaje. Prvenstveno zbog toga što je glista omiljen prirodni mamac krivolovaca na visinskim vodama. Živim glistama opustošeni su mnogi pastrvski potoci i rijeke u Hrvatskoj. Kakva je pak situacija s umjetnim glistama? Umjetni mamci, odnosno umjetne muhe u širem značenju, koji oponašaju gliste odavno su poznati. Međutim, bez mirisa i okusa prave gliste, oni nikad nisu bili ni osobito uspješni, a ni osobito popularni. Situacija se malo promjenila posljednjih godina. Naime, ribiči preko bare počeli su izrađivati gliste od mekanog silikona u raznim bojama prilagođene mušičarskoj tehnici zabacivanja. Prototip takve muhe je Squirmy Wormy iako postoje i druge "muhe" slična izgleda. Osobitost ovog materijala je da u vodi ima akciju nalik pravoj glisti u fazi utapanja. Leluja, uvrće se i vijuga. Upravo ta akcija, u kombinaciji s realističnim izgledom, čini ove mamce zanimljive ribama. Dodatna prednost je što se vrlo jednostavno izrađuju te ih lakoćom može sastaviti totalni vezački početnik.

No, lovi li to glistoliko čudo doista posebno? Neki ljudi tvrde da da. I u rijekama i u jezerima. Neki drugi ljudi, a u njih se ubraja i autor ove pričice, misle da ne. Odnosno, nije da se silikonskom glistom baš ništa ne ulovi, ali ona doista nije nešto što bi ugrozilo opstanak riba. Što se toga tiče nek njome lovi tko hoće. Dobra kolekcija nimfi, suhih muha i strimera, ako je u pravim rukama, bolja je od svih glisti. I gumenih i prirodnih. Međutim, zajedno s lošim glasom koji glista općenito ima u mušičarskoj branši, činjenica da je ovaj mamac izrađen od industrijski oblikovanog silikona te se u suštini ne razlikuje od mamaca za lov varaličarskim priborom, doveli su ga na "crnu listu". To su prezreni mamci koje educirani ribiči mušicom izbjegavaju. Vrlo slično kao tzv. Jajčeko (engl. Egg Fly) koje je izvorno oponašalo ikru lososa, no u našim krajevima je češće zamjena za kruh. Neuki primitivci, naime, ponekad prihranjuju pastrve kruhom i onda love takvim vunenim kuglicama. Kako to iritira normalne ljude, Jajčeko je zabranjeno na mnogim visinskim vodama u svijetu, a i kod nas. Odnosno i silikonska glista i vuneno "jajašce" su prihvatljiv mamac za druge vrste riba, ali ne i za pastrve na mušičarskim vodama.


Ne računajući UV-ljepilo i lampu, materijal potreban za izradu ovih mamaca je vrlo jeftin i lako se naruči poštom

Etiku na stranu, praktičan problemčić s kojim ćemo se susresti kada na tradicionalan način pokušamo vezati gumicu na udicu je urezivanje. Naime, gumica je toliko mekana da ju tanji konac reže "ko putar", ako samo malo jače pritegnemo. U suprotnom gumica se zajedno s kuglicama okreće oko udice i sve skupa klizi gore-dolje. Naravno, to ne želimo. Voljeli bi smo da nam sve čvrsto stoji. I na udici i drugdje gdje treba. Pokušamo li pak labavije motan konac učvrstiti trenutnim ljepilom, otkrit ćemo da ono otapa gumicu. Slično se ponaša i većina običnih lakova, no - značajno je naglasiti - ne i oni koji stežu pod UV-lampicom. Ako do sada niste koritili takav lak, a voljeli bi ste u kolekciji imati kojeg Squirmyja, ta je investicija nažalost neizbježna. Cijena samih gumica je zanemariva, no UV-lak i lampica može predstavljati nešto ozbiljniji trošak. Što se postupka izrade tiče, pretražujući pojam Squirmy Wormy na Internetu možemo naći niz dobrih filmića, koji ga detaljno prikazuju. Izaberite onaj koji vam se najviše sviđa. A možete pokušati i ovako:

Uz gumice, koje je lako naručiti poštom u bojama koje nam se čine zanimljive, potrebne su zakrivljene shrimp udice broj 10 ili 12, UV-lak i svjetiljka, dvije kuglice tungstena promjera 3-3,5 milimetra i malo osnovnog konca. Provučemo omču od tanjeg najlona kroz kuglicu tungstena, obuhvatimo njome gumicu i oprezno ju provučemo kroz tungsten. Isto napravimo i s drugom kuglicom. Dobra ukupna dužina gumice je cca 5-6 centimetara. Tungsten u ovom slučaju nema samo funkciju otežanja već veže gumicu na udicu. Udicu tada jednostavno provučemo kroz obije kuglice pazeći da ne oštetimo gumicu. Kako tungsten i gumica ne bi nekontrolirano klizili na vratu udice namotamo malo konca ispred i iza kuglica. Pritom koncem ne obuhvaćamo gumicu! Te dvije kvržice od konca, koje služe kao graničnik, lagano zalijemo UV-lakom i fiksiramo lampicom. Gotovo! Gumena glista je spremna za akciju. Cijeli postupak izrade traje manje od pet minuta. Nažalost ova "muha" nema predugi rok trajanja. Mekana gumica se vremenom ošteti i pukne obično pri zabacivanju. Za ozbiljan ribolov poželjno je odmah napraviti više komada. Ne škodi i igranje sa bojama.


Iako možda nije najelegantniji mamac za lov pastrva Squirmy Wormy će sigurno korisno poslužiti u nekim drugim prilikama

Ovakvom pokretnom silikonskom glisticom obično se lovi tzv. dead drift tehnikom, identično kao nimfama, sa ili bez indikatora trzaja. Bacamo uzvodno i gumicu jednostavno pustimo nošenu strujom nizvodno, na način kako se ponašaju i prave gliste koje nesretno završe u vodi. Kada struna ili indikator stanu - kontra. Vodom nošenu glistu povremeno možemo i malo cimnuti kako bi se gumica pokrenula. Rezultati ovakvog ribolova sigurno neće biti senzacionalni, kao što nam neki filmići sugeriraju, no ulovi se ponešto. Od pastrva i lipljana do raznih drugih riba nizinskih voda. Ono što još jednom treba naglasiti je da na ribolov ovim i sličnim mamcima mnogi tradicionalno odgojeni mušičari ne gledaju baš lijepo. Nemojte se iznenaditi ako vam neki stranac pristupi na vodi i na uljudan način pokuša objasniti kako gumenim glistama i jajčekom love samo zadnji neuki tutleki. Na nekim mušičarskim vodama takve silikonske "muhe" i službeno nisu dozvoljene. Dakle, poželjno je raspitati se prije ribolova kako bi izbjegli moguće neugodnosti. Najbolje je pak ako gumene gliste koristimo samo po nizinskim vodama, gdje sigurno neće iritirati nikog - osim riba. (alp)

Thursday, March 8, 2018

Kasetne role štede novac, prostor i vrijeme

Dobar ribič koji poznaje mušičarske strune različitih bacačkih i ribolovnih osobina te ih na vodi pametno koristi potrošit će neusporedivo manje novca na rezervne špule, a istovremeno znatno smanjiti prostor za prtljagu. Što je najvažnije, brzom izmjenom špula može se prilagoditi svakoj ribolovnoj situaciji

 

Jedan od nedostataka Large Arbor koncepta rola je njihov relativno mali kapacitet strune u odnosu na promjer role

Kasetne role za ribolov umjetnom mušicom ili Cassette Fly Reels, kako se zovu na engleskom jeziku, posljednjih godina sve su popularnije u dijelu ribičkog svijeta. Preciznije, kako je to iz prve ruke objasnio jedan poznanik detaljno upućen u statistiku prodaje ribičkog pribora, u Velikoj Britaniji su najprodavanije, dok u Italiji, primjerice, a i još nekim zemljama, malo koga zanimaju. Hrvatska definitivno spada u ovu drugu skupinu. Iako se role ovog tipa tu i tamo mogu naći na našim vodama, naši dečki ih obično kupe slučajno, zbog niže cijene ili estetike. O čemu je konkretno riječ, zašto su ove role nekim ribičima u svijetu toliko zanimljive, a drugima nisu, koje su njihove realne praktične prednosti i mane? Ima li ih smisla kupiti?

Iako se plastični umeci na špuli vrlo jednostavno zamjenjuju, role ovog tipa su relativno fine i osjetljive konstrukcije

Riječ je o varijanti tzv. Large Arbor rola koje su izrađene većinom od aluminija, ali s plastičnim umetkom (kasetom) u špuli koji se vrlo lako može izvaditi i zamijeniti. Kakva je u tome korist? Plastika, naime, u svijetu ribičkih rola označava lošiju kvalitetu, lošiju funkcionalnost i trajnost, uz razumljivo manju cijenu. Ekonomik varijanta, kako bi se to populazno nazvalo, a djelomično vrijedi i za kasetne mušičarske role. One doista jesu jeftinije i cijena im se kreće u rasponu od 60 do 300 eura. Uzmemo li u obzir da se prosječna cijena renomiranih mušičarskih rola kreće u rasponu od kakvih 200 do 400 eura, dok one skupe stoje od 500 eura na više, kazetene role su već u startu značajno jeftinije.

No, to ne znači da se jeftino više isplati. Ribič koji često ide na vodu i to čini godinama, prije ili kasnije kupit će razumno skuplju rolu koja traje čitav život. Takvih je na tržištu dosta. Recimo, autor ovih redaka je prije više od 40 godina kupio dvije Hardy Lightweight role koje su u međuvremenu izvukle tone riba i uz najminimalnije održavanje jednako dobro rade i dan danas. Neke takve role služile su i za dvije pa i tri generacije ribiča. Dakle, od oca na sina, od sina na unuka. I ništa im ne fali. Međutim, ono što se drastično promijenilo u posljednjih pedesetak godina su mušičarske strune. Izbor mušičarske strune neusporedivo više utječe na uspješnost i komociju u ribolovu od štapa i role. Danas više nema loših štapova. Onaj za 50 eura bolji je od najboljeg prije 50 godina. 


Plastični umeci za kasetnu rolu, osim što su neusporedivo jeftiniji od normalnih špula, zauzimaju manje mjesta u prtljazi

Tu možemo povući paralelu s ribolovom varalicom i plovkom. Ljudi imaju jedan plovak ili tri metalne žlice u džepu. Love li oni ribu? Naravno, i to ponekad vrlo uspješno. Međutim, želimo li doista dobro loviti ribu u različitim prilikama na vodi trebat će nam ipak nešto više plovaka i(ili) varalica. Ista je stvar s mušičarskim strunama. One danas imaju čitav niz različitih specijaliziranih namjena. Tko poznaje strune i zna koristiti njihove prednosti u prilikama za koje su napravljene lovi više riba. Čak i najbolji bacači i ribički tehničari to znaju i priznaju. Recimo, samo kao najbanalniji primjer, struna koja je odlična za ribolov laganom suhom muhom može biti potpuno neupotrebljiva za lov teškim strimerom. Ili, plivajuća struna neće biti od nikakve koristi ako su ribe dalje i na pet metra dubine. Bezbroj je sličnih primjera gdje određena struna u pravim rukama čini razliku.


Dvije kasetne role i sedam špula s različitim strunama pokrivaju sve, od dubinskog lova strimerom do male suhe muhe

Dakle, promjena mušičarskih struna ovisno o prilikam u ribolovu jednako je značajna kao promjena varalica u varaličarskom načinu ribolova. Onog časa kada se ribiču po tom pitanju konačno „upali lampica“, a pogotovo nakon što nauči razlikovati i pravilno koristiti strune različitih težina, profila i svojstava, prva misao su dodatne špule za rolu. Poželimo li nabaviti dodatne špulu za onu našu staru "najbolju rolu" postaje nam jasan smisao kasetnih rola. Naime, cijene špula za role standardnog tipa obično se kreću u rasponu od 30-50 posto cijene same role. Kod kasetnih cijena dodatnih plastičnih kaseta je samo 10-15 eura s tim što već kod same kupnje dobijemo dvije do tri rezervne. Tko koristi više struna u ribolovu, a nema u vrtu zlatni rudnik (ili se ne bavi politikom), ne treba previše razmišljati. Osim uštede u novcu, tu je i ušteda u prljazi i vremenu.

Nažalost, kasetne role nisu savršene. Dijelom zbog plastike, dijelom zbog toga što sami proizvođači ne žele da one budu doista savršene. Jer tko bi tada kupovao one špule za stotinjak i više eurića? Riječ je o rolama relativno krhke konstrukcije i otvorenog kučišta koje definitivno neće trpiti grubost, nemarno valjanje po vodi, šljunku i pjesku, lupanja po kamenju ili neredovito održavanje. Isto tako to nisu role u koje bi smo se mirne duše pouzdali u ribolovu na vrlo krupne i borbene ribe tipa tuna, tarpon, veliki losos i slične. No, za lov pastrva, lipljana, klenova, bolena, pa i štuka kakve se kod nas love su i više nego dobre. Kvaliteta i osobine role, naravno, djelomično variraju od proizvođača. Neupitno najbolje i nagrađivane kasetne role danas proizvodi britanska tvrtka Hardy. No, ni Greys, Snowbee ili Airflo, koji su znatno jefitiniji, nisu bitno lošiji. (alp)

Iako je ribama potpuno svejedno kakvom rolom su ulovljene, ne škodi kada (i) taj komad pribora pametno biramo

Monday, March 5, 2018

Kako topljenje snijega može pokvariti ribolov

Nedjelja na Gacki. Početak nove ribičke sezone. Nakon polarnog vala u veljači, snijega i debelih minusa končno je toplije. A već oko deset sati sunce. Divota! Snijeg se topi na očigled, skidaju se zimske jakne, veste... Možemo li zamisliti nešto bolje. No, nagla zatopljenja u ribolovu ponekad imaju i svoje nedostatke



Zimski ugođaj na Kopsinom zavoju i "crvena kućica" koja je čini se preživjela još jednu zimu pod teretom snijega

Tek koji dan ranije gacka je bila potpuno zametena visokim snijegom pod kojim su se rušili krovovi na kućama

U Ličkom Lešću je prvi ribolovni dan 2018. godine započeo savršeno. Iako je ujutro nebo još uvijek sivo, voda je bila bistra i relativno niska za rano proljetne uvjete. Jutarnje aktivnosti nema, ribe se ne vide pa - kao što ribičko iskustvo u takvim prilikama nalaže - počinjemo malim strimerima. Činilo se u prvi mah vrlo uspješno. Naizmjence vadimo pastrve. Ništa osobito veliko, ali vrlo lijepe potočne i kalifornijske u kategoriji 30 do 50 centimetara. Mladen i ja lovimo laganim dvoručnim štapovima i tonućim vrhovima, Ivica je na jednoručnom s tonućom strunom. Dvoručni su u laganoj prednosti sve dok je strimer u igri. No...

Već oko 10 sati sunce. Nema daška vjetra i ni oblačka igdje na vidiku. Počeli su izlaziti Baetisi, mali vodencvijetovi na Gacki popularno zvani Grbice. Ribe se tu i tamo dižu. Vidi se jasno da ih ove godine nema puno, no tu su. Ribolov strimerom je potpuno stao, u igri su emergeri i suhe muhe. Ne lovi se puno, tek tu i tamo koja dobra pastrva. Sada je vrlo očito, riba ima zamjetno manje nego nekih ranijih godina. Ivica se probio u Bare i tu je uspješan teškom nimfom. Pokazuje sličice nekoliko lijepih kalifa na snijegu. Žali se kako je ranije kod Prvog mosta vidio jato odvratno debelih kormorana. Nitko izgleda nije motiviran da ih lijepo kulturno upuca.

Čini se na početku ove ribičke sezone da je prekrasno lijepa voda s ne baš puno riba prizor koji ćemo često gledati

Osim krovova nekih kuća koji su se urušili zbog snijega, olujni vjetar porušio je i nekoliko stabala u drvoredu uz Gacku

Sunce je topilo snijeg gotovo na očigled. Gacka se počela lagano mutiti. Provjera na Internetu pokazuje da je do rano poslije podne bila viša za 10 centimetra. Vrijeme je i dalje idilično lijepo za ovo doba godine, no aktivnost riba je potpuno stala. Više se ne dešava baš ništa. Klasičan sindrom sniježne vode, koju ribe nikako ne vole. Ni na Gacki ni na drugim rijekama koje poznajem. Je li u pitanju samo nagli pad temperature vode koji im uspori metabolizama ili je u neka kemijska promjena u sastavu vode, koja loše utječe na aktivnost ribe teško je dokučiti. U svakom slučaju, kada se snijeg naglo topi ribe obično odmaraju. Tu nema pomoći.

Srećom na vodi je vrlo ugodna ekipica. Srećemo Žaca iz River Kupa Lodgea i još neke nove i stare poznanike. Jedno ugodno društvo normalnih ljudi s kojima se ne treba ni gurati na vodi, ni svađati, ni poslije slušati kojekakve gluposti u birtiji. U svim pauzama ribička diskusija je na nivou kakav se samo poželjeti može. Gdje smo putovali, što smo lovili, većinom o vodenim, tu i tamo o nekim dvonožnim ribicama... U međuvremenu smo se svi preselili u restoran Ribič. Izmjenjuju se sličice sa mobitela. Pastrve, lososi, lipljani, muhe, pribor, zanimljive ribiče destinacije po svijetu... I jedan svinjčić je tom prigodom usputno nastradao. Što može pokvariti jedan takav dan? Zapravo baš ništa, a pogotvo ne topljenje snijega. (alp)


Potočna kilašica vrlo neobične pigmentacije kod oka ima tragove neugodnog susreta s kormoranom


Tuesday, June 13, 2017

Početkom ljeta ribolov na Savi je najzabavniji

Približno u vrijeme kada divlje šljive uz rijeku počinju dobivati tamniju boju, na Savi oko Zagreba može se očekivati najbolji ribolov mušicom na klena i bolena. Ribe grizu preko cijelog dana, vodostaj je optimalan, a rijeka bistra i okružena zelenilom. Što je najvažnije, još nije prevruće za cijelodnevni boravak u prirodi



Ribolov na ovom dijelu Save doživljaj je vrhunske klase koji štimungom, ali i dobrim ulovom može privući najzahtijevnije ribiče

Standardni ulovi mušicom su boleni do 70 centimetra, kakvih ima relativno dosta, a nađu se i veći, čak i preko 80 centimetara

Boleni se jednako uspješno love finijim priborom za pastrve na blizu kao i dužim dvoručnim štapovima, kada treba dalje bacati

Iako klen nije lijep kao pastrva, ribolov suhom muhom u bistroj vodi na ribe u prosjeku teške 1-1,5 kilograma doista vrijedi truda

Zbog ubrzanog ukopavanja korita Save izgled ove rijeke mijenja se iz godine u godinu, tako da sve više nalikuje visinskoj vodi

Osim ribiča divljina Save privlači brojne vrste ptica tako da na istom mjestu možemo vidjeti rijetke crne rode, čaplje i kormorane

Malo je voda u Hrvatskoj gdje su ribe od preko 60 centimetara potpuno normalan i ubičajen ulov u ribolovu umjetnom mušicom

Nezgodna strana ribolova na Savi tijekom toplijeg dijela godine je gotovo tropska vrućina za koju se treba prikladno pripremiti

Friday, May 26, 2017

Kako iz belly boata opušteno loviti mušicom

Ako se razumno koristi, ovaj je tip plovila fenomenalno koristan i ugodan u prilikama kada ne moramo prelaziti veće udaljenosti po vodi. Međutim, takav ribolov nije potpuno bezazlen te se, bez pridržavanja minimalnih mjera sigurnosti, možemo naći u vrlo neugodnim pa i po život opasnim situacijama

 

Ribolov iz belly boat-a sličan je sjedenju u mekoj fotelji, samo što umjesto televizora i kokica gledamo u vodu i ribe na udici

Pogled na peraje i 60+ centimetra živih crnih točkica bolji je od većine sadržaja koje sjedeći u fotelji doma gledamo na televizoru

Belly boat, Ponton boat, Float tube su opće prihvaćeni nazivi na engleskom jeziku za mala plovila na napuhavanje koja se pokreću i upravljaju nogama, pomoću peraja za plivanje. Ruke su nam pritom slobodne za sve one poslove koje bi smo radili stojeći negdje na obali. Iako dnevni radijus kretanja takvog čamčića obično ne premašuje nekoliko kilometara, on može biti izuzetno praktičan u ribolovu na jezerima, sporotekućim rijekama pa i priobalnom moru. U ribolovu muhom često je bolji izbor od kajaka, kanua pa i ozbiljnijih ribičkih čamaca zato što možemo istovremeno zabacivati muhu, a nogama održavati željeni pravac kretanja i položaj u odnosu na vjetar i strujanje vode. Je li pedaliranje nogama manje ili više zamorno od veslanje rukama, tema je o kojoj možemo razmišljati. No, oko održavanje smjera u ribolovu mušicom dilema nema. Belly je broj jedan.

Naime, lovimo li iz nekog konkretnog čamca, osobito po vjetrovitom vremenu, održavanje smjera postaje veliki problem. Mušičarski zabac, za razliku od bacanja varalice, traje po nekoliko sekundi. Ako se plovilo pritom vrti na vjetru, ugodan ribolov praktično nije moguć. Postoje načini kako se to može donekle korigirati. No, svi oni traže puno posla, dodatne investicije, a pokretljivost i manevarske mogućnosti čamca po vjetru i dalje znatno zaostaju za belly boatom. Osim toga belly stane u prtljažnik automobila. Izvadimo ga iz kutije, napušemo i za nekoliko minuta spremni smo za akciju. Ako ribolovna voda nije blizu, možemo ga bez tuđe pomoći nositi na leđima kao ruksak, zajedno sa svom potrebnom ribolovnom opremom. Kilometar hoda nije poseban problem.


Ova kalifornijska pastrva klase 75+ cm ulovljena je na terenu gdje bez belly boata ribolov mušicom praktično nije moguć

Osnovna taktika i tehnnika ribolova iz belly boata je relativno jednostavna. Možemo bacati muhu i zatim raditi s njom isto što bi smo radili loveći sa obale. Tako možemo loviti suhom muhom, nimfom ili strimerom, koriteći plivajuće i tonuće strune. Dobro poznavanje tehnika lova različitim tipovima tonućih struna je možda najbitnije, posebno ako lovimo pastrve po jezerima. No, jednako tako muhom možemo loviti i sve druge vrste riba. Štuke, baseve, crvenperke, mnoge morske vrste... U ovom tipu plovila ne treba se opterećivati predalekim zabacivanjem. Petnaestak, najviše dvadeset metra je više nego dovoljno u velikoj većini prilika. Drugi način je da perajama veslamo uokolo i tako povlačimo muhu. Troling ili panulanje, kako bi to nazvali na Jadranu, je način prikladniji lošijim bacačima. No, u praksi obično kombiniramo jedno i drugo. Malo bacamo, malo se vozikamo i povlačimo muhe. Dosta zanimljiva pojava je da se ribe obično ne boje belly boata i veslanja peraja. Dapače, čini se da ih lagano komešanje vode perajama privlači. Vrlo često viđamo ih kako mirno plivaju u neposrednoj blizini, često ispod samih nogu. Ponekad se i ulove na tri četiri metra od vrha štapa. I to ne male ribe.


Ribolov nimfom u jezeru u početku može biti problem, no kada se ukomponira pribor i nauči tehnika, dobrih ulova ne manjka

Ako ju ne guramo ispruženih ruku u širokokutni objektiv, što je postao narodni običaj, riba od 60 centimetara izgleda ovako

No, prije nego se ugodno zavalimo u belly boat trebamo biti svjesni nekih vrlo značajnih činjenica vezanih uz vlastitu sigurnost. Najvažnije, plivački domet čovjeka u odjeći, s vadersicama i cipelama na nogama je vrlo skroman. Najbolje sami isprobajte u nekom plićaku, no kao grubu orijentaciju računajte kako postoji minimalna šansa da tako preplivate 20 metra. I to ako ste jako dobar plivač u odličnoj kondiciji. Ako nemate nešto što će vam olakšati držanje na vodi ili nekog poznanika u neposrednoj blizini šanse za preživljavanje su približno iste kao kada bi se automobilom zaletili u zid sa 100 km na sat. Vjerojatno i manje. Ne treba se bojati ovog načina lova, ali s belly boatom treba raditi pametno, ne precijenjujući vlastite (plivačke) sposobnosti.

U ribolovu mušicom čak se i najboljim bacačima dogodi da se ponekad zakvače udicom. Na obali je to samo mala nezgoda, no na vodi imajte na umu da muha slučajno zakvačena za ovaj tip plovila može imati učinak prilično sličan kao ledena santa za Titanic. Samo se tone malo brže. Posebno ako plovilo ima samo jednu zračnu komoru. Zato se ni u jednom trenutku ne smijemo opustiti kod bacanja. Duži štap dobro dođe, baca se uvijek sa strane, tako da struna i muha budu niz vjetar, a ako baš ne ide nikako drugačije troling... Rizik od neugodnih ili po život opasnih neprilika, uz osnovne mjere sigurnosti, značajno se smanjuje izborom odgovarajućeg plovila i dodatne opreme. U nastavku nekoliko korisnih natuknica iz praktičnog, iako ne uvijek pozitivnog iskustva.


Američka tvrtka Outcast je standard kvalitete u okvirima ove vrste plovila, no veliki nedostatak im je malo paprenija cijena

Prva stvar kojom se trebamo pozabaviti je izbor odgovarajućeg "čamćića". Ono što odmah moramo imati na umu je da ako potonemo, ostanemo bez pribora ili se slučajno utopimo zbog nekvalitetne izrade, tvornička garancija za greške u proizvodnji neće biti osobita utjeha. Pri izboru belly boata trebamo imati na umu nekoliko elemenata: cijenu, nosivost, konstrukciju, broj i raspored zračnih komora. Cijena ovih "čamćića" varira od kakvih stotinjak za anonimne tvrtke pa do 800 eura koliko stoji najskuplji Outcast Prowler. Ako želite možete kupiti najskuplji, no sasvim sigurno za ozbiljnije ribolove nipošto ne treba vjerovati jeftilenu. Sjedite li na toplom moru u kupaćim gaćama i perajama na nogama, nema veze ako čamćić za 500 kuna iznenada potone. No, na hladnom i dubokom jezeru, s vedersicama i cipelama na sebi uz hrpu odjeće i opreme... Daljnji scenarij prepuštamo vašoj mašti.

Dakle, cijena od 300-500 eura je ona koju uzimamo u razmatranje. Iduća kategorija o kojoj razmišljamo je nosivost. Neki imaju veću neki manju istisninu. Uzmite svoju težinu, plus težinu opreme i minimum 10 posto za "sigurno je sigurno". Provjerite deklariranu nosivost čamćića kojeg kupujete. Što se boje tiče, upadljivo obojeno je bolje. Ne radi se o estetici. Na moru će vas lakše uoćiti čamci u prolazu, na jezeru ili rijeci će vas lakše uočiti ako zatrebate pomoć. Slijedeći element o kojem razmišljamo je broj zračnih komora. Belly koji ima samo jednu komoru ili one koji imaju na sebi ventile nalik običnom luftmadracu za djecu u plićaku odmah eliminirajte iz konkurencije. Smisao je da ako se dio čamca ispuše ostatak ima dovolju istisninu za plivanje do obale. Prilikom pumpanja pridržavajte se uputa proizvođača i uvijek kontrolirajte ventile. Prepumpana komora širi se na suncu i može nenadano puknuti u sekundi.


Belly Boat tvrtke Guideline, s dvije komore, suhim sjedalom i pramcem, koji stoji oko 350 eura, smatra se razumnom kupnjom

Obzirom na konstrukciju razlikujemo nekoliko tipova ovih čamčića. Neki su okrugli, neki imaju formiran pramac.  Naravno, ovi drugi su bolji izbor jer čine manji otpor pri kretanju po vodi, posebno ako u ribolovu  mislimo prelaziti nešto veće udaljenosti. Drugi, ne manje važan konstrukcijski element je položaj stolice u kojoj sjedimo. U nekima sjedimo malo ispod, a u nekima malo iznad razine vode. Ne treba posebno objašnjavati zašto su ovi drugi bolji i koje važne organe čuvamo držeći ih na suhom, van hladne vode. Za čamčić sa suhom sjedalicom uvijek vrijedi izdvojiti nešto više novaca, osim ako nismo naumili riboloviti isključivo u toplim vodama, gdje takva konstrukcija belly boata neće ugrožavati zdravlje i mogući nastanak naše nerodjene djece. Čamčići s povišenom sjedalicom se brže kreću i bolje drže smjer jer je otpor vode manji, što im daje dodatnu prednost.


Obične peraje koje obučemo preko neoprenske nogavice na vedersicama sasvim dobro služe svrsi u velikoj većini slučajeva

Peraje su najvažniji komad dodatne opreme bez kojeg je ovaj tip plovila praktično neupotrebljiv. Nemojte ni pomišljati da nekud možete stići veslajući samo nogama. Što je posebno bitno, ako nam peraje tijekom ribolova slučajno otpadnu. Još gore je ako pritom i potonu. Doseći rukama noge mogu samo dobro razgibani ljudi i to u odličnom bellyju gdje se sigurno sjedi iznad razine vode. Postoje različiti tipovi peraja. Neke tonu, neke plivaju na vodi. Ako tonu potrebno ih je osigurati dodatnom uzicom vezanom za nogu. Postoje peraje koje oblačimo preko cipele što ubrzava postupak oblačenja i svlačenja, no znatno otežava plivanje, ako se slučajno nađemo u vodi. Drugi način je da cipelu skinemo i obučemo obične peraja za ronjenje bez cipela To je sigurniji, ali ponekad manje komotan način. Duže peraja omogućavaju nam brže i manje naporno kretanje po vodi. S druge strane, otežavaju nam ulaženje i izlaženje iz čamćića te hodanje po neravnom dnu. Izbor je stvar osobne odluke.

Dobre vedersice idući su dio opreme o kojem treba voditi računa. U hladnoj vodi vjerojatno najbolji izbor za lov iz bellyja je neopren. Bit će nam toplije, a u slučaju nezgode neopren olakšava održavanje na površini i plivanje. Ako su vedersice od dišućih materijala treba se ispod njih prikladno obući. Naravno, bez obzira na tip vedersica i materijal od kojeg su napravljene obavezan je dobro zategnut pojas. Ne radi se o estetici i komociji. Vedersice bez pojasa mogu nas u trenu dovesti u vrlo neugodne situacije, čak i kada hodamo po samo metar plitkoj rijeci. Padnemo li u vodu, ona će sav zrak potisuti u nogavice i tako nas preokrenuti naglavačke. Dosta nezgodan položaj za plivanje i disanje, posebno nasred nekog jezera gdje nam nitko na brzinu ne može priskočiti u pomoć. Ribolov bez pojasa na vedersicama je jedan od češćih razloga utapanja ribiča širom svijeta.


Zakvačena kalifornijska pastrva se nakon dugih bjegova po dubinama jezera, skokova i koprcanja konačno predala

Sigurnosni prsluk trebao bi biti obavezan dio opreme bez kojeg se ne ulazi u ovaj tip plovila. Postoje različiti tipovi prsluka, no u suštini trebamo razlikovati dva. Prsluk za napuhavanje je najkomotniji za nošenje. Ne ometa nam kretanje i rukovanje priborom, lagan je i zauzima minimalno prostora u prtljazi. Mane su mu što je skup i što nikad nismo 100 posto sigurni hoće li mehanizam za brzo napuhavanje raditi onako kako je zamišljeno. Druga varijanta su prsluci za rafting, kajak i slične sportove. Kod njih ne moramo brinuti rade li ili ne. No, takvi prsluci nisu baš najugodniji za cijelodnevno nošenje. Dosta je značajno znati kako većina prsluka ovog tipa ne drži čovjeka na vodi već mu samo olakšava plivanje. Ako ste slab plivač ili nemate kondicije - oprez!

Komad užeta kojim se po potrebi vežemo za plovilo je vrlo razumna sigurnosna mjera. Tijekom ribolova, prije ili kasnije, osjetit ćemo potrebu za ispuštanjem viška tekućine. Dok stignemo do obale, izađemo iz plovila, poskidamo i pootkapčamo sve potrebne dijelove situacija već može biti kritična. Posebno ako je obala takva da ne možemo komotno stajati, što s perajama na nogama nije jednostavno čak i na ravnom dnu. Nakon što zadovoljno odahnemo nikako nije lijepo ustanoviti da nam je čamćić nošen vjetrom otplovio van domašaja. Još gore ako smo slučajno ispali sa sjedalice negdje na pol jezera, mora ili rijeke. Komad užeta s dva karabinera garancija je da o takvim situacijama ne moramo previše misliti. Naravno, ako ga nismo zaboravili zakopčati.


Zračne akrobacije jedne dobre trokilašice nikad nije dosadno gledati, a još bolje je ako ih uspijemo i snimiti za uspomenu

Pauza na vodi, priprema za fotografiranje ulova i prilika za izmjenu ribičkih iskustava sastavni su dio ovog ribolova

Nepromoćiva vreća ili torba poslužit će nam za čuvanje svih stvari tipa rezervne odjeće, kabanice, fotoopreme, dijelova pribora, dokumenata... Općenito, pravilo je da stvari u ovom tipu plovila svedemo na nužni minimum. Ono najnužnije za ribolov, tipa muhe, predvezi, škarice, plus boca s vodom, nalazi se pri ruci, u pretincima na čamcu. Sve ostalo je u nepromoćivoj vreći koja, ako ju dobro zatvorimo pliva na vodi. Tako da stvari po mogućnosti ne potonu, ako se kakva nezgoda ipak dogodi. Ako imamo rezervni štap, zakvačimo ga za belly ili držimo u tubi. Treba imati na umu da mušičarski pribor sam po sebi ne pliva. Ispadne li nam iz ruku ili se okvači sa čamčića možemo ga zaboraviti. Ili provesti dan orući po dnu.

Plivajući podmetač je izuzetno koristan komad pribora koje će poslužiti u svakom ribolovu muhom, a u belly boatu posebno. Koristi nam za prihvaćanje i čuvanje ulova, ako ga želimo fotografirati bez suvišnog maltetiranja ribe. Osim toga, ako ga zakvačimo za čamćić i samo ostavimo u vodi služi kako kočnica po vjetrovitom vremenu. Može poslužiti i kao pomoćna košarica za odlaganje strune. S plivajućom mušičarskom strunom obično nemamo problema, no ako lovimo brzo tonućom i ona nam prilikom privlačenja sklizne u vodu, u klupku će kao kamen potonut na dno. Spetlja li se dolje za nešto izgubili smo lijep komad vremena za ribolov. Stavimo plivajući podmetač među noge izbjegli smo sve slične probleme vezane uz korištene brzo tonućih struna.


Dok se ribica malo odmara u plivajućem podmetaču možemo u miru odložiti pribor i izvaditi fotoaparat iz nepromoćive vreće

Od ostalih korisnih stvari vrijedi još spomenuti naramenice za nošenje čamca na leđima. Njih možemo kupit gotove baš za tu namjenu ili ih izraditi od neke gurte. Prve su neupitno ljepše i ugodniji za nošenje, a druge znatno jeftiniji. Pritom sasvim dobro služe svrsi. U nedostku tregera, možemo ih improvizirati od onog istog užeta koje koristimo kako bi se prikopčali za čamac. Iduća korisna stvar za nošenje u čamcu je pumpa. Postoje male ručne pumpe za dopumpavnje zračnih komora. Osobno više volim onu veću, koju držim iza sjedalice zajedno sa crijevom za pumpanje gdje mi nimalo ne smeta. U toku ribolova imam običaj tu i tamo izaći na obalu i provjeriti da li je sa čamćićem sve u redu, je li se nešto ispuhalo ili prepuhalo. Ta pumpa uvijek dobro dođe. Bez obzira na lijepo vrijeme u prtljazi uvijek treba imati dobru kabanicu. Prije ili kasnije će zatrebati. (alp)


Nakon što očistimo i operemo belly boat i svu dodatnu opremu, najbolje ih je raširiti na nekoj livadi i brzo osušiti naa suncu

Upoznavši malo bolje jezero loveći mušicom iz belly boata, više nam ne djeluje kako nepregledna sterilna vodurina bez ribe