Shock absorber na predvezu nekad i danas

Rastezljivi amortizer trzaja ugrađen u predvez odavno je poznato rješenje za slučajeve kada na relativno jakom štapu koristimo relativno tanak predvez ili relativno malu umjetnu mušicu. Suvremene gumice koje služe u ribolovu plovkom daju ovoj kombinaciji novu i zanimljivu dimenziju

Suvremena gumica osim što umanjuje mogućnost pucanja predveza služi i kao odličan plivajući indikator u lovu nimfama

U ribolovu umjetnom mušicom veličina udice i nosivost predveza moraju biti prilagođeni akciji štapa i težini strune. Ne samo zbog skladnijeg zabacivanja. Upotrijebimo li pretvrdi štap u kombinaciji s pretankim predvezom ili premalom udicom često ćemo gubiti ribe. Najčešće na samoj kontri, ali i kasnije, kod naglih bjegova ili skokova u zrak. Primjerice, stavimo li udicu broj 20 i predvez 0,10 milimetra na brzi stap klase 6 neće biti dobro. Problem možemo vrlo lako rješiti, ako umjeto šestice uzmememo mekanu trojku ili dvojku. To će riba vrlo teško prekinuti, osim ako se ne spetlja za nešto u vodi. Jedini problem u svemu je što dugi štap košta. Ako ga i imamo nošenje dva pribora okolo po vodi baš i nije najkomotnije rješenje.

Jednostavan način rješavanja ovog problema još početkom 80-tih opisao je Zlatko Bunjevčević iz Otočca kraj rijeke Gacke. Rijeka Gacka u to je doba već duže vrijeme bila kultna voda na kojoj se okupljala krema europskog fly fishinga. Gotovo da nema značajnijeg osobe iz te branše koja nije dolazila i lovila velike potočne pastrve osebujna izgleda i ponašanja, kakve se nisu mogle naći nigdje drugdje u svijetu. Domaće zvijezde tog doba bili su Bunjevčević i njegov učenik i prijatelj Milan Štefanac. O njima se 70-ih i 80-ih pisalo po svim europskim i svjetskim časopisima, a njihova imena pamte se i danas u svijetu. Iako je slavno doba Gacke odavno prošlo i pitanje je hoće li se ikad više vratiti. Nadajmo se da hoće. Kako su i zašto taj ugled, tradicija i neobično pozitivna međunarodna atmosfera izgubljeni u vremenu tema je neke druge priče.

Kako bilo, Bunjevčević je osim za strane časopise, u to doba redovito pisao i za časopis Sportski ribolov, glasilo Hrvatskog sportsko ribolovnog saveza. Iako skromno opremljeni ti su članci bili daleko ispred vremena u kojem su nastali. Mnoge ljude, uključujući i moju malenkost, zainteresirali su za ribolov mušicom.  Zahvaljujući njegovim redovitim kontaktima s najboljim ribičima na svijetu često su donosili i tehničke novine svjetske klase. Jedna takva bila je i amortizer u predvezu, odnosno shock absorber kako ga danas nazivamo. Bunja je u članku s kraja 70-tih opisao njemačkog ribiča Juppa koji se tih dana isticao ulovima na vrlo malu nimfu, vrlo tankim predvezima, služeći se pritom posebnom gumicom skladno ukomponiranom u predvez. Na njemu svojstven živopisan način opisao je i sve osobitosti te vlastito iskustvo lova gumicom. Tko je bio Jupp vremenom smo zaboravili, no Bunju i amortizere nismo. Barem mi stariji.

Zlatko Bunjevčević (desno) i njegov učenik Milan Štefanac na  Gacki vjerojatno krajem 70-ih godina

  
Nakon tog Bunjevčevićevog članka dosta nas u Hrvatskoj počelo je eksperimentirati s takvim amortizerima. Ne bez razloga. Tadašnje udice na brojevima manjim od 14 često su se odvijale, dok su predvezi držali skoro upola manje nego danas. Općenito, velika većina ribiča smatrala je svaki ribolov najlonom tanjim od 0,15 mm i udicom manjom od broja 16 besmislenim gubljenjem vremena. Juppov amortizer se nije pokazao lošom idejom, ali postojalo je nekoliko razloga zašto smo relativno brzo odustali. Prvo, bilo ih je teško nabaviti. Drugo, za tadašnje prilike bili su prilično skupi. Čak i nakon što smo otkrili kako je riječ o proizvodu koji izvorno služi u zubnoj medicini, trebalo se dosta natezati sa zubarima kako bi se dobio koji metar. Četvrto, tu je zubarsku gumicu bilo gotovo nemoguće dobro i trajno vezati na najlon. Bilo koji čvor, ni nakon poprilično posla, lijepljenja i lakiranja, nije bio pouzdan i znao je proklizavati. Nakon nešto trapavo izgubljenih riba sve je skupa palo u zaborav.

Priče sam se ponovo sjetio u razdoblju kada sam se bavio i ribolovom plovkom. Naime, kao kratka informacija za one kojima je lov plovkom neka druga strana svemira, postoji primarno natjecateljska tehnika lova tzv. štekom. To je vrlo dugački slabo savitljiv štap koji u svom vršnom dijelu ima ugrađen sistem s posebno, za tu namjenu, izrađenim gumicama. Prve gumice za šteku koje su mi sredinom 90-ih došle u ruke odmah su me podsjetile na Juppa i Bunjevčevića. To je to što smo onda tražili, poveselio sam se, no i vrlo brzo ohladio. Te su gumice bile napravljene od materijala kojeg je bilo gotovo nemoguće povezati s najlonom bez posebnih konektora koji su za potrebe ribolova mušicom bili suviše glomazni.

Ne znam što me je i zašto asociralo na čitavu ovu priču dok sam neki dan u jednom zagrebačkom dućanu ribičkog pribora tražio nešto neodređeno što će mi popraviti raspoloženje. Možda pogled na bogato opremljen plovkaroški kutak dok sam mjerkao mušičarske štapove? No, kako bilo, odlučio sam provjeriti ima li kakvog tehnološkog napretka u proizvodnji gumica za šteke. I pokazalo se da ima. Dečki u dućanu bili su vrlo susretljivi pa su mi jednu koja mi je zapela za oko dali na probu. Vezali smo običan Perfection loop na gumici, omču na najlonu i povukli. Držalo je savršeno. Čvor nije popuštao, najlon nije rezao gumicu. Osim što je to savršeni amortizer za lov super tankim predvezima, boja je takva da će ovakav sasvim sigurno poslužiti i kao indikator u lovu nimfom. Bez da sam isprobao na vodi, sigurno mogu reći da će ovo biti bitna prednost u lovu predvezima od 0,08 do 0,12 milimetra. Ako je moj stari učitelj Bunja u vječnim ribolovilištima to slučajno vidio, sigurno se i on tamo gore nasmješio. A nasmješio bi se i netko lukav iz industrije vezane uz ribolov mušicom - ako bi se toga dosjetio. (alp)

Potočare sličnih dimenzija bile su običan ulov na Gacki u doba kada je Zlatko Bunjevčević pisao o amortizerima na predvezu

Korisni čvorovi: Perfection ili Angler's Loop

Dobre stvari u svakom ribolovu, pa tako i u ribolovu mušicom, često su krajnje jednostavne. To se tiče kako vezanja umjetnih mušica i tehnika lova, tako i vezanja čvorova na predvezu. Postoje mnogi načini vezanja fiksne omče na monofilu, no ovaj je jedan od onih koje bi svaki ribič trebao poznavati

 

Perfection Loop obično koristimo na predvezima za jednostavno povezivanje s omčom na mušičarskoj struni, ali i za vezanje mušice

 

Ovaj klasični ribički čvor datira još iz 17. stoljeća, iz doba Izaaka Waltona, piše G. Budworth u knjizi: Hamlyn Fishing Knots. Jednoj od najboljoj na tu temu koja se može naći. Izvorno Angler's Loop ili u prijevodu Ribička omča, pokazao se u to doba toliko dobrim za vezanje struna od svile i konjske dlake da su ga vremenom počeli nazivati savršenim (engl. perfect) ili Perfection Loop. Za razliku od drugih iz tog doba, ovaj se pokazao odličnim i na mnogim modernim materijalima. Osim na najlonu i fluorocarbonu, Perfection Loop se dobro ponaša i na gumicama, mekanim sajlama pa i žicama od nikal titaniuma. Nije dobar samo za vezanje pletenica od Spectra (Dynnema) vlakana.

Postoji barem dvadestak načina vezanja fiksne omče na monofilima. Kod nas najpoznatija je obična Dupla omča (Double overhand loop knot). Nju će lakoćom vezati malo dijete na svom prvom ribolovu. Plovkaši natjecatelji će umjesto nje preporučit Figure of Eight Loop, jer ima bolju nosivost na vrlo tankim najlonima. Ribiči varalicom često koriste Rapalin čvor (Rapala Knot), oni na moru Bimini Twist... Svi načini izrade fiksne omče imaju svoje prednosti i mane. Odnosno, postoje konkretne ribolovne situacije gdje su iz nekog praktičnog razloga podesnije od ostalih.

Više je razloga zašto u ribolovu mušicom mnogi iskusni i ugledni ljudi preporučaju Perfection loop. Prvi razlog je krajnja jednostavnost. Često ga vežemo na vodi, a uz malo prakse, napravi se za nekoliko sekundi. Drugo, ovaj se čvor vrlo jednostavno zateže. Malo je šansa da pri zatezanju nešto krivo sjedne pa moramo vezati nanovo. Nosivost ovog čvora nije apsolutna, ali je vrlo pouzdan i rijetko popusti. Perfection loop ima vrlo mali volumen i na kraju, što je posebno bitno, postavlja omču točno u liniji s monofilom. Konkretna primjena ovog čvora je, prvo, spoj predveza i mušičarske strune omčom na omču i drugo, gibljiv spoj mofila i udice. Postoje više načina kako možemo vezati Perfection loop.

1. Direktan način se koristi za vezanje monofila od najlona i fluocarbona, mekanih pletenih sajli i gumice koja služi kao shock absorber. Na internetu možete naći brojne step by step instrukcije za vezanje, ako u ovom filmiću ne bude što jasno:

2. Indirektan način koristimo isključivo za vezanje žice. Tako možemo vezati i sve ostale materijale, ali bespotrebno potrošimo puno više vremena. Sam čvor na kraju bude potpuno identičan onom vezanom direktnim načinom za pet sekundi. U rasporedu namotaja i nosivosti nema apsolutno nikakve razlike.

 3. Direktan način s umetnutom udicom alternativa je poznatijem Rapala čvoru s razlikom što se puno brže veže i jednostavnije zateže na tanjim monofilima kakve koristimo u ribolovu mušicom. Uz malo vježbe može se vezati naslijepo. Fiksna omča omogućava slobodnije kretanje muhe i najčešće se koristi u lovu strimerom.

I na kraju ne zaboravite, svaki čvor na predvezu prije zatezanja treba navlažiti. Najjednostavnije i najbolje vlastitom slinom. Zatezanje bilo kojeg čvora na suho drastično mu smanjuje nosivost! (alp)

Riba od tisuću zabačaja ulovila se baš na prvi

Neki ribiči kažu kako je za ulov jedne glavatice potrebno zabaciti čak tisuću puta. Moguće, ali iskustvo mnogih drugih u različitim situacijama pokazuje kako je prvih nekoliko zabaca u pravo vrijeme i na pravom mjestu presudno. Nasumično pretraživanje vode najčešće je beskorisno 

Strimer u Squidro stilu, napravljen od narančastog marabua i gumica, pokazao se dobrim izborom za bistru vodu i sunce

Iako smo nakon ulova u prvom zabačaju odbacali dobar dio od preporučenih 999, ulova na Kupi tog dana više nismo imali

Ako u ribolovu na glavaticu, unatoč žuboru planinske rijeke, začujete divlje urlikanje ribičkog kolege s udaljenosti od dobrih stotinjak metara, možete biti prilično sigurni da ga nije napao medvjed. Ni podivljali bik, ni čopor vukova. Naime, kada je pristojna riba ove vrste na udici, ribičko glasanje ponekad može ostaviti vrlo sličan dojam. U takvim prigodama red je prekinuti ribolov i biti prijatelju pri ruci. Čak i ako nam to u tom trenutku baš i nije najzgodnije...

- Je'l vani..., treba pomoć..., na što si ju..., koliko je dugačka...? - zapuhano sam pitao Mladena Kuhtu dotrčavši s jednog mjesta nizvodnije na rijeci Kupi nedaleko od Broda. Prethodno, složivši dvoručni mušičarski štap, baš sam guštao u mirisu zimske rijeke smišljajući kako ću im profinjeno zabaciti jednu sočnu strimerčinu. Kad taj urlik! Skoro me srce strefilo. Ipak, nije bilo teško potrčati. Uz dozivanje, već na pola puta, spazio sam koprcanje na površini tog dana niske i bistre rijeke. U prvi mah pomislio sam kako je naš optimistično zacrtan plan ulova metrašice na dvoručni mušičarski štap upravo u fazi realizacije.

- Koliko je dugačka?! Bahhhh... - šeretski se nasmijao Mladen - ...prekratka je samo 25 centi. Ali, moj novi rekord je ipak tu! - Adrenalin se očito brzo vratio na normalu. Pohvalno. Ipak riječ je o ribiču koji se nalovio većih riba tako da nešto od tri plus kile i nije razlog ni za preveliku dramu, a ni za sportsko hvalisanje. A je me prošetao, mislim. Pružam ruku i čestitama kako naše fine ribičke regule nalažu. Svaki ulov glavatice je uspjeh, a onaj ciljani umjetnom mušicom na dvoručni štap, u punoj sezoni gdje varalice lete na sve strane, pogotovo. Bravo Mladen!

Dubljak Kupe kraj zaseoka Doluš krio je ovu neveliku, ali za današnje prilike sasvim sasvim pristojnu glavaticu od 70+ cm

  

Najdublji dubljaci rijeke Kupe kriju najveće ribe, prastaro je ribičko zapažanje.Treba li uopće gubiti vrijeme loveći drugdje?

Mladena u zadnje vrijeme baš ide karta. Već drugi ribolov zaredom na prvi zabac ulovio je glavaticu koju prati izreka da je riba od tisuću zabaca. Mislim da ta izreka potiče od kolega iz Slovenije. Obzirom na ribolovnu tradiciju i populaciju te ribe u toj zemlji tu izreku sigurno treba uzeti vrlo ozbiljno. Iako iz hrvatskog kuta gledano, prije bih rekao da je to riba od prehodanih tisuću kilometra uz vodu. Jer i tisuću sati lova bilo bi često premalo. Mnogi je ribiči nikad nisu ulovili, čak ni iz više desetaka tisuća zabaca, tražeći je godinama. Na putu od Zagreba prema Brodu na Kupi, gdje smo i ovog puta naumili loviti, baš smo se razglabali o nekim iskustvima na tu temu iz ranijih godina. 

Prisjetio sam se iskustava Seada Cerića iz Bosanskog Novog s kojim sam 80-tih godina u nekoliko navrata lovio na rijeci Uni. Riječ je o ribiču koji je vrlo vjerojatno ulovio najviše ovih riba na području Ex-Yu, a moguće i šire. Tipa po desetak preko 10 kila dnevno i tako godinama. Rekli bi smo ništa neobično, samo što je za razliku od mnogih koji su to isto tvrdili, Sejo svoje ulove mogao konkretno potkrijepiti fotografijam i brojnim prepariranim monstrumima u klasi od 15 do 30 kila izloženima u njegovom malom dućanu ribičkog pribora. Iako tu nije bila riječ o lovu mušičarskim priborom, pa ni uvijek o baš leganim načinima lova varaličarskim priborom, njegova zapažanja o ponašanju ribe bila su iznimno vrijedna, poučna i zanimljiva. Jedno od nakorisnijh bilo je zapažanje da ta riba ili "oće ili neće". Ako i kada hoće, sastavit će, što bi Sead rekao, na prvu. Ako neće, uporno mlaćenje po istom mjestu rijetko će dati rezultat. Puno je veća šansa da ju otjeramo nego ulovimo.

Put do Broda na Kupi i mjesta na kojima smo lovili traje približno sat i pol, a putni troškovi od Zagreba iznose oko 350 kuna

Civilizacija se polako seli iz ovog dijela svijeta, osobito s hrvatske strane Kupe, dok je na slovenskoj nešto prometnije

Mladen je prekaljeni alpinist i speleolog pa neke od stvari koje radi, poput snimanja terena s ovog mosta, ne bi preporučili

To se Cerićevo iskustvo poklopilo s mnogim slučajevima na vodi koje sam doživio, vidio ili čuo od prijatelja kojima nije blisko nikakvo pjesničko uljepšavanje. Recimo, jedan od najdojmljivijih doživljaja tog tipa bio je prvi zajednički ribolov mog prijatelja Borisa Hrašovca i pokojnog Mire Karfijata, vjerojatno najtrofejnijeg ribiča na ovu ribu u Hrvatskoj ikad. U kategoriji legalnih ribolovnih tehnika bez sumnje prvog. Razlika u godinama između dvojice ribičkih pajdaša bila je oko 50 godina. Ukratko, veteran je doveo mladca na jedno od svojih supertajnih pozicija na Kupi. Dok je Boris već uvelike zabacivao na sve strane, Miro je fino odmjereno i bez nervoze zabacio samo jednom. Na mjesto gdje Boris, a ni većina nas nikad ne bi ni pomislili da može skrivati ribu, pogotovo ne takvu. Nakon samo tri sekunde - dum! Glavatica od 114 centimetra i 14 kila.

Iako sebe nikada nisam smatrao osobitim stručnjakom za lov ove ribe, dobar dio od kakvih stotinjak ulova, uključujući i dvije oko metra, uklapali su se većinom u pomenutu teoriju. Ključno je prepoznati dobro mjesto, po mogućnosti već ranije snimiti određenu ribu koja se tu drži i upoznati njene navike. Prvih dva tri zabaca su presudna. Treba biti tih, oprezan i precizan. Nakon toga bolje je pričekati neko vrijeme i tek tada ponovno zabaciti nekoliko puta. Od puno trčkaranja i suviše nervoznog zabacivanja na isto mjesto, kako god ono privlačno izgledalo, slaba korist. Slično se pokazalo i u našem zadnjem ribolovu. Nakon ulova na prvu, nije nam puno pomoglo što smo marljivo odradili svih 999 zabaca koji su nam nedostajali do tisuću. Na tom istom i na dugim mjestima. Doduše, imali smo još jedan potez i praćenje neke ribe koja je dimenzijama više nalikovala pastrvi.

Šteta je što na Kupi nema riba koliko ih je bilo prije kada su naše vještine lova mušičarskim priborom bile u povojima

Skagit stil lova dvoručnim štapom definitivno se dokazao ne samo kao zabavna već i vrlo uspješna tehnika lova na vodama poput Kupe

Na povratku, nakon što je već debelo pao mrak, otkrili smo da je pun Mjesec. Bio je kao velika sjajna kugla na nebu dok smo vozili prema Zagrebu. Naime, neka opća ribolovna teorija kaže da razdoblje punog mjeseca, mala i bistra voda, sunce i toplo vrijeme bez daška vjetra baš i nisu najbolji uvijeti za lov glavatice. Još jednom se pokazalo kako nije tako. U ribolovu, bilo kojem, nema čvrstih pravila. Sve je tog dana bilo naopako, a ipak smo imali prekrasan ribolov, pristojan ulov plus nešto sporednih događanja. Jedina mana bila je što je takav zimski dan prekratak. - Moš se j...t, ako nisi na vodi i gledaš doma televiziju. Jedino tada ribe sigurno ne grizu - mudro je ovu filozofsku temu na rastanku zaključio Mladen. (alp)

Glavatica je riba koja divljom ljepotom plijeni uvijek plijeni pozornost, bez obzira na veličinu i način kako je ulovljena

Riba je nakon fotografiranja puštena natrag u Kupu u nadi da će idućih godina nadoknaditi 25 cm do metra koji joj nedostaju

Zgodan strimerčić za samo pet minuta posla

U vodi živahno pokretnu formu ribice možemo napraviti od trake štavljenog zečjeg krzna, malo sjajnih lameta, kuglice olova i centimetra shrink tube. Boje možemo kombinirati po želji, a najbolje će biti ako uzor potražimo u prirodnom plijenu riba lovimo. Pijuri, peševi, krkuše dobar su izbor

 

Ovaj je strimer varijacija Zonkera od kojeg se razlikuje punašnijom formom i izraženijim odbljeskom donje polovice tijela

Nekoliko baš debelih pastrva i klenova, koji prethodno nisu pokazivali interes za bilo što drugo, ulovio sam prošle sezone strimerčićem vrlo živahne akcije, izgledom nalik ribici dužine pet do sedam centimetara. Za bolje poznavatelje mušica u konstrukciji ovog strimerčića na prvi pogled nema ništa osobito novo i originalno. No, on krije u sebi nekoliko malih vezačkih trikova koji ga ipak čine drugačjim od ostalih. Osim toga vrlo je jednostavan za vezanje, trajan i ugodan kod zabacivanja. Na njemu nema ničeg skupog i teško dostupnog, kao ni raznih ukrasnih detalja koji, po mom skromnom mišljenju, za uspjeh ribolova uopće nisu bitni. 

Kako bi ste sami izradili ovaj vraški lovan strimerčić upišite za početak u Google tražilicu naziv Zonker Fly. Otvorit će vam se popriličan broj sličica i filmića koji prikazuju izradu brojnih varijacija ove muhe. Smatrajte to uvodnom informacijom. Zajednička svima su leđa od trake štavljenog krzna, najčešće zeca ili kunića. To je razlog zašto se za ovaj tip strimera, osim službenog naziva Zonker, vrlo često koristi izraz Bunny ili u slobodom prijevodu Zekonja. Ovaj materijal danas možemo naći po ribičkim dućanima ili naručiti preko Interneta u više desetaka boja. Dok toga nije bilo znali smo se opskrbljivati kod krznara koji su obično bili voljni dati ili za sitniš prodati ostatke krzna za bunde. Danas je to za većinu ljudi ipak komplikacija i gubljenje vremena. Paketići krzna tvrtke Wapsi, Taimen i sličnih doista nisu neki trošak.

Možemo izabrati boje prirodnog plijena, ali i druge koje provociraju znatiželju, agresivnost i obrameni nagon predatora

za izradu su potrebne: škarice, osnovni konac, trenutno ljepilo, shrink tube, udice, lamete, otezanje i komadić zečjeg krzna

Dobra će biti svaka udica malo dužeg vrata. Osobno, ako mogu birati, najviše volim Gamakatsu model F16. Ne ulazeći ovom prilikom u detalje, mislim da je to daleko najbolja strimeraška udica na svijetu. Najčešče korištena veličina za pastrve je 4 i 6. Ako veći strimeri od pet centimetra na nekoj vodi s pastrvama nisu dozvoljeni može broj 8. Za lov drugih riba Zonker može biti i puno veći. Do granice koju možemo ugodno zabacivati nekim priborom. Recimo, desetak centimetra zeca bit će biti neki maksimum za pribor šesticu. No, devetkom ili desetkom u nuždi se može bacati i 18 centimetara zečetine. Naravno, uz odgovarajuću bacačku tehniku i strunu za tu namjenu.

Idući korak je ugradnja otežanja na udicu. O tom sam pisao u jednom od ranijih postova. Postoje mnogi načini, meni najdraži za strimere je onaj sa Shrink tubama. U njih može ići tungsten ili obična sačma kakva se koristi u ribolovu plovkom. Ovisi što imamo pri ruci. Otežanje fiksiramo s donje strane udice, priblizno na tri četvrtine dužine vrata udice, bliže ušici. Baš tako raspoređeno otežanje nije slučajno. Ima četiri važne funkcije. Prvo, potapa muhe na lovnu dubinu. To nije teško dokučiti. Drugo, što mogi vezači koji ne love ribu ne razumiju, daje joj balans s ciljem da se u vodi ne vrti i preokreće naopačke. Treće, širi kasnije vezane lamete od udice dajući volumen strimeru u prednjem dijelu. Četvrto, muha dobiva umjerenu jig akciju, koja u načinu vođenja potez-pauza osigurava lelujanje krzna. Što ćeš više.

Količina otežanja ovisi o veličini udice i dubine na kojoj želimo loviti. Premalo otežanja znači da strimer ovog tipa sporo tone i sklon je izvrtanju na bok. Previše otežanja znači da ga ne možemo ugodno zabacivati i da za neku određenu situaciju prebrzo tone. Treba se malo poigrati dok se ne nađe prava mjera za pojedine veličine udica i određene potrebe. Balans muhe možemo dodatno regulirati i širinom krznene trakice u odnosu na količinu lameta odozdo. Cilj svega toga je da strimer stabilno drži orijentaciju lukom udice prema dolje. Neželjena osobine su okretanje na bok ili rotiranje oko svoje osi u tekućoj vodi. Maksimalno aktivnoj ribi ili ribi netom ubačenoj iz ribnjaka obično je potpuno svejedno kako strimer izgleda i kako se ponaša. Međutim, opreznoj ribi, na vodama gdje se strimerima puno lovi, ovakve finese u vođenju mogu biti presudne.
 

1. Minuta: Tungsen ili olovo stavimo u shrink tubu, kratko zagrijemo upaljačem i kada se stisne pojačamo koncem.

Izradu ovog strimera počinjemo vezanjem snopića lameta kod luka udice. Značajno je pritom uočiti da taj snopić ima dvije namjene. Prvo zatvara siluetu ribice odozdo. I drugo, spriječava petljanje trake zečjeg krzna oko udice. Svi koji su malo više lovili Zonkerima znaju koliko je petljanje nezgodan problem. Ljudi ga danas rješavaju na različite načine. Neki slobodan repić zeca maksimalno skrate. Tada se definitivno ne petlja, ali strimer nema željenu lelujavu akciju koja sve Zonkere čini osobito privlačnima ribi. Drugi ljudi na repu muhe, u produžetku vrata udice, naprave omču od debljeg najlona kako se zec ne bi zavlačio pod luk udice. Ovaj način nije loš, no ima manu što se zbog te omče promaši dosta ugriza riba.

Zato za ovu svrhu biramo tanke lamete umjereno savitljivog tipa. One spriječavaju petljanje zeca oko udice, ali su dovoljno savitljive ne smetaju kvačenju riba kod griza. Još jedan plus u odnosu na klasični Zonker je što u vodi imaju akciju kao i krzno. Dakle, ono na što valja pripaziti je da lamete ne budu premekane. To je bitno. Mekana lameta će fino raditi, ali neće imati funkciju štitnika udice. Najbolji izbor je Angel Hair. Može iz ribičkog dućana, ali još bolje onaj za kićenje božićnog drvca. Toga sada ima posvukuda. Postoje još neke lamete iz ribičkih dućana u inozemstvu podesne za ovaj način primjene. No, bitno je samo za početak upamtiti da je standardni Lure Flash premekan za ovu namjenu.

Samo vezanje busenčića lameta je krajnje jednostavno, a polazi od pretpostavke da se želimo što manje baviti kasnijim uređivanjem škaricama. Prvo zato što nam to oduzima vrijeme, a drugo, zato sto je otpad od šišanja lameta toliko nezgodan za čišćenje sa stola da nam pospremanje može uzeti više vremena nego samo vezanje. I nakon toga, koliko god pazili, teško ćemo se riješiti blještavih šljokica sa stola, odjeće i tepiha. Dakle, uzmeno prozračan snopić Angel Haira, poravnamo ga i postavimo tako da strći u formi repa oko pola dužine vrata udice.
 

2. Minuta: Manje savitljive lamete formiranju silueteu ribice, ali služe i kao štitnik koji spriječava petljanje krzna oko udice

Vežemo ga s nekoliko namotaja osnovnog konca. Višak koji strći prema ušici udice ne režemo na nulu. Umjeto toga preklopimo ga prema natrag, odmjerimo na plovicu prethodnog, odrežemo i ponovo vežemo. Uz malo prakse, nema više šišanja, šljokica po cijelom stanu, usisavanja i pospremanja. Ostatak busena lameta poslužt će za izradu prednjeg dijela te iste muhe. Dakle, još jednom. Busen se treba fino uklopiti u siluetu ribice. Ne smije biti premekan jer takav neće štititi luk udice od petljanja zečjeg krna. Ne smije biti ni pre gust, već prozračan i dovoljno gibljiv, jer jedino takav neće kvariti balans i zanimljivu akciju muhe.

Vezanje zečjeg krzna idući je korak. Njega smo prethodno oblikovali škaricama tako da se stanjuje prema natrag, a dužinu izmjerili priližno na dvije dužine luka udice ili malo više. To je optimalna mjera, ako zelimo da sve skupa na kraju ima formu ribice. Razdvojimo dlačice točno na polovici dužine krzna, prislonimo na snopić lameta, obuhvatimo ga pet šest puta osnovnim koncem, vratimo se koncem na vrat udice i tu napravimo čvor. Kao da smo završili muhu. Oprezno ga fiksiramo s malo trenutnog ljepila. Kako nam sve to skupa ne bi smetalo  dok radimo na prednjem dijelu muhe stisnemo i zeca i lamete prema natrag i omotamo nekom žicom ili laganom kvačicom. Nema veze što je zgužvane, ovaj je zeko žilava životinjica.
 

3. Minuta: zečje krzno vežemo preko lameta s nekoliko pažljivih namotaja konca i s donje strane kapnemo kap ljepila

4. Minuta: Mekanom žicom ili kvačicom odmaknemo sav materijal unatrag da ne smeta dok se bavimo prednjim muhe

Slijedi vezanje prednjeg snopića lameta. Ono po čemi se ova varijacija razlikuje od ostalih tipova Zonkera je što vrat udice sve do ugrađenog otežanja ostaje gol. To vas ne treba brinuti jer se udica na kraju uopće neće vidjeti. Motanjem bilo čega na taj dio vrata udice samo radimo nepotreban balast koji će negativno utjecati na tonjenje muhe, izvlačenje iz vode i bacanje, dok je korist od toga nikakva. Dakle, drugi snopić lameta postavimo ispred otežanja koje služi kao širilica. Odvaja lamete od udice i daje prozračno punašnu formu ribice. To je to što zelimo. Vežemo ga i uredimo jednako kao zadnji snopić.
 

5. Minuta: Vežemo drugi snopić lameta ispred otežanja, preklopimo krzno i odrežemo višak. Preostaje je čvor i kap ljepila 

  
Nakon što smo uredili prednji snopić lameta maknemo pomoćnu žicu ili kvačicu, oslobodimo zečje krzno, preklopimo ga uredno preko prednjih lameta i fiksiramo koncem. Nema nekog bitnog ujecaja na lovnost muhe, ali zbog estetskih razloga pripazimo da koncem ne dohvatimo lamete ili niti zečje dlake tako da ružno vire iz čvora. Završimo još jednom oprezno nanesenom kapljicom trenutnog ljepila. Uz malo vježbe izrada ove muhe traje pet, maksimalno 10 minuta. I to je to. Možemo odmah na pecanje. Ako ste pažljivo slijedili upute i razmišljali što i zašto radite, ovaj vas strimerčić sigurno neće razočarati, bez obzira na to lovili li njime pastve, grgeče, smuđeve, bassove, glavatice, štuke, a u moru brancine, lice, strijelke, pirke i druge. (alp)