Vjerojatno najneobičnija muha svih vremena?

Strow Shrimp je doista originalan ribički mamac napravljen od plastične slamke za sokove. Sudeći prema japanskim iskustvima može jednako dobro poslužiti u lovu riba mušičarskim priborom kao i varaličarenju glavonožaca. Nismo probali ni jedno ni drugo, ali tehniku izrade origami kozice svladali smo za pola sata

Izrada ovih realističnih račića, uz malo vježbe potrajat će tek nekoliko minuta. Jedini potrebni materijal je slamka za sokove

Definitivno i bez konkurencije najluđi i najoriginalniji vlastoručno vezan ribički mamac koji sam vidio, pomislio sam nakon što mi je prijatelj Zdravko Šavor pokazao doista neobičan tutorial za izradu Shrimpa na Internetu. Dakle ovo je mogao napraviti ili kompletni luđak ili totalni genijalac. Znali smo da u Japanu postoji origami, vještina kreiranja i slaganja maštovitih i za izradu često vrlo složenih figurica od papira. Ali figurica raka ili kozice od slamke, koja se kasnije natakne na udicu i koristi podjednako dobro za lov sipa kao i za bacanje mušičarskim štapom? E to se ne bi dosjetili baš nikad. No, pogledajte za početak ove filmiće:

https://www.youtube.com/watch?v=aL6pGYxvNT8

https://www.youtube.com/watch?v=zwE5tzbwKSs


Nevjerojatno! Naravno, nismo puno razmišljali već pravac špeceraj po paket slamki. Nismo našli one prozirne kao u filmiću, ali za početak i vježbu poslužile su i ove šarene. Iako se izrada japanskih račića u početku činila prilično složenom, pa je preko nekoliko slamki zgužvano završilo u smeću. No, ubrzo smo izradu sveli na manje od 10 minuta uz sasvim zadovoljavajuć izgled. Što dalje? U šuplji zadak ove plastične životinjice, osim udice, trebalo bi ugurati neku spužvicu. Onda je dobro nasmrditi nekim mirisom. Razne morske ribice, od brancina do glavoča, sipe, lignje, hobe, u rijekama i jezerima pastrve, grgeči, basevi, mrene, kakav somić možda... trebali bi biti žrtve  ove prevare.  Stvar ćemo svakako temeljito isprobati. Probajte i Vi! U međuvremenu, Strow Shrimp je sjajan test inteligencije, spretnosti i smisla za lijepo u malom. (alp)

Post-sezona na Gacki nakon velike poplave

Ove je jeseni pitoma lička ljepotica pokazala svoje drugo lice. Nakon dugotrajnih kiša dosegla je jedan od najviših vodostaja ikad. Neugodnosti i štetu imali su mještani kojima su poplavljena dvorišta i kuće. No, ribe žive u vodi pa im višak ne smeta. Sezona na kalifu ovdje traje cijelu godinu pa smo provjerili situaciju

 

Jesenski ugođaj Gacke nepoznat je ljudima koji love na dnevene dozvole. Tko ima godišnju neće pogriješiti ako sačuva dan dva

Iako ribolovna sezona na rijeci Gacki službeno završava početkom lovostaja na potočnu pastrvu, ribičima koji imaju godišnju dozvoljen je lov kalifornijske pastrve cijele godine jer ona prema hrvatskom zakonu nema lovostaja, objasnili su nam u ribičkom društvu pri kupnji godišnje dozvole. S naše strane što reći nego - hvala. Tko se drži zakona nije u prekršaju. Tu dileme nema. Ipak, u zagradi se možemo zapitati je li to dobro i pametno. Možda baš i nije. Nije moguće loviti kalife mušicom, a pritom slučajno ne uloviti i potočne, koje su u debelom lovostaju. S druge strane ribiči na vodi koji love i puštaju ribe ipak malo remete lagodan život kormoranima, koji ovdje dolaze na zimovanje i rade puno veću štetu. Uznemiravanje štetočina vrlo je korisno.

Kako baš sve ribe puštamo, bez podizanja iz vode čak i za potrebe fotografiranja, prepustili smo do daljnjeg ove moralne dilemu nadležnima u ministarstvima i ribičkom društvu. U knjižici ulova /dana ostalo je još nekoliko i pa smo ih odlučili iskoristiti. Baš kao i domaći ribiči koji, uvjerili smo se, normalno love. Ljubazni ribočuvar nam je uredno pregledao dozvolu i potpisao se u knjižicu. OK, očito sve štima. Doduše čudno je da stranaca sada uopće nema. Je li to zato što ne znaju da je ribolov dozvoljen ili zato što više nema prodaje dnevnih dozvola, teško je pretpostaviti. Što se etike tiče, ne vjerujemo da je lovostaj potočne razlog budući da među strancima ima jednak, ako ne i veći broj notornih mesara nego kod nas. A nađe se i pravih krivolovaca teže kategorije.

Pri rekordnom vodostaju ovaj mostić pred hotelom Gacka bio je pod vodom i samo je čudom izdržao pod teretom naplavina

U vrijeme ovogodišnje poplave čitavo ovo područje popularno zvano Bare bilo je debelo pod vodom i potpuno neprohodno

Post-sezona na Gacki ove je godine imala dva vrlo različita dijela. U početku imali smo vrlo lijepo i ugodno vrijeme, no u listopadu je slijedilo je duže razdoblje iznimno lošeg vremena i obilnih kiša koje su  uzrokovale poplavu u cijeloj dolini. Vodostaj Gacke narasao je toliko da lokalni ljudi kažu kako ne pamte sličan. Poplava je u dolini Gacke bivalo i ranije, ali nikad ne takvih. Ljudi koji žive na položenijem terenu imali su doista ozbiljnih problema i šteta. Poplavljena su dvorišta, podrumi, ribogojilišta, ceste... Koga zanima, neka pročačka malo po Internetu i lokalnim televizijama gdje će naći obilje turistički zanimljivih, no za ljude koji ovdje žive doista dramatičnih filmića i slika. Nakon njih vrlo ćemo se ozbiljno zapitati imali u toj rijeci danas, samo nekoliko tjedana kasnije, uopće više riba. O ribolovu kroz to razdoblje bilo je naravno potpuno neumjesno pomišljati. No, prestankom kiša Gacka se relativno brzo vratila u korito. Prije prave ličke zime koja blokira sve aktivnosti ribiči su tako dobili novu priliku za akciju. Zanimljivo nam je bilo istražiti kako se rekordna ovogodišnja poplava odrazila na brojnost, raspored i raspoloženje riba u Gacki. Nismo očekivali previše. Nakon što se vrijeme drastično proljepšalo evo autentičnog svjedočanstva po tom pitanju iz prve ribičke ruke.

Iako smo po zakonu željeli loviti kalifornijske pastrve, potočne su iz nekog čudnog razloga bile puno više raspoložene

Višak vode ribama u načelu ne smeta. Međutim, kalifornijska pastrva poznata je po svoj sklonosti migriranja nizvodno, što se vrlo jasno vidjelo ovih dana na vodi. Bilo ih je znatno manje nego prije poplave iako nisu sve nestale. Našlo se i starih i nedavno poribljenih. Međutim, poplava je čini se ispremještala potočne, koje su se ljeti skrivale po travi. Imali smo na udici više iznenađujuće velikih riba debelo 60+. Vidjeli smo u vodi još neke koje su nam ostale dužne. Zanimljivu priču na tu temu svojedobno mi je ispričao jedan prijatelj koji je proveo puno vremena na Novom Zelandu. Svima poznata stvar tamo, prema njegovim riječima, je da potočne pastrve za visoke vode ili poplave dolaze pod samu obalu, dok se kalife izgube nekud s vodom tako da se vrlo rijetko ulove. Vrlo sličnu situaciju zatekli smo i na Gacki nakon poplave. Potočne su bile popakirane pod samu obalu, naročito tamo gdje je u vodi bila neka prepreka. Često u vrlo plitkoj vodi iako nije bilo aktivnosti koja ukazuje na pripreme za mrijest. Malobrojne kalife koje smo zapravo željeli loviti nalazili smo nasred vode. Što se muha tiče, radilo je sve. Mini strimer, različite nimfe, a za najtoplijeg dijela dana i suha muha. Što reći nego baš lijepo. Gotovo da je bolji ribolov nego ljeti, sve dok bura i mraz ne stisnu. Onda u Lici i medvjedi spavaju.

Sudbinu ovog čamca, koji služi mještanima za prelazak s jedne na drugu obalu, nakon prolaska bujice nismo provjeravali

Lijepe naturalizirane kalifornijske pastrve nažalost nismo više uspjevali pronaći nakon prolaska vodene bujice prema Švici

Po povišenom vodostaju na Gacki se zabavljamo laganim dvoručnim ili switch štapom u kombinaciji sa strunama s brzo tonućim vrhovima. To ne znači da se jednoručnim štapovima ne može loviti i uloviti. Dapače. Pri normalnom vodostaju ribolov dvoručnim štapom po Gackoj nije ni ugodan ni isplativ. Čak i u donjem toku gdje je dublja i šira premala je za dvoručni ribolov. Najfiniji dvoručnjak klase 4 ili 5 je obično pregrub. Usporedbe radi dvoručna klasa 4, što je skoro najlakše što postoji u dvoručnom svijetu, po snazi približno odgovara jednoručnoj sedmici ili osmici. Ti štapovi ne služe za lov na finjaka. Oni su primarno strimeraški pribor. Realno, u kontekstu lova pastrva kod nas, i najlaganija dvoručna četvorka je opaka kolina. Međutim, po znatnije povišenom vodostaju, kakav smo zatekli nakon poplave, vrijedi potpuno druga priča. Dvoručni štap ima prednost, posebno ako su veće i teži mamci u igri.

Možemo baciti dalje i potopiti dublje uz manje rada i mahanja po zraku. I sama Spey tehnika za promjenu bude baš lijepa i zanimljiva zabava. Naravno, za one ribiče koji to znaju i vole raditi. Udarni mamci u tom slučaju su mali dobro otežani strimerčići, no po potrebi switch štapom možemo vrlo suvislo odigrati i s većom nimfom. Nezgodno je što čak i na četvorki ne možemo bezbrižno koristiti predveze tanje od 0,18 mm. Jak štap premalo amortizira za tanji predvez. Teška struna sama po sebi u vodi čini prevelik otpor za predvez one debljine kakva se standardno koristi u nimfolovu na našim vodama. Tako smo nesretno izgubili i najveću pastrvu ove sezone. Nećemo pogađati koliku, ali znatno veću od onih koje smo ulovili. Kao što vidite na slici dolje, te nisu bile baš male. Vjerujem da nimfa bez kontrakuke tu uteklu debeljucu neće previše smetati u životu i radu pa ćemo ju ove godine svakako potražiti još koji put. (alp)

Prije poplave na dijelu Gacke nizvodno od Petog mosta nismo se baš proslavili, no nakon poplave ovdje se našlo dobrih riba

Najveća ulovljena i puštena pastrva u post sezoni nakon poplave imala je debelih 60+ cm dužine i dobro preko 2,5 kg težine

Po Kamačniku u potrazi za crvenim pjegama

Početak i završetak ribolovne sezone na potočnu pastrvu ribičima umjetnom mušicom uvijek su bili osobito značajni. Umjesto potrage za kapitalcima po Gackoj i Sloveniji posljednji ribolov ove sezone posvetili smo divljim ribicama skrivenim u brzacima Kamačnika, pritoke rijeke Dobre kraj Vrbovskog

 

Iako kroz njega vodi uređena planinarska staza Kamačnik je voda koja pruža ugođaj najsličniji onom praiskonske divljine

Pastrve u Kamačniku najčešće ne premašuju 30 cm dužine, no njihov zdrav i neobično lijep izgled čini ih pravim izazovom

Na ovoj vodi najzabavnije je loviti suhom muhom, iako ni ulovi nimfom ili strimerom po dubljim mjestima nisu isključeni

Ni u zimskoj kapici i debeloj vesti nije bilo prevruće kada smo ujutro izašli iz automobila na ušću Kamačnika u Dobru. Rana je jesen, no u Gorskom Kotaru i ljeti nije uvijek toplo. A Kamačnik slovi kao osvježenje čak i za najtoplijih ljetnjih dana. Nakon zagrebačke klime osjećali smo se tu kao kraj otvorenih vrata neke goleme hladnjače. Ovaj oko tri kilometra dugačak potok je po mnogočemu zanimljiv. Protiče kroz kanjon mjestimično tako strmih litica da je prolaz moguć jedino drvenim mostićima i stazama izgrađenima za potrebe izletnika i planinara koji ga redovito posjećuju. To se zadovoljstvo danas plaća 10 kuna, a karta se može kupiti u restoranu na ušću. Ribolovnu dozvolu možete kupiti u Vrbovskom. Stoji 150 kuna. Potok je okružen gustom bukovom šumom koja je nedavno značajno stradala od zime i leda. Ogromna srušena stabla nisu naštetila divljoj ljepoti kanjona, no definitivno su otežala prolaz ribičima. Mjestimično treba paziti na svaki korak, posebno pri spuštanju nizbrdo prema vodi.

Što se ribolova tiče, ovo nikad nije bilo mjesto gdje se ide po velike ribe. I njih se nađe, ali iznimno rijetko. Ribički izazov sastoji se u potrazi za malim prirodnim pastrvicama. Rijetko dužim od 30 centimetara zbog kojih se treba dobro naplaninariti. Nisu osobito izbirljive, no ni tako lako ulovljive da ih neki zalutali krivolovac može na brzinu potamaniti. Što se sportskih ribiča tiče, vrijedi režim ulovi & pusti mušičarskim štapom. Mudra odluka budući da potoci ovog tipa najčešće stradaju od pretjeranog lova malim varalicama. Svaka čast špinerima, ali trokuka i ulovi & pusti na pastrvskom potoku jednostavno ne idu skupa. Previše riba ugine od ozljeda, čak i ako ribič koji lovi varalicom jako pazi. A većina ih ne pazi. Potoci ostanu prazni ili ih u boljem slučaju "poprave" ribom iz ribnjaka. Kada se križaju s autohtonom ribom priči je kraj. Još jedan komadić divljine nepovratno nestaje. No, na Kamčniku tih pravih divljih pastrva još ima. 

Bratići s novim Dusterom metalik maslinaste boje koju je Ivica izabrao zato što je bijela lijepa samo polarnim medvjedima

Na ove terene dolazio sam prilično davnih godina. Prvo kao klinac s ruksakom na leđima, kasnije s grupom prijatelja. No, to se veselo društvo davno razišlo. Ovom prigodom u goste su me pozvali Snješka i Ivica Bratić. Dobri prijatelji i još bolji ribiči. Iako ni oni nisu bez mana. Neće se vjerujem uvrijediti ako spomenem neke. Recimo, oni baš nikad ne idu u birtiju tako dragu većini normalnih ribiča. To smatraju gubitkom vremena i totalno besmislenim razbacivanjem novca. Jednako kao i jedenje janjca, odojka, lovačkog gulaša pa i morskih riba... Svih izuzev sardina. Nevjerojatno! Snješka ipak ispravlja da po pitanju janjca nije baš sto posto karakter. Jednako tako ne žele se voziti autoputevima. - Po malo lokalnim cestama i stignem pola sata kasnije. A ništa ne košta - objašnjava Ivica. Ako vam je u nekom čudnom trenutku slabosti palo na um tako što, pa ste se zapitali koliko bi novca tako uštedjeli, evo preciznog odgovora. Točno toliko koliko izlazi rata kredita za Daciju Duster koji su prijatelji preuzeli ovih dana i s kojom smo stigli u Vrbovsko. - Eto! Pa ti sad tulumari i banči okolo, a mi ćemo lijepo po ribolovu, možda i do Švedske iduće godine - svečano je zaključio svoje razmišljanje Ivica. Snješka ga je na to samo milo pogledala i podragala po leđima.

Nedaleko od ušća u Dobru, kanjon potoka Kamačnik prohodan je samo zahvaljujući uređenim drvenim stazama i mostićima

Velika stabla zimi popadala zbog leda značajno su promijenila izgled ovog kanjona kao i drugih dijelova Gorskog kotara

Jedna od posebnosti Kamačnika je što na svom ušću izgleda puno manji nego što je u svom srednjem toku. Očito je da voda negdje neprimjetno ponire i jednako tako izvire nizvodno u koritu Dobre. U srednjem toku to je sasvim pristojan komad vode, koji bi se prije mogao nazvati rijekom nego potokom, ne računajući najsušnija ljetnja razdoblja. Sam izvor nalazi se ispod stijene, a odmah nakon nekoliko brzačića počinje umjetno jezero. Slijede brana, slap i još jedno jezero slično prvom. Ta jezera nisu duboka, no prepuna su porušenih grana i stabala koja pružaju odlično skloniše pastrvama. Prije tridesetak godina, kada sam češće dolazio na Kamačnik, u ovim se jezerima znalo vidjeti ne samo puno malih već ponekad, istina vrlo rijetko, i velike pastrve tipa 60-70 centimetra. Njih je nažalost bilo potpuno nemoguće uloviti. Ne samo zbog plahog ponašanja već i zbog prepreka u vodi. Kud god krenula iole veća riba je nakon nekoliko metra bila u podvodnoj šumi iz koje nema van. Sada se u jezerima vidi tek pokoja ribica. Ipak, ne bi bili ribiči da ne probamo. Na početku prvog jezera gdje je voda još tekla, a nije bilo toliko granja Snješki je skočila jedna baš dobra. Nažalost otvačila se.

Jednodnevna šetnja Kamačnikom sigurno će ostati u dobroj uspomeni ljubiteljima prirode i boravka na svježem zraku

Rana jesen naslikana s tri gljive, mahovinom, lišjima i lišćem na srušenom bukovom stablu u kanjonu Kamačnika

Kanjon Kamčnika jedno je od mjesta gdje sam imao bliski susret s medom. Nije djelovao ogromno velik, a pobjegao je nizbrdo pa preko vode u šikaru kao brzi vlak. Očito se nasmrt uplašio. No, ni ja se tom prilikom nisam osjećao osobito ugodno. Bilo je to prije više od 20 godina. Ni danas na Kamačniku ne čekam večernji skok. Nek je to dobar medo koji neće ništa, kako ljudi kažu, ali odonda mi je prije mraka ugodnije otići malo bliže civilizaciji. Po pitanju ribolova, baš na djelu gdje sam nekad davno vidio medu, ovog se puta najbolje lovilo. Sveukupno, bilanca dana bila je preko 30 prelijepih šarenih ribica raznih veličina. Uglavnom manjih od 25 centimetra. Ali super, to je upravo to što sam želio i očekivao kada sam se odlučio za Kamačnik. Tijekom dana čak je i ugodno zatoplilo. Vraćajući se polako nizvodno opuštemo sam uživao promatrajući šareno šumsko cvijeće, gljive, neobična stabla, špilje koje se vide u stjenama... Opet se pitam odmara li možda u njima onaj moj medo. Ipak, gdje bi spazio šarene ribice u akciji malo bih zastao i zabacio.

U srednjem toku Kamačnik izgleda kao pristojna rijeka, no dalje nizvodno voda se gubi i do ušća dolazi samo neveliki potok

Najveća potočna pastrva koju smo ulovili bila je tek nešto duža od 35 cm, no i s onim manjima lijepo smo se zabavljali

Što se tehnike tiče, Kamačnik je šmekerska voda za opušteni lov suhom muhom. Loviti ovdje nimfom ili strimerom se može, ali nema prevelikog smisla. Osim ako se izuzme nekoliko većih dubina i slapova. Nekoliko CDC seđeva i vodencvijetova pokriva većinu situacija. Ugrubo, taktika lova je lagano hodanje uzvodno i pikanje muhom po izglednim mjestima na kakvih desetak maksimum petnaest metara. To je dovoljno daleko da pastrve ne bježe. U vodi pastrve obično ne stoje bez veze. Uvijek postoji neki razlog zašto su baš tu. Kamen, grana, prelaz plitkog na dubok, brzog u mirno, uz podlokanu obalu, panj ili stijenu... Ugledamo li kolobar na površini bacimo pola metra uzvodno. Ako kolobara nema čitamo vodu. Ovo nije tehnički zahtjevan ribolov, ne treba posebno daleko bacati, imati savršene muhe i neko specijalno čudo od pribora. No, razlika između manje i više vještog ribiča tu se očituje u preciznosti i brzini. Brži i precizniji ribič, uz nekoliko bacačkih trikova i bolje čitanje vode, može uloviti osjetno više riba, ako mu je to iz nekog razloga bitno. Međutim, utrkivati se s kolegama po vodi kako bi pošto poto ulovili više riba od njih baš i nije nešto čemu treba težiti. Niti se time među normalnim ljudima vrijedi pretjerano hvaliti. Za dečke koji to vole srećom postoje ribolovna natjecanja, a i drugi ozbiljniji sportovi. U normalnom ribolovu, uz malo tolerancije, i mali će nam potok biti dovoljno prostran.

Ova je potopljena grana baš mirisala na gladnu pastvicu koja u zaklonu čeka da nešto sočno padne na površinu vode

Jedna od brojnih pjegavih ljepotica koja nije odoljela CDC seđu vezanom u samo nekoliko minuta na udici broj 14

Igrajući se s pastrvama i mušicama potpuno sam zaboravio na prijatelje. Viknuo sam nekoliko puta misleći da su još tu negdje u blizini. Nitko se nije odazvao. Nastavio sam dalje stazom razmišljajući sve više o pomenutom susretu s upašenim medom. U jednom trenutku ugledao sam kako iz šume ispred mene prilično ubrzano izliječe nekoliko ptica. Nema sumnje netko mi ide stazom ususret. Pozvao sam još jednom Ivicu, no kako mi se nitko nije odazvao ulovila me lagana nelagoda. Laknulo mi je kada se iza zavoja umjesto gladnog grizlija pojavilo dvoje slovenskih turista. Za pretpostaviti je da ni njima prethodno nije bilo lijepo kada su čuli kako netko ispred njih urla i zavija usred prašume. Nakon pozdrava kazali su da me prijatelji čekaju nešto uzvodnije. Nikad nisam bio veseliji kada sam ugledao Snješku kako zabacuje mušicu. Ivica je sjedio na kamenu i upravo vadio kavu iz termosice. Taj mi je gutljaj doista pasao. Još nekoliko stotina metra dalje i bili smo na samom izvoru. U njemu nismo lovili iako je nekoliko pastrva intenzivno radilo na površini.

Svojom bacačkom tehnikom, ali i ulovima Snješka je često ostavljala bez teksta ribiče koji vjeruju da je ribolov muški sport

Izvorski dio Kamačnika je umjetno izgrađenim kamenim branama pretvoren u dva za ribolov zanimljiva, ali zahtjevna jezera

Za sam izvor Kamačnika vezana je još jedna zanimljiva dogodovština. Postoji teorija, s kojim se dobrim dijelom slažem, prema kojoj puno dulje pamtimo ribe koje nismo ulovili. Još bolje pamtimo nekoliko riba koje nismo ulovili i upravo taj slučaj imao sam na Kamačniku prije dobrih dvadestak godina. U samom izvor zatekao sam prizor iz snova. Desetak potočnih pastrva diglo se iz zelenog bezdana i kupilo nešto. Točno što nisam uspio ustanoviti. Nakon vrlo pažljivog promatranja znao sam da površinom pliva desetak različitih vrsta kukaca. Bilo je tu mrava, malih kornjaša, vodencvijetova u spent položaju, više različitih miđeva, pokoji tular...

Nešto od toga pastrve su uporno kupile dobrih nekoliko sati, a sve ostalo u potpunosti ignorirale. Nisu to bile male ribe. Neke od njih bile su duže od 50 centimetra što je za Kamačnik super kapitalac. Izmjenjao sam cijelu kutiju muha, spustio debljinu predveza na 0,10 mm. Ništa! Nisam ulovio ni jednu jedinu. Najbliže što sam tog dana bio ulovu bilo je kada je jedna od većih lijeno krenula prema mojoj muhi, otvorila usta i u zadnji čas odustala. Ni prije ni kasnije nisam imao sličnu situaciju. Znalo je biti teških riba, ali bih im uvijek na kraju nekako doskočio. Ovima baš nikako. Pamtim ih kao da je bilo jučer. Dolazio sam zbog toga na izvor još nekoliko puta, ulovio nešto riba, ali te velike više nikad nisam vidio vani. Nisam ih vidio ni na ovom posljednjem izletu. Ali tko zna... (alp)

Ovakva mjesta vjerokatno i danas kriju pokojnu konkretnu pastrvu, no izvući je mušicom predstavlja nemoguću misiju

Ivica i Snješka Bratić u punoj ribičkoj spremi na stijeni ispod koje izvire oko tri i pol kilometra dugačak potok Kamačnik

Istražimo koliko smo objektivno dobri ribiči

Sastavili smo mali upitnik s 30 kratkih pitanja. Odgovori nose različite bodove. Zbrajanjem tih bodova pokušajmo pronaći odgovor na pitanje koliko smo dobri u ovom načinu ribolova. Pitanja su vezana uz opći pristup ribolovu, tehniku lova, vezanje muha, bacanje, pribor i ribičku etiku.

 

Ribolov mušicom je u suštini bezazlena, opuštena zabava iza koje nema slave, konkretnije zarade, znanosti i umjetnosti

Zadovoljan ribič je najbolji ribič. Zadovoljan u smislu da se u ribolovu osjeća odlično, bez obzira na ulov, pribor, novce, vremensku prognozu i svakodnevne životne probleme. Zadovoljan barem toliko da zbog ribolova nema frustracija, zavisti, učestale potrebe za laganjem, pretjeranom samohvalom, ispadima divljaštva ili prostakluka. Najnapuhnutiji balon najjače pukne kada se nabode na gole činjenice. Nažalost svega toga među nama ribičima ima. Savršeno sretnih i bezgriješnih je malo. A istini za volju, češća su i neka druga tumačenja uspješnosti. Recimo, najčešće se čuje kako je najbolji onaj koji ulovi najviše riba. No, toj će se teoriji prvi nasmijati ribič kojeg brojnost ulova ne zanima, a spreman je čitav dan, mesec i godinu potrošiti na traženje jednog super-kapitalca. Trećeg ne zanima ni jedno ni drugo već izazov nalazi u traženju onog što drugi ne znaju ili ne mogu uloviti. Neki će ove poglede na uspješnost prikazati kao stepenice u ribičkoj evoluciji, no realno radi se samo o varijacijama natjecateljskog duha. Potrebu za nekim oblikom samodokazivanja nećemo proglasiti lošom, barem dok ne izmakne kontroli. Slično je i s malo hvalisanja, zafrkavanja i natjecateljskog duha u lagano opuštenoj formi. To je dio svake lijepe ribičke priče.   

Kako smo sastavili ovu anketu? Svaka anketa, pa čak i ona koja teži biti neutralna i objektivna, podložna je subjektivnom mišljenju onog koji ju sastavlja. Čak i u slučajevima kada za postavljanje ankete vrijede neki opće prihvaćeni obrasci, što u našem ribolovu nije slučaj. Konkretno, kod sastavljanja ove ankete moja je početna procjena bila da opće znanje o ribolovu nosi 25 posto uspješnosti u ribolovu, jednako koliko tehnika ribolova pojedinim tipovima mušica. Znanje vezanja muha i tehnika zabacivanja zajedno su teški 30 posto. Poznavanje pribora zaslužno je za malo manje od 20 posto ribičke uspješnosti. Iako ribička etika ne utječe na uspješnost ribolova, smatrali smo da dobar ribič prije ili kasnije evoluira u etičnog ribiča pa smo tomu ostavili preostalih 3 posto. O ovom omjeru vrijednosti kao i o konkretnim pitanjima i ponuđenim odgovorima sigurno se može raspravljati. Mnogi ponuđeni odgovori su doslovno oni koje sam imao prilike čuti od ljudi na vodi. Onih uspješnih i manje uspješnih. Više skupljenih bodova znači da ste bliže idalu uspješnog ribiča umjetnom mušicom. Dakle, olovka i papirić u ruke pa provjerite. Ugodna zabava!

Poznavanje voda, ribljih vrsta koje u njima žive, njihovog ponašanja i prirodne hrane značajno doprinosi ribičkom uspjehu

OPĆI PRISTUP RIBOLOVU
Od 4 do maksimalnih 25 bodova)

1. Koliko dana godišnje aktivno provedete u ribolovu?

- Manje od 15 dana. (1 bod)

- Od 15 do 60 dana. (3 boda)

- Više od 60 dana. (4 boda)

2. Na koliko voda godišnje aktivno lovite ribe?

- Na manje od 5 voda. (1 bod)

- Na 5 do 15 voda. (2 boda)

- Na više od 15 voda. (3 boda)

3. Koliko poznajete različite tipove voda i njihove osobitosti?

- Ne razumijem pitanje. Samo dođem i lovim, pa što bude. (0 bodova)

- Treba mi malo vremena i pokoji savjet pa se snađem. (2 boda)

- Vrlo brzo prilagodim se svakom potoku, rijeci ili jezeru. (4 boda)

4. Koliko vrsta riba ste ulovili mušicom?

- Manje od 5 vrsta. (1 bod)

- Od 5 do 15 vrsta. (2 boda)

- Više od 15 vrsta. (4 boda)

5. Koliko riba ulovite dnevno?

- Uvijek manje od drugih. (1 bod)

- Uvijek više od drugih. (2 boda)

- Koliko mi se hoće, a da ne postane dosadno. (3 boda)

6. Što činite kada ribe ne grizu?

- Prekinem ribolov, upalim mobitel, nazovem ženu ili kladionicu. (0 bodova)

- Gledam druge ili pitam za savjet nekog tko ulovi pa radim to isto. (2 boda)

- Promatram vodu, ponašanje ribe i njene hranu pa sam nađem rješenje. (4 boda)

7. Koliko dobro poznajete hranu riba i biologiju vode

- Realno slabo. Ništa o tome nisam pročitao ni u knjigama ni na Internetu. (0 bodova)

- Ugrubo poznajem neke skupine vodenih životinja kojima se ribe hrane, ali ne sve. (2 boda)

- Poznajem skupine vodenih organizama i njihovo ponašanje, razlikujem mnoge vrste. (3 boda)

Prednost u ribolovu imat će ribič koji poznaje i koristi više različitih tehnika lova različitim tipovima muhe, s obale i iz vode

RIBOLOVNA TEHNIKA
Od 4 do maksimalnih 25 bodova

8. Koliko dobro i često lovite strimerom?

- Taj me način uopće ne zanima, ne volim projektile oko glave. (0 bodova)

- Tu i tamo lovim i ulovim, ali ne smatram se majstorom. (2 boda)

- Strimerom lovim jednako dobro kao nimfom i plivajućom muhom. (3 boda)

9. Koliko tehnika lova strimerom poznajete?

- Zar postoji nekoliko tehnika? (0 bodova)

- Koristim manje od tri tehnike. (1 bod)

- Koristim više od tri tehnika, ovisno o prilikama (3 boda)

10.Koliko dobro i često lovite plivajućom muhom?

- Taj me način ne zanima jer je se slabo ulovi. (1 bod)

- Volim, lovim i ulovim, ali ne smatram se majstorom. (2 boda)

- Plivajućom muhom lovim jednako uspješno kao nimfom i strimerom. (3 boda)

11.Koliko tehnika lova plivajućom muhom poznajete?

- Zar postoji nekoliko tehnika? (0 bodova)

- Koristim manje od tri tehnike. (1 bod)

- Koristim više od tri tehnike, ovisno o prilikama. (3 boda)

12. Koliko dobro i često lovite nimfom?

- Taj me način uopće ne zanima, lovim samo suhom muhom. (1 bod)

- Volim, lovim i ulovim, ali ne smatram se majstorom. (2 boda)

- Nimfom lovim jednako uspješno kao plivajućom i strimerom (3 boda)

13. Koliko tehnika lova nimfom poznajete?

- Zar postoji nekoliko tehnika? (0 bodova)

- Koristim manje od tri tehnike. (1 bod)

- Koristim više od tri tehnike, ovisno o prilikama (3 boda)

14.U lovu nimfom, kako raspoznajete ugriz ribe?

- Samo na opip, kada osjetim da povuče gore je. (1 bod)

- Koristim i metodu na opip, ali obično pratim predvez, vrh strune ili indikator. (2 boda)

- Osim gore navedenog pratim pogledom izravno ribu u vodi ili sam mamac. (4 boda)

15. Lovite li s obale, iz vode i/ili iz čamca?

- Hodam po vodi i lovim. (1 bod)

- Hodam po obali ili po vodi i lovim. (2 boda)

- Hodam po vodi i obali, ali po potrebi i iz raznih plovila. (3 boda)

Ribič koji sam veže muhe, pogotovo ako to znalački, spretno i maštovito radi, u prednosti je pred onima koji ih kupuju

VEZANJE UMJETNIH MUHA 
Ukupno od 1 do mogućih 13 bodova

16. Vežete li sami svoje umjetne mušice?

- Ne vežem, nemam vremena niti sam time posebno opterećen. (0 bodova)

- Jednostavnije muhe vežem sam, neke kupim ili dobijem na poklon. (2 boda)

- Uživam u vezanju svojih muha za svaku moguću priliku u ribolovu. (4 boda)

17. Koliko mušica svežete svake sezone?
- Ni jednu. (0 bodova) 
- Manje od 100 komada. (2 boda)
- Više od 100 komada. (3 boda)

18. Kakve mušice vežete?

- Kopiram tuđe muhe, čemu suvišno pametovanje. (1 bod)

- One koje vidim na Internetu, u knjigama ili kod drugih iskusnijih ribiča. (2 boda)

- Obično smišljam vlastite muhe prema hrani i ponašanju riba. (3 boda)

19. Koliko načina vezanja imitacije Trichoptera poznajete?

- Uopće ne razumijem pitanje. (0 bodova)

- Manje od 5 načina. (2 boda)

- Više od 5 načina. (3 boda)

Vješto zabacivanje muhe, ne samo školski u dalj ili metu, već na različite neobične načine, donosi konkretnu prednost ribiču

VJEŠTINA ZABACIVANJA MUHE

Ukupno od 1 do 17 mogućih bodova

20. Općenito, što mislite kakav ste bacač mušice?

- Loš, a i ne lovim na dalje od 10 metara. (1 bod)

- Osrednji, teško bacam preko 20 metara. (2 boda)

- Odličan, lovim i na 5 i na 25 metra, ovisno o potrebi. (3 boda)

21. Koliko daleko možete baciti mušicu na livadi?

- Kakva livada, ribe žive u vodi. (0 bodova)

- Sigurno bacim preko 20 metra, možda i dalje. (2 boda)

- Uz metar redovito bacam preko 30 metra. (3 boda)

22. Iz koliko pokušaja pogodite krug od metra na 10 metara daljine?

- Nemam pojma, nikad nisam probao ni brojao. (0 bodova)

- Iz pet pokušaja pogodit ću sigurno. (2 boda)

- Najčešće iz prve, bez obzira na snagu i smjer vjetar. (3 boda)

23. Koliko prezentacijskih zabačaja poznajete i koristite?

- Jedan, onaj kada muha padne u vodu! (0 bodova)

- Manje od pet, ali čuo sam za još neke. (2 boda)

- Više od pet načina i to tako da pritom pogađam u metu. (4 boda)

24. Koliko spey tehnika poznajete i koristite?

- Nikad čuo. Čemu to služi? (0 bodova)

- Poznajem manje od tri spey tehnike. (2 boda)

- Poznajem više od tri spey tehnike. (4 boda)

Znanje o priboru, posebno o štapovima, strunama i predvezima, te iskustvo u njihovoj primjeni bitan je dio ribičke vještine

POZNAVANJE RIBIČKOG PRIBORA

Ukupno od 3 do mogućih 17 bodova

25. Koliko iskustva imate u korištenju štapova različitih klase, dužina i akcije?

- Iskreno, imam štap, strunu i predvez po izboru trgovca u dućanu. (1 bod)

- Imam nekoliko različitih štapova i kombinacija struna po izboru iskusnijih kolega. (2 boda)

- Isprobao sam brojne modele i akcije štapova, znam čemu služe i kako ih koristiti. (4 boda)

26. Koliko iskustva imate u lovu različitim plivajućim strunama?

- Kupim bilo koju, kad se raspadne kupim neku drugu. (0 bodova)

- Imam više struna različitih profila i težina prema savjetima iskusnijih. (2 boda)

- Koristim različite strune prema uvjetima na vodi, tipu muhe, načinu bacanja i vođenja. (4 boda)

27. Koliko iskustva imate u lovu tonućim strunam i strunam s tonućim vrhom?

- Te strune uopće ne koristim i ne znam čemu služe. (0 bodova)

- Koristio sam neke, ali ne znam točno koje, kakve i zašto. (1 bod)

- Dobro poznajem takve strune, koristim različite tipove i profile ovisno o situaciji. (3 boda)

28. Koliko iskustva imate u korištenju različitih tipova predveza?

- Stavim komad dobrog najlona i lovim. Što će mi drugo? (0 bodova)

- Kupim neki gotov predvez pa kasnije mijenjam vrh kada se potroši (1 bod)

- Ovisno o prilikama na vodi i tehnici lova koristim različite konstrukcije predveza. (3 boda)

29. Koristite li polarizacijske naočale i znate li čemu služe?

- Što je to? Imam neke naočale, ali ne znam je li to to. (0 bodova)

- Imam ih. Služe da mi sunce ne tuče u oči. (1 bod)

- Koriste mi u pronalaženju ribe i prepoznavanju ugriza pod vodom. (3 boda)

RIBIČKA ETIKA
Od mogućih 0 do 3 boda

30. Kako se odnosite prema svom ulovu?

- Što ulovim to umlatim i odnesem, prodam, podjelim... (0 bodova)

- Uzmem riba koliko propisi dopuštaju, ostale pažljivo pustim. (1 bod)

- Pažljivo puštam veliku većinu, uzmem možda nekoliko riba godišnje. (3 boda)

Ovu lijepu pastrvu, ali i bilo koju drugu ribu, ćemo nakon ulova reanimirati i vratiti natrag u vodu kako bi i sutra imali što loviti.

Bodovi su u ovoj anketi jednaki postocima. Možete ju analizirati na razne načine, u cjelini ili po pojedinim poglavljima. Naravno, u dodavanju bodova može se i varati, ali isključivo samog sebe budući da nije riječ o natjecanju, nečem životno bitnom ili službenom. A nema ni nagradnog izvlačenja. Tako da rezultat ostaje samo nama samima za internu upotrebu. Kada dobijemo ukupan zbroj, ukratko:

Manje od 25 bodova: 

U sebi možda zadovoljan ribič, no realno on bi trebao poraditi na ribičkim znanjima i vještinama.

Od 25 do 50 bodova: 

Solidan ribič, koji ulovi ribe, ali s dosta prostora za učenje i nadogradnju u raznim segmentima.  

Od 50 do 75 bodova: 

Nadprosječno dobar ribič u okolnostima na koje je navikao, od kojeg se ima i što vidjeti i što naučiti. 

Od 75 do 100 bodova: 

Vrhunski ribič mušicom čiji glavni problem u ribolovu je da mu to sve skupa vremenom ne dosadi. (alp)

Potraga za preostalim kupskim sirotanima

Gorski kotar je općenito prelijep i opuštajući kraj, a dolina rijeke Kupe melem za svačije oko. U to nema sumnje. Što se lipljana tiče, ova rijeka ni u najboljim danima nije bila poznata po 50+ klase kapitalcima. No, onih od četrdesetak centimetra bilo je doista puno. Danas su oni rijetkost...

 

"Kupski sirotani" ili lipljančiće od 25 do 40 centimetara dužine, danas su dobar ulov za koji se valja ozbiljno potruditi

Problem nije u tome što se osobito teško love, već u činjenici što ih ima znatno manje nego nego prije 10-ak i više godina

Bez obzira na ribe i ribolov teško je opisati olakšanje kada se u vrući ljetnji dan uvalimo u neku ledeno hladnu visinsku vodu. Posebno onda kada je okoliš te vode tako ugodan oku kao što je to slučaj s rijekom Kupom u Gorskom kotaru uzvodno od mjesta Gašparci. Stijene, šuma, pijukanje škanjca u daljini, žubor bistre vode... Čista divota! A kada nakon samo nekoliko zbačaja suhe mušice u brzaku skoči ribica 40+ klase našoj sreći nema kraja. Odmah se vidjelo da to nije lipljan, ali djelovalo je baš kao za Kupu vrlo pristojna pastrva. Neobično, one se ovdje danju prilično rijetko ulove. Riba za svoju veličinu solidno vuče pod stijenu na drugoj obali. Baš mislim kako je bila velika pogreška što sam prestao češće dolaziti na ovu vodu kada se nakon kraćeg natezanja na površini ukazao klen. Nije da ne volim loviti klenove, a pastrve pogotovo. Dapače. Ali, ovdje sam očekivao lipljane. Ribu koju sam nekad najčešće lovio, no vremenom jednostavno izguštao i okreno se drugim, za moj ribički ukus zanimljivijim vrstama.

Klen je u Kupi na potezu od Gašparaca nizvodno u prosjeku znatno veća, a vrlo vjerojatno i brojnija riba od lipljana i pastrve

Lipljani, posebno kupski, bili su moja opsesija dobrih 15-ak godina. Druge me ribe apsolutno nisu zanimale. U Kupi tada, a bilo je to prije okrugo 35 godina, lipljana je bilo enormno puno. Onih od 35 do 40 centimetra moglo se naći doslovno svugdje, od Severina na Kupi do samog izvora do kojeg se stizalo isključivo usiljenim maršem od Osilnice gdje smo kampirali na sjeniku obitelji Ožur. Kakvih 10 kilometra hoda tamo i jednako toliko natrag. No, pajdašu Borisu i meni to nije bio problem. Veći nam je problem bio što smo na Kupi lovili puno manje nego što smo željeli. Najviše smo oko Broda na Kupi, Kuželja i Gašparaca. Glavna zabava bila je traženje onih od preko 45 centimetra. Njih je bilo, ali samo u nekoliko navrata ulovili smo primjerke preko 50 centimetra. U Dobri, Slunjčici i po Sloveniji takvih je bilo više, no u Kupi nikad. Najvećeg kupskog je, pamtim, ulovio Boris. Ultra precizno mjerenog 51,5 centimetra.  

Tajna našeg uspjeha bila je što smo godinama prije svih u Hrvatskoj počeli loviti viđenu ribu otežanom nimfom. Kako smo obojica bili skloni čitanju i istraživenju, a konstantno smo vodili utakmicu tko će izmisliti nešto novo i uloviti više od onog drugog, došli smo do te revolucionarne zamisli još u vrijeme dok su ljudi okolo bacali suhe i mokre muhe te vodili dubokoumne rasprave o tome "je li bolja maslinasta, žuta ili trula višnja". Obični ribiči lovili su tada tzv. vaserkuglom, prozirnim plovkom s dvije ili tri mušice. Oni napredniji mušičarskim štapovima, ali na način koji bi danas dobro nasmijao i prosječnog hrvatskog ribiča. No, Boris i moja malenkost bili smo te sreće što smo prije svih otkrili kako je lipljanu puno važnije potopiti bilo kakvu nimfu pred nos, a ribiču korisnije vidjeti griz pod vodom nego čekati kolobar na površini. Prije svih imali smo i polarizacijske naočale. To je tek bilo čudo. O tome koliko su one bile (ne)poznate najbolje govori činjenica da ni prodavačice u zagrebačkom Ghetaldusu nisu čule da tako što postoji. Komično iz današnje perspektive gledano. No, ostali ribiči nisu baš uvijek veselo gledali na bogate ulove nadobudnih klinaca. Upravo suprotno.

Kolobari na površini dubljaka uzvodno od Kuželja nisu kao nekad posljedica hranjenja lipljana već vrlo brojnih klenova

Od ribičke slave imali smo kao klinci realno više štete nego koristi. Nakon što se tadašnja starija ekipa uvjerila da ribe lovimo na legalan, ali njima potpuno nepoznat i nerazumljiv način, uživali smo s jedne strane u ribičkoj slavi, a s druge strane trpili različite sitne pakosti i neugodnosti. Od komičnih ispada poput onog kada bi nam ribičke kolege na pokušaj autostopiranja kroz prozor automobila pokazali srednji prst, dok bi s ruksacima na leđima od Broda uzbrdo prtili prema željezničkoj stanici u Delnicama, do otvorenih napada i pljuvačine nakon što je Boris uvjerljivo osvojio prvo mjesto na prvom natjecanju u lovu mušicom nazvanom "Zlatni lipljan". Zanimljivo, održano je puno prije nastanka današnje federacije koja se tim natjecanjima bavi. Štos je bio u otežanim nimfama kakve danas svi koriste, ali onda za njih nisu znali. I to je bio problem. Pukla je ozbiljna svađa, što ni za natjecanja danas nije ništa neobično. No Borisu, inače fino odgojenom klincu, najboljem učeniku u školi, od toga je ostala trajna i neizlječiva alergija pri svakom pomenu ribolovnih natjecanja, na kojima nikad više nije želio sudjelovati. Ili se meni barem tako činilo.

Svoju prvu životnu porciju prave ljudske gadosti i pokvarenjaštine zbog više ulovljenih riba "zaslužio" sam nešto kasnije. Nakon ribolovne izložbe u Brodu na Kupi koju sam manje više sam napunio svojim preparatima i fotografijama. Sam povod te izložbe bili su povijesni dokumenti o osnivanju društva koje je moja majka pronašla danima prebirući police državnih arhiva. Besplatno, naravno. Iako je sitnih gadarija bilo i ranije, određeni ljudi u tom ribičkom društvu tu su pukli do kraja. Epilog toga bio je da ne samo što s njima nisam želio djeliti isti zrak, biti u istom ribičkom društvu, već prestao pisati i za ribičke novine te se demomnstrativno ispisao i s fakulteta gdje su ti ljudi imali utjecaj. Kako mi ne bi "pomagali". S današnjim iskustvom te bih probleme vjerojatno rješio na druge puno elegantnije načine. Budući da su ti ljudi mahom pokojni njihova imena ne treba spominjati. Kako bilo, u dolinu Kupe nisam dolazio godinama. Vrijeme liječi sve, pa tako i taj osjećaj gađenja. Drago mi je što na Kupi ponovo uživam. Iako na drugi nečin nego nekad.

Na terenima poput ovog u Gašparcima još se relativno nedavno moglo uloviti desetke lipljna uključujući i kojeg većeg

Bez obzira što su ribe male i nema ih puno, kada se uzme u obzir ljepota krajolika, pristupačnost i cijena, ribolov nije loš

O razlozima zašto su lipljani 40+ u Kupi postali rijetki, a i onih malih nema baš previše, možemo samo nagađati. Više je mogućih odgovora. Prvi koji pada na um su klimatske promjene. Kupa je manja, toplija, klen kojeg nekad nije bilo stigao je sve do ušća Čabranke. Toplija voda pogoduje i bolestima pa su lipljani masovno ugibali od furunkuloze. No i pastrva ima samo u tragovima, a njima ta bolest ne šteti. Od viših sila tu su i famozni kormorani. Sve to stoji, međutim ribe su se s time nosile i nekad, a bilo ih je doista puno. Nameće se odgovor kako je u pitanju ljudski faktor. Prvo, nekad se Kupa puno više poribljavala i neusporedivo bolje čuvala. I s hrvatske i slovenske strane. Drugo, ribiči su manje znali o ribolovu pa su i manje ulovili. Iako su se ribe pod normalno uzimale, a danas se kao puštaju. Hrpice ljusaka uz obalu, a i pojedine u povjerenju ispričane ribičke priče pokazuju kako to baš i nije tako tako idilično. Kradu naši, a ništa manje i stranci koji na Kupi imaju povlašten položaj. Ponekad im se tolerira ono što domaći ne smiju u što sam se imao prilike uvjeriti više puta. Recimo, posljednji put zatekao sam stranca kako lovi u uzgojnom potoku kedericom i sprema ribe u kantu.

Ono što dodatno pogoršava stvar su i neuki tutlek-ribiči koji ribe prvo predugo umaraju, a nakon ulova ih beskonačno naslikavaju. Kulturan, educiran ribič, ako već slika, slika pokoju ribu i to tako da ne drži duže od pola minute van vode. Tutlek slika sve što ulovi i pritom nehotice pobije polovicu ribica koje pušta. To su oni lipljani koje kasnije vidimo mrtve na dnu. Pretjerano naslikavanje riba u kulturnom je ribičkom svijetu u najmanju ruku teška sramota za onog koji to radi, a u pojedinim slučajevima i ozbiljno kažnjivo djelo. Čak i način držanja ribe može biti predmet kritike i/ili sprdačine na račun onih koji to rade. No, naši tutleki još nisu evoluirali, pa se takvim za ribe štetnim naslikavanjima diče i ponose. Bilo bi vrlo dobro i pametno kada bi se, ako već ne zakonodavac, onda onaj koji gospodari vodom dosjetio i počeo sankcionirati svako neprimjerenio fotografiranje riba ispod mjere. A i onih većih u našim salmonidnim "ulovi&pusti" revirima. Ako ničim drugim onda oduzimanjem dozvole. Lipljan nije šaran kojeg možemo čuvati u mrežici i na mekanim dekicama. Vrlo malo mu treba da ugine od šoka ili ozlijeda. Želimo li fotkati, fotkajmo ribe u vodi. A i to ne predugo i prečesto.

Na mjestima poput ovog predvečer bi se u vrijeme rojenja tulara moglo vidjelo na desetke kolobara riba svih vrsta i veličina

Kupske sirotane obično vidimo u malim jatima gdje dominiraju ribice manje od 30 cm, dok se za veće treba dobro nahodati

Ponekad, kada se zabrinem kako smo svi mi ribiči pomalo nastrana, ako već ne i blago priglupa skupina ljudi, bude mi donekle lakše kada vidim kako daleko većih kretena ima među neribičima. I to među onima od kojih se u opisu posla traži da budu pametni. Recimo, jedan od takvih primjera su mostovi i službe zadužene za njihovo održavanje. Osim što mostovi imaju određenu simboliku povezivanja ljudi, oni imaju i vrlo praktičnu svrhu. Rušenje mostova uvijek sam doživljavao kao gnjusno dijelo i glupost teže kategorije. Ne mogu prežaliti drvene mostove na Gacki koji su, umjesto da su održavani i čuvani kako turistička atrakcija, zamijenjeni betonskima. No hajde, to je barem imalo neku praktičnu svrhu pa može biti shvatljivo. Na Kupi uvijek su mi bili osobito lijepi i zanimljivi viseći mostovi. Uvijek sam se pitao kako su izgledali oni koji su to gradili. Doista bih ih volio sresti i upoznati jer sam uvjeren da su to bili pozitivni i dobri ljudi. Danas su ti mostovi između Hrvatske i Slovenije u raspadnutom stanju. A i neki su kameni mostovi zatvoreni za promet. Inače baš lijep dan proveden u Gorskom kotaru tako mi je pokvarila spoznaja kako je i posljednji upotrebljiv viseći most, onaj na Kupici, uništen. Ili preciznije, raspao se od nečije nebrige. Uvijek bih na dolasku ili odlasku u Broda tu zastao i bacio pogled niz rijeku. Često sam uživao gledajući s njega lipljane i pastrve. Otišle prave ribe, a otišao i most. Ostali samo kupski sirotani. Šteta. (alp)

Most u Gašparcima izgrađen od kamena u dobrom je stanju, ali služi samo za lokalno stanovništva s obe strane Kupe

Uništen viseći most na Kupici, na samom ulazu u Brod na Kupi, bio je posljednji takav preostao u ovom dijelu Hrvatske

Specijalne tehnike lova muhom iz belly boata

Ribolov iz plutajuće fotelje ime svoje prednosti i mane. Pravila ponašanja i mjere sigurnosti! Prsluk, pumpa, ako se tuba ispuše, plutajući podmetač su tu. No, katkada se moramo snaći i improvizirati. Recimo, ako slučajno zaboravimo poprečnu šipku lako ju zamjenimo granom ili s malo špage...

Sigurne ruke i odlučna pogleda, iskusni belly boat ribič snaći će se i uloviti bez obzira na probleme i neočekivane poteškoće

Ako nam je belly boat dobio lagani bruh na šavu, pa što? To uopće ne znaći da tonemo ili trebamo bespotrebno paničariti

Eto, dobra riba je nakon drila u našem podmetaču. Sada ćemo ju na brzinu slikati, otkvačiti i lijepo pustiti natrag u jezero!

Hmm, hmmmm..., čini se da se nešto slučajno zapetljalo gore na vrhu štapa. Nema veze, i taj ćemo kvar brzo prevazići...

Imam problem?! Ma kakav problem... Dakle, riba je tu u podmetaču. Ovo ćemo za čas smireno otpetljati i popraviti

Opet nije dobro. Sada nam je muha malo zapela za špagu koja drži tubu da ne potone. Samo bez nervoze, nije ni to ništa...

Mirnaaaaa, ribica nemojsada previse skakati, manje bu bolilo. Par lijepih slikica i natrag si u vodi zdrava, debela i vesela...

Evo dečko, sve gotovo u čas posla. Sada me lijepo fotkaj! Pa se ti meni smij i dalje. Plutamo, riba je tu, živi smo i zdravi...