Monday, December 15, 2014

Kako izabrati pribor za lov štuke strimerom

Dobro ukomponirani štap, struna i predvez omogućit će prije svega ugodno, precizno i po potrebi daleko bacanje dvadesetak centimetara dugih strimera. Jednako tako omogućit će sigurno prepoznavanje ugriza i kontru dovoljno snažnu za probijanje košćatih usta velikom udicom.

 

Na švedskoj štuki ulovljenoj strimerom i priborom klase 10 vidljivi su tragovi napada kormorana ili neke starije rođakinje

Ribolov štuke strimerom je vrhunska zabava. Kod nas je to jedina grabežljiva riba koja se može naći gotovo svugdje, a često naraste do vrlo pristojnih dimenzija od nekoliko kilograma težine. Dok je pastrva od 50-ak centimetra dobar ulov, a lipljan kapitalac, za štuku te dužine možemo reći da je mala čak i za hrvatske prilike. Dobrom štukom u kod nas možemo smatrati svaku preko 80 centimetra, no ni ulov metrašice nikad nije isključen. Po svijetu se love puno veće. U Švedskoj će specijalizirani štukolovac reći da se broje samo one preko metra dok su od 80 male. To je značajno utoliko što mušičarski pribor deklariran za lov štuka često bude puno prejak za naše skromne prilike i ribice.

Ova baltička metrašica glave prekrivene pijavicama stresla je na lamete za ukrašavanje bozićnog drvca duzine 22 centimetra 

Uvriježeni standard za štuku po svijetu je 10-ka dužine 9 stopa. To su opake štapine. Prednost takvog pribora je što bez ikakvih problema možemo bacati strimere od 30 centimetara dužine. Štuka od metra ide van za tri minute. Međutim, lov manjih štuka, kakve uglavnom nalazimo kod nas, nije neki osobiti gušt. Nešto kao kad bi uboge fazane upucali protuavionskim topom. Daleko od toga da je dugo natezanje s ribom nešto čemu bi trebali težiti, ali izvući pristojnu ribu iz vode bez ikakve šanse da ona mrdne malo lijevo ili desno nije zabavno. Druga nezgodna stvar s većinom 10-ki na tržištu je što su teške i zamorene u ribolovu. Bez obzira na sve tekstove i savjete na koje možemo naići po Internetu i časopisima tu klasu pribora za naše štuku ne bih preporučio.

 

Ribolov streamerom daleko je od lepršave finoće kakvu viđamo u lovu suhom muhom, pa pribor mora biti robustan i čvrst

Štuku možemo loviti bilo kojim mušičarskim štapom od klase 6 na više. Što se ribe tiče to ide van bez problema. Brzom šesticom ulovio sam nekoliko štuka kategorije 90 do 100 centimetra i  tu nije bilo nikakve drame tipa starac i more. Međutim, ono što laganijim klasama definitivno ne možemo je ugodno bacanje većih strimera. Uz odgovarajuću strunu baš za tu namjenu šesticom se može bacati neotežani strimer do 15 centimetra, ali preko toga teško. Pritom, ako strimer slučajno zvekne u štap neće biti dobro. Neka kompromisna opcija za štukolov u našim prilikam su štapovi klase 8 ili 9, ne duži od 9 stopa.

Pregledamo li ponudu štapova tvornički deklariranih baš za lov štuka i sličnih predatora koji se love velikim muhama trebamo obratiti pozornost na nekoliko stvari. Prvo iz svakog razmatranja izbacite sve što je jače od 9-ke iz razloga koje sam ranije spomenuo. Eventalno može se razmišljati o nekim tzv. kratežima klase 10, odnosno štapovima dužine 8 stopa, napravljenim za teško strimeriranje. Oni nisu tako teški i neugodni, no za lov s obale manja dužina može biti problem. Za čamac su ok. Drugo, treba imati na umu da svi štapovi klase 7-9 nisu za lov štuka. Neki su napravljeni za finiji lov manjim muhama. Treće, nemojte se slučajno zanositi idejom da se štapom od 9 i pol ili 10 stopa bolje i ugodnije lovi. Štapovi te dužine u lovu velikim strimerima za štuku su koma. Što se bacanja tiče ne pružaju nikakvu prednost jer se akcija u štukolovu zbiva na kratko, rijetko preko 20 metara.

Štukice od 50 do 70 centimetara, rijetko do metar dužine, ono su što danas realno možemo očekivati na većini naših voda

Loop Booster, struna Ambush TT #9, tonući Pike Poly Leader, metar najlona 0,35 mm i termo sajla 0,3 m dužine bez kopče

Model Booster tvrtke Loop moje je apsolutni favorit bilo gdje i bilo kada. Probao sam svašta, ali ovaj štap nominalne klase 9, nekoliko centimetara kraći od 9 stopa, napravljen ciljano za lov štuke doista je posebna stvarčica. Brz je i nimalo nježan, ali nije ni bezdušna kolina vršne akcije u koju spada dio modernih10-ki. Zapravo jednako ugodno baca strunu 9-ku kao i 6-icu. Savija se progresivno cijelom dužinom, što ga čini ugodnim za bacanje i korisnim kod umaranja ribe. Nije lagan, ima cca 120 grama, ali je tako dobro balsiran da nimalo ne umara ruku i nakon više stotina zabačaja. Ima široke vodilice. Strimer od 20 centimetara baca 25+ metra lakoćom, što je puno dalje nego što realno treba. Na kratko struna se osjeti, a po potrebi strimer od 15-ak centimetra da se i fino okrenuti roll castom preko 15 metara. Zakačena ovim štapom najogromnija štuka nema šanse, ali je i ulov male od 70-ak centimetra dužine zabavan. - Nije skup, ali ne bih ga dao za ništa - zgodno je ovaj štap opisao jedan ribički kolega. 

U većini slučajeva više se isplati oprezno pretraživati izgledna mjesta na tri do 15 metara nego bacati naslijepo 30 m u dalj
 
Izbor mušičarske strune za lov štuka jednako je važan, ako ne i važniji od izbora štapa. Prvo što treba znati je da težina strune mora biti primjerena štapu. Bez obzira što na štapu pisalo svaki može bacati strune različite težine. Teže strune lakše okreću veće i teže strimere, pa se uvijek treba orijentirati na težu opciju. Drugo, moderne strune se vrlo razlikuju profilima. Dobar bacač može bacati bilo čime, pa i DT strunama, no za optimalan rezultat WF je bez dileme bolji. O tome se može dosta govoriti, no za ovu priliku pojednostavit ćemo i skratiti pricu. Treće, WF strune se međusobno drastično razlikuju. Neke su napravljene za daleko bacanje, neke za spey tehnike, neke za fine bacačke trikove... One koje nas zanimaju namijenjene su bacanju velikih strimera.

Postoje strune na kojima izričito piše da su namijenjene štukolovu. No, one nisu nužno jedini, a ni najbolji izbor. Načelno, postoje dva tipa. Prve imaju vrlo kratak prednji konus koji pridonosi brzem otvaranju loopa. To je dobro. Loše kod njih je da ako imamo strimer manji od onog koji je proizvođač zamislio, nakon ispružanja strune cimne unatrag pa vrh ne padne ravno. To možemo umaniti znalačkim bacanjem, a još bolje i jednostavnije dodavanjem Poly-ja i dužim vršnim najlonom. Drugi tip strune su one koje naprijed imaju duži kontinuirani konus. No, za razliku od struna koje služe za bacanje manjih muha, taj završava puno debljim promjerom. Da ne duljimo, o tome što je bolje možda će najbolje poslužiti primjer vodećeg proizvođača strune u svijetu, tvrtke Rio. Tip strune za štuke koji smo prvi spomenuli zamijenili su ovim drugim.

Osobno i dalje najradije lovim Ambush TT strunom koja ima kratku glavu od kontinuiranog konusa dužine oko sedam metra. Na vrhu je metar i pol brzotonućeg Poly-ja, metar monofila i sajla. To je sve. Kod bacanja odlično se ponaša na daljinama od pet do kakvih 30 metra, bez puno mahanja po zraku. Međutim, realan ribolovni domet svake plivajuće strune je manji od 20 metra. Dalje počinju problemi. Veliku većinu štuka, a riječ je o stotinama, ako ne tisućama njih u zadnjih 35 godina, ulovio sam na daljinama 5-15 tu i tamo koju do 20 metra. Iako mi je daleko bacanje najmanji problem. Lov varalicom je nešto potpuno drugo, iako je i tu taktika "pametno na kratko" često bolje prođe od "daleko i bez veze".

Plivajuće strune nisu najbolji izbor za prilike gdje treba loviti dalje od 20-ak metra. Zašto? Valovi na vodi, strujanje ili ne baš savršeno bacanje proizvode neravnine na struni koja legne na vodu. Da bi mogli osjetiti ugriz i zakvačiti udicu te neravnine prvo treba izravnati. Na većim daljinam, posebno kod sporog povlačenja plivajuće strune, često se događa da promašimo jedno i drugo. Da bi neutralizirali utjecaj valova koristimo I (intermediate) strune. One vrlo lagano tonu, ali dovoljno da probiju valove. Tako imamo zategnutu ravnu liniju, bolji osjet griza i jaču kontru što je u štukolovu presudno. U iznimnim prilikama mogu nam zatrebati tonuće strune, no to je u štukolovu toliko rijetko da se time nećemo ovom prilikom baviti.


Prvu baltičku štuku ulovio sam u lučici pola metra od obale. U istoj lučici naša je družina ulovila i prvu metrašicu

Mušičarska rola za lov štuka je najmanje bitna. Tu ne treba puno investirati, uzmite bilo koju na koju stane struna plus 50 metra dakron backinga ili običnog najlona 0,40 milimetra. Štuka nije riba dalekih bijegova i vadi se na dum-tras, povuci-potegni u par minuta tako da strunu privlačimo rukom. Kod kupnje se nemojete oslanjati na klasu koja piše na roli nego lijepo isprobajte. Kupite li na neviđeno rolu veličine 9 za klasu 9 može se dogoditi da dobijete preveliku.   

Pedveze za lov štuka možemo kupiti gotove ili napraviti sami. Postoje dva tipa kupovnih predveza. Prvi su od običnog ili konusnog monofila sa sajlom na vrhu. Ukratko, na takve predveze ne treba trošiti novac. Drugi tip kupovnih predveza, koji mogu dobro poslužiti u nekim prilikama zove se Poly Leader. Proizvodi ih tvrtka Airflo. Riječ je o monofilu presvučenom sintetkom različite plovnosti. Postoji više gradacija, od plivajuće do ekstremno brzo tonućih. Najpraktičniji su oni s oznakom Pike, duzine 1,2 metra, no mogu posluziti i drugi s jezgrom od debljeg monofila. Recimo model Salmon/Steelhead. Njih prema potrebi škarama skratimo na duzinu 1-2 metra. Oprez, Poly Leaderi s jezgom tanjom od 0,40 milimetra nisu upotrebljivi za lov štuke! Recimo model Trout. Na poly montiramo metar monofila 0,35 milimetra i sajlu od 20 do 30 centimetra. Poly služi za potapanje muhe, ali i za balans sistema kod bacanja.

U većini slučajeva predvez za lov štuka izradimo sami. Postoje dva načina. Najjednostavniji i najčešće korišten način je da na strunu montiramo komad monofila promjera 0,35 do 0,45 milimetra duzine 1-1,5 metra. Običan najlon je sasvim u redu, ali u vrlo bistroj vodi moze i fluorocarbon. Na jednoj strani najlona napravimo fiksnu omču, a na drugi direktno vežemo sajlu. Za spajanje strune i predveza koristimo sistem omča na omču, Loop to loop. Za izradu omče potrazite na YouTube-u pojam Perfection Loop. Za vezanje sajle koristimo Albright knot. Drugi način je da predvez napravimo iz tri sekcije monofila što moze pomoći kod bacanja. Receptura je jednostavna: 40 cm/0,50 mm; 40 cm/0,40 mm; 0,5-1m/0,35 mm. Sekcije fluorocarbona ili najlona povezemo Blood Knot-om.

Plastificirana sajla britanske tvrtke Drennan, pletena od sedam niti, jedna je od najboljih na svijetu za ovu namjenu

Sajla spriječava štuku da pregrize ili bolje rečeno prereže predvez. Bez sajle se ne lovi. Postoji više tipova sajli, no za mušičarske potreba najpraktičnija je ona od mekane fino pletene žice presvučena plastkom. Takve sajle su jeftine, vrlo pouzdane i što je najvaznije mogu se variti upaljačem. U lovu mušicom preporuka je ne koristiti kopče, već variti sajlu direktno na udicu. Muha u letu izvodi razne nepredvidive piruete. Svaka će se kopča prije ili kasnije otvoriti, što znači gubitak muhe i ribe. Jedina suvisla alternativa dobroj termo sajli u lovu mušicom je Knot2Kinky nikal-titanijum žica. Za razliku od ostalih žica ova se može čvorom vezati na udicu i predvez, a znatno je manje podložna deformacijama. Najveća prednost u odnosu na sajlu je što je znatno tanja kod iste nosivosti. Može biti dobar izbor za lov u vrlo bistroj vodi na školovanu ribu. Mana je što preskupa budući da je ipak riječ o potrošnom materijalu. (alp)


Štukicu od 70-ak centimetara smo bez suvišnih maltretiranja i slikanja otvačili peanom i vratili natrag u rijeku Savu

Naleti li još koji put štuka poput ove, 128 cm dugačka i cca 18 kila teška, sigurno ću utošiti više vremena na fotografiranje