Gurgler kojem bolen i veliki klen ne praštaju

Mušicom ne lovimo zato da po svaku cijenu ulovimo što više riba već zato što nam je taj način zabavniji od drugih. Daleko od toga da je ribolov varalicom, plovkom ili utegom na dnu manje vrijedan. No, zabaciti muhu koju smo sami izradili na 30-ak metara i domamiti na površinu krupnu ribu ostaje nešto posebno

Tipično divlji napad bolena na Gurgler u ribolovu dvoručnim štapom na brzacima Save nizvodno od Zagreba (Snimio: Z. Šavor)

Gromoglasan pljusak na površini i trzaj štapa prekinuli su me u opuštenom gacanju savskim brzacima nadomak Zagrebu. Krasan dan. Ljeto s lagnim mirisom jeseni, žubor rijeke, cvrkut ptičica i praćakanje ribica na površini... Savršeni uvjeti za ribolov laganim dvoručnim štapićem koji po potrebi omogućuje ležerno bacanje kakvih 30-ak metara. Dok struna tako lijepo putuje zrakom svi problemi, brige i nedaće nestanu. Uživio sam se u "Snake Roll" zabacivanje kada je gore pomenuta riba pokvarila tu savršenu bacačku meditaciju. Nakon kraćeg natezanja bolenčić je bio pod nogama. Lijepo! Šacama ga na kakvih 70 centimetara. Klješta za udicu i slobodan je. Krivac za njegovu zlu sreću tog dana bio je zelenkasti Gurgler napravljen od sintetičkih niti i tvrde spužvice. Muha kojom sam na Savi proteklih desetak godina polovio blago rečeno tonu riba. Nije da nisam lovio i ulovio na druge muhe, drugih boja i ponašanja. No, ova se vremenom iskristalizirala kako najbolja. Vezanje i konstruiranje muha sastavni su dijelovi ribičke vještine.

Osim što je samo po sebi zabavno, vezanje muha predstavlja značajnu prednost u odnosu na ribiče koji muhe kupuju. Ljudi koji vežu muhe prisupaju vezanju na različite načine. Neki bez puno razmišljanja kopiraju tuđe radove. Neki pokušavaju napraviti izgledom što vjerniju imitaciju riblje hrane. Moja je filozofija vezanja malo dugačija. Tuđi su mi radovi zanimljivi, ali ih nikad ne primam zdravo za gotovo i kopiram bez razmišljanja. Uvijek napravim nešto svoje, analizirajući vrline i mane muha koje procjenim zanimljivima. Drugo, ne vežem muhe koje traže previše vremena. Pet, maksimalno deset minuta je vrijeme koje potrošim po komadu. Pritom mi je bitno da ne koristim skupe i teško dostupne materijale; da je muha otporna na habanje; da se lako podiže sa vode i lijepo baca. Što se izgleda tiče, pazim da veličinom, oblikom i samo donekle bojom sliči prirodnoj hrani, ali pri tome ne marim previše za estetiku i detalje tipa "okice i šljokice". Na temelju bogatog praktičnog iskustva i brojnih ulova mislim da ribama to nije previše bitno.

Ovakav Gurgler od sintetičkih niti i tvrde spužvice oblikom i ponašanjem oponašat će panično kretanje ribice na površini vode

Međutim, ono što smatram doista bitnim je način kako se muha ponaša na vodi u ribolovu. Što će mi savršena imitacija nekog prirodnog uzora koja se u ribolovu ne ponaša onako kako se taj prirodni uzor ponaša. Recimo, savršena hiperrealistična imitacija kukca koji pliva na vodi, ali je napravljena tako da tone ili pliva naopačke? Dobra lovna muha treba se na vodi ponašati onako kako se ponaša ono što izgledom predstavlja. Savršeni primjer takve ribičke i vezačke filozofije je Gurgler prikazan na slici gore. Prototip Gurglera napravio je ugledni američki ribič, vezač muha i pisac Jack Gartside prije dvadesetak godina. Muha je, ovisno o izradi, mogla predstavljati kozice, račiće i ribice, no ono doista novo i bitno bilo je njeno originalno ponašanje. Do tada su bile poznate muhe koje pri potezanju površinom rade val "V" oblika i poperi koji bućkaju. Gurgler je po konceptu nešto između. Reže vodu i ostavlja val, no po potrebi tu i tamo bućne, samo puno diskretnije od poppera. Izvorno je napravljena za lov u moru, no kasnije se u mnogobrojnim drugim verzijama dokazao u lovu mnogih površinskih ribljih grabežljivaca širom svijeta. U našim prilikama, među ostalima, i bolena.

Za izradu ove jednostavne umjetne muhe potrebna je udica, nešto sintetičkih niti, tvrda spužvica, konac, škarice i malo ljepila

Originalna, kao i bilo koja druga verzija Gurglera, poslužit će odlično u lovu bolena i klena. Isprobavao sam različite tehnike vezanja, kombinacije prirodnih i umjetnih materijala. Svakom se ulovilo, ali samo ako je muha radila na površini na gore opisan način. U igri je bila prirodna dlaka raznih živina, perje, posebno marabou. No, vremenom sam sve prirodne materijale zamijenio sintetikom, a tehniku izrade znatno pojednostavio i skratio u odnosu na original. Izrada mog bolenskog gurglera stane u nekoliko rečenica. Dakle, uzmite udicu broj 2 ili 4, bilo koju, ali po mogućnosti što tanju. Kod luka udice kao "rep" svežite busenčić koji se sastoji od mješavine Slinky fibera (sintetičke niti) i Angel Haira (tanke lamete). Preko toga učvrstite traku Foama (tvrde spužvice). Napravite čvor i kapnite kap trenutnog ljepila. Vrat udice ostavite praznim. Kod ušice udice vežite na isti način busenčići iste mješavine sintetičkih niti tako da se malo preklopi sa prvim. Preklopite foam, vežite završni čvor i fiksirajte ga trenutnim ljepilom. Slijedi šišanje. Izvadite muhu iz škripca, oblikujte siluetu ribice i formu glave prema slici. I to je to. U početku će ići malo sporije, kasnije je to pet minuta posla.

Bolen od oko 80 centimetra dužine danas je rijetkost, no nekad je bio uobičajen ulov na terenima oko Zagreba (Snimio: Z.Šavor)

Kao najbolje kombinacije boja pokazale su se: drečavo zeleni Slinky+zlatni Angel Hair+bijeli Foam; bijeli Slinky+srebrni Angel Hair+bijeli Foam; svjetlo sivi Slinky+srebrni Angel Hair+sivi Foam. Bilo je ulova i na druge boje uključujući i na potpuno crnu, no zelenko sa slike gore je moj prvi izbor za Savu. Materijale možete naručiti poštom iz Taimena, Bogdana, AOS-a, Hegera ili neke druge tvrtke koja prodaje materijale za vezanje. Za investiranih 20 eura možete napraviti više od stotinu gurglera. Ako je i to puno, Angel Hair prodaje se u predbožićno vrijeme i u našim trgovinama, dok foam možete naći u bolje opskrbljenim knjižarama. Koje su prednosti ovako izrađenog gurglera? Prvo, brzo je gotov i teško se raspadne. Drugo, vrlo je prozračan i lagan, ne pije vodu pa se vrlo lijepo baca preko glave kao i spey tehnikama dvoručnim štapom. Gurgleri od  prirodnih materijala su po tom pitanju znatno lošiji. Treće, nikada se ne petlja oko udice što može biti problem s marabouom, lisicom i drugim prirodnim nitima. A lovi super.

Ako je riječ o bolenu, gurgler zabacimo oko 45 stupnjeva koso nizvodno u zonu gdje vidimo da ribe rade ili iz iskustva pretpostavljamo da se zadržavaju. Ako su bliže od 20 metra praktičniji je jednoručni štap. Ako su dalje bolje je loviti dvoručnim štapom i kratkim shooting headom skandinavskim stilom. Nakon što smo zabacili, ako ništa ne radimo, gurgler će zanošen strujom kliziti površinom poprijeko prema obali na kojoj stojimo i pri tome proizvoditi željeni val. Ako malo trznemo, napravit će dodatno diskretan "buć". Možemo se igrati s ritmom bućkanja. Kada je muha došla nizvodno povlačimo ju uzvodno skraćivanjem strune. Bolen može zveknuti i u prvoj i u drugoj fazi. Prepoznavanje ugriza je vrlo jednostavno. Vidi se, čuje i osjeti. Kontra ne bi trebala biti presnažna. Vršni predvez za lov gurglerima može biti od 0,20 do kakvih 0,28 mm, no 0,23 mm je možda najprimjereniji. Pretanak predvez neće biti dobar ne samo zbog riba koje ga mogu prekinuti već i zbog zabacivanja koje će biti bolje s nešto debljim najlonom ili fluorokarbonom.

Iako puna komaraca i teško prohodna bez mačete, gusta savska šikara u ovo doba godine može neobično lijepo izgledati

Klenova 50+ klase Gurglerom se nekad znalo uloviti na desetke dnevno, no danas smo zadovoljni ako ulovimo jednog pravog

Zanimljivo, ova se varijanta Gurglera pokazala iznimno uspješnom u lovu krupnih savskih klenova iako ne uvijek i ne na svakom mjestu. Ako se hrane kukcima koji plivaju površinom rijeke ili se drže dna nisu osobito zainteresirani. No, kada su im na jelovniku površinski kederi ovaj Gurgler "ubija". Za razliku od lova bolena bolje ga je povlačiti manje agresivno s dužim pauzama. Vrlo često će ga poklopiti i neposrdno nakon pada na vodu, bez ikakvih dodatnih cimanja i bućkanja. Posebno ako ribu vidimo pa joj možemo precizno zabaciti pod nos. Riječ je naravno o najvećim klenovima obično u rasponu od 50 do 55 centimetra. Ranijih godina znali su se zalomiti i veći, poneki čak i 60+. To su bile ribe debelo preko tri kile što je u svijetu klenolova ravno šaranu od 25+. Nakon što se Sava očistila i ubrzala protok takvih super kapitalaca praktički više nema. A i klenovi više nisu tako debeli.

Neki ribiči mušicom klena smatraju najgorim ribljim smećem, nedostojnim bilo kakve pažnje. No, dosta je teško utvrditi da li ti dotični klenove ne love zato što ih neće ili zato što ih ne znaju uloviti. Osobno nisam imao prilike upoznati nekog tko se mušicom nalovio klenova kategorije 50+ pa da mu se to nije svidjelo. Kako bilo, o ukusima se ne raspravlja. Posebno zanimljivo je što se Gurglerom ponekad, istina vrlo rijetko, u Savi može prevariti i amur. Možda mu ta muha oblikom i bojom nalikuje vrbovom listu, koje redovito brste, ili kakvoj algi. Kako je riječ o ribama obično dugačkim metar i više, praktički ih je nemoguće izvući čak i dvoručnim mušičarskim priborom za losose. Barem to autoru ovih redaka do sada nije uspjelo. Uspjeh je bio, osim samog griza, sačuvati sve bitne dijelove pribora neoštećene i na broju. Utjehe radi svaki takav dril bio je doživljaj za pamćenje. Ulovio sam svašta, ne vjerujem da postoji snažnija riba od savskog amura koji se zapuca u najveći brzak. To ne staje do Siska. A jedan će popustiti, prije ili kasnije... (alp)

Teren koji je nekad vrvio krupnim ribama i danas privlačno izgleda, no ribe su se odselile negdje nizvodnije prema Sisku