Saturday, November 3, 2018

Gacka: Kraj jedne od boljih ribičkih sezona

Zadnjim danom listopada završili smo s ribolovom na našoj najboljoj visinskoj vodi 2018. godine. Početak sezone nije djelovao obećavajuće, no kasnije se pokazalo kako stvari i nisu tako loše. Rijeka je bila kvalitetno poribljavana ribom u manje više dobroj kondiciji. Našlo se škarta, ali ne kao nekih ranijih godina



Što se čiste rijeke i prirodnih ljepota tiče, njih na nam rijeci Gacki nikada nije manjkalo, a nadamo se da neće ni ubuduće

Ono što se na ovoj vodi traži i kao ulov najviše cijeni su domaće potočne pastrve, po mogućnosti preko 60 centimetara

Nakon što se jedno vrijeme na Gacki lovilo cijelu godinu, uz obrazloženje da na kalifornijsku pastrvu po zakonu nema lovostaja, konačno je definirano da sezona ovdje traje do 1. studenog. Dobra odluka! Mrijestile se ili ne mrijestile, ribu i vodu treba jedno vrijeme ostaviti na miru. Druga bitna novina je, ako smo točno shvatili, da će se godišnje ribičke dozvole morati kupovati prije početka nove ribičke sezone. Dakle, nema više kupnje godišnje neposredno prije početka prvog ribolova u godini. Iako nam to malo utječe na komociju, a i proizvodi dodatni putni trošak, i ovu će odluku razumni ljudi podržati. Jer bilo je doista suludo da stranac paket od 10 dana ribolova na Gacki u zoni A plati niti 100 eura. I može ih za te novce doći cijeli autobus. Takva bagatela ne postoji baš nigdje na salmonidnoj vodi tipa Gacke. Ili je broj godišnjih dozvola limitiran, ili se one uopće ne prodaju, ili stranci plaćaju veću cijenu od domaćih ribiča. Potpuno normalna stvar i na to se nitko nigdje ne buni. 

Odokativno, bez detaljnijeg uvida u broj gostiju ove sezone, čini se kako je turista, koji su koristili pogodnost kupnje jeftilen godišnje karte na Gacki, ove sezone bilo manje. A riba puno više. Možda je i utržak za one koji se brinu o rijeci i ribljem fondu zbog toga bio nešto manji, no korist je svakako veća. Ove godine bilo je doista puno lijepih riba, i potočnih i kaliforrnijskih. Nadamo se da će nadležni ljudi te ribe znati zaštititi od kormorana i lokalnih krivolovaca tijekom zime kako bi do početka iduće ribolovne sezone narasle još veće. Inače, na potezu od restorana Ribič do ušća rijeke Like u Gacku, ove je godine ulovljeno više monstruozno velikih potočnih pastrva. Neslužbeno doznajemo kako nisu ulovljene na muhu, završile su u "vječnim lovištima", pa te ulove nećemo opširnije komentirati. Možda bi oni koji se brinu o ribičkom turizmu Gacke dobro učinili da su te ribe žive prebacili negdje u gornji tok, gdje se lovi samo muhom, a ribe obavezno puštaju. Tamo bi ulov takve pastrve od 10-ak kila sasvim sigurno bio svjetska senzacija i najbolja moguća reklama za vodu idućih godina. No, što je tu je, i ribe umiru...


Posebno veseli ulov većih prirodnih potočnih pastrva što ukazuje na to da se voda relativno dobro čuva od krivolova

Iako se po izgledu nekih pastrva vidi šarena genetika atipčna za Gacku, svaka potočna u 60+ klasi je ulov za pamćenje

Što se pak kalifornijske pastrve tiče, neki ljudi smatraju kako joj nije mjesto u hrvatskim rijekama. Nećemo se složiti s tom teorijom jer je poribljavanje genetski škart potočnim pastrvama dugoročno daleko štetnije i opasnije. Kako za prirodu, tako i za ribički turizam, koji postoji u svim razvijenim zemljama svijeta. Pa će vjerojatno, kada grane Sunce u nečijim glavama, postojati i kod nas. Što se salmonidnog dijela tiče, on se trenutno se svodi na Gacku, donekle Kupu, Kupicu, možda Dobru i jadan mali dio Cetine. U usporedbi sa Slovenijom s jedne strane, pa i Bosne s druge, to je blago rečeno jadno. Ne zato što Hrvatska nema vrhunske vode. Dapače, postoji čitav niz rijeka koje savršeno izgledaju, no brojnost riba u njima je ispod standarda koji bi potaknuo ljude da potroše novce na put, smještaj, uslugu i ribičku dozvolu. Samo gledanje bistre vode, cvijeća, ptičica i leptira kod ribiča ne igra, ako riba nema.

Kalifornijska pastrva je u toj priči zanimljiva iz više razloga. Prvo, ne mrijesti se u velikoj većini voda pa joj se populacija može vrlo lako kontrolirati. Tamo gdje ima dovoljno lipljana, prirodne potočene pastrve, a osobito ribljih endema joj, dakako, nije mjesto. Pustiti tu ribu u takvu vodu je stopostotna glupost, ako ne i kriminal. I s biološke i s ribičko-turističke strane gledano. Međutim, u Gackoj, ali i nekim drugim rijekama gdje je prehrambeni potencijal vode evidentno neiskorišten, realne štete za prirodu nema. Kalifornijska pastrva je super zanimljiva sportska riba. Još nisam sreo ribiča koji to ne voli loviti. Borbena, sklona uzimanju hrane bliže površini, aktivna cijeli dan... Zato i živi u brojnim rijekama i jezerima po cijelom svijetu. Međutim, nisu sve kalifornijske pastrve iste. Zdrave i odrasle u prirodi se cijene, a očerupane i jučer puštene iz ribnjaka ne. Bez obzira na veličinu. Dok to ljudi koji se pribljavanjem bave konačno ne shvate - ništa od konkretnog posla. Nastranu, ako se s lošom ribom prenese i kakva riblja boleština.


Iako je u relativno pristojnom stanju, znaju biti i u puno gorem, kod ove se pastrve vidi da je jučer puštena iz ribnjaka

Ono što bi svi ribiči voljeli loviti su kalifornijske pastrve zdravog izgleda, koje su odrasle ili veći dio života provele u rijeci

No, po kriterijima ribiča koji love muhom, nisu baš ni samo ribe u pitanju. Pristupačnost vode, pokošena livada uz rijeku, drvene klupice za odmor su lijep dodatak ribiču koji svoj hobi plaća. Ljude koji su se brinuli o Gackoj ove godine po tom pitanju doista treba pohvaliti. Teško je bilo naći neprohodan dio obale, a i sama rijeka je košena i čišćena od viška vodene vegetacije. Košenje rijeke je bilo prethodno uredno najavljivano na Internetu. Međutim, doista iritantna stvar, koja se odnedavno pojavila u donjem toku, su turistički kajaci. Gomile njih, zapravo. Pitamo se jesu li nadležni ljudi koji to dopuštaju svjesni kako nakon prolaska vesele kolone kajaka na mirnoj vodi tipa Gacke ozbiljnog ribolova na pastrvu nema barem nekoliko sati. Što stranac koji je ribolov platio 250 kuna dnevno pritom misli, prepuštam mašti organizatora ove djelatnosti. Što se pak kajakaša tiče, u koje i sam djelomično spadam, teško da se "spust" Gackom može nazvati doživljajem ili avanturom. Za to postoje druge vode tipa Mrežnice, Cetine, Save... Možda za djecu iz osnovne škole ne bi bilo loše povremeno organizrati takav kajakaški program, no za odrasle i, pretpostavit ćemo, trijezne ljude... (alp)


Drvene klupice uz Gacku su dio doživljaja ove rijeke, koji mi iz godine u godinu iz nekog razloga postaje sve draži