Udarni dio mušičarske sezone na Savi oko Zagreba je na izmaku. Iako je ovo područje i dalje jedno od najboljih u Hrvatskoj za ribiča koji se mušicom želi naloviti velikih riba, a ne smeta ga što to nisu pastrve, prilike su nikad gore. Gladni ljudi pojeli su velike klenove, boleni su ispikani površinskim varalicama...
 |
| Ako bi netko uspio stati na kraj bitangama koje obale zasipavaju smećem, Sava bi ovdje bila i vizualno vrlo lijepa rijeka |
 |
| Veliki boleni, najatraktivnije mušičarske ribe oko Zagreba, više ne love vani u jatima već se pojedinačno šuljaju uz obalu |
Konačno. Voda je mala, bistra i bez većih oscilacija. Vrijeme sunčano i bez vjetra. Nije ni prehladno ni prevruće. Iako na površini nema nikakve vidljive aktivnosti, iskustveno, to je to. Prava prilika za velikog bolena, koji bi nešto konkretno prezalogajio prije prvih velikih voda i parkiranja u zimovnike. Nekada ih se u ovo doba lovio desetine dnevno. Na sve moguće načine i muhe. No, jasno je da je to doba prošlo. Rijeka se promijenila, riba je neusporedivo manje. Istini za volju, i moji ribički kapaciteti su se značajno smanjili zbog utjecaja zuba vremena. Nije da nema volje, kao kod dobrog dijela mojih vršnjaka. No, ni cijelodnevno veranje, probijanje kroz savsku šikaru i gacanje po vodi do prsiju, kao nekad, više nije najdraži oblik razonode.
Obilazeći nekad omiljene terene teško je izbjeći laganu jesensku depru. Većina dobrih pozicija je nestala. Prostala mjesta koja na nešto liče su mahom prazna. Tu i tamo vide se podusti, plotice, deverike, pokoja mrena i klen. No, pristup vodi je takav da se zbog jednog klena ne isplati spušati niz strmu obalu. Pa ipak je lijepo. Još lijepše nakon što se nakon 20 minutne šetnjice u jednoj uvali, jedva koji metar od obale, ukazalo jato debelih bolena. Stoje mirno i sunčaju se. Međutim, mjesto je teško pristupačano. Šikara, strma visoka obala, nezgodno je za zabacivanje varalice, kamo li umjetne muhe mušičarskim štapom. Nakon niza alpinističkih peripetija bio sam na poziciji. Ako se to tako može nazvati. Najviše dva tri zabaca prije nego što me vide i nestanu.
 |
| Ribičima koji uživaju u bezbrižnom gacanju po visinskim rijekama savski ribolov bolena može biti nemoguća misija |
To je baš prava situacija u kojoj višegodišnje treniranje zabacivanja dobiva smisao. Na prvi swith cast jurnulo li ih je nekoliko, no u nastaloj gužvi ni jedan nije kako spada pogodio Zekoslava vezanog na fluo tubici. Puštajući ih da se malo primire razmišljao sam što bi bilo s nekom ribicom koja bi ovdje slučajno zalutala. Užas. Vjerojatno bi šepavi zec u kavezu s gladnim lavovima imao duži život. Očekivano, već u drugom pokušaju - bum! Šacam da nije nejveći. Šteta, ali jedan od većih u jatu definitivno je. Dril je potrajao. Ova godina bila je godina kedera pa su se preostali boleni u ovom dijelu Save baš lijepo udebljali.
Veći bolen u top kondi baš i nije krpa na udici. Međutim, na trometarcu klase 4 realno nema šanse. Taj se štapić tako lijepo piga da je pet metara dugačak predvez s tipetom 0,20 mm praktično nemoguće prekinuti. Nakon pet, možda deset minuta buco je bio miran u plićaku pod nogama. Brzi "klik" aparatićem, zahvat kliještima za udicu i zbogom. On meni malo adrenalina, ja njemu za uzvrat malo "soli u glavi". Za neki budući susret s gladnim mesarima ili "skliku svoju ljubim" fotografima, koji predugo dave ribu. Ovaj bi bolenčić morao biti skroz OK, razmišljao sam pentrajući se uz visoku obalu. Nije bio van vode ni sekundu.
 |
| Bolen blizu 80 centimetra u top formi postao je prilično rijedak ulov na Savi u krugu od desetak kilometra oko Zagreba |
 |
| Popularnost modernih površinskih varalica posljednjih godina vjerojatan je razlog što ribe sada radije primaju tonuće muhe |
Ostatak jata je, naravno, netragom nestao u bespućima savskih brzaka. Bitno bolje sreće nisam bio ni u nastavku. Ipak, još jedan manji bolen i dva dobra klena bili su dovoljni za jedan super ribički izlet. Nisu ga mogli pokvariti ni mravci, koje sam cijelim putem do Zagreba trijebio s odjeće, ni čičci kojih je bila puna majica. Idućih dva dana sam miran. Neću se ljutiti i svađati s dosadnim susjedima, pokvarenim konobarima, usporenim prodavačicama... Baterije su pune, nitko mi ništa ne može. Ne bi me naljutila ni jedna poznanica, koja je u više navrata držala poduže predavanje kako smo mi ribiči barbari. Mučimo jadne ribe, te bi nas trebalo zakonom zabraniti. Eto vidiš draga, bolje je malo mučiti ribe pa poslije biti dobar s ljudima nego obrnuto. Doduše, kada se sve zbroji, ta poznanica prema meni baš i nije bila tako loša pa joj tu laganu kritiku previše ne zamjeram. No, kada je danas već sve tako lijepo, razmišljao sam dalje u vožnji, moglo bi se malo svratiti i na još jedan dio Save po kojeg klena. Tu ih je uvijek bilo.
 |
| Boleni se posljednih godina sve više drže obale tako da smo ostali uskraćeni za izazov dalekog dvoručnog zabacivanja |
Zbog radova na Radničkoj cesti i zaključanih rampi na lijevoj obali nizvodno od slapa zagrebačke toplane ovaj je teren postao prilično teško dostupan. Utješno je što se zbog toga ilegalni istovar smeća smanjio dok su na pojedinim dijelovima postojeće hrpe barem djelomično očišćene. Hvala nadležnima što su se (do)sjetili. Nekada se tu lovilo sve u šesnaest. Što za zabavu, što u prehrambene svrhe. Nažalost, i nosilo se doma na vreće. Sada ribiča gotovo i nema, putevi su zarasli, a dubljaci iza špornjeva gotovo nestali. Bolji poznavatelji ovog terena, koji ga nisu obilazili neko vrijeme, bit će prilično razočarani brojnošću riba.
Šarana, amura, smuđeva, štuka i somova, koji su se ovdje redovito viđali, očigledno više nema. Bijele ribe i većih bolena ima neusporedivo manje. U to nema sumnje budući da se na većini mjesta vidi dno i manje više sve ribe koje tu borave. Dodatni problem je odrezana obala. Tu gdje su još nedavno vodile fine utabane i položene staze sada treba alpinistička oprema kako bi se spustili do rijeke koja se i dalje sve dublje ukopava. Otkotrljamo li pritom slučajno koji kamen, i ono malo ribe što se odozgo vidi nestane. No, tko se potrudi još uvijek može muhom isčeprkati ponekog debljeg klena ili bolena. Blizu je od grada pa ćemo navraćati još koju godinu. (alp)
 |
| Lijeva obala Save na potezu od Slapa do mosta zagrebačke obilaznice samo je blijeda slika vrhunskih terena iz prošlosti |
 |
| Klenova od 50-ak centimetra se još uvijek tu i tamo nađe premda ih je, zbog trpanja u vreću, neusporedivo manje nego prije |
