Gacka je i u post-sezoni standardno odlična

Zakonodavac je odlučio da kalifornijska pastrva u Gacki nema lovostaj pa je ribolov time dozvoljen cijelu godinu. No, mnogi su ribiči navikli da se u ovo doba godine više ne lovi. Presing na vodu je manji, pa u pojedine toplije jesenske dane ribolov može biti neobično zabavan. Puno akcije i poneka doista dobra riba

Ovaj za Gacku prilično atipični kameniti teren nizvodno od Oreškovića mosta ponekad krije poneku doista dobru pastrvu

Sasvim pristojna kalifornijska pastrva od preko 50 centimetra dužine bila je dobro skrivena u dubinama iza velikog kamenja

Jedan od razloga zašto se isplati biti članom ŠRU "Gacka" iz Otočca je mogućnost ribolova nakon što su ostale vode s pastvama zatvorene. Naime, članovi ovdje mogu loviti nakon početka lovostaja na potočnu pastrvu. Love se naravno kalifornijske pastrve, kojih trenutno ima u izobilju zahvaljujući nedavnom poribljavanju. Većinom su to standardne ribnjačke porcijašice, koje grizu na sve i svašta, no zalomi se i po koja stara pedesetka. Ne mogu se izbjeći ni ulovi potočnih pastrva, nazvali to srećom ili nesrećom. Ribe se naravno puštaju, premda tko želi može zadržati kalifu propisane mjere u donjem toku gdje je uzimanje ribe dopušteno. U mom slučaju nebitno, jer sve ribe u Gacki puštam bez obzira na doba godine i veličinu. Ne volim ih ni podizati van vode zbog slikanja u nadi da će jednog dana možda narasti do dimenzija kakve pamtim iz 80-ih godina prošlog stoljeća. Posljednjih sam godina ulovio relativno dosta pastrva 60+, ali one prave prasice nisam viđao. Domaći kažu da ih ima. Optimist sam pa vjerujem kako nisam imao sreće.

Voda u donjem toku Gacke je mirnija i znatno dublja, ribe se puno teže vide i love pa mnogi pogrešno misle da ih ni nema

Nedavno ubačene kalifornijske porcijašice dobro su se aklimatizirale pa nam krate vrijeme u potrazi za ozbiljnom pastrvom

Velika većina ribiča na Gacki lovi u gornjem toku, od Prvog mosta uzvodno. Nema sumnje tu ima i naviše riba. Prvenstveno zato što se taj dio najbolje čuva i najviše poribljava. Međutim, u nadi da ću u jadnog dana isčeprkati pravu veliku ribu kakve sam nekad povremeno viđao, svake godine volim obići terene oko Četvrtog i Petog mosta, pa i dalje nizvodno prema Otočcu. Ribolov ovdje zna biti frustrirajuće dosadan. Prirodne ribe i one koje su u rijeci preživjele nekoliko godina vrlo se teško love. To su nepregledne dubine u kojima se ne nazire dno. Pastrve se rijeđe dižu na površinu ili u zicer poziciju pogodnu za lov nimfom na viđeno.

Trenutno ima dosta ubačenih kalifa pa nije tako dosadno kako obično. Inače je to monotono pretraživanje terena s relativno malo akcije. Tonuće strune, velike otežane muhe, puno mahanja u prazno i hodanja. Dubinsko oranje, tako se to zvalo 80-ih. To definitivno nije priča za ribiča koji voli uloviti puno riba. No, kada prava mama nenadano opali iz zelene dubine sve se zaboravi. Odlučite li se zaputiti u ekspediciju donjim tokom Gacke, pripazite jer u nekoliko ograđenih parcela slobodno jurcaju prilično veliki kućni ljubimci ne baš dobre ćudi. Pukom srećom nisam stradao. A malo je falilo. Gazda je u zadnji čas vidio da mu se psić malo zaigrao.

Pogled na Oreškovića most (tzv. Četvrti most) koji je polazna baza za one koji se žele pozabaviti dubinskim oranjem Gacke

Ova netom puštena kalifornijska pastrva bila je dovoljno ljubazna pričekati da je kulturan način lijepo fotografiramo

U "ludo vrijeme" u dubinama ispod petog mosta isprobavali smo i "lude" muhe. U vrijeme kada je Gacka bila na vrhuncu slave jasno su se razlikovale dvije kategorije ribiča. Prvi su lovili ribe koje vide finijim priborom, bavili se proučavanjem hrane pastrve i muha koje ju oponašaju. Ti su obično ulovili više riba i držali se uzvodnog dijela rijeke. Druga kategorija ribiča bili su čista suprotnost. Jači štap, predvez 0,25 mm i muhe koje su se samo reda radi nazivale nimfe. Strimeri su bili službeno zabranjeni pa je sve veliko, teško i debelo bilo "teška nimfa". Ti su dečki lovili upornim sitematskim pretraživanjem dubina nizvodno od Trećeg mosta. "Dubinski orači" lovili su manji broj riba, ali je svako toliko neko od njih prošetao s pastrvom klase 70+. Pričalo se i o većima. Iako se na prvi pogled ne čini tako, ovakva ribička taktika i tehnika nisu jednostavne. Puno je tu sitnih trikova i još više jako dobrog poznavanja Gacke. S nešto modernijim muhama, priborom i pristupom problemu ne škodi probati ni danas. Tko je uporan ulovit će povremeno dobru ribu.

Za pretraživanje dubljaka nizvodno od Petog mosta poslužili smo se muhama drugačijima od uobičajenih za lov na Gacki

Priča o Gacki u post-sezoni nije kompletna bez potočnih pastrva. Njih, dakle, sada ne smijemo loviti, ali mamci koje one vole isti su kao i za kalifornijsku pastrvu. Nema šanse da se ne ulovi poneka. Odgovoran ribič treba imati na umu da su to ribe koje se sada intenzivno spremaju za mrijest, a o njihovom zdravlju i kondiciji ovisi budućnost Gacke kao ribolovne vode. Svaka čast kalifornijskim pastrvama, lijepo je i njih loviti, ali velika potočna je ono što ovoj rijeci daje i ribičku i tržišnu vrijednost. Turizam, prihodi ljudi koji se bave iznajmljivanjem soba i ugostitelja izravno ovise o tome koliko tih riba u Gacki ima. A nema ih previše.

U svakom slučaju neusporedivo manje nego nekad. Zakon je takav kakav je. No, ono najmanje što svako od nas može učiniti je da se prema tim ribama obzirno ponaša. Najbolji način čuvanja je da ih prije puštanja ne podižemo van vode duže od nekoliko sekundi. Držanje pastrva predugo van vode, stiskanje suhim rukama, valjanje po blatu ili kamenju je u suštini isto što i trpanje riba u vreću. Fotografirati ponekad poneku ribu je donekle prihvatljivo. Ljudski je tu i tamo pohvaliti se ulovom. No, natezati doslovno baš svaku ulovljenu ribicu ispod mjere gurajući je u objektiv niti je lijepo, niti je pametno, niti će civilizirani ljudi to sa odobravanjem primiti. U mnogim zemljama to je i kažnjivo. Nadam se jednog dana i kod nas. U međuvremenu čuvajmo naše ribe - u vodi. (alp)

Kako potočne pastrve ne znaju da su u lovostaju, tako ni "ludim" muhama nisu praštale