Ribolov viđenim strimerom na neviđenu ribu

Putujući Gackom blještavi strimerčić je za dlaku preskočio otok crvene trave. Samo nekoliko trenutaka nakon što sam ga pustio da slobodno utone u zelenu dubinu sjevnulo je odozdo. Evo je! Nekoliko minuta oštrog natezanja i potočna pastrva od pedeset i koji centimetar bila je u mreži. Krasan početak dana!

Kraj ljeta jedno je od najljepših razdoblja za ribolov na Gacki iako se pastrve tada puno teže love nego na početku sezone

Zdrava i živahna prirodna potočna pastrva klase 50+ danas se može smatrati vrlo pristojnim ulovom na ovoj vodi

Kraj je ljeta na Gacki. Prekrasano sunčano vrijeme bez vjetra, dan nakon što je prva poštena kiša ubila paklenu vrućinu i najavila dolazak jeseni. Najbolje je što se poželjeti može. Vodostaj je je još uvijek minimalan, samo je voda dobila lagani jedva zamjetni „špric“. Još uvijek je zelena, vide se otoci crvene i zelene vodene trave, no ribe u dubljim dijelovima teško. Loviti nimfom „na viđeno“ može se samo na plićim dijelovima ili pastrve koje su se digle bliže površini. One u dubinama sada ostaju skrivene od ribičkog pogleda. Uvijeti su to kada volim koristiti manje poznatu taktiku lova viđenim strimerom. Drugim riječima, svjetlucavi strimerčić dobro vidim, ali ribu, sve do trenutka kada ga krene zgrabiti, ne. 

Pojam „ribolov na viđeno“, kako sam ga prvi put nazvao u jednom članku 80-ih godina, ili „sight fishing“, kako se danas naziva u stranoj literaturi, inače se odnosi na situaciju kada vidimo ribu, ali samo u nekim posebnim slučajevima pritom vidimo i muhu. Recimo, ako lovimo nekom većom upadljivo obojenom nimfom, strimerom ili imitacijom riblje ikre, izdaleka lako uočimo kada ih viđena riba uzme u usta. Kontriramo i dalje se igramo s ribom, ovisno o prilici. To može svatko. No, najčešće smo uskraćeni za takav kompletan vizualni doživljaj. Manje neupadljive nimfe u lovu „na viđeno“ u pravilu ne vidimo. Osim ako ne lovimo relativno blizu, u vrlo plitkoj i bistroj vodi po sunčanom vremenu bez vjetra. No, vidjeti muhu kod ribolova "na viđeno" nije ni presudno.

Većinu ulova ove godine čine male kalifornijske pastrve ubačene iz ribnjaka, što baš i nije najbolja pozivnica turistima

Ako muhu ne vidimo, iskustveno procjenjujemo zonu u kojoj se približno nalazi i pravi trenutak za kontru određujemo isključivo po ponašanju viđene ribe. Ponekad se pomakne gore, dolje, u stranu, ponekad doslovno vidimo kako zine i zgrabi „nešto“. Na svako takvo ponašanje u zoni gdje procijenjujemo da se približno nalazi muha kontriramo. Strpljivi ljudi koji dobro vide i pažljivo promatraju vodu obično se relativno brzo izvješte u ovoj tehnici. No, nađe se i onih koji ju iz razno raznih razloga nikada ne nauče. Najčešće je u pitanju prirodno slabiji vid, rjeđe nervozna narav. Viši stupanj lova „na viđeno“, naravno, ne traži samo strpljenje i dobro oko već i mnoge zahtjevnije tehnike baratanja priborom koje omogućuju kontrolu kretanja muhe, kako u zraku kod bacanja tako i pod vodom kod vođenja. To se ipak malo teže nauči, no o tome drugi put.

Standardni lov strimerom je druga priča. Naravno, postoje različiti načini i taktike, uključujući i onu „na viđeno“. No, u lovu strimerom ribu obično ne vidimo već sustavno pretražujemo vodu. Brzo, daleko i precizno bacanje sa što manje mahanja tu znači prednost. Ribič koji pokrije više vode u jedinici vremena ulovi više riba od onog kome treba pet minuta kako bi jednom šlampavo zabacio. Ugriz ribe i trenutak za kontru najčešće prepoznajemo po trzaju vrha štapa, slično kao u lovu varalicom. Postoje neke posebne situacije kada promatramo vrh plivajuće strune, no to su izuzeci zato što se u ozbiljnom strimeriranju koriste djelomično ili u potpunosti tonuće strune. Njihova svrha nije puko potapanje muhe, kao što neupućeni ljudi često misle. To možemo postići i otežavanjem same muhe. Trik je u održavanje zategntosti sistema koja omogućava pouzdano prepoznavanje ugriza i kontru kada ribu ne vidimo.

 

Najbolja područja na Gacki za ribolov tonućom strunom i otežanim strimerom su dubljaci u kojima jedva naslućuje dno

Vratimo se slučaju s početka priče. Dakle, ribu iz nekih razloga ne vidimo, a teren je takav da sustavno pretraživanje strimerom po jednoj ravnini nije moguće. Ili ide preplitko, ili smo u par poteza zapeli za travu, kamenje i slične prepreke, što je vrlo uobičajena situacija na Gacki ljeti, pri malom vodostaju i bujnoj vegetaciji. Da ne bi zapeli u travi strimerčić moramo čas naglo dizati na pola metra ispod površine, čas naglo spuštati u dubinu. Jasno, dok strimer pasivno spuštamo u dubinu ili vrlo sporo povlačimo nezategnutim sistemom, prepoznavanje ugriza „na opip“ ne dolazi u obzir. Riba će ga zgrabiti, malo prožvakati i pljunuti prije nego što osjetimo ili na struni vidimo bilo kakvo zatezanje.  

Budući da ribu ne vidimo jedino što nam preostaje u takvoj situaciji je vrlo pažljivo promatranje samog strimera. Kako bi ova taktika bila uspješna prvi preduvijet je odgovarajuće izrađen strimer. Za Gacku on je ukupne dužine oko 3 centimetra jer su veći zabranjeni. No, on mora biti napravljen tako da se vrlo dobro vidi čak i na 2-3 metra dubine (1); tako da vrlo živahno radi čak i pri najsporijem potezanju (2); tako da tone ni prebrzo ni presporo (3). Bezbroj je načina kako to možemo postići, no meni najdraže su različite kombinacije marabua i lureflasha u obliku ribice, uz dodatak jednog osrednjeg tungstena na glavi. Prolazi i zeko umijesto marabua, no taj materijal malo usporava tonjenje, a otežava precizno bacanje. Po ljetnjem vodostaju na Gacki kuglica od 2,5-3 mm je više nego dovoljna. To se sve skupa dobro vidi čak i na nekoliko metara dubine. Za manje maštovite vezače poslužit će i Wooly Bugger s nešto više flasha nego što je na toj muhi uobičajeno.

Čak i ako potpuno zaboravimo na ribe i ribolov boravak na Gacki je lijek protiv stresa, životnih sranja i ljudske pokvarenosti

Pribor je koncipiran vrlo slično kao i za lov nimfom na Gacki uz malo jaču vršnu sekciju predveza. Dakle, plivajuća struna, pa konusni predvez oko dva, a bolje tri metra s omčicom ili prstenom na kraju. No, umjesto tankog najlona za lov nimfom slijedi, ovisno o dubini terena, metar-dva vrha od 0,18-0,20 mm. Napadi ribe na strimer su puno agresivniji, a kontre pune jače nego u lovu nimfama. Neki ljudi kao predvez koriste i ravan monofil bez konusa koji, istina, tone brže. Osobno to ne bih preporučio iz dva vrlo konkretna razloga. Prvo, takav se sistem neusporedivo teže kontrolira kod bacanja pa gubimo na preciznosti. Na Gacki je preciznost bacanja vrlo bitna stavka. Mala pogreška će nas već u startu zaglaviti u vodenoj travi. I drugo, takvim se predvezom puno teže usporava tonjenje strimera u času kada to smatramo potrebnim. Dakle, konus 2,5-3 metra pa cca metar i pol 0,18. To je optimala za ovu tehniku.

Što se klase pribora tiče, ona više ovisi o vještini bacača nego o mogućoj drami kod izvlačenja ribe. Moj omiljeni ljetnji pribor za Gacku su štapovi i strune klase 3 ili 4 od 3 metra ili više. Ako ribič zna što i kako treba raditi, ovakav pribor bez problema podnosi ribu od 65+ centimetara. Istovremeno omogućava bolje manevriranje muhom u vodi i neusporedivo komotnije bacanje s zidom trave iza leđa. Manje uvježbanom bacaču će možda više pasati kakva 5-ica ili 6-ica, no s jačim štapom treba puno više paziti kod kontre i umaranja tanjim predvezom. Naime, suprotno opće uvriježenom mišljenju, riba puno lakše prekine predvez na kraćem štapu klase 6 nego na dužem štapu klase 3. Međutim, istina je i da se otežani strimerčić puno lakše baca priborom klase 6 nego priborom klase 3. Pa dalje prema ukusima, bacačkoj vještini i financijskim mogućnostima...

Ljeti, kada u vodi i oko nje buja vegetacija, štap od 3,25 metra dužine je velika prednost

Nakon što smo fino uštimali pribor promatramo vodu i tražimo izgledna mjesta. Posebno zanimljiva su ona nezgodna ili iz nekog razloga nedostupna za ribolov ostalim ribičima. Pokušajte uz nanose trave uz samu obalu, ali i na sredini vode gdje se mnogi ljudi boje zabaciti. Prelazi plitkog na duboko, zone s većim kamenjem i, naravno, najveći dubljaci u rijeci su mjesta koja iskusan strimeraš olako ne prolazi. Način bacanja i vođenja ovisi od mjesta do mjesta. Na plićim terenima možemo jednostavno ispružiti predvez i strunu pa odmah povlačiti. Tamo gdje treba dublje školovan bacač obično koristi različite trik zabačaje koji omogućavaju brže tonjenje muhe. Recimo, Collapsed cast, Parashut cast, Bucket cast i druge slične. Postji ih cijela kolekcija. Ukratko i vrlo pojednostavljeno, ovi zabačaju služe kako bi predvez i(ili) stunu labavo složili na vodu zbog čega muha slobodnije, puno brže i dublje tone. Kada dosegne željenu dubinu zategnemo sistem i strimeru dajemo željenu akciju. U pomenutim uvijetima na Gacki obično je to vrlo sporo povlačenje. Tek toliko da strimerčić ritmički leluja i bljeskovima odaje svoj položaj. No, može biti i brže ako ribe agresivnije primaju.

Jedno od često dobrih mjesta su piloti ispod mostova gdje dobar dio ribiča ili zaboravi ili ne zna  kvalitetno zabaciti

Obzirom na bistrinu i dubinu vode, ribu u startu obično ne vidimo pa način potezanja prilagođavamo osobitostima terena. U dubljoj vodi usporavamo, kada prelazimo preko prepreka od trave ubrzavamo. Ako pokoju ribu pritom vidimo još bolje. U svakom slučaju, uvijek vrlo pažljivo pogledom pratimo strimer, od trenutka kada dotakne vodu pa sve do trenutka kada ga izvadimo i ponovo zabacimo. Griz može uslijediti u bilo kojoj fazi. Pastrva najčešće samo sune iz dubine i vidimo bljesak koji ne ostavlja nikakve dileme. Međutim, postoje i situacije kada ga ribe prate i vrlo diskretno uzimaju. Jedino što tada vidimo je kako uočljiv strimer u sekundi nestane iz vida. Na svaki takav slučaj treba lupati kontru. Nipošto ne treba čekati udarac na štapu ili zatezanje strune jer ćemo tako sigurno promašiti ogroman postotak ugriza. 

Korisno je znati da ribu koju ulovimo i odmah pustimo često vrlo brzo možemo ponovo loviti.  Slično je i s ribom koja na prvu prekine predvez ili se otkvači. Takve se ribe često ulove već isti dan. Međutim, ribu koja više puta uzme muhu, temeljito ju prožvače i ustanovi kako ta „stvar“ definitivno nije jestiva teško možemo ponovo uloviti bilo čim sličnim kroz duže razdoblje. Mnoge „neulovljive“ ribe koje se viđaju u Gacki posljedica su brojnih prožvakanih muha pri čemu ribiči nisu prepoznali griz. Dakle, na najmanju sumnjivu situaciju kontra. Međutim, s kontrom ne treba ni previše žuriti ni previše siliti. Ako to učinimo, jednostavno ćemo izvući strimer ribi iz usta, a u slučajevima osobito divljeg napada prekinuti predvez. Pravovremena odmjerena kontra je pravi opis onog što treba učiniti. Naravno, dok se način dobro ne usavrši bit će promašaja. 

Široke naslage vodenog bilja ispred ribiča jedan su od glavnih razloga zašto na ovoj vodi vrijedi imati nešto duži štap

Sve u svemu, taktika lova neviđene ribe „na viđeni strimer“ je vrlo uspješna i zabavna. U određenim razdobljima tako se ulovi puno drugim načinima teško ulovljivih pastrva. Primjenjiva je ne samo na Gacki već i na mnogim drugim vodama. Recimo, osobito lijepo sam se tako znao naloviti na rijeci Krki u Sloveniji. U grubljoj varijanti, s većim strimerima i jačim štapom, to je i fenomenalno uspješna taktika lova štuka, koje su u rupama od trave puno bolje maskirane od pastrva u Gacki. Dakle, ubaci se u rupu među vodenom travom ili lopočima, super sporo povlači i čeka da strimer iznenada nestane. Prolazi i kod mnogih drugih ribljih vrsta. Za ribiča početnika to je i odlična predvježba za puno zahtijevniji lov nimfom „na viđeno“. Naravno, ovaj način ribolova strimerom ima i određene nedostatke. Prvi je što ribe ponekad ne žele primati upadljivo uočljiv strimer jer više vole manje upadljive kombinacije. Isto tako, ako je voda preduboka, premutna ili vjetar mreška površinu toliko da se baš ništa u vodi ne vidi ovu taktiku teško možemo primjeniti. No, ako ako su uvjeti prikladni, svakako vrijedi probati. (alp)