Istražimo koliko smo objektivno dobri ribiči

Sastavili smo mali upitnik s 30 kratkih pitanja. Odgovori nose različite bodove. Zbrajanjem tih bodova pokušajmo pronaći odgovor na pitanje koliko smo dobri u ovom načinu ribolova. Pitanja su vezana uz opći pristup ribolovu, tehniku lova, vezanje muha, bacanje, pribor i ribičku etiku.

 

Ribolov mušicom je u suštini bezazlena, opuštena zabava iza koje nema slave, konkretnije zarade, znanosti i umjetnosti

Zadovoljan ribič je najbolji ribič. Zadovoljan u smislu da se u ribolovu osjeća odlično, bez obzira na ulov, pribor, novce, vremensku prognozu i svakodnevne životne probleme. Zadovoljan barem toliko da zbog ribolova nema frustracija, zavisti, učestale potrebe za laganjem, pretjeranom samohvalom, ispadima divljaštva ili prostakluka. Najnapuhnutiji balon najjače pukne kada se nabode na gole činjenice. Nažalost svega toga među nama ribičima ima. Savršeno sretnih i bezgriješnih je malo. A istini za volju, češća su i neka druga tumačenja uspješnosti. Recimo, najčešće se čuje kako je najbolji onaj koji ulovi najviše riba. No, toj će se teoriji prvi nasmijati ribič kojeg brojnost ulova ne zanima, a spreman je čitav dan, mesec i godinu potrošiti na traženje jednog super-kapitalca. Trećeg ne zanima ni jedno ni drugo već izazov nalazi u traženju onog što drugi ne znaju ili ne mogu uloviti. Neki će ove poglede na uspješnost prikazati kao stepenice u ribičkoj evoluciji, no realno radi se samo o varijacijama natjecateljskog duha. Potrebu za nekim oblikom samodokazivanja nećemo proglasiti lošom, barem dok ne izmakne kontroli. Slično je i s malo hvalisanja, zafrkavanja i natjecateljskog duha u lagano opuštenoj formi. To je dio svake lijepe ribičke priče.   

Kako smo sastavili ovu anketu? Svaka anketa, pa čak i ona koja teži biti neutralna i objektivna, podložna je subjektivnom mišljenju onog koji ju sastavlja. Čak i u slučajevima kada za postavljanje ankete vrijede neki opće prihvaćeni obrasci, što u našem ribolovu nije slučaj. Konkretno, kod sastavljanja ove ankete moja je početna procjena bila da opće znanje o ribolovu nosi 25 posto uspješnosti u ribolovu, jednako koliko tehnika ribolova pojedinim tipovima mušica. Znanje vezanja muha i tehnika zabacivanja zajedno su teški 30 posto. Poznavanje pribora zaslužno je za malo manje od 20 posto ribičke uspješnosti. Iako ribička etika ne utječe na uspješnost ribolova, smatrali smo da dobar ribič prije ili kasnije evoluira u etičnog ribiča pa smo tomu ostavili preostalih 3 posto. O ovom omjeru vrijednosti kao i o konkretnim pitanjima i ponuđenim odgovorima sigurno se može raspravljati. Mnogi ponuđeni odgovori su doslovno oni koje sam imao prilike čuti od ljudi na vodi. Onih uspješnih i manje uspješnih. Više skupljenih bodova znači da ste bliže idalu uspješnog ribiča umjetnom mušicom. Dakle, olovka i papirić u ruke pa provjerite. Ugodna zabava!

Poznavanje voda, ribljih vrsta koje u njima žive, njihovog ponašanja i prirodne hrane značajno doprinosi ribičkom uspjehu

OPĆI PRISTUP RIBOLOVU
Od 4 do maksimalnih 25 bodova)

1. Koliko dana godišnje aktivno provedete u ribolovu?

- Manje od 15 dana. (1 bod)

- Od 15 do 60 dana. (3 boda)

- Više od 60 dana. (4 boda)

2. Na koliko voda godišnje aktivno lovite ribe?

- Na manje od 5 voda. (1 bod)

- Na 5 do 15 voda. (2 boda)

- Na više od 15 voda. (3 boda)

3. Koliko poznajete različite tipove voda i njihove osobitosti?

- Ne razumijem pitanje. Samo dođem i lovim, pa što bude. (0 bodova)

- Treba mi malo vremena i pokoji savjet pa se snađem. (2 boda)

- Vrlo brzo prilagodim se svakom potoku, rijeci ili jezeru. (4 boda)

4. Koliko vrsta riba ste ulovili mušicom?

- Manje od 5 vrsta. (1 bod)

- Od 5 do 15 vrsta. (2 boda)

- Više od 15 vrsta. (4 boda)

5. Koliko riba ulovite dnevno?

- Uvijek manje od drugih. (1 bod)

- Uvijek više od drugih. (2 boda)

- Koliko mi se hoće, a da ne postane dosadno. (3 boda)

6. Što činite kada ribe ne grizu?

- Prekinem ribolov, upalim mobitel, nazovem ženu ili kladionicu. (0 bodova)

- Gledam druge ili pitam za savjet nekog tko ulovi pa radim to isto. (2 boda)

- Promatram vodu, ponašanje ribe i njene hranu pa sam nađem rješenje. (4 boda)

7. Koliko dobro poznajete hranu riba i biologiju vode

- Realno slabo. Ništa o tome nisam pročitao ni u knjigama ni na Internetu. (0 bodova)

- Ugrubo poznajem neke skupine vodenih životinja kojima se ribe hrane, ali ne sve. (2 boda)

- Poznajem skupine vodenih organizama i njihovo ponašanje, razlikujem mnoge vrste. (3 boda)

Prednost u ribolovu imat će ribič koji poznaje i koristi više različitih tehnika lova različitim tipovima muhe, s obale i iz vode

RIBOLOVNA TEHNIKA
Od 4 do maksimalnih 25 bodova

8. Koliko dobro i često lovite strimerom?

- Taj me način uopće ne zanima, ne volim projektile oko glave. (0 bodova)

- Tu i tamo lovim i ulovim, ali ne smatram se majstorom. (2 boda)

- Strimerom lovim jednako dobro kao nimfom i plivajućom muhom. (3 boda)

9. Koliko tehnika lova strimerom poznajete?

- Zar postoji nekoliko tehnika? (0 bodova)

- Koristim manje od tri tehnike. (1 bod)

- Koristim više od tri tehnika, ovisno o prilikama (3 boda)

10.Koliko dobro i često lovite plivajućom muhom?

- Taj me način ne zanima jer je se slabo ulovi. (1 bod)

- Volim, lovim i ulovim, ali ne smatram se majstorom. (2 boda)

- Plivajućom muhom lovim jednako uspješno kao nimfom i strimerom. (3 boda)

11.Koliko tehnika lova plivajućom muhom poznajete?

- Zar postoji nekoliko tehnika? (0 bodova)

- Koristim manje od tri tehnike. (1 bod)

- Koristim više od tri tehnike, ovisno o prilikama. (3 boda)

12. Koliko dobro i često lovite nimfom?

- Taj me način uopće ne zanima, lovim samo suhom muhom. (1 bod)

- Volim, lovim i ulovim, ali ne smatram se majstorom. (2 boda)

- Nimfom lovim jednako uspješno kao plivajućom i strimerom (3 boda)

13. Koliko tehnika lova nimfom poznajete?

- Zar postoji nekoliko tehnika? (0 bodova)

- Koristim manje od tri tehnike. (1 bod)

- Koristim više od tri tehnike, ovisno o prilikama (3 boda)

14.U lovu nimfom, kako raspoznajete ugriz ribe?

- Samo na opip, kada osjetim da povuče gore je. (1 bod)

- Koristim i metodu na opip, ali obično pratim predvez, vrh strune ili indikator. (2 boda)

- Osim gore navedenog pratim pogledom izravno ribu u vodi ili sam mamac. (4 boda)

15. Lovite li s obale, iz vode i/ili iz čamca?

- Hodam po vodi i lovim. (1 bod)

- Hodam po obali ili po vodi i lovim. (2 boda)

- Hodam po vodi i obali, ali po potrebi i iz raznih plovila. (3 boda)

Ribič koji sam veže muhe, pogotovo ako to znalački, spretno i maštovito radi, u prednosti je pred onima koji ih kupuju

VEZANJE UMJETNIH MUHA 
Ukupno od 1 do mogućih 13 bodova

16. Vežete li sami svoje umjetne mušice?

- Ne vežem, nemam vremena niti sam time posebno opterećen. (0 bodova)

- Jednostavnije muhe vežem sam, neke kupim ili dobijem na poklon. (2 boda)

- Uživam u vezanju svojih muha za svaku moguću priliku u ribolovu. (4 boda)

17. Koliko mušica svežete svake sezone?
- Ni jednu. (0 bodova) 
- Manje od 100 komada. (2 boda)
- Više od 100 komada. (3 boda)

18. Kakve mušice vežete?

- Kopiram tuđe muhe, čemu suvišno pametovanje. (1 bod)

- One koje vidim na Internetu, u knjigama ili kod drugih iskusnijih ribiča. (2 boda)

- Obično smišljam vlastite muhe prema hrani i ponašanju riba. (3 boda)

19. Koliko načina vezanja imitacije Trichoptera poznajete?

- Uopće ne razumijem pitanje. (0 bodova)

- Manje od 5 načina. (2 boda)

- Više od 5 načina. (3 boda)

Vješto zabacivanje muhe, ne samo školski u dalj ili metu, već na različite neobične načine, donosi konkretnu prednost ribiču

VJEŠTINA ZABACIVANJA MUHE

Ukupno od 1 do 17 mogućih bodova

20. Općenito, što mislite kakav ste bacač mušice?

- Loš, a i ne lovim na dalje od 10 metara. (1 bod)

- Osrednji, teško bacam preko 20 metara. (2 boda)

- Odličan, lovim i na 5 i na 25 metra, ovisno o potrebi. (3 boda)

21. Koliko daleko možete baciti mušicu na livadi?

- Kakva livada, ribe žive u vodi. (0 bodova)

- Sigurno bacim preko 20 metra, možda i dalje. (2 boda)

- Uz metar redovito bacam preko 30 metra. (3 boda)

22. Iz koliko pokušaja pogodite krug od metra na 10 metara daljine?

- Nemam pojma, nikad nisam probao ni brojao. (0 bodova)

- Iz pet pokušaja pogodit ću sigurno. (2 boda)

- Najčešće iz prve, bez obzira na snagu i smjer vjetar. (3 boda)

23. Koliko prezentacijskih zabačaja poznajete i koristite?

- Jedan, onaj kada muha padne u vodu! (0 bodova)

- Manje od pet, ali čuo sam za još neke. (2 boda)

- Više od pet načina i to tako da pritom pogađam u metu. (4 boda)

24. Koliko spey tehnika poznajete i koristite?

- Nikad čuo. Čemu to služi? (0 bodova)

- Poznajem manje od tri spey tehnike. (2 boda)

- Poznajem više od tri spey tehnike. (4 boda)

Znanje o priboru, posebno o štapovima, strunama i predvezima, te iskustvo u njihovoj primjeni bitan je dio ribičke vještine

POZNAVANJE RIBIČKOG PRIBORA

Ukupno od 3 do mogućih 17 bodova

25. Koliko iskustva imate u korištenju štapova različitih klase, dužina i akcije?

- Iskreno, imam štap, strunu i predvez po izboru trgovca u dućanu. (1 bod)

- Imam nekoliko različitih štapova i kombinacija struna po izboru iskusnijih kolega. (2 boda)

- Isprobao sam brojne modele i akcije štapova, znam čemu služe i kako ih koristiti. (4 boda)

26. Koliko iskustva imate u lovu različitim plivajućim strunama?

- Kupim bilo koju, kad se raspadne kupim neku drugu. (0 bodova)

- Imam više struna različitih profila i težina prema savjetima iskusnijih. (2 boda)

- Koristim različite strune prema uvjetima na vodi, tipu muhe, načinu bacanja i vođenja. (4 boda)

27. Koliko iskustva imate u lovu tonućim strunam i strunam s tonućim vrhom?

- Te strune uopće ne koristim i ne znam čemu služe. (0 bodova)

- Koristio sam neke, ali ne znam točno koje, kakve i zašto. (1 bod)

- Dobro poznajem takve strune, koristim različite tipove i profile ovisno o situaciji. (3 boda)

28. Koliko iskustva imate u korištenju različitih tipova predveza?

- Stavim komad dobrog najlona i lovim. Što će mi drugo? (0 bodova)

- Kupim neki gotov predvez pa kasnije mijenjam vrh kada se potroši (1 bod)

- Ovisno o prilikama na vodi i tehnici lova koristim različite konstrukcije predveza. (3 boda)

29. Koristite li polarizacijske naočale i znate li čemu služe?

- Što je to? Imam neke naočale, ali ne znam je li to to. (0 bodova)

- Imam ih. Služe da mi sunce ne tuče u oči. (1 bod)

- Koriste mi u pronalaženju ribe i prepoznavanju ugriza pod vodom. (3 boda)

RIBIČKA ETIKA
Od mogućih 0 do 3 boda

30. Kako se odnosite prema svom ulovu?

- Što ulovim to umlatim i odnesem, prodam, podjelim... (0 bodova)

- Uzmem riba koliko propisi dopuštaju, ostale pažljivo pustim. (1 bod)

- Pažljivo puštam veliku većinu, uzmem možda nekoliko riba godišnje. (3 boda)

Ovu lijepu pastrvu, ali i bilo koju drugu ribu, ćemo nakon ulova reanimirati i vratiti natrag u vodu kako bi i sutra imali što loviti.

Bodovi su u ovoj anketi jednaki postocima. Možete ju analizirati na razne načine, u cjelini ili po pojedinim poglavljima. Naravno, u dodavanju bodova može se i varati, ali isključivo samog sebe budući da nije riječ o natjecanju, nečem životno bitnom ili službenom. A nema ni nagradnog izvlačenja. Tako da rezultat ostaje samo nama samima za internu upotrebu. Kada dobijemo ukupan zbroj, ukratko:

Manje od 25 bodova: 

U sebi možda zadovoljan ribič, no realno on bi trebao poraditi na ribičkim znanjima i vještinama.

Od 25 do 50 bodova: 

Solidan ribič, koji ulovi ribe, ali s dosta prostora za učenje i nadogradnju u raznim segmentima.  

Od 50 do 75 bodova: 

Nadprosječno dobar ribič u okolnostima na koje je navikao, od kojeg se ima i što vidjeti i što naučiti. 

Od 75 do 100 bodova: 

Vrhunski ribič mušicom čiji glavni problem u ribolovu je da mu to sve skupa vremenom ne dosadi. (alp)

Potraga za preostalim kupskim sirotanima

Gorski kotar je općenito prelijep i opuštajući kraj, a dolina rijeke Kupe melem za svačije oko. U to nema sumnje. Što se lipljana tiče, ova rijeka ni u najboljim danima nije bila poznata po 50+ klase kapitalcima. No, onih od četrdesetak centimetra bilo je doista puno. Danas su oni rijetkost...

 

"Kupski sirotani" ili lipljančiće od 25 do 40 centimetara dužine, danas su dobar ulov za koji se valja ozbiljno potruditi

Problem nije u tome što se osobito teško love, već u činjenici što ih ima znatno manje nego nego prije 10-ak i više godina

Bez obzira na ribe i ribolov teško je opisati olakšanje kada se u vrući ljetnji dan uvalimo u neku ledeno hladnu visinsku vodu. Posebno onda kada je okoliš te vode tako ugodan oku kao što je to slučaj s rijekom Kupom u Gorskom kotaru uzvodno od mjesta Gašparci. Stijene, šuma, pijukanje škanjca u daljini, žubor bistre vode... Čista divota! A kada nakon samo nekoliko zbačaja suhe mušice u brzaku skoči ribica 40+ klase našoj sreći nema kraja. Odmah se vidjelo da to nije lipljan, ali djelovalo je baš kao za Kupu vrlo pristojna pastrva. Neobično, one se ovdje danju prilično rijetko ulove. Riba za svoju veličinu solidno vuče pod stijenu na drugoj obali. Baš mislim kako je bila velika pogreška što sam prestao češće dolaziti na ovu vodu kada se nakon kraćeg natezanja na površini ukazao klen. Nije da ne volim loviti klenove, a pastrve pogotovo. Dapače. Ali, ovdje sam očekivao lipljane. Ribu koju sam nekad najčešće lovio, no vremenom jednostavno izguštao i okreno se drugim, za moj ribički ukus zanimljivijim vrstama.

Klen je u Kupi na potezu od Gašparaca nizvodno u prosjeku znatno veća, a vrlo vjerojatno i brojnija riba od lipljana i pastrve

Lipljani, posebno kupski, bili su moja opsesija dobrih 15-ak godina. Druge me ribe apsolutno nisu zanimale. U Kupi tada, a bilo je to prije okrugo 35 godina, lipljana je bilo enormno puno. Onih od 35 do 40 centimetra moglo se naći doslovno svugdje, od Severina na Kupi do samog izvora do kojeg se stizalo isključivo usiljenim maršem od Osilnice gdje smo kampirali na sjeniku obitelji Ožur. Kakvih 10 kilometra hoda tamo i jednako toliko natrag. No, pajdašu Borisu i meni to nije bio problem. Veći nam je problem bio što smo na Kupi lovili puno manje nego što smo željeli. Najviše smo oko Broda na Kupi, Kuželja i Gašparaca. Glavna zabava bila je traženje onih od preko 45 centimetra. Njih je bilo, ali samo u nekoliko navrata ulovili smo primjerke preko 50 centimetra. U Dobri, Slunjčici i po Sloveniji takvih je bilo više, no u Kupi nikad. Najvećeg kupskog je, pamtim, ulovio Boris. Ultra precizno mjerenog 51,5 centimetra.  

Tajna našeg uspjeha bila je što smo godinama prije svih u Hrvatskoj počeli loviti viđenu ribu otežanom nimfom. Kako smo obojica bili skloni čitanju i istraživenju, a konstantno smo vodili utakmicu tko će izmisliti nešto novo i uloviti više od onog drugog, došli smo do te revolucionarne zamisli još u vrijeme dok su ljudi okolo bacali suhe i mokre muhe te vodili dubokoumne rasprave o tome "je li bolja maslinasta, žuta ili trula višnja". Obični ribiči lovili su tada tzv. vaserkuglom, prozirnim plovkom s dvije ili tri mušice. Oni napredniji mušičarskim štapovima, ali na način koji bi danas dobro nasmijao i prosječnog hrvatskog ribiča. No, Boris i moja malenkost bili smo te sreće što smo prije svih otkrili kako je lipljanu puno važnije potopiti bilo kakvu nimfu pred nos, a ribiču korisnije vidjeti griz pod vodom nego čekati kolobar na površini. Prije svih imali smo i polarizacijske naočale. To je tek bilo čudo. O tome koliko su one bile (ne)poznate najbolje govori činjenica da ni prodavačice u zagrebačkom Ghetaldusu nisu čule da tako što postoji. Komično iz današnje perspektive gledano. No, ostali ribiči nisu baš uvijek veselo gledali na bogate ulove nadobudnih klinaca. Upravo suprotno.

Kolobari na površini dubljaka uzvodno od Kuželja nisu kao nekad posljedica hranjenja lipljana već vrlo brojnih klenova

Od ribičke slave imali smo kao klinci realno više štete nego koristi. Nakon što se tadašnja starija ekipa uvjerila da ribe lovimo na legalan, ali njima potpuno nepoznat i nerazumljiv način, uživali smo s jedne strane u ribičkoj slavi, a s druge strane trpili različite sitne pakosti i neugodnosti. Od komičnih ispada poput onog kada bi nam ribičke kolege na pokušaj autostopiranja kroz prozor automobila pokazali srednji prst, dok bi s ruksacima na leđima od Broda uzbrdo prtili prema željezničkoj stanici u Delnicama, do otvorenih napada i pljuvačine nakon što je Boris uvjerljivo osvojio prvo mjesto na prvom natjecanju u lovu mušicom nazvanom "Zlatni lipljan". Zanimljivo, održano je puno prije nastanka današnje federacije koja se tim natjecanjima bavi. Štos je bio u otežanim nimfama kakve danas svi koriste, ali onda za njih nisu znali. I to je bio problem. Pukla je ozbiljna svađa, što ni za natjecanja danas nije ništa neobično. No Borisu, inače fino odgojenom klincu, najboljem učeniku u školi, od toga je ostala trajna i neizlječiva alergija pri svakom pomenu ribolovnih natjecanja, na kojima nikad više nije želio sudjelovati. Ili se meni barem tako činilo.

Svoju prvu životnu porciju prave ljudske gadosti i pokvarenjaštine zbog više ulovljenih riba "zaslužio" sam nešto kasnije. Nakon ribolovne izložbe u Brodu na Kupi koju sam manje više sam napunio svojim preparatima i fotografijama. Sam povod te izložbe bili su povijesni dokumenti o osnivanju društva koje je moja majka pronašla danima prebirući police državnih arhiva. Besplatno, naravno. Iako je sitnih gadarija bilo i ranije, određeni ljudi u tom ribičkom društvu tu su pukli do kraja. Epilog toga bio je da ne samo što s njima nisam želio djeliti isti zrak, biti u istom ribičkom društvu, već prestao pisati i za ribičke novine te se demomnstrativno ispisao i s fakulteta gdje su ti ljudi imali utjecaj. Kako mi ne bi "pomagali". S današnjim iskustvom te bih probleme vjerojatno rješio na druge puno elegantnije načine. Budući da su ti ljudi mahom pokojni njihova imena ne treba spominjati. Kako bilo, u dolinu Kupe nisam dolazio godinama. Vrijeme liječi sve, pa tako i taj osjećaj gađenja. Drago mi je što na Kupi ponovo uživam. Iako na drugi nečin nego nekad.

Na terenima poput ovog u Gašparcima još se relativno nedavno moglo uloviti desetke lipljna uključujući i kojeg većeg

Bez obzira što su ribe male i nema ih puno, kada se uzme u obzir ljepota krajolika, pristupačnost i cijena, ribolov nije loš

O razlozima zašto su lipljani 40+ u Kupi postali rijetki, a i onih malih nema baš previše, možemo samo nagađati. Više je mogućih odgovora. Prvi koji pada na um su klimatske promjene. Kupa je manja, toplija, klen kojeg nekad nije bilo stigao je sve do ušća Čabranke. Toplija voda pogoduje i bolestima pa su lipljani masovno ugibali od furunkuloze. No i pastrva ima samo u tragovima, a njima ta bolest ne šteti. Od viših sila tu su i famozni kormorani. Sve to stoji, međutim ribe su se s time nosile i nekad, a bilo ih je doista puno. Nameće se odgovor kako je u pitanju ljudski faktor. Prvo, nekad se Kupa puno više poribljavala i neusporedivo bolje čuvala. I s hrvatske i slovenske strane. Drugo, ribiči su manje znali o ribolovu pa su i manje ulovili. Iako su se ribe pod normalno uzimale, a danas se kao puštaju. Hrpice ljusaka uz obalu, a i pojedine u povjerenju ispričane ribičke priče pokazuju kako to baš i nije tako tako idilično. Kradu naši, a ništa manje i stranci koji na Kupi imaju povlašten položaj. Ponekad im se tolerira ono što domaći ne smiju u što sam se imao prilike uvjeriti više puta. Recimo, posljednji put zatekao sam stranca kako lovi u uzgojnom potoku kedericom i sprema ribe u kantu.

Ono što dodatno pogoršava stvar su i neuki tutlek-ribiči koji ribe prvo predugo umaraju, a nakon ulova ih beskonačno naslikavaju. Kulturan, educiran ribič, ako već slika, slika pokoju ribu i to tako da ne drži duže od pola minute van vode. Tutlek slika sve što ulovi i pritom nehotice pobije polovicu ribica koje pušta. To su oni lipljani koje kasnije vidimo mrtve na dnu. Pretjerano naslikavanje riba u kulturnom je ribičkom svijetu u najmanju ruku teška sramota za onog koji to radi, a u pojedinim slučajevima i ozbiljno kažnjivo djelo. Čak i način držanja ribe može biti predmet kritike i/ili sprdačine na račun onih koji to rade. No, naši tutleki još nisu evoluirali, pa se takvim za ribe štetnim naslikavanjima diče i ponose. Bilo bi vrlo dobro i pametno kada bi se, ako već ne zakonodavac, onda onaj koji gospodari vodom dosjetio i počeo sankcionirati svako neprimjerenio fotografiranje riba ispod mjere. A i onih većih u našim salmonidnim "ulovi&pusti" revirima. Ako ničim drugim onda oduzimanjem dozvole. Lipljan nije šaran kojeg možemo čuvati u mrežici i na mekanim dekicama. Vrlo malo mu treba da ugine od šoka ili ozlijeda. Želimo li fotkati, fotkajmo ribe u vodi. A i to ne predugo i prečesto.

Na mjestima poput ovog predvečer bi se u vrijeme rojenja tulara moglo vidjelo na desetke kolobara riba svih vrsta i veličina

Kupske sirotane obično vidimo u malim jatima gdje dominiraju ribice manje od 30 cm, dok se za veće treba dobro nahodati

Ponekad, kada se zabrinem kako smo svi mi ribiči pomalo nastrana, ako već ne i blago priglupa skupina ljudi, bude mi donekle lakše kada vidim kako daleko većih kretena ima među neribičima. I to među onima od kojih se u opisu posla traži da budu pametni. Recimo, jedan od takvih primjera su mostovi i službe zadužene za njihovo održavanje. Osim što mostovi imaju određenu simboliku povezivanja ljudi, oni imaju i vrlo praktičnu svrhu. Rušenje mostova uvijek sam doživljavao kao gnjusno dijelo i glupost teže kategorije. Ne mogu prežaliti drvene mostove na Gacki koji su, umjesto da su održavani i čuvani kako turistička atrakcija, zamijenjeni betonskima. No hajde, to je barem imalo neku praktičnu svrhu pa može biti shvatljivo. Na Kupi uvijek su mi bili osobito lijepi i zanimljivi viseći mostovi. Uvijek sam se pitao kako su izgledali oni koji su to gradili. Doista bih ih volio sresti i upoznati jer sam uvjeren da su to bili pozitivni i dobri ljudi. Danas su ti mostovi između Hrvatske i Slovenije u raspadnutom stanju. A i neki su kameni mostovi zatvoreni za promet. Inače baš lijep dan proveden u Gorskom kotaru tako mi je pokvarila spoznaja kako je i posljednji upotrebljiv viseći most, onaj na Kupici, uništen. Ili preciznije, raspao se od nečije nebrige. Uvijek bih na dolasku ili odlasku u Broda tu zastao i bacio pogled niz rijeku. Često sam uživao gledajući s njega lipljane i pastrve. Otišle prave ribe, a otišao i most. Ostali samo kupski sirotani. Šteta. (alp)

Most u Gašparcima izgrađen od kamena u dobrom je stanju, ali služi samo za lokalno stanovništva s obe strane Kupe

Uništen viseći most na Kupici, na samom ulazu u Brod na Kupi, bio je posljednji takav preostao u ovom dijelu Hrvatske

Specijalne tehnike lova muhom iz belly boata

Ribolov iz plutajuće fotelje ime svoje prednosti i mane. Pravila ponašanja i mjere sigurnosti! Prsluk, pumpa, ako se tuba ispuše, plutajući podmetač su tu. No, katkada se moramo snaći i improvizirati. Recimo, ako slučajno zaboravimo poprečnu šipku lako ju zamjenimo granom ili s malo špage...

Sigurne ruke i odlučna pogleda, iskusni belly boat ribič snaći će se i uloviti bez obzira na probleme i neočekivane poteškoće

Ako nam je belly boat dobio lagani bruh na šavu, pa što? To uopće ne znaći da tonemo ili trebamo bespotrebno paničariti

Eto, dobra riba je nakon drila u našem podmetaču. Sada ćemo ju na brzinu slikati, otkvačiti i lijepo pustiti natrag u jezero!

Hmm, hmmmm..., čini se da se nešto slučajno zapetljalo gore na vrhu štapa. Nema veze, i taj ćemo kvar brzo prevazići...

Imam problem?! Ma kakav problem... Dakle, riba je tu u podmetaču. Ovo ćemo za čas smireno otpetljati i popraviti

Opet nije dobro. Sada nam je muha malo zapela za špagu koja drži tubu da ne potone. Samo bez nervoze, nije ni to ništa...

Mirnaaaaa, ribica nemojsada previse skakati, manje bu bolilo. Par lijepih slikica i natrag si u vodi zdrava, debela i vesela...

Evo dečko, sve gotovo u čas posla. Sada me lijepo fotkaj! Pa se ti meni smij i dalje. Plutamo, riba je tu, živi smo i zdravi...