Bolje od dobrog ribolova mušicom može biti samo to isto, ali u dobrom društvu. Ako se društvo veselih ljudi i dobar ribolov poklopi s mjestom gdje se može nešto pristojno prezalogajiti, pa i umjereno gucnuti, dobije se ugođaj baš kakav smo Miro, Krešo, Zdravko i moja malenkost imali u prošle nedjelje Sloveniji
 |
| Na Krki se ulovilo i nekoliko pristojnih ribica dok je najveća bila ova kalifornijska pastrva koja je završila u Mirinom podmetaču |
 |
| Iako na prvi pogled djeluje skučeno u Krki ima dovoljno riba pa se ni u jednom trenutku nismo morali gurati i boriti za mjesto |
Jedna azijska poslovica kaže da se vremenom zaborave mjesta i događaji s putovanja, a zapamte samo ljudi koje smo sreli na putu. Istina! Zaboravio sam bezbrojne ribe i mnoga mjesta koja su mi puno značila, a zapamtio ljude. Čak i one koji nisu zaslužili biti zapamćeni. Ipak, ne zaboravljaju se ni baš sva mjesta. Jedno od takvih je slovenska Krka oko Žuženberka, prva veća rijeka na kojoj sam prije 40-ak godina samostalno ribolovio mušicom. Nisam nešto posebno ulovio, ali bilo je baš lijepo. To sam dobro zapamtio. Kasnije sam dosta lovio na toj rijeci, u gornjem toku kojim gospodari Zavod za ribištvo Slovenije, ali vrlo rijetko na terenima nizvodnije.
No, naš nedjeljni izlet nije ni bio povezan s tim davnim uspomenama već ponovo s ljudskim faktorom. Naime, kada su Zdravac i Miro predložili da se pridružim izletu na Krku, u početku nisam bio osobito motiviran. Tek nakon što sam čuo da na to mjesto u posljednje vrijeme redovito dolaze i dvojica starih poznanika - za koje pouzdano znam da neće ići negdje gdje nema riba, ali ni tamo gdje su ribe jedini sadržaj u ponudi - nisam oklijevao. Idemo! Tu mora biti nešto. Cijelu je priču slušao i treći prijatelj Krešo. Možda zbog nadobudnog načina kako smo dogovarali izlet, možda zbog bijega od poljodjelskih radova na vikendici koje bi inače trebao obavljati idućeg dana, i on se priključio se ekipi. Sve je mirisalo na odličan ribolovni dan u veselom društvu.
 |
| Iako minimalan vodostaj nije idealan za ribolov na ovoj kraškoj rijeci, ulovili smo dosta pastrva različitih vrsta i veličina |
 |
| Krka je za ljetnjih mjeseci prekrivena algama kojih je prije 40 godina bilo puno manje. Vjerojatno su posljedica onečišćenja |
Put od Zagreba do Izletniške kmetije Meden u Šmihelu kod Žuženberka, koja je baza za kupnju ribolovne dozvole i sve popratne sadržaje, traje približno sat i pol. Krenemo autoputom za Ljubljanu pa na izlaz Trebnje prema Žuženberku. Od tog mjesta lokalna cesta dalje prati Krku pa se bilo kojim sporednim putem možemo spustiti do vode. Riba ima svugdje. No oprez, u Sloveniji nije običaj parkirati gdje god nam padne na pamet. Posebno ne na privatnom zemljištu bez dozvole vlasnika. Mogućnost komotnog parkiranja je još jedan razlog više da s glavne ceste skrenemo za putokazom prema Šmihelu pa odmah iza mosta u kmetiju Meden.
Izletniška kmetija je manje više ono što se u Hrvatskoj naziva seoski turizam. Ugodna opuštena atmosfera, vlasnici ljubazni, domaća hrana odlična, cijene pristupačne. Gosti pjevaju, sviraju, vesele se, love ribu, djeca se brćkaju u rijeci... Hoćeš nećeš ne može se ne primjetiti razlika u slovenskom i hrvatskom životnom standardu običnih ljudi. Kod nas mnogima više nije do pjesme i zabave. Kmetiji jedino što fali je kakva soba za noćenje, za slučaj ako bi pojedinci navečer bili malo preumorni za vožnju. Na vodi i friškom zraku takve se nepredvidive stvari ponekad znaju zalomiti gospodi i avanturistima. Ne nužno njihovom krivnjom. No, što je tu je.
Od ribolovnih propisa bitno je znati da u ovom reviru kojim upravlja Ribiška družina Novo Mesto postoje dvije vrste dozvole. Za ribiče koji ne žele nositi ribu cijena je 30 eura, a za one koji žele zadržati ulov cijena je 35 eura. S ovom drugom dozvoljen ulov su tri ribe, jedna potočna i dvije kalifornijske pastrve. Samo jedna riba može biti duža od 50 centimetara. U oba slučaja dozvoljen je samo ribolov umjetnom muhom s udicom bez kontra kuke. Nisu dozvoljena otežanja na predvezu. Za ribiče koji uzimaju ribe, još jedan vrlo bitan detalj po kojem se slovenski propisi razlikuju od naših. Nema "ulovi i pusti" nakon što se zadrži dozvoljeni dnevni ulov. Primjeti li vas slučajno neki lokalni ribič da ste uzeli tri ribe, a dalje lovite i puštate možete imati ozbiljne neugodnosti i probleme koji uključuju dolazak policije. Ne ovom prigodom, ali ranijih godina, neki su poznanici platili zbog ovog prekršaja masne kazne.
Što se ulova tiče, on na Krki u značajnoj mjeri ovisi o poribljavanju. Prirodnih riba ima, ali ne baš previše. Te se ne love lako i za njih se treba dobro nahodati. Poribljene ribe su relativno borbene i pristojnog izgleda. Brojnost i veličina ovise o tome kada su i kakve puštene. Većinom je riječ o konzumnoj veličini, no ima starih matica tipa dvije tri kile pa i više. Te nije problem uloviti, ali ih je problem naći. No, tko se potrudi neće biti razočaran. Na zadnjem izletu mi smo imali posla s nekoliko debelih, a vidjeli smo i druge koje su ulovili slovenski ribiči. Realno, takvi ulovi nisu ni blizu prirodne potočne, no malo gotovanstva u ribolovu ponekad ne škodi. Popiješ borovniček, uloviš par manjih pa onda jednu debelu kalifu. Poslije ručka i doze cvička nastavak. Navečer opet ribičke priče i legende. I što ćeš bolje. Dan takve opuštene zabave ukupno, sa svim uračunatim troškovima na bazi četiri osobe, ispadne oko 50 eura.
 |
| Ovakav teren potpuno bezazleno izgleda, no čak i ljudi trijezne glave, koji ga vrlo dobro poznaju ponekada nehotice završe u vodi |
Krka u dijelu toka oko Žuženberka ima sedreno dno koje je vrlo nezgodno, ponekad i opasno za hodanje. Nije sklisko, tako da s te strane nema nikakve opasnosti, no porozno je i izgleda kao sir ementaler. Na mjestu je duboka do gležnja, no samo korak dalje može se propasti u rupu dubine pola metra veličine stopala. A rupa se ne vidi jer je prekrivena algama. I dok smo odmorni i maksimalno prisebni hodanje po ovoj vodi traži najveći mogući oprez. Treba doslovno pipati nogom svaki korak. No, ako je ribič umoran, posebno ako se prethodno malo zaigrao u restorančiću do, kupanje je najblaže što se može dogoditi. Ne znam koliko je ljudi slomilo nogu hodajući Krkom, no autoru ovih redaka, koji je na ribolovu uvijek trijezan k'o curica, u više je navrata vrlo malo falilo. Sa posljednjeg sam se izleta vratio s mokrim gaćama, lijepom masnicom na potkoljenici i zalivenim foto-aparatom. Trenutno je u loncu s rižom, što je dosta dobra metoda za odvlaživanje, nakon što se odmah izvade baterije. Nadam se da će aparatić preživjeti. Noga je čini se u redu.
 |
| Ribolov s mostova je u Sloveniji zabranjen, no osmatranje terena i davanje koordinata kolegi koji lovi može biti vrlo korisno |
Taktika ribolova na Krki ne razlikuje se bitno od one na drugim vodama u kojima dominiraju ubačene ribe. Općenito nije posebno zahtjevna. Ne traži poseban pribor, virtuozno izrađene muhe ili bacačke vratolomije. Uz minimum pažnje, ribama se komotno prilazi na manje od 10 metra. Ubačene ribe vole se grupirati na pojedinim mjestima tako da je poznavanje terena velika prednost. No, i bez predznanja, pri minimalnom vodostaju čitanje vode ovdje nije problem. Dubljaci, pjenušavi brzaci, usjeci dna i stijene koje stvaraju tišake sigurna su mjesta. Čak i ako je neki ribič lovio neposredno prije nas. Ako pak znamo vidjeti samu ribu u velikoj smo prednosti. Stoga ne zaboravite polarizacijske naočale. Moja taktika lova ubačenih riba bila je da uvijek pokušavam raditi ono što drugi ribiči na određenom terenu ne rade. Recimo, vidim li da većina lovi nimfom, lovim strimerom i obrnuto. Slično činim i po pitanju boje. Vidim li da kolege oko mene češljaju vodu tamnim velikim lovit ću malim svijetlim i obrnuto. To kod ubačenih riba definitivno pali, premda ni malo sreće ribiču nikad nije na odmet.
 |
| Zdravko je u početku krenuo s malim ribama, no vrlo brzo se prilagodio novom terenu i počeo pronalazit konkretne pastrve |
Što se tehnike lova tiče, ako su ribe nedavno ubačene, moje je prvi izbor strimer veličine 4-5 centimetra. Treba ga voditi što je moguće sporije jer ubačene ribe nemaju nikakvog iskustva u lovu na živi plijen. Što ide prebrzo one žele, ali vrlo često ne znaju uhvatiti. Pritom često promašuju. No, čak i ako ga zgrabe i ne zakvače se ne treba se uznemiravati. Pričekajte minutu dvije, držite ribu na oku i ona će zagristi ponovo. Jednom prigodom, iako to nije bilo na Krki, jednu sam pastrvu od oko dvije kile ulovio i pustio tri puta u rasponu od samo pola sata. Za tako što s prirodnom ribom nema šanse, a i ubačene ribe koje prežive dođu k pameti za desetak dana. Iako su i tada relativno lak plijen ribiču koji zna što radi. Za ribe koje su duže vrijeme u rijeci, bolji je način lova nimfom. Umakanje nimfa češkim stilom je uspješno, u to nema sumnje, no smatram ga dosadnim. Radije lovim nešto dalje. Kretanje nimfe i ugriz kontroliram manevrirajući položajem mušičarske strune na vodi. To je možda teže izvodivo, ali je i puno zabavnije za moj ukus.
Ribolov suhom muhom nije isključen, no ulov zaostaje za nimfom i strimerom. Suha muha može biti dobar način za ulov prirodne ribe neposredno pred mrak. Što se ubačenih riba tiče pokrenut će većinom male. One veće obično nisu zainteresirane za stvari koje plivaju površinom vode. No, nađe se izuzetaka. Korisna praktična informacija za takve prigode je da se ne treba puno baviti izgledom muhe. Nešto veliko i upadljivo obojeno može biti privlačnije nego mala fino napravljena muha kakvu koristimo za prirodnu, selektivno nastrojenu ribu. Jednom prigodom gađao sam jednu takvu ribu svim mogućim bubama koje su letjele uokolo. Tek kada sam jasno vidio kako je poklopila neki list koji je pao na vodu shvato sam poantu. Najveća suha muha, velika kao leptir, koju sam joj dobacio trenutačno je obavila posao. Samo takve su zgode rijetke. Mali strimer i veća nimfa obično su bolji izbor.
 |
| Dugogodišnji ribički prijatelji Zdravac, Miro i Krešo na kraju prvog ribolovnog poluvremena na rijeci Krki u Sloveniji |
 |
| Miro objašnjava Zdravcu što je bilo s njegovom velikom pastrvom koju nam je ljubazno pokazao nakon što ju je skoro ulovio |
 |
| Najveća riba koju smo ulovili imala je pristojnih 60 centimetra dužine i po slobodnoj procjeni kakvih dvije i pol do tri kile težine |
Jedna od velikih zabluda moje mladosti bilo je nošenje narezaka i raznoraznih konzervi na ribolov. Ne toliko zbog uštede u novcu već zbog uštede na vremenu, kako bi lovio duže. To nije bilo ni zdravo ni pametno. Srećom, družio sam se, među ostalim, i s pametnijim ljudima koji su me pomalo preodgojili po tom pitanju. Naučio sam da je vrlo lijep i ugodan dio ribolova ručak ili večera, ovisno kako smo taj dan raspoloženi. Pronalaženje dobre klope i ugodnog mjesta za ribički obrok nije jednostavno kako što se možda čini. Imali smo po tom pitanju i vrlo loših iskustava koja su završavala tako da smo platili, a pojeli jedva koji zalogaj. Te koji bi nam to prodali to nije ni malo smetalo. Jedna od svjetlijih točaka našeg ribičkog izleta na Krku kod Šmihela bilo je spomenuto kmečko gospodarstvo. "Ajnc a" klopica u domaćem stilu koja je sigurno jedan od razloga da svratimo ponovo. Ništa preotmjeno i preskupo, ali fino napravljeno i brzo gotovo kraj same rijeke. Gusta juhica od gljiva posebno. To bih i kod kuće bez problema jeo svaki dan. Od juhe, nekoliko vrsta mesa, salate, nekoliko završnih tekućih dodataka i pristojnim tringeltom za gazdaricu, to nas je veselje ispalo 15 eura po osobi.
 |
| Kućica u gornjem desnom kutu slike mjesto je gdje se vrlo dobro jede, u ugodnom ambijentu i po vrlo prihvatljivim cijenama |
 |
| Nakon početnog ispiranje grla i domaće juhe od gljiva, dečki su odlučno udarili po konkretnom: piceku, pajceku i štruklima |
Žrtva ovako napornih ribičkih izleta, čak i na kraćim relacijama, uvijek je onaj koji vozi. Konkretno je u našem slučaju to bio Miro. Njemu poslije Krke doista nije bilo lako. Najbolje što možemo učiniti kolegi koji vozi, kako bi smo mu malo olakšali muke, je ostati budan i pričati putem o bilo čemu. Ako je potrebno predložiti i kakvu kavicu ili odmor na putu. Pošteno moram priznati, još do prije koju godinu nisam baš bio najsvjetliji primjer po tom pitanju. No, nakon što sam malo usporio ribolovni tempo, uveo kratki popodnevni odmor, situacija se sa spavanjem značajno popravila. Pouka je da ne treba forsirati stvari. I na našem posljednjem izletu član ekipe koji je imao najbrži tempo tijekom dana "razmišljao" je zatvorenih očiju dobar dio puta noću do Zagreba. Nisam siguran ni da bi ga otvaranje konzerve s njegovim omiljenim šumećim napitkom vratilo u budno stanje. Nema veze, sam je kriv za brojne važne propuštene informacije o napretku čovječanstva, klimatskim promjenama, ribama i ostalom. (alp)
 |
| Poslije ručka Krešo je stigao najdalje, do granice dokle se vodom može, te dodao da će se po potrebi popesti i preko ove stijene |
