Oko kamena gdje je Sava u Hrvatskoj najuža

Samo 15-ak kilometra nizvodno od središta milijunskog grada Zagreba, ovo je mjesto komotno dostupno jedino čamcem. Nekad je do njega vodio put, no vremenom su ga progutale vrbe, divlji suncokreti, koprive i komarci. Pješice se ovdje probijemo teško, isključivo gacajući rijekom po minimalnom vodostaju

Za puni prikaz kliknite na sliku: 1- polazna točka do koje je moguć pristup automobilom; 2 - mjesto gdje je Sava najuža.

Od bijelog špornja do druge obale je samo 50-ak metara, skoro dvostruko manje od prosječne širine Save nizvodno od Zagreba

Ovo mjesto nije tajno. Iako je danas teško pristupačno, dobro je poznato većini stalnih ribičkih posjetitelja Save nizvodno od Zagreba. Tu su, negdje od sredine 80-tih do danas, ulovljeni bezbrojni smuđevi, somovi, boleni, amuri, šarani, klenovi... Međutim, ono na što mnogi od nas nikad nisu obratili pozornost je širina rijeke. Gotovo sigurno, na ovom je mjestu pri manjem vodostaju Sava najuža u svom hrvatskom dijelu toka. Na ovaj me je zanimljiv prirodopisni detalj na jednom ribolovu upozorio poznati zagrebački ribič Milan Rabatić. Bilo je to poprilično davno, još u vrijeme kada me takve stvari nisu previše zanimale. Bitno je bilo samo da ribe grizu, a toga je i uzvodno i nizvodno od ove zanimljive točke bilo u izobilju. Koga briga za zemljopis, širinu rijeke i slične gluposti. Danas malo drugačije razmišljam. Sam lov riba više nije najvažniji. Uživam u promatranju rijeke, divljih životinja poput orla, dabra ili srna koje ovdje viđam, lijepom zabacivanju mušice i raznim dugim stvarima vezanima uz Savu. Jedino kormorane ne volim. A riba ako bude bude.

Satelitski snimak gore napravljen je po vrlo visokom vodostaju tako da se na njemu ne vidi ovaj sprud između dvije crvene točke

Riba, svih po redu, na ovom potezu još ima premda znatno manje nego prije samo pet godina. Uloviti dvije tri dobre je uspjeh. Prije 20 i više godina moglo ih se uloviti na desetine dnevno. Budući da me razni neobični detalji vezani uz krajeve gdje ribolovim vesele i puno više zanimaju nego nekad, odlazak na mjesto gdje je Sava najuža postao mi je ustaljeni običaj. Neka vrst ribičkog hodočašća. Djelom zbog savršenog prirodnog mira koji ovdje vlada, djelom zbog pristojnih bolena i klenova koje ulovim mušicom, dijelom zbog uspomena na neka stara dobra vremena i ljude s kojima sam se svih prošlih godina ovdje družio. Većina ih se razišla i uopće se više ne bave ribolovom. Smatram se sretnikom zato što me ribolov još uvijek više veseli od gledanja u mobitel ili sjedenja u birtiju. Premda se i ovo drugo zna zalomiti. Bonus u ovom izletu je skidanje kila, kojih sam nakupio malo previše, a hodanje rijekom manje je dosadno od pedaliranja bicikla. Naime, posjet ovoj poziciji fizički je zahtjevna ekspedicija čak i čamcem, a pješice pogotovo. Koja se kilica iznoji htjeli ne htjeli. Nešto i komarci popiju premda im se sigurno nakon toga štuca. A i malo krivudavo lete.

Ovaj je teren savršen za ribolov dvoručnim štapom koji omogućuje daleko bacanje s malo ili ništa prostora iza (Snimio: Z. Šavor)

Nekad su ribe koje sam lovio bile smuđ i som, no danas mi je najdraži ulov bolen, osobito ako je na dvoručni mušičarski štap

S desne obale Save, od strane Ščitarjeva, nekad je do ovog mjesta vodio vrlo pristojan put kojim se automobilom moglo gotovo do same rijeke. Postojao je u tragovima još do prije par godina. Danas tog puta više nema, prekrila ga je do kraja neprohodna savska šikara puna krvoločnih komaraca. Zanimljivo je kako priroda uz Savu brzo izbriše sve tragove ljudskih aktivnoosti. Čak i cesta kojom su jurili deseci kamiona natovarenih šljunkom u samo nekoliko godina nestane bez traga. Vrbe, koprive, divlji suncokreti i šikara prekriju cestu kao da je tu nikad nije ni bilo. S lijeve obale, od strane Ivanje Reke, situacija je još gora. Ranijih godina, u jednom pokušaju probijanja do ovog mjesta, ne samo što nisam bio u prilici loviti ribe već sam na povratku duže vrijeme tražio automobil parkiran negdje u nepreglednoj šikari. Bio sam u iskušenju zvati prijatelje u pomoć. Srećom automobil je pronađen, tamo gdje sam ga i ostavio.

Pješice jedini je mogući pristup ovom suženju Save u ribičkim hlačama po minimalnom vodostaju. Po obali ne treba ni pokušavati, prvo zbog neprohodne šikare, a drugo zbog nemogućnosti da se većim dijelom puta spustimo do vode. Visina odrezane obale je u prosjeku kao prvi kat kuće s kojeg se nije moguće spustiti dolje bez ozbiljnog rizika od pada ili odrona. Što se gacanja po vodi tiče, ako je Sava viša od -200 cm na postaji Zagreb čitavu ekspediciju ne treba ni pokušavati. No, i pri -230 cm, koliko je na Savi ovih dana, riječ je o jednoj blago rečeno zanimljivoj avanturi. Utopiti se na tom putu sigurno nećete, no šanse za kompletno kupanje su vrlo realne. Na pojedinim mjestima rijeka gazi na vršcima prstiju, uz obalu se mjestimično treba probijati preko granja. Jedan krivi korak i - buć! Sve važne stvari osjetljive na vodu tipa dokumenti, telefon, fotoaparat, ključeve, pametno je zato spremiti u vodonepropusne vreće.

Na ovom dijelu Save redovito srećemo čaplje, crne rode, orla, dabra, labuda na gnijezdu, ali ovakvu obitelj pataka rijetko

Ne treba zaboraviti dovoljnu količinu vode za piće, kremu za zaštitu od jakog sunca i sredstvo protiv komaraca. Komaraca na suncu obično nema, no dohvati li nas večer ili se odlučimo za mali odmor u nekoj dubljoj hladovini bit će sproblema. Što se ostalih stvari i ribičke opreme tiče, što manje to bolje. Iako zračnom linijom put nije dugačak, riječ je o možda dva kilometra hoda u jednom smjeru, mnogi će se ribiči tu dobro zapuhati. Posebno hodajući natrag uzvodno. Na pojedinim dijelovima treba se probijati mic po mic pazeći da se voda ne prelije u ribičke hlače. U novije vrijeme vrlo značajna stavka su dnevne oscilacije vodostaja zbog rada elektrana u Sloveniji. Treba jako paziti jer put kojim smo se spustili nizvodno možda neće biti prohodan kada krenemo uzvodno. Najbolji način je pomoću pametnog telefona provjeravati vodostaj. Počne li vodostaj rasti, odmah slijedi ubrzana evakuacija.

Neusporedivo jednostavnije na ove se terene stiže čamcem. Od najbliže uzvodne pozicije, do koje možemo stići automobilom i spustiti kajak, kanu ili neko drugo plovilo, do špornja gdje je Sava najuža stižemo za kakvih deset minuta. Ne računajući skidanje čamca s krova automobila, transport do vode i ukrcaj, što je puno veći problem. Automobilom dolazimo po jednom preostalom putiću kroz savsku šikaru, koji je zarastao i blatan, ali prohodan ako se polako i pametno vozi. Ono što na ovom izletu može biti problematično je povratak čamcem uzvodno. Ne radi se o nekoj po život opasnoj situaciji, no neiskusna ekipa po premalom ili previsokom vodostaju može imati veselih trenutaka veslajući uzvodno. Negdje je rijeka prebrza, negdje preplitka, negdje je čamac treba vući nakon čega ukrcaj nije baš jednostavan... U priči možda šaljivo, no na rijeci mnogi će se sjetiti ovog dobronamjernog upozorenja.

Manje iskusni veslači u kajaku posebno trebaju paziti što rade, a vrlo je pametno da po Savi ne veslaju sami. Sava nije ni jezero, ni more, ni pitoma rijeka tipa Gacke ili Korane. Ima vrlo nezgodnih mjesta. Već je bilo prevrtanja koja su srećom završavala bez gubitaka u ljudstvu i tehnici. No, pitanje je samo vremena kada će netko od novopečenih kakajakaša precijniti svoje mogućnosti pa kasnije mokrih gaća tražiti svoj odplutali čamćić kilometrima nizvodno. Skupa s njime i pribor i ostale stvari koje su ostale u kajaku. Komad špage oko pojasa i karabiner na kajak minimalna je mjera sigurnosti. Ako se prevrnemo kajak tako možemo zadržati prije nego što ga voda odnese negdje gdje ne želimo. Naravno, puno bolje je ako se u blizini nalazi kolega koji će loviti kajak, a veslač koji je precijenio svoje sposobnosti može se tada mirno posvetiti plivanju do obale ili spruda.

Zanimljive fotografije riba za uspomenu možemo snimiti i bez da ih natežemo i namještamo van vode, nakon čega uginu

Ovakav način snimanja možda nije najatraktivniji za neupućenu publiku, ali je za ribu najmanje štetan. Pustitimo ju što prije!

Što se ribolova tiče, ovo je mjesto zanimljivo zato što je ujedno i najdublje na potezu od slovenske granice pa sve negdje do ispod Rugvice. Vrlo vjerojatno i puno dalje nizvodno. Nekad je bilo poznato po somovima. U mojoj ribičkoj karijeri zapamtio sam ga po ulovu 13 komada u roku od nekih dva tri sata. Tada sam lovio i varalicama, a "brk" je bio jedna od privlačnijih riba. Ovi za savske pojmove nisu bili veliki, oko metar dužine. Ipak bio je to ulov za pamćenje. Ne doslovno sa špornja već koji kilometar uzvodno ulovio sam i svog najvećeg soma teškog 43 kile. Taj je nesretnik godinama, zajedno s još jednim povećim smuđem, prepariran šetao po zidovima više zagrebačkih dućana. Gdje je završio Bog zna. Bolje bi bilo da sam ih pustio. No takvih je riba tada bilo svugdje na Savi. Ne bih se iznenadio ako prve somovine na ovoj poziciji ima i danas. Obzirom da se love noću, a na mjesto stiže isključivo čamcem, to bi praktično značilo cijelu noć na Savi. Tako lud za ribom više nisam. Poludnevna šetnjica nizvodno, par bolena i klenova usput, malo meditacije na kultnom kamenu pa doma na hlađenje. Tako je danas, a nadam se da će biti još koju godinicu. Nakon toga slijedi tzv. stolček ribičija.

Na ovom sam području Save značajno promjenio svoj pristup fotografiranju bolena, a i drugih riba za koje bih želio da poslije bliskog susreta s mojim mamcem požive još koju godinu. Do tada sam kao i većina drugih ribiča tu i tamo želio snimiti portret s čovjeka ribom. Nisam to radio prečesto. Činilo mi se to u redu, posebno jer sam pazio da sve skupa ne traje duže od par minuta, a riba ne bude van vode duže od nekoliko sekundi. Iznenadio sam se i bilo mi je vrlo žao kada sam nekoliko bolena koje sam tako snimio, a naizgled su živahno otplivali, pronašao kasnije mrtve nasukane na sprudu nizvodno. S priličnom sigurnošću mogu reći da bolen kojeg po ljetnjim vrućinama predugo naslikavaju i naštimavaju kako bi što "impresivnije" izgledao na fotki kasnije ugine od šoka. Svim dobronamjernim ljudima preporučio bih da za ljetnjih vrućina ne slikaju svaku ribu koju ulove, a one koje slikaju neka ne dižu iz vode i stišću rukama na suncu više od par sekundi. Jer bolje nam je još koju godinu imati lijepe ribe u vodi nego osrednje fotke u aparatu ili mobitelu. (alp)

Ovaj se dvojac ribičkih entuzijasta hrabro uputio nizvodno bez prethodne zamisli o tome kako će se vratiti uzvodno do automobila

Nadam se ne zadnji pogled na najveće suženje Save u Hrvatskoj, koje je nekad bilo svakodnevno posjećivano, a danas pusto

Gacka: Dok Simuliumi izlaze mnogi ribiči pate

Ove sičušne mušice iz reda Diptera, koje masovno izlaze iz vode u vruće ljetnje dane, vrlo je teško pravilno oponašati. Ne toliko zbog izgleda koliko zbog njihovog nezgodnog ponašanja. Velike pastrve crvenih pjega ih obožavaju, u pravilu potpuno ignorirajući sve one muhe na koje smo ih početkom sezone uspješno lovili

 

Iako se pastrve sada savršeno dobro vide, možemo birati "koju ćemo", svaki ulov postaje pažnje vrijedan ribički uspjeh

Prekrasan ljetnji dan na Gackoj! Mala voda, sunce, bez daška vjetra... To je to što svaki ribič nimfom sanja. Pastrve se sada savršeno vide među lelujavom crvenom i zelenom vodenom travom, baš kao u velikom prekrasno uređenom akvariju. Možemo birati one najveće crvenih pjega, čini se savršeno voditi nimfu i - što je najvažnije - prepoznati svaki ugriz. Pastrva krene lijevo ili deseno, pa bijela usta... Divota, ne možeš promašiti ribu, reklo bi se na prvi pogled. No, ribička realnost je drugačija. Oni koji imaju malo više iskustva na Gacki u srpnju i kolovozu znaju da situacija sada ni izdaleka nije tako idilična. Naime, ljeto je na ovoj rijeci vrijeme kada pastrve umjesto rakušaca, voden babura, sočnih tulara i Baetis nimfi, koje relativno lako oponašamo u ribolovu, uzimaju minijaturne Simuliume. O čemu je riječ i što je pravi uzrok ovih ribičkih problema? 

Braničevke ili mušice svrbljivice (Simuliidae) jedna su od brojnih porodica kukaca iz reda Dvokrilaca (Diptera). U taj isti red spadaju komarci, kućne muhe, trzalci i brojne druge muhe i mušice koje često surećemo, kako u ribolovu tako i svakodnevnom životu. Osobitost kukaca iz ovog reda je holometabolan razvoj ili potpuna preobrazba: jaje - ličinka (larva) - kukuljica (pupa) - spolno zeli oblik (imago). Ličinke Simuliuma, koje za ribičke potrebe možemo opisati kao maslinaste poluprozirne crviće s crnom glavicom, dužine do 10 milimetara, koji žive na vodenom bilju. Dostupne su ribama kada ih voda odnese sa podloge na kojoj žive, no u probavilu pastrva u Gackoj nisu osobito česte. Možemo ih oponašati u ribolovu no, rezultati će obično biti skromni. Ličinke se nakon nekog vremena začahure. Njihove čahurice dužine 5-6 milimetra nalazimo u velikom broju doslovno na svakoj vlati zelene i crvene trave u Gacki. U toj fazi preobrazbe potpuno su nedostupne ribama. No, ono što slijedi jedana je od najdojmljivijih pojava za ribiča koji lovi ljeti na ovoj vodi. Uzrok teških frustracija i razlog zašto mnogi ribiči koji su daleko putovali poraženi jednostavno pospreme pribor i odu.

Za fotke Simuliuma upišite pojam Blackfly u tražilicu na: http://www.kuhnphoto.net/

Kada je preobrazba iz ličinke u imago završena, mušica vrlo nalik običnoj kuhinjskoj muhi, dugačka oko 4 do 5 milimetara, probije čahuricu i umotana u mjehurić plina strelovitom brzinom jurne prema površini. Kako taj ribički zvani emerger doista izgleda nemoguće je vidjeti u prirodi. Ono što nekom mrežicom ulovimo ili izvadimo iz probavila ribe uopće ne izgleda kao ono što riba doista u vodi vidi i jede. Naime, dok se diže prema površini rijeke oblik i boje ove bube maskirane su srebrnom bojom mjehurića plina. Cijela priča traje nekoliko sekundi i onda se iz vode pojavi stvorenje koje potpuno drugačije izgleda. Najbolju ilustraciju onog kako emerger, kojeg ribe najradije jedu, doista izgleda možete potražiti na web stranici http://www.kuhnphoto.net/ gdje je vrhunski fotograf snimio trenutak izlaska Simuliuma iz čahurice. Svaka mu na tome čast i hvala. "Posudili" smo jednu fotku, nadam se da nam neće zamjeriti. U svakom slučaju vrijedi pogledati ostale u punoj rezoluciji. Ozbiljni i kreativni ribiči koji vežu muhe od ove fotke mogu imati jako velike koristi.

Dakle, sudeći prema ovoj slici, trebamo se poigrati kombinacijom sive, crne i reflektirajućih materijala na otežanim malim udicama. Simuliumi u Gacki inače nisu potpuno crni kao na slici. Prsište im je tamno, zadak malo svjetliji, prljavo krem boje. Je li nekom uspjelo napraviti savršenu imitaciju? Ne! Zadnih nekoliko desetljeća mnogi su vrhunski ribiči i meštri vezanja iz svijeta pokušavali, ali muhu koja savršeno lovi ribu na Simuliumima u Gacki nije napravio nitko. Muhe koje daju neke rezultate da, njih ima dosta, ali onu savršenu koja lovi sve ribe koje vidimo, zasada nitko. S druge strane, teško je pobrojati one koji su pošteno priznali: "Ovo je moj najgori ribički poraz u ribičkoj karijeri"; "Ne mogu im baš ništa"; "Ove su ribe pametnije od mene"... Ili, se pognute glave šutke pokupili s vode. Nećemo nabrajati psovke na svim jezicima svijeta kojima su Simuliume i pastrve koje ih jedu počastili manje staloženi kolege.

No, čak i uz pretpostavku da imamo savršenu imitaciju Simulium emergera, problem ni približno nismo rješili. Stvar je u njegovom ponašanju koje je u vodi složenog toka poput Gacke teško, a vrlo često potpuno nemoguće oponašati. Gacka naime, ne teče jednoliko. Brzina i smjer vodene struje razlikuje se i po dubini i po horizntali. Emerger Simuliuma se kao minijaturni mjehurić diže od vlati vodene trave prema površini, no u Gacki je njegovo kretanje nepravilno krivudavo zahvaljujući razlikama u brzini toka. Možemo samo nagađati kakvo. Ribe koje su ovdje vidjele stotine ribičkih mamaca, a većinom su i bile ulovljene više puta u sezoni, prepoznaju loše vođenje. Loše vođena muha u gomili prirodnih zalogajčića koji oko nje plivaju neće ju zanimati. Općenito, oponašati dizanja "nimfe" na daljinama van dometa "češkog nimfarenje" vrhunska je majstorija. Uz odgovarajuće koncipiran pribor, tu je u igri čitav niz finih bacačkih trikova, prebacivanja strune na vodi, zatezanja i popuštanja... No, čak i ljudi koji te tehnike doista dobro poznaju, ukjučujući autora ovih redaka koji to radi više od 30 godina, sa Simuliumima imaju ozbiljnih problema. Potrebne su desetine, prije stotine savršeno odrađenih zabaca kako bi se animirala jedna riba. Teško je tu ostati ostati koncentriran...

Složeni tok rijeke Gacke s mnogobrojnim razlikama u brzini protoka najveći je problem u vođenju ovih minijaturnih mušica

Doslovno svaka dugačka vlat zelene ili crvene trave u rijeci Gacki prekrivena je desetinama kućica sičušnih Simuliuma

Vratimo se mušici koja je u mjehuriću plina stigla do površini rijeke. Za razliku od mnogih drugih vodenih kukaca s kojima u ribolovu imamo posla Simulium se ne treba presvlačiti. Samo otrese "perje" i odleti. Odrasla spolno zrela mušica ili imago dalje nije zanimljiv ribičima. Sretna okolnost sa Simuliumima iz Gacke je što ne grizu, barem ne ljude. Inače, većina vrsta ovih kukaca u ostatku svijeta navikama je slična komarcima. Ženke sišu krv pa, među ostalima, vrlo neugodno grizu i nas ljude. Prenose i neke boleštine. Imao sam prilike boraviti u nekim krajevima svijeta gdje žive ti krvožedni Simuliumi i to je nešto što doista nikom ne bih poželio. Ugriz je vrlo bolan, a svrbež traje puno duže nego kod našeg najopakijeg komarca. Simuliumi iz Gacke su po tom pitanju dobre ćudi. Ono što još može biti zanimljivo vezano uz imago je da pojedini, iz raznoraznih razloga, ne uspiju poletjeti sa vode. Popularan ribički naziv za takve bube uginule ili trajno zarobljene u vodenom filmu je stillborn. Bilo koja mala tamno obojena mušica koja pliva u filmu u vrijeme Simuliuma može donijeti poneku bonus ribu. Moj favorit je običan crni mravac od tvrde spužvice na udici 16 ili 18 kratkog vrata, koji izgleda manje više isto kao i spolno zreli Simulium i pliva u filmu. Riba ipak nema povećalo da bi vidjela razliku.

Iskusniji ribiči posljednjih su godina na Gacki mogli uloviti dosta velikih riba, no ima i dana kada baš svaki ulov treba zaraditi

O ribolovu u vrijeme kada se ribe hrane Simuliumima relativno je malo pisano. Iako je problem poznat i prepoznat, pa ga upućeniji autori uspoređuju sa jednako sićušnim Caenis vodencvijetovima, koji uzrokuju vrlo slične ribičke frustracije u lovu na jezerima. Malo smo pretražili Internet pa, ako vas tema detaljnije zanima, vrijedi pročitati članak na ovom linku: https://planettrout.wordpress.com/tag/black-fly-larvae/ Premada se nemojte pretjerano poveseliti, jer su pastrve u Gackoj malo tvrđi orah u odnosu na one iz pomenute priče. Možete napraviti muhe koje autor preporuča, one doista nisu loše, ali problem mističnog Simulium emergera koji ribe najrađe jedu i dalje visi u zraku. Tko to rješi, ne samo što će se opako naloviti pravih riba, nego će i ekonomski doprinijeti razvoju doline Gacke, budući da mnogi strani gosti neće od Simuliuma pobjeći doma u zemlje iz kojih su doputovali. Kako ne bi bili previše depresivni evo skraćene liste problema i nekih rješenja vezanih uz selektivnu prehranu riba mušicama iz porodice Simuliidae na rijeci Gacki:

1. Što god radili, čime god lovili, koliko god se trudili naparaviti vjernu imitaciju Simuliuma, budite svjesni da ćete u boljem slučaju prevariti tek pokoju ribu. Većina riba koje se hrane tom "bubom" ostat će nedodirljiva. Pripremite se unaprijed za kroničan osjećaj nemoći i frustracije. Opustite se, u dane Simuliuma to je normalno. Jednostavno, to je takav ribolov i svaka riba je uspjeh.
2. Od mukom zakvačenih riba mnoge će se otkvačiti u travi ili prekinuti tanki predvez podesan za lov ovim malim mušicama. Koristite mekši štap, klase dva, tri ili četiri koji amortizira trzaje i najlon 0,12 do maksimum 0,15 milimetara vrhunske kvalitete. Jak štap, teža struna i sila u ovom specifičnom ribolovu ne pomažu. Strpljenje, preciznost i finoća donose rezultat.
3. Kako bi izbjegli gubitak riba napravite imitacije Simuliuma malo veće od pravih. Prave muhe dugačke su kakvih četiti milimetra, ali udica te veličine nije podesna za lov većih riba u Gacki. Broj 18 ili broj 16 prolaze. Birajte udice od deblje žice jer su cilj doista velike pastrve, često duže od 60 centimetara, u vodi punoj trave. Ako se pazi, to nije nemoguća misija.

Hrvatski Francuz Nikola, specijalista u lovu nimfom, jedan je od rijetkih stranaca koji ljeti zna doskočiti pastrvama u Gacki

4. Usredotočite se na traženje ribe koje se hrane bliže površini. Prvo, one će imati manje vremena za promatranje potopljene muhe, a sklonije su uzeti i suhu varijantu Simuliuma, koju je puno jednostavnije napraviti i pravilno voditi. Mada ni lov malom suhom muhom u rijeci Gacki nije nimalo jednostavan. Poznavanje prezentacijskih zabaca i mendova ovdje punom znači.
5. Ako lovite potopljenom muhom, uvjetno rečeno "nimfom" jer je u pitanju potopljeni imago, imajte na umu da ona koja tone prema dnu ili samo ide pasivno nošena vodenim tokom ne odgovara ponašanju prirodnog uzora. Mora se dizati u smjeru nizvodno da bi zainteresirala izbirljivu ribu s puno loših iskustava. Osim toga imajte na umu da je vaša muha jedna od desetine takvih istih točkica u vidnom polju ribe. Stvar je sreće da ona pogodi baš vašu. Ako ne uzme iz prve ne znači da muha ili način lova ne valjaju.
6. Iako su ribe koje se selektivno hrane Simuliumom u pravilu nezainteresirane za nešto drugo, s vremena na vrijeme naprave izuzetak. S vremena na vrijeme probajte druge muhe. Posebno vodenbabure (Asellus aquaticus), male maslinaste gamaruse i Baetise, ali i šarene atraktore. Tu taktiku treba probati, ali je nema smisla previše forsirati.
7. Najbolji posao bit će ako uočite ribu koja umjesto Simuliuma jede nešto drugo. Tih će nažalost biti malo, ali se po dubokim rupama, uz podlokanu obalu, u nekim skrivenim kucima rijeke Gacke uvijek se nađe poneka debela koja ne ganja mikrobe. Prepoznate li njihovo ponašanje, te su pastrve slično kao zicer u sportu. Najbolja prilika da se na lak način upišu riblji bodovi. Što ne znači da je takve ribe uvijek lako uloviti. Dapače, mnoge od njih traže odgovarajuće znalački izrađene muhe, ozbiljno ribičko znanje i vještinu.
8. Simuliumi izlaze iz vode za najtoplijeg dijela dana. Ponekad ih možemo strateški izbjeći ako se u ribolov uputimo rano ujutro ili kasno navečer kada ribe jedu nešto drugo. Dodatna prednost je što tada nije tako vruće pa je ribolov i s te strane ugodniji.
Kako bilo, vrijeme Simuliuma na Gacki čak će najbolje ribiči, one koji inače rutinski love "sve i svugdje", spustiti na zemlju i podsjetiti kako su skromnost, umjerenost, strpljenje, razmišljanje i konstantno učenju važne ribičke vrline. Postoje dani kada bez obzira na znanje, dobre muhe i ribičku vještinu neke ribe jednostavno ne možemo uloviti. (alp).

Ribič koji zna razlikovati ponašanje riba u Gacki će obično otkriti poneku dobru koja se ne hrani Simuliumom (Snimio Z. Šavor)

Vrijeme Simuliuma na Gacki mnogim je ribičima prigoda za uživanje u prirodnim ljepotama budući da ribe vide samo u vodi