Iako to nije njihovo prirodno stanište, potočne i kalifornijske pastrve se svake godine sporadično love na širem zagrebačkom području. U Savu vjerojatno zalutaju iz manjih pritoka poput Bregane gdje postoje uzgojni ribnjaci. Obzirom na brane hidroelektrana manja je vjerojatnost da se spuste nizvodno iz Slovenije
 |
| Ova kalifornijska pastrva imala je na tijelu jasno iscrtane posljedice neželjenog susreta sa somom od kakvih 3 kilograma težine |
 |
| Pastrva je ulovljena na terenu gdje i je za očekivati kakvog manjeg "brka", koji noću izlazi i patrolira brzakomu potrazi za hranom |
Uz sočan "buć" mali crni Gurgler je u sekundi nestao s površine Save. Već na kontri bilo je jasno kako to nije jedan od uobičajenih ribljih stanovnika ovog dijela rijeke. Iako skromnih dimenzija, riba je prebrza i preživahna za klenića ili bolena. Navodno je ove godine neka skupina entuzijasta amatera "na crno" poribljavala Savu glavaticom, pa je prva misao bila kako je to jedna od njih. No, ubrzo se pokazalo kako je na udici obična kalifornijska pastrva od približno 35 centimetra dužine. Lijepo građena, bez tragova očerupanosti kakve nalazimo u ribnjacima. Nedostajale su joj samo ljuske na tijelu u obliku usta nekog manjeg soma. Očito ju je lijepo zagrizao, ali ju nije uspio zadržati i progutati. Prilično očekivano. Pastrve i somovi nikad nigdje u prirodi nisu imali skladan suživot, barem što se pastrva tiče. Po danu som sigurno nema šanse uloviti tako brz plijen. Ali noću, kada se sve smiri...
Reći da je ulov pastrve u Savi na širem zagrebačkom području neuobičajen bilo bi blago pretjerano. Definitivno ih ima. Svake godine ulovi se poneka i malo je ozbiljnijih ribiča koji nisu imali takva iskustva. Osobito posljednjih godina dosta se ljudi pohvalilo ulovima pastrva. Ne samo kalifornijskih nego i pravih potočnih. Imao sam prilike vidjeti više takvih ulova, a u nekoliko navrata pastrva mi je znala dopratiti strimerčić toliko blizu da sam sa sigurnošću znao koja je riba u pitanju. Sada je konačno i zagrizla. O podrijetlu pastrva u Savi oko Zagreba, gdje temperatura vode u ljetnjim mjesecima sasvim sigurno nije prikladna za život ove vrste, možemo samo nagađati. Najvjerojatnije ih kakva visoka voda donese iz pritoka gdje postoje konzumna uzgajališta. Takvih ima dosta, od granice sa Slovenijom nizvodno. Manje je vjerojatno da su te ribe stigle iz Slovenije opzirom na brane koje su tamo izgrađene.
 |
| Iako temperatura vode ljeti nije prikladna pastrvi, bistrina i brzina protoka trenutno joj odgovaraju više nego nizinskim vrstama |
Kako se nešto neobično događa sa Savom možemo zaključiti i po tome što su se pojavili i kukci uobičajeni na visinskim vodama. Još ne tako davno ispod doslovno svakog kamena kojeg bi okrenuli mogli smo naći pijavice. Bilo je dosta gamarusa, određenih tulara, iako ne svugdje nego samo na nekim posebnim mjestima. No, posljednjih godina počeo sam nositi nekoliko velikih majskih muha u kutiji za savski ribolov. I tog sam dana, baš nakon slučajnog ulova pastrve, vidio jednu Ephemeru u preletu. Odlučio sam taj neobičan ribolovni dan završiti u stilu, pa sam prokušanog crnog žohara i gurglere zamjenio majskom muhom. Vrlo jednostavna konstrukcija. Foam, srneća dlaka, par isperaka i namotaja konca. Super pliva, teško se raspada, često pokrene veću ribu... Nije da su klenovi izbirljivi, uzet će bilo što, ali dosadno je stalno raditi isto. Kako bi sve skupa bilo još zanimljivije upotrijebio sam switch štapić. Naime, muhe od foama ne treba sušiti mahanjem po zraku kako bi plivale. Mogu se vrlo lijepo bacati spey tehnikama, daleko i s vrlo malo prostora iza.
 |
| Ovako koncipirana majska muha nije baš zadataća za vezača početnika, no malo iskusniji ribič napravi ju u pet minuta posla |
Za klenolov velikom majskom muhom potrudio potrudio sam se otići na jedno drugo mjesto, gdje zbog nepristupačnosti dolazi malo ljudi. Oni koji dolaze ne love muhom već varalicom, na čemu sam im neobično zahvalan. I o tom bih mjestu na Savi mogao ispričati standardnu žalopojku o tome koliko se i što sve tu lovilo ranijih desetljeća. Utješno je što taj potez Save trenutno doista prekrasno izgleda. Potpuno drugi svijet od grada udaljenog tek koji kilometar zračne linije. Zelenilo, bistra rijeka, plavo nebo s bijelim oblacima, okolo lete ptice tipa crne rode, para bjelorepana, čaplji, vodomara... Čak i da je totalno bez ribe, u konkurenciji visinskih voda koje redovito obilazim, ovo područje zaslužuje povremene posjete. No, ovog puta sam ovdje naletio i na jednu poveću skupinu doista lijepih klenova. Pedesetke u prosjeku. Neki od njih se mrijeste u brzaku i nisu zainteresirani za bilo što. Njih ne diram. Oni drugi malo nizvodnije tamane svaku bubu koja pliva površinom. I moja majska im se svidjela. Potpuno sam zaboravio na pastrvu.
 |
| Ovaj pogled poznat je vrlo malom broju zagrebačkih ribiča budući da je dolazak na sprud bez čamca prilično zahtijevna misija |
 |
| Crna roda par kilometara od Zagreba nije rijetka ptica, a pogledate li pažljivo u grmlje desno vidjet ćete dobro skrivenu sovu |
Priča s mrijestom klenova u Savi je vrlo neobična i zanimljiva. Oni se ne mrijeste svi odjednom, u mjesec dana kako literatura tvrdi, već u više mahova, od sredine travnja pa sve do sredine srpnja. Ponekad i kasnije. Pritom se pojedina jata u mrijestu izgledom manje ili više razlikuju. Recimo, iz jednog jata su tamno sivi, s velikim ustima i gotovo bezbojnim trbušnim perajama. Mjesec dana kasnije dođu neki izgledom drugačiji, manjih usta, jarkih boja, nešto drugačijeg oblika tijela. Naravno, nema sumnje kako je riječ o istoj vrsti, ali vrlo vjerojatno o populacijama s različitih područja Save. Dođu na brzake u različitim terminima, izmrijeste se, malo odmore i vrate negdje nizvodno. Klen kod nas nema lovostaje. Kada bi i postojala namjera uvođenja nekog režima zaštite, bio bi priličan problem odrediti termin kada. Ne volim loviti ribe u lovostaju ili u trenucima kad ih vidim se mrijeste.
No, kada je riječ o klenu nemam grižnje savjesti. Jata koja se mrijeste ne diram, one koji se normalno hrane lovim i puštam. Čak ih ni ne fotografiram previše. Tu i tamo kojeg računajući da ih jednog dana možda neće biti pa će ostati nešto za uspomenu. Kako stvari stoje, klen je jedina savska riba koja se bez problema prilagođava ekološkim promjenama koje su posljedica novih elektrana u Sloveniji. Istina, nema ga tako puno kao nekad, manji su u prosjeku, drže se drugačijih mjesta, no definitivno ih ima. Možda će jednog dana u Savi plivati glavatice, pastrve i lipljani. Tko zna, no iskreno sumnjam da će to biti za mog ribičkog vijeka. U međuvremenu klen će ostati riba zbog koje se na nekoliko sati udaljim iz gradske civillizacije. Vratim se malo prljaviji, no puno zadovoljniji nego kad to isto slobodno vrijeme protratim u birtiji, mlateći praznu slamu s bivšim ribičima, koji nikakvoj vodi više ne žele ni primiristati. (alp)
 |
| Jedan od brojnih savskih klenova ulovljenih ovih dana majskom muhom, po slobodnoj procjeni dugačak 50 i koji centimetar |
