Što je doista bitno u ribolovu savskih klenova

Dobro poznavanje trena, pristup vodi i taktika u ovom su ribolovu puno značajniji od pribora, pa i mušice kojom lovimo. No, doista dobro zabacivanje - što znači mekano, kontrolirano, precizno, po potrebi daleko i u različitim nezgodnim situacijama - čini razliku između ribiča koji ulove više ili manje ovih opreznih riba

Klen teži od kilograma u većini se voda može smatrati vrlo dobrim ulovom, no u Savi oko Zagreba to je sasvim obična riba

Ciljani ribolov plivajućom mušicom na debele savske klenove počinje već kada smo nekoliko desetaka metra udaljeni od vode

Značajan broj ribiča voli razglabati o priboru, a osobito o različitim umjetnim muhama. Koji je štap kakav, koliko košta, zašto je ili nije bolji od drugog. O umjetnim muhama može se diskutirati nedogled. Boje, udice, perca, okice, šljokice... Nema u tome ničeg lošeg. Dapače, i autor ovih redaka će vrlo rado provesti neko vrijeme u sličnim raspravama. No, ako ste slučajno naumili loviti velike klenove na Savi, ni jedno ni drugo neće biti osobito bitno. Svaki pribor kojim se može lijepo zabaciti 20 metara poslužit će svrsi. Jednako onaj za 500 kao i za 10.000 kuna. Doista nema veze. Što se tiče muha za lov klena je  dovoljna jedna. Neka velika, dobro plivajuća i po mogućnosti crna. Možete loviti i bilo kojom drugom, ako nije premala, u ulovu neće biti značajnije razlike.

Međutim, uloviti velikog klena suhom mušicom u Savi, a osobito više njih, neće baš biti tako laka zadaća. Priča počinje od trenutka kada izlazimo iz automobila, kakvih četrdesetak metra od obale rijeke. Lupimo li vratima klenovi to čuju. Učinimo li to nekoliko puta oni mijenjaju obrazac ponašanja i ne hrane se više bezbrižno kao prije. Ako prilazeći vodi bučno hodamo, škripimo po šljunku, tapkamo po zemlji ili prevrnemo kakav kamen, klenove ne da nećemo uloviti nego ih nećemo ni vidjeti. Osim što su izričito osjetljive na svaku pa i najmanju buku, ove ribe odlično vide. Registriraju naglije pokrete na nekoliko desetaka metara udaljenosti, posebno ako stojimo na povišenom. Na kakvih 10-15 metara, raspoznaju promjenu u okolini pa će pobjeći čak i ako smo potpuno nepokretni. Lipljanu, recimo, ako smo tihi i mirni, možemo prići na metar. Velikom savskom klenu teško na bliže od desetak metara.

Nakon što smo se prišuljali klenovima u poziciju zgodnu za bacanje ne mlatimo napamet već biramo onog kojeg želimo uloviti

Obično su nam cilj najveći primjerci u jatu, koji u Savi oko Zagreba nerijetko premašuju dva, ponekad tri i više kilograma težine

Prikradanje klenu sličnije lovu nego većini ribolovnih aktivnosti na koje smo inače navikli. No, pretpostavimo da je ta najdelikatnija ribolovna faza uspješno obavljena i sada čučimo na obali skriveni u nekoj sjeni ili šikari. Ispred nas je prizor sličan onom na gornjim slikama. Ili, na kakvih 15-20 metra, u brzaku naslućujemo crne sjene i povremeno vidimo bijela usta koja tiho probiju površinu vode. Što sad? Najgore što možemo učiniti je da tresući se od adrenalina odmah raspalimu muhu tamo negdje otprilike. Rezultat toga će najčešće biti masovna riblja bježanija nakon koje klenove na tom mjestu nećemo više vidjeti satima, ako ne i danima. U boljem slučaju, ako muha slučajno padne jednom od njih pred nos, ulovit ćemo tog jednog i tu je priči kraj. Možemo pokušati ponovo kakvih 50-ak metra dalje sa sličnim rezultatima. Vrlo je mala vjerojatnost da ćemo pritom uloviti onog najvećeg. Onog sočnog dvokilaša koji obično prema muhi starta zadnji, a prvi bježi, ako smo negdje pogriješili. Da bi mu doskočili valja smiriti živce i korititi mozak.

Uz pretpostavku da su debeli klenovi na površini, uz obalu u zoni tamne sjene, ne bi im trebali prilaziti bliže od 15-20 metara

Nakon što smo zauzeli poziciju treba izabrati jednu ribu koju namjeravamo loviti. To može biti manja riba, što udaljenija od ostalih. Ili, najveća u jatu s tim što nakon nje najvjerojatnije nećemo više imati prilike loviti ostale. Treba tiho i bez naglih pokreta razvući strunu s role, pričekati malo, ako su ribe pokazale najmanji znak uznemirenosti. Prvi zabac je presudan. Nakon toga imamo možda još koji, a sve ostalo je gubljenje vremena. Te su ribe znatno opreznije od pastrva, a pogotovo lipljana. Nema šanse da negdje stojimo i pola sata zabacujemo jednom viđenom klenu. No, ako smo bacili precizno u njegovo vidno polje, tako da muha diskretno bućne po površini, a predvez i struna nakon nje mekano padnu na vodu, klen je u pravilu odmah gore. Ako smo promašili treba se izvući i pričekati malo. Tek onda pokušati ponovo. Premda, što god radili i koliko god pazili, puno prilika neće biti. To u lovu velikog klena nije opcija.

Dobar, uvježbani bacač muhe je u ovakvom lovu klenova u ogromnoj prednosti. Dobro bacati ne znači (samo) bacati daleko. Puno značajnije je bacati mekano i precizno, često iz nezgodnih pozicija s kojekakvim preprekama iza sebe. Na kraju, kada je klen krenuo na muhu, korisno je znati da s kontrom ne treba žuriti. Kada se pojave bijela usta treba pričekati sekundu dvije. Kontra je u lovu klena kritičan trenutak kada se najčešće gube i ribe i muhe. Veliki klen nije neki osobiti borac. Nakon što smo ga zakačili više nema nikakve drame. Međutim, u trenuku kada se ubode na udicu zna vrlo eksplozivno reagirati i tu treba paziti.  Drugi kritičan trenutak u klenolovu je kada ga prihvaćamo rukom. Može izgledati kao da se mirno prepustio sudbini, no kada ga dotaknemo poludi. Tu puca predvez s muhom, a naše kolege koji love varalicom dobivaju trokuke u prste. Općenito, iako to ribički propisi ne traže, muhe za klena pametno je napraviti na udicama bez kontra kuke. Nećemo ništa manje uloviti, a ako riba prekine predvez neće kasnije imati problema.

U ribolovu klena plivajućom muhom najčešći usputni ulov su boleni, koji ponekad pokažu interes za živahnije vođene"bube"

Loveći klenove na Savi oko Zagreba na istim mjestima redovito ćemo se susretati i s bolenima. Ponekad s onim velikima zbog kojih klenovi, kakvi god bili, isti čas prestanu biti zanimljivi. Iako spadaju u istu porodicu riba, djele isto stanište, a ponekad i hranu, bolen i klen su dvije vrlo različite životinje. Klen je više sklon kukcima na površini vode nego živahnim ribicama. Bolenova primarna hrana su ribe, a muhe koje oponašaju kukce obično im nisu im zanimljive. Zato je uvijek prisutna dilema što činiti kada loveći klena ugledamo bolena. Da li mijenjati muhu ili pokušati onom za klena, pa što bude bude? Promjena muhe oduzima vrijeme pa, nakon što se presložimo, može biti da ni klenova ni bolena više nema u blizini. Iskustvo autora ovih redaka je da se ne isplati na brzinu cvikati muhu i stavljati strimer. Bolenu koji se iznenada pojavi u ciljanom klenolovu jednostavno bacimo klenovsku muhu pod nos. No, tada ju ne vodimo pasivno, kao za klena, već cimnemo nekoliko puta slično kao kad lovimo gurglerom. Većina ih neće pokazati zanimanje, ali tu i tamo poneki se i ulovi. Recimo, bolen na slici gore, odokativno 70+ centimetra dužine, neki je dan veselo zgrabio živahnije vođenu klenovsku muhu. Isti dan, na sličan način, opekla su se još dva slična. Baš lijepo, rekli bi smo. No, vratimo se klenovima.

Dok je jedan klen na udici drugi veći prati ga pokušavajući ustanoviti što se događa, ima li tu hrane ili je raspoložen za sex

Niti pola minute nakon što je manji klen diskretno pušten veći, klase 50+, koji ga je pratio bez problema je zagrizao istu muhu

Uz prikradanje vodi i znalačko zabacivanje mušice postoji još jedan element koji razlikuje prosječnog klenolovca od iskusnog mahera. Prosječan klenolovac obično će iz jednog mjesta izvući jednu ribu. I to u boljem slučaju. Jer mnogi mudraci, napuhanci, samozvani "veliki bacači" i slični, koji su se okušali u savskom klenolovu muhom, vrlo često na Savi nisu ulovili baš ništa. Zato su vremenom i nestali s te vode. S druge strane, iskusan, strpljiv i miran ribič će ih, zahvaljujući dobro smišljenoj taktici i promatranju ponašanja ribe, često izvući više. Naime, nedvojbeno je da mnoge ciprinidne vrste, pa tako i klenovi, međusobno komuniciraju. Kako, to možemo samo nagađati. Možda samo govorom tijela, možda i nekim dodatnim mehanizmima.

Kako bilo, ako propisno uplašimo jednog klena, uplašili smo i sve ostale na toj poziciji. Čak i one udaljene desetak metara, koji sam izvor potencijalne opasnosti definitivno nisu ni vidjeli ni čuli. Jednostavno u jednom trenutku svi nestanu. Međutim, ako ostanemo savršeno mirni i dobro skriveni, a zakvačenog klena strateški pametno izvlačimo, često će ga jedan ili više njih pratit će ga kako bi otkrili što se to neobično događa. To je zanimljiva, ali vrlo uobičajena pojava na Savi. Možemo samo nagađati je li riječ o pokušaju da se konkurenciji otme zalogaj iz usta ili ih neuobičajeno ponašanje klena na uddici stimulira na mrijest. To su trenuci u ribolovu kada treba smiriti živce i razmišljati nekoliko koraka unaprijed. Stalno odlažem, ali jednog ću dana napraviti filmić na tu temu.

Nakon što se ostatak riblje družine vrati na prijašnju poziciju našeg klena potiho otkvačimo te pokušamo prevariti još kojeg

Ako zakvačenog klena ostali klenovi prate bitno je ostati savršeno miran, ne vaditi ga odmah iz vode, ne činiti nagle pokrete ili proizvoditi bilo kakve zvukove. Tek kada ostali klenovi neuznemireni odu, diskretno otkvačimo našeg s udice. Tada smo neko vrijeme u opet u igri te postoji značajna vjerojatnost da ćemo na istom terenu prevariti još kojeg. Sve u svemu, klenolov suhom muhom na Savi je neobično zanimljiva ribička disciplina. Izazov za prave ribičke gurmane. Ribiči koji obilaze samo visinske vode doista ne znaju kakav prekrasan ribolov propuštaju. Mi koji se time bavimo možemo samo poželjeti da ove krasne velike ribe požive u Savi barem još koju godinu. Nekada, prije okruglo 15 godina i ranije, bilo ih je neusporedivo više.

Gotovo u svakom ribolovu bili bi u prilici zabaciti kakvoj 60-ki. U nekoliko navrata bio sam u prilici zabaciti muhu klenu za kojeg bih se kladio da imao osjetno preko 65 centimetara. Jednog posebno pamtim. Šacam da je to bio klen od barem četri možda i pet kila. Nažalost, u tim rijetkim prilikama ili nisam imao sreće ili to nisam to izveo na pravi način. Jedan krivi korak ili neprecizan zabac i riba života bi nestala bez traga. Jasno mi je da takvu šansu više nikada neću imati. Čak su i nekad standardni dvokilaši danas postali relativno rijetki iako ih se još uvijek nađe. Oni veliki klenovi, izrasli u rijeci sporog toka u kojoj je bilo neusporedivo više hrane, pomrli su od starosti ili završili u nečijem loncu. Ovi današnji u odnosu na njih gladuju i za očekivati je da izrastu manji. Dvokilaš je tako postao dobar ulov dok je dominantana uzrasna skupina u rasponu od 40-50 centimetra dužine. No, ni to nije loše - dok traje. (alp)

Kapitalni savski klen je prekrasna riba autoru ovih redaka ništa manje vrijedna od lipljana, pastrve, bolena, štuke i drugih vrsta