Kasno ljeto u modrom vodenom filmu Gacke

Uzvodno - nizvodno, dokle god pogled seže, desetine kolobara na vodi. Pastrve se intenzivno hrane ignorirajući sve plivajuće muhe. Kako one prirodne, koje se lijepo vide kako lete nad vodom, tako i umjetne koje bi ih trebale oponašati. Teški trenuci za ribiče koji ne poznaju dobro Gacku i ovakvo ponašanje riba

Zagrepčan Tom Galin je i u osmom desetljeću života jedan od najboljih ribiča kojeg danas možemo sresti na obalama Gacke

Ribe na fotografijama, uključujući ovu kalifornijsku pastrvu od 55+ cm ulovljenu na mravca, nisu bile van vode duže od 10 sekundi

Na povratku iz Pule, gdje je prijatelj Mladen K. zbog posla uzimao neke uzorke vode za analizu, svratili smo neki dan kasno poslijepodne na Gacku. Ribolov u doba dana kada je sunce u zalazu već godinama nije moja najdraža disciplina. Sunčani dan bez vjetra, kada se u vodi vidi svaka riba, je ono što volim i tražim. Prvo, zato što mogu birati ribu koju želim loviti, a drugo, zato što mogu pratiti njeno ponašanje i tako prepoznati pravi trenutak za kontru. Engleski Sight fishing ili ribolov "na viđeno", kako sam to prvi preveo u jednom članku od prije 30-ak godina, danas je općeprihvaćeni naziv je za ovaj način lova nimfom. Što se krupnijih riba tiče, na Gacki je to daleko najbolji način. Naravno, ako ribič ima polarizacijske naočale, dobro vidi i zna što radi. Tu postoji niz finih trikova i tehnika bratanja priborom, koje prethodno treba naučiti. O tome nekom drugom prigodom.

Jer u kasno ljeto, iza šest sati poslijepodne, lov na viđeno definitivno nije najisplativija taktika. Zbog niskog upadnog kuta svjetla vidljivost je loša i ograničena na koji metar od obale. Pogotovo ako vidimo brojne kolobare riba na površini, definitivno je pametnije raditi nešto drugo. Naravno, prva pomisao je lov suhom muhom. Prije vezanja umjetne muhe uvijek je pametno pogledati čime se i kako ribe hrane. No, tog dana na potezu Gacke koji domaći ljudi zovu Bare, a stariji ribiči "Telegraf štange", nisam postupio po tom školskom pravilu. Samouvjereno sam zaključio da ću te ljetos ubačene ribe, ako ih već moram loviti, najbrže razvaliti nimfom Baetisa, koji je prhutao uokolo. Ništa!. Iduća logična opcija bila je plivajuća imitacija subimaga. Opet ništa, odnosno tu i tamo koja ribica među desetinama sočnih kolobara. Tanji predvez  od 0,13 mm, ispod granice razuma za vodu punu trave? Opet nula bodova.

Područje zvano Bare, odnosno po starom "Telegraf štange", poznato je po ribama koje jedu u filmu i ne ulove se baš lako

Jedno od jednostavnijih i boljih rješenja za lov u filmu su klasične mokre muhe u veličini, obliku i boji prirodne riblje hrane

Eto, vidiš kako nije dobro kada se ribič u jednom trenutku počne osjećati prepametnim, samokritično sam razmišljao. Hajmo lijepo ispočetka, polako i po pravilima. Odmaknuo sam se od ekipe, odložio sam štap i počeo izbliza promatrati vodu. Vidim pokojeg Baetisa i gomilu nekih milimetarskih Diptera. No, ribe ignoriraju i jedne i druge. Nema sumnje hrane se u vodenom filmu. Što je to vodeni film i što u takvim prilikama treba činiti? Najkraće rečeno, vodeni film je sloj neposredno ispod vodene površine. Raznorazne bubice dotiču površinu vode odozdo, tako da se izvana ništa ne vidi. Neke se pritom aktivno presvlače iz nimfe (vodencvijetovi i obalčari) ili pupe (tulari i dvokrilci) u krilati oblik, neke su već uginule pa ih voda pasivno nosi nizvodno (ose, mravi, uginuli vodencvijetovi...). Ovisno o vrsti i razvojnom stadiju "bubice" se drže za film u različitim položajima. O ovome su napisani brojni članci, pa i knjige. Čitanje pravih stvari sigurno može pomoći, no ne i zamijeniti pažljivo promatranje prirode.

Najjedostavniji, ali ujedno i najlošiji način u takvim prigodama je mijenjanje muha napamet bez preciznog uvida u to što ribe selektivno jedu. U konkurenciji su različite varijacije na temu pupe, emergeri, Klinkhammeri, plivajuće nimfe, mravci, ose, spentovi... Takvim pristupom gubi se dosta vremena uz vrlo neizvjestan rezultat. Netko napipa muhu i lovi, mnogi drugi ne. Samo promatraju ribe koje bezbrižno jedu. A jedu malo muhe u filmu, malo ribičke živce. Imao sam prilike svjedočiti manje ili više dostojanstvenim ribičkim porazima. Od varijante gdje se gospodin ribič nakloni vodi i prizna da su pastrve taj dan bile pametnije, do šutanja štapa i najopakijih psovki koje je šire balkansko područje uspjelo sročiti. Poznat mi je i jedan slučaj kada je višegodišnje prijateljstvo između dva ribiča na Gacki puklo zbog riba u filmu. Naime, jedan je napipao muhu i lovio ribu za ribom, a drugi nikako. Prvi mu iz šale nije želio reći na što lovi pa je ovom drugom puknuo film. Ali ne vodeni. Prekinuli su diplomatske odnose i do dan danas se nisu pomirili.

Klupica uzvodno od Prvog mosta jedno je od lijepših mjesta na Gacki pogodnih za odmor i smišljanje ribičke taktike

Kada se selektivno hrane, čak i manje iz ribnjaka ubačene pastrve, mogu biri vrlo nezgodan protivnik neiskusnom ribiču

Dakle, nakon što smo promatrajući rijeku nedvojbeno utvrdili da se ribe ne hrane kukcima na površini vode već u vodenom filmu moramo ustanoviti što konkretno jedu, znati kako se ta životinja ponaša te tome prilagoditi tehniku vođenja imitacije. Postoji tri načina kako to možemo učiniti. Prvi je analiza probavila riba. Taj način ima svoje prednosti i nedostatke. Naime, ribu ne smijemo ubiti pa sadržaj želuca možemo izvući samo pumpicom ili u najgorem slučaju kakvom žličicom za kavu. Ribi to najvjerojatnije nije osobito ugodno, no što je tu je, ako stvar učinimo brzo i pažljivo neće joj biti ništa. Mana ovog načina je što mnoge životinjice u želucu ribe potpuno promjene boju, što nas može navesti na krive zaključke kod izbora muhe.

Drugi način je da životinjice s vode pokupimo finom mrežicom. Pravu entomološku mrežicu malo tko nosi sa sobom, no obična ženska čarapa rastegnuta na podmetač u nuždi zadovoljavajuće služi svrsi. Pritom je vrlo poželjno prijateljicu ili suprugu uaprijed detaljno upoznati s postojanjem i namjenom ovog ribičkog pomagala. U suprotnom... Takvo istraživanje prehrane ribe u filmu može uzeti nešto više vremena, no rezultat je u nekim segmentima bolji od analize želuca ribe. Vidimo prirodnu boju i što je još važnije pokretljivost buba koje smo ulovili. Ovdje postoji i domaća zadaća. Kako bi imali potpunu informaciju o tome čime i kako treba loviti moramo malo proučiti literaturu i internet. Naime, poznavanje ponašanja riblje hrane jednako je važno, ako ne i važnije od poznavanja njena izgleda. Na temelju ponašanja prirodne hrane biramo tehniku lova imitacijom. 

Ljudi koji gospodare Gackom trebali bi već naučiti da tu nitko ne dolazi (u)loviti očerupane potočne pastrve atlantskog tipa

Treći način je pažljivo promatranje vode iz neposredne blizine, u kombinaciji s ranijim ribičkim iskustvima i poznavanjem života vodenih kukaca. Jeste li možda vidjeli ribiče koji leže na mostu ili pognuti "nepokretno bulje" u vodu? Ako ih vidite, nemojte se smijati jer dečki rade ozbiljnu stvar. Pokušavaju precizno utvrditi kako izgleda i kako se ponaša ono što ribe jedu. Priča je jednostavna ako vodom plovi samo jedna vrsta kukaca jer se zna dogiti da ih ima više, dok riba bira samo jednu od njih. Konkretno te večeri, nakon 15 minutnog buljenja u vodu, zaključak je bio da ribice ganjaju Baetise (mali vodencvijetovi svjetlo krem boje vrlo brojni u Gackoj) koji se presvalače u filmu. Za razliku od nimfe oni već imaju izvučena krilca. Pročeprkao sam kutiju s muhama i među brojnim nimfama pronašao jednu mokru muhu koja je u grubim crtama sličila pomenutoj "bubi". Tu je odmarala barem 20 godina.

Slijedeći korak je određivanje pravilnog načina vođenja. Ove životinjice spadaju u skupinu brzoplivajućih nimfi, što znači da njihovim imitacijama u vodenom filmu treba dodati malo života. Pasivno nošene nizvodno one neće tako lako pokrenuti selektivnu ribu. No, zabacimo li mokru muhu malo koso nizvodno, potopimo predvez i lagano štopamo strunu tako da muha proizvodi jedan mali jedva zamjetan valić na površini... Epilog priče bio je tridesetak ulovljenih pastrvica u samo dva sata ribolova. Skočila je praktično svaka koja se pokazala na površini. Plus nekoliko žalosnih Talijana koji su to promatrali ne uspjevajući se sastati s ribom. Prijatelj Mladen je isto relativno dobro lovio. No, obojica nismo uspjeli uloviti ni jednu ribu preko 40 centimetara. U Gacki se računaju samo one 50+, a uvijek se trudimo napipati kakvu 60-ku. To je i najveća mana večernjeg ribolova. Teško možemo birati što ćemo uloviti, pa dominiraju male.

Hrvatski Francuz Nikola jedan je od rijeđih ribiča koji doista zna izaći na kraj s pastrvama u Gackoj u svim situacijama

Taj večernji ribolov u filmu probudio je uspomene iz mladosti, doba kada je bio posebno zanimljiv. Metodu nimfolova na viđeno tada još nisam dovoljno usavršio. Nisam često lovio ni strimerom iz razloga što za to nisam imao adekvatan pribor, a nisam ih znao ni zadovoljavajuće dobro bacati. Suha muha je tih godina bila standard, a lov u filmu na Gackoj i još nekim "triki" vodama "viša ribička matematika". Trebalo mi je nekoliko godina promatranja, čitanja i eksperimentiranja na vodi kako bih problem selektivne ribe u vodenom filmu riješio do zadovoljavajuće razine. Na temelju tih iskustava u listu Ribolov, glasilu Hrvatskog sportsko ribolovnog saveza, 1986. godine napisao sam i jedan sasvim pristojan člančić. Uz nešto jezičnog peglanja, bolji papir i grafiku prošao bi dan danas. Sve skupa poslužilo mi je idući dan kao inspiracija za vezanje muha. Sada puno bolje opskrbljen tim mokrim muhama iz doba moje mladosti, uputio sam se iduće jutro ponovo na Gacku s odlučnom namjerom da pastrvama tamo još jednom propisno zagorčam život. Posebno onim većima, koje prekjučer pred mrak nisam uspjevao pronaći među mnogobrojnim malim. Dobar plan, ali...

Članak o ribolovu u vodenom filmu inspiriran Gackom, napisan prije točno 32 godine, možete pročitati ako kliknete na sliku

Potez Gacke poznat kao Kopsin zavoj, po zagrebačkom odvjetniku koji je tu često boravio, jedan je od boljih za lov u filmu

Drugi dan bio je potpuno drugačija ribička priča. Već oko 10 sati, čim je sunce probilo maglu, Gacka je bila prepuna sićušnih crnih mravaca. Udica broj 18-20, ne veći. Tijelo se jedva vidi, samo sjajna bijela krilca. Iako sam nešto riba ulovio standardno, na pupe Simuliume i dublje potopljene Baetise, pomno planirana akcija s mokrom muhom u filmu totalno je zakazala. No, plivajući mravac je "ubijao". Budući da sam danju po lijepom sunčanom vremenu bez vjetra mogao pogledom birati ribu koju lovim, zategnuo sam među ostalima i nekoliko vrlo pristojnih pastrva klase 50+ centimetra. Još nekoliko sličnih pobjeglo je u travu i s pirsingom u njušci. Predvečer je potpuni mir. Tek tu i tamo koji kolobar na terenu gdje ih je prekjučer bilo na stotine. Pretpostavio sam da su se nažderale mrava pa za večeru nisu bile raspoložene ganjati Baetise u filmi. Baš šteta. Ipak, ona prijepodnevna akcija na plivajućeg mravca bila je i više nego dovoljna za dobro raspoloženje. Nema sumnje, na Gacki je svaki ribolovni dan nov i drugačiji. Neki možda malo bolji, neki lošiji, ali ni jedan nije tako loš kao sjedenje na poslu ili u zadimljenoj birtiji. (alp)

Prirodna ribica od 50 i koji centimetar ulovlena je na pupu Simuliumma u vodenom filmu