Salmonidne vode u Hrvatskoj još nisu do kraja opustošene, ali se na tome jako marljivo radi. Poželimo li muhom bezbrižno loviti iole veće pastrve moramo u susjedstvo. Posljednje vrijeme najčeše biramo jedno jezero u Sloveniji gdje su prirodne potočne, jezerske i kalifornijske od 60+ centimetra vrlo uobičajene
 |
| Pastrvu bilo koje vrste od oko 50 centimetra dužine možemo smatrati jako dobrim ulovom na hrvatskim rijekam i jezerima |
 |
| Nismo ju precizno izmjerili, ali s odokativnih 75+ centimetra ova natur riba nije neuobičajen ulov kod naših susjeda Sloveniji |
- U prvoj razvojnoj fazi ribič umjetnom muhom želi uloviti što više riba. U drugoj fazi cilj na je uloviti što veću ribu. U trećoj razvojnoj fazi ribič jednostavno opušteno uživa u ribolovu. - Ovu zanimljivu teoriju o evoluciji ribičkog mozga sročila je, navodno, gospođa Joan Wulff. Vrhunski ribič, turnirska bacačica muhe koja je pomela mušku konkurenciju, autorica brojnih članka i knjiga. Ukratko, jedna od najuglednijih osoba u našoj ribičkoj branši. No, slično kao što damama (ipak) ne bi trebalo previše vjerovati ako govore kako "veličina nije bitna", tako ni nama ribičima, u kojoj god razvojnoj fazi bili, ne treba previše vjerovati ako kažemo kako "ne volimo loviti velike ribe". Možemo biti u "trećoj razvojnoj fazi" godinama, opušteno slušati cvrčke i ptičice, uživati u lijepom zabacu muhe ili zalasku sunca na vodi. No, kada negdje nanjušimo kapitalnu pastrvu, taj se film odmah gasi. Lovački nagoni se bude, a adrenalin raste. Izazovu lova na veću ribu teško će odoliti bilo koji ozbiljan ribič. A najveći problem jest što kod nas u Hrvatskoj velikih pastrva ima zanemarivo malo, pa ono čega nema ne može se ni uloviti.
Tezi da u Hrvatskoj nema većih pastva neki će ljudi parirati činjenicom kako je na Gacki, jezeru Lokve, Cetini, Krki... eto baš nedavno ulovljena ogromna pastrva. Da, to je točno, ali te ribe nisu ulovljene mušicom i riječ je o iznimno rijetkim pojedinačnim primjercima. Realno, kod nas je svaka u prirodi odrasla pastrva preko 50 centimetra velika. Mnogi ribiči to ne vide u 10 izlazaka na vodu. Sve preko 60 je kapitalac, a pastrva preko 70 centimeta, bilo koje vrste, definitivno riba života. Većina naših ribiča takvu nikad nije ni vidjela, ne računajući pojedine vode gdje se tradicionalno puštala pokoja matica iz kanala uz ribnjak kako bi se podigao rejting vode. I te bi ribe misteriozno nestajale mjesec dana nakon početka sezone. S druge strane, i u naprednoj Sloveniji i u "zaostaloj" Bosni, velike se pastrve love na dnevnoj bazi. Soča, Idrijica, Sava, Ribnik, Pliva, Una i mnoge druge pružaju realnu šansu za svakodnevni susret s pastrvama preko 60 centimetra. Ne samo ubačenim "kalifama" i potočnima iz ribnjaka, već prirodnim ribama odraslima u rijeci ili jezeru. Nedostatak svih ti voda je što, nakon zbrajanja cijene dozvole, putnih troškova, smještaja i hrane, dobijemo iznos ne baš previše simpatičan čak i nadprosječno imućnom Hrvatu.
 |
| Transport stvari i opreme za jezerski ribolov može biti malo nezgodan, osobito ako dobro ne poznajemo put do vode |
 |
| Kada se jednom nađemo na vodi punoj velikih borbenih pastrva brzo zaboravimo sve životne probleme, brige i nevolje |
Uzevši u obzir sve troškove i dužinu puta naše je omiljeno mjesto za lov velikih pastrva jedno Jezero u Sloveniji. Lokalni dečki su nas zamolili da ga ne reklamiramo baš previše, kako ne bi ribiči sa svih strana navalili. Pa eto, naziv i lojkaciju ćemo preskočiti. Kome je doista stalo lako će ga naći jer su o tom jezeru mnogi opširno pisali, uključujući i one koji su nas molili da ne pričamo. Prednost ovog jezera je što cijena dozvole nije pretjerana, a ribe od 50-70 centimetara su redovit ulov. Ima, naravno, boljih i lošijih dana. Neki dan je voda bila ekstremno visoka i mutna pa smo ulovili samo dvije klase 70+, no bilo je dana kada se lovilo po pet šest i više takvih riba dnevno. Tu je bilo i prekrasnih prirodnih kalifornijskih kao i potočnih s crvenim točkicama i jezerskih, srebrnih s velikim crnim pjegama. Viđali smo, a i povremeno imali na udici ribe 80+. Što se ulova tiče to je definitivno ribolov iz snova.
Nedostatak ovog jezera je što se može loviti isključivo iz plovila, uz vrlo malo slobodnog pristupa obali. Ipak, najveći problem su smeće i teška prljavština. Pastrvama to izgleda uopće ne smeta, no ribičima sasvim sigurno da. Slovenija je inače jedna od najčišćih i najurednijih država u kojima sam ribolovio, no ovo je mjesto definitivno izuzetak. Neshvatljivo je da po ovom jezeru pliva kompletna ponuda kontejnera za smeće: boce, plastične vrećice, letve, lopte, stare cipele..., uz dodatak nafte i nekog strojnog ulja koje se lijepi za čamac i pribor. Odvratno. Kada ribe počnu gristi na to više ne mislimo, ali pri ulasku i izlasku situacija je baš gadna. Na jezeru čak postoji mehanička pregrada koja vjerojatno služi kako se smeće ne bi širilo i ugrozilo rad hidro-elektrane. Zašto se ljudi ne organiziraju i dovedu to u red nikada mi neće biti jasno. Ako ništa drugo, onda barem prilazne punktove gdje čamčiće stavljamo u vodu.
 |
| Slovenija je u odnosu na Hrvatsku vrlo čista i uredna zemlja, tako da je ovakav prizor na prilazu jezeru dosta teško razumljiv |
 |
| Nakon ovoga smo za pranje odjeće, obuće, ribičke opreme i pribora morali potrošiti nekoliko žetona u prvoj autopraonici |
Kako bilo, unatoč priličnom trošku, vremenu i stanovitim ekološkim devijacijama, Jezero u Sloveniji zasigurno je mjesto gdje ćemo se vraćati u nadi da ga jednog dana nećemo zateći bez pastrva, poput brojnih rijeka i jezera kod nas u Hrvatskoj. Ono što je sigurno, to jezero neće doživjeti sudbinu naših salmonidnih jezera, koje su nepoznati "entuzijasti", uz indiferntan odnos ribolovnih udruga, ekologa, ihtiologa i države, poribili: grgečima, šaranima, crvenperkama, babuškama, klenovima, štukama, somovima, babuškama, amurima i raznoraznim ribljim korovom, koji je istisno pastrvu. Mehanički otpad se iz bilo kojeg jezera ipak može očistiti no, unosom stranih vrsta riba potpuno uništeni eko-sustav dovesti u prvobitno stanje - jako teško. Tako, gledajući slovenske ribe i sve zadovoljne ribiče koji iz cijelog svijeta dolaze tamo ostaviti novce, sa sjetom se prisjetimo s ribičkog stanovišta uništenih Plitvičkih jezera, Sabljaka, Štikade, Bajera, jezera na Krki, Lici, Cetini... i mnogih drugih. Na stranu riblji endemi, koji su praktično izumrli i zaštitu prirode u cijelini, to su uz samo malo truda i pameti doista mogle biti vrhunske salmonidne vode. Zadovoljstvo za najprobirljivije ribičke turiste iz zemlje te svijeta te izvor prihoda za državu i lokalno stanovništvo. Ali... (alp)
 |
| Kalifornnijska pastrva nije autohtona riba u Europi, ali se ovdje ne mrijesti, pa se njena se brojnost lako može kontrolirati |
 |
| Puštanje lijepih velikih riba, tamo gdje realno ne čine nikakvu štetu u prirodi, zalog je za budućnos našeg ribičkog športa |
