Posljednjih godina većina proizvođača uvrstila je u ponudu štapove od 10 do 11 stopa, uz opasku kako služe modernom ribolovu nimfom. Koliko su tehnike umakanja nimfi doista moderne tema je za podužu raspravu. No, mnogi od ovih dužih štapova odlični su alat i u brojnim prilikama gdje treba lijepo zabacivati
 |
| Vapnenačke rijeke gdje je glasoviti F.M. Halford testirao prve dugačke štapove za lov suhom muhom vrlo su nalik našoj Gacki |
 |
| Više dobrih razloga u prilog štapovima dužim od tri metra, onih s crvenim piknjama na bokovima, danas nalazimo u kraškim rijekama |
Jednoručni štapovi duži od tri metra izmišljeni su posebno za ribolov nimfom?! Ma ni slučajno! Zamisao o korištenju dužih jednoručnih štapova za ribolov tonućom, ali i i suhom muhom, nije neki noviji doprinos ribolovnoj tehnici, a još manje revolucionarna novina potekla iz Češke, Poljske, Francuske ili Španjolske, kao što neki ljudi danas vole misliti. Baš kao što to nije ni banalno jednostavna metoda umakanja tonućih muha pod vrhom štapa u raznim "lokal-patriotskim" inačicama, koju je netko vraški maštovit relativno nedavno prozvao "modernim nimfarenjem". Tako Frederic Michael Halford - po općem uvjerenju otac ribolova umjetnom muhom u formi koju prakticiramo danas - još pradavne 1889. godine u svom poznatom djelu Dry-Fly Fishing piše:
- U vrijeme kada je gospodin Frencis objavio prvo izdanje Knjige o ribolovu, dok je ribolov suhom muhom bio je relativno nepoznat - kada je ribič samo povremeno imao potrebe zabacivati, a gotovo nikad raditi pokrete naprijed natrag kako bi osušio muhu - potreba za dužim štapom bila je prilično značajna. Shodno tome nalazimo kako je od četiri jednoručna štapa koje spominje najkraći bio 11 stopa i 7 inča, a najduži 12 stopa i 8 inča. On sam kaže kako "jednoručni štap ne bi trebao biti kraći od 10 stopa, ni duži od 13 stopa".- Od Halforda pomenuti gospodin Frencis Frencis, inače inžinjer po struci, a pisac po zanimanju, svoje je najpoznatije djelo "A Book of Angling" objavio 1867. godine. Dakle, možemo zaključiti kako je još okruglih četvrt stoljeća prije Halforda postojalo "moderno nimfarenje" dugim štapovima, koje se njemu, kao zagovorniku lijepog i plemenitog zabacivanja suhe muhe, nije osobito svidjelo.
 |
| Izvorni tekst sa stranica reprinta Halfordove knjige tiskanog 1973. godine možete pročitati "klikom" na fotografiju gore |
Halford zatim u svojoj knjizi kićeno objašnjava kako je u njegovo "novije vrijeme" tezu o dužim štapovima ipak valjalo malo preispitati. Naime, on smatra kako za ribolov suhom muhom sigurno nije potreban štap duži od 11 stopa (približno 3,35 metra), a svaki praktični izrađivač štapova, dodaje, za lov suhom muhom preporučit će kraći štap, onaj od 9 stopa i 6 inča. No, štapom od 11 stopa spretan će bacač bez problema zabaciti muhu 26 do 30 yardi (približno 24-27 metara). Teško je ne spomenuti kako danas, oko 150 godina kasnije, većina bučnih zagovornika "modernog nimfarenja" čak i s najmodernijim priborom u rukama, o tim daljinama zabacivanja može samo sanjati. Prenaglašena sklonost "modernom nimfarenju" vrlo često nije posljedica nekog sofisticiranog pristupa ribolovu već najobičnijeg neznanja zabacivanja i baratanja mušičarskom strunom po zraku i na vodi. Postoje, naravno, ljudi koji znaju i jedno i drugo, no ne susrećemo ih baš često. Tim izuzecima svaka čast. I "majstorima" koji ne mogu suvislo zabaciti ni 25 metra svako dobro, ali...
 |
| Iako nisu podesne za "moderna" nimfarenja, na rijekama tipa Gacka dobro dođe duži štap, kako za nimfu tako i za suhu muhu |
 |
| Visoka trava oko vode, složeni vodeni tok i gusta vodena vegetacija su razlozi za korištenje štapova dužih od tri metra |
I tako, dok su se prije cca 150 godina jedni bavili tehnikom "modernog nimfarenja", ne znajući još da se to tako zove, a drugi zagovarali suhu muhu i lijepo zabacivanje, zajednički problem bio je što su štapovi napravljeni od lijepljenog bambusa ili greenhart drva, dugački tri i više metara, bili teški i spori. Pisac ovih redaka imao je prilike isprobati neke takve. Ukratko, kada bi to morao raditi odavno se ne bi bavio ribolovom. Ili bi izgubio bi volju ili bi do sada imao ukočenu ruku. Ni duži štapovi od stakloplastike, kada su se pojavili na tržištu, nisu bili bitno bolji. Istina, bili su znatno laganiji, ali u dužini preko 9 stopa suviše spori. Ništa bolji nisu bili ni prvi grafitnjaci. Stanoviti Hardy Fibatube blank klase 4, jedan od prvih grafitnih trometaraca podesan za lov tankim predvezom koji se mogao nabaviti, bio je težak i ultra spor u usporedbi s modernim štapovima. No, zanimljivo, čak i u Hrvatskoj dan danas postoje ljudi koji ga koriste više od 35 godina, nesvjesni da su se već tada uvrstili u avangardu modernog nimfarenja. Inkognito, doduše.
 |
| Krupnije pastrve u vodama gdje se puno lovi su oprezne životinje kojima je problem prići u domet tehnika "modernog nimfarenja" |
Vjerovali ili ne, kod nas žive ljudi koji su se prije više od 40 godina bavili uglavnom"modernim nimfarenjem". Ne znamo bi li se naljutili pa ih nećemo ovdje imenovati. Iako je svaki ribič praktičar tada, baš kao i danas, ponekad lovio tonućom muhom pod vrhom štapa, nikom nije bio cilj po cijele dane koristiti isključivo ovu, vjerovali smo, primitivniju metodu. Svi smo se trudili naučiti zabacivati i kontrolirati kretanje nimfe ili suhe muhe pozicioniranjem strune na vodi. Tu su različiti trik zabačaji, krivulje, kolabiranje predveza, prebacivanje strune na vodi i u zraku... O tome su poslije Halforda napisane brojne knjige. Sve s ciljem da se nimfa prvo potopi gdje treba, zatim aktivira na određene ribama zanimljive načine te na kraju prepozna griz ribe. Zašto takvo kompliciranje pitat će se netko?
Zato jer je to bilo lijepo, zabavno, elegantno, vrlo često i bolje što se samog ulova tiče. Dečke koji su cijeli dan gacali po Curku s ispruženom rukom i klimavim trometarcem smo sportski zafrkavali zbog njihovog, činilo se, blago nastranog hobija. Danas im, eto, moramo im odati priznanje jer su izmislili češko nimfarenje prije nego što su se za to službeno zaslužni Česi rodili. Ili, možda se ova metoda razvila paralelno, negdje u Češkoj, ali i potoku Curak u Gorskom Kotaru ili potoku Bregani u Žumberačkom gorju. Šalu na stranu, slobodni smo pretpostaviti kako su i svugdje drugdje po svijetu, u svim prilikama kada se lovi tonućom muhom na kratko, ljudi došli do sličnih zaključaka. Jednostavno zato što zdrav razum nalaže da se u određenim prilikama tako lovi.
 |
| Lipljan je omiljena riba za moderne češke, poljske, ferancuske i sl. metode zato jer ne bježi kako pastrva kada joj dođemo preblizu |
 |
| Nimfarenje na jednu, dvije ili tri dužine štapa toliko je jednostavno da ga čak i spretno i motivirano dijete nauči za pola sata |
Tada nije bilo tungstena pa su se za potapanje koristile olovne kuglice na predvezu ili olovo ugrađeno u muhe. Što se same tehnike lova tiče, ona je bila praktički identična onoj kojom se proslavio amerikanac Joe Humphreyes. I taj vrlo ugledan gospodin, koji je podučavao čak i pojedine amerčke predsjednike prije cca 50 godina, nažalost, baš kao ni mi prije 40 godina, nije znao kako se bavi "modernim nimfarenjem". Istina, ono što se Česima nikako ne može poreći je da su s tom krajnje jednostavnom tehnikom umakanja nimfi napravili rezultate na natjecanjima. Kasnije i ozbiljan biznis. Ukratko, prodaš mušičarski pribor ljudima koji nemaju pojma o mušičarskom zabacivanju. Oni uspješno love ribe, zadovoljni su, ponosni što sada pripadaju otmjenoj mušičarskoj branši, koja im se činila nedostupna zbog složene bacačke tehnike. I što ćeš bolje? Potok žubori, ptičice pjevaju, ribiči sretni, a novci se vrte...
Top proizvođači štapova u svijetu isprva su s uzvišene Halfordovske pozicije s laganim prijezirom pogledavali na tzv. moderno nimfarenje dužim štapovima nastalo u zemljama bivšeg komunističkog bloka. Koji Česi, Poljaci..., zna se tko je izmislio fly fishing. No, malo su korigirali stav nakon što su ih dečki iz istočne Europe napudrali po natjecanjima. Za razliku od normalnog ribolova muhom, na takvim natjecanjima je najisplativije loviti što više malih riba po jedinici vremena. Jer, primjerice, pastrva od metar nosi manje bodova nego pet od 20 centimetara. Umakanje nimfi na kratko savršena je metoda za tu svrhu. Tih pet ribuica ulovi se u pet minuta, dok je za onu od metar obično čitav ribički vijek prekratak. Zato se u odnosu na milijune mušičara po cijelom svijetu natjecanjima bavi možda koja tisuća ribiča. Međutim, mnogi ugledni ljudi diljem svijeta i danas vjeruju kako umakanje nimfi bez mušičarske strune i mušičarskog zabacivanja nije pravi fly fishing. Iako u uspješnost same tehnike za lov ribe na manjim vodama, osobito na natjecanjima, nitko ne dvoji.
 |
| Nimfom se može vrlo uspješno loviti i na drugoj obali rijeke, a ne samo pod nogama na jednu do dvije dužine štapa (Snimio: Z.Šavor) |
Vremenom su se u biznis s modernim umakanjem nimfi i dužim štapovima uključili svi. Danas ne postoji tvrtka koja u ponudi nema dugačke štapove "za moderno nimfarenje". I Amerikanci, Englezi, Austrijanci, Nijemci, Skandinavci, Novozelanđani..., u zemljama gdje se cijenila tradicija i znalačko zabacivanje muhe nevoljko su prihvatili novokomponirane nimfaroške vjetrove s Istoka. Kako neki Amerikanci i dalje teška srca izgovaraju riječi tipa češko, poljsko, francusko, španjolsko smišljeni su i njima počudniji nazivi tipa contact nymphing, direct nymphing, high stick nymphing, ako se baš mora european nymphing. Tomu treba pridodati izraz monofilament nymphing što je stariji naziv za ono što danas otmjeno zovu francusko nimfarenje. Iako se i mnogi Francuzi takvog ribolova muhom, bez mušičarske strune i plemenitog zabacivanja, sami s gnušanjem odriču.
Kao malu zanimljivost vezanu uz lov muhom bez mušičarske strune, vrijedi spomenuti kako me je tehnici gotovo identičnoj onoj koju danas zovu francusko nimfarenje, prije više od 45 godina, na potoku Gradna podučio samoborski ribič Boris Šplajt. Osoba koju sam doista cijenio, kako zbog ribičkih tako i zbog opće ljudskih osobina, koje danas puno teže nalazimo nego uspješne ribiče. Kada sam ga prvi put upoznao na potoku Gradna, imao je bambusov štap duži od tri metra, mušičarsku rolu, običan najlon umjesto strune, predvez i muhe propisno otežane bakrenom žicom. Tehnika lova bila je gotovo identična današnjim "modernim nimfarenjima". Razlog? Vrlo banalno. U komunizmu je bio problem nabaviti bilo kakvu mušičarsku strunu pa se u nuždi lovilo samo najlonom. Slobodni smo pretpostaviti kako su sličan, ako ne i gori problem imali dečki u Poljskoj i Češkoj, koji su "stvar" kasnije lijepo upakirali i unovčili.
 |
| Neki dugački štapovi izvorno namijenjeni "modernom nimfolovu" odličan su ribički alat za lov suhom muhom na većim rijekama |
Ovdje se nećemo baviti detaljnim opisima tzv. modernih nimfarenja budući da je toga pun Internet. Kome besplatni filmići, članci i poučne sličice nisu dovoljni, preporučamo knjigu Dynamic Nymphing koju je 2012. godine objavio Amerikanac George Daniel. Ona trenutno slovi kao najkompletniji opći priručnik na ovu temu. Ne bavi se isključivo "modernim nimfarenjem" pod vrhom štapa, pa se u njoj nađe i dosta drugih zgodnih stvari koje maštovitom ribiču u našim prilikama mogu vrlo korisno poslužiti. Pregledno je napisana, dobro ilustrirana i grafički uređena tako da je doista nije loše imati na polici. Iako, kada je riječ o pravom ribolovu nimfom na većim rijekama, gdje među ostalim treba znati i bacati, postoje mnoge puno bolje knjige od pomenute. Jednako tako i kada su same muhe u pitanju. Međutim, iz cijele iz komercijalnih razloga prenapuhane priče o modernom nimfarenju izašla je jedna doista dobra stvar. Lagani, relativno brzi i fini štapovi duži od tri metra.
Takvi štapovi omogućavaju siguran ribolov vrlo tankim predvezima, koje riba teško može prekinuti. Ne svi, ali neki od njih su fenomenalno dobar alat za zabacivanje normalne mušičarske strune laganijih klasa i lov svim tipovima muha. Naravno nimfama, ali i suhim muhama pa i laganijim strimerima. Upravo na Gacki, gdje se ispred i iza ribiča nalazi zid visoke trave i bilja izraslog u vodi, štap od 3,30 metra je ogromna prednost. Tim se štapovima bez problema može bacati 25-30 metra, kako je pokojni Halford priželjkivao. Odlični su i za sve vodene zabačaje. Primjer jednog takvog štapa je Thomas&Thomas Contact dugačak 325 centimetra klase 3 kojim su polovljene sve debele pastrve na priloženim sličicama. Naravno, postoje i drugi sličnih bacačkih performansi. Istina, takvi dugački štapovi imaju svoje nedostatke u određenim situacijama, posebno u skučenom prostoru. No, u velikoj većini slučajeva su nešto što bih svakom ribiču praktičaru od srca preporučio. Bitan su pomak u kvaliteti ribolova u odnosu na standardne štapiće dugačke do 9 stopa. (alp)
 |
| Rijeka Gacka jedno je od mjesta gdje će zagovornici lova muhom bez mušičarske strune shvatiti nedostatke te i sličnih tehnika |
