Istoimeni blog Zdravka Šavora trenutno je najdotjeranija promocija hrvatskog športskog ribolova u svijetu. Lijepom fotografijijom, simpatičnim izborom tema, zanimljivim mjestima i ljudima, bez nametljive samoreklame i marketinga, stvorena je slika o našim ribičima kao normalnim ljudima.
 |
| Osim umjetnom mušicom na Gacki, Šavor lovi na brojnim rijekama, jezerima i moru, a foto oprema sastavni je dio pribora |
 |
| Iako na ovom blogu ima marketinških poruka, uklopljene tako da kod čitatelja ne izazivaju averziju i osjećaj da ga netko laže |
Stranac koji pokuša pronaći nešto o ribolovu u Hrvatskoj, bilo s namjerom da posjetiti naše vode, bilo da iz puke znatiželje vidi "što to oni tamo rade", nakon nekog će se vremena lagano počešati po glavi. Tanko i sirovo. Posebno ako traži nešto suvislo napisano na engeskom jeziku, informativno, pristojno uobličeno, lijepo ilustrirano, svježe i što je posebno važno - istinito. Ima, nije da nema i takvih stvari, ali u svemu tome ističe se blog koji već šestu godinu piše Zdravko Šavora iz Zagreba: Fishing In Croatia (and in the neighbourhood), http://fishingincroatia.blogspot.com.
To doista svaki čovjek koji se bavi ribolovom bilo gdje u svijetu s veseljem i zanimanjem može pregledati. A riječ je o stotinama fotografija, portretima zanimljivih ljudi, ulova, priča, opisa mjesta, vijesti i živih zapazanja s vode, od 2009. godine do danas. Poželimo li nekoj kulturnoj osobi predstaviti što je lijepo i zanimljivo kod nas, ovaj blog možemo mirne duše preporučiti kao pozitivnu sliku ribolovne Hrvatske. Nažalost, postoji i druga slika, na koju je bolje ne trošiti riječi..
Zdravko Šavor i moja malenkost upoznali smo se sredinom 90-tih. Približno u vrijeme dok je on završavao ili netom završio faks. Pristojan, nenametljiv, radišan i skroman, i tada. Osim puno volje, nije imao pretjerano vremena i mogućnosti za ribičiju. Barem ne toliko koliko je sam želio. Ipak, našao ga je dovoljno za suradnju u časopisu "Športski ribolov" koji sam nedugo prije pokrenuo i nekoliko godina kasnije uređivao. Zahvaljujući njemu imali smo u novinama odlične tušem crtane ilustracije, uz poneki dobar člančić s terena. Druga zanimljivost vezana uz Zdravca bili izvještaji o zanimljivim linkovima na Internetu, koji je tada bio tek u povojima.
Ugodno je ustvrditi da su vedri tragovi naše tadašnje suradnje vidljivi na njegovom blogu i danas. Jednako tako i na ovom kojeg sada čitate, budući da je Zdravac bio pomoć i inspiracija za njegov nastanak. Zahvaliti mu trebam i na tome što me uveo u kajak ribolov u kojem istinski uživam. Ne toliko koliko bih želio, no u svakom slučaju imam velike planove za budućnost.
Što se Zdravka tiče, kasnije su uslijedili članci i po mnogim drugim domaćim i stranim novinama, koje bi ovdje bilo preopširno nabrajati. Ukratko, jedan vrlo pristojan opus za koji netko možda može reći da nije klase profesionalnog novinarstva, no sasvim sigurno nije ni predaleko od toga. U fotografskom dijelu još pogotovo. U cjelini gledano, njegov rad je potpuno druga kategorija od, blago rečeno, svakojakih piskaranja po papiru i Internetu s ciljem jeftine samoreklame, koja se kod nas danas prečesto mogu vidjeti i pročitati.
Zanimljivi su kontakti s ljudima po svijetu koji su se javili čitajući Šavorov blog. Poznati ribiči i fotografi iz Amerike, Japana, Njemačke i drugih zemalja javljali su se i željeli uspostaviti osoban kontakt s autorom pri dolasku u Hrvatsku. To je doista vrijedno i lijepo iskustvo. Predstavlja najbolju moguću promociju naše zemlje u ribičkom svijetu, koju nažalost nije prepoznao nitko kome bi to bio posao. Turističke zajednice, savezi, udruge, trgovci..., mogli bi iz ovoga puno naučiti. No, to je Hrvatska 2014. godine. Bit ćemo valjda neke druge godine pametniji.
Vremenom je u Šavorov blog uključen i marketing i to tako da su se pojedini strani proizvođači sami javili. Iako se ne radi se o nekom velikom poslu i prihodu, netko bi autoru mogao zamjeriti da je prodao ranije idale za "kikiriki". No, i u ovom segmentu Šavorov blog može posluziti kao pozitivan primjer, osobito onima koji od ribolovnog biznisa pokušavaju zaraditi svoj kruh. Njegov je marketing nenametljiv, lišen samohvale i bazira se na istini. Što u nekim drugim slučajevima nije tako, pa kod potencijalnih kupaca izaziva averziju prema stvarima koje bi ti ljudi zeljeli prodavati. (alp).
To doista svaki čovjek koji se bavi ribolovom bilo gdje u svijetu s veseljem i zanimanjem može pregledati. A riječ je o stotinama fotografija, portretima zanimljivih ljudi, ulova, priča, opisa mjesta, vijesti i živih zapazanja s vode, od 2009. godine do danas. Poželimo li nekoj kulturnoj osobi predstaviti što je lijepo i zanimljivo kod nas, ovaj blog možemo mirne duše preporučiti kao pozitivnu sliku ribolovne Hrvatske. Nažalost, postoji i druga slika, na koju je bolje ne trošiti riječi..
 |
| Zanimljiv trenutak u ribolovu na savske bolenen uspomena je iz zajedničkih ribolova (Snimio: ZDRAVKO ŠAVOR) |
Zdravko Šavor i moja malenkost upoznali smo se sredinom 90-tih. Približno u vrijeme dok je on završavao ili netom završio faks. Pristojan, nenametljiv, radišan i skroman, i tada. Osim puno volje, nije imao pretjerano vremena i mogućnosti za ribičiju. Barem ne toliko koliko je sam želio. Ipak, našao ga je dovoljno za suradnju u časopisu "Športski ribolov" koji sam nedugo prije pokrenuo i nekoliko godina kasnije uređivao. Zahvaljujući njemu imali smo u novinama odlične tušem crtane ilustracije, uz poneki dobar člančić s terena. Druga zanimljivost vezana uz Zdravca bili izvještaji o zanimljivim linkovima na Internetu, koji je tada bio tek u povojima.
Ugodno je ustvrditi da su vedri tragovi naše tadašnje suradnje vidljivi na njegovom blogu i danas. Jednako tako i na ovom kojeg sada čitate, budući da je Zdravac bio pomoć i inspiracija za njegov nastanak. Zahvaliti mu trebam i na tome što me uveo u kajak ribolov u kojem istinski uživam. Ne toliko koliko bih želio, no u svakom slučaju imam velike planove za budućnost.
Što se Zdravka tiče, kasnije su uslijedili članci i po mnogim drugim domaćim i stranim novinama, koje bi ovdje bilo preopširno nabrajati. Ukratko, jedan vrlo pristojan opus za koji netko možda može reći da nije klase profesionalnog novinarstva, no sasvim sigurno nije ni predaleko od toga. U fotografskom dijelu još pogotovo. U cjelini gledano, njegov rad je potpuno druga kategorija od, blago rečeno, svakojakih piskaranja po papiru i Internetu s ciljem jeftine samoreklame, koja se kod nas danas prečesto mogu vidjeti i pročitati.
 |
| Michael Seewald, fotograf iz San Diega, nakon čitanja Šavorovog bloga poželio je s njim provesti nekoliko dana u ribolovu |
Zanimljivi su kontakti s ljudima po svijetu koji su se javili čitajući Šavorov blog. Poznati ribiči i fotografi iz Amerike, Japana, Njemačke i drugih zemalja javljali su se i željeli uspostaviti osoban kontakt s autorom pri dolasku u Hrvatsku. To je doista vrijedno i lijepo iskustvo. Predstavlja najbolju moguću promociju naše zemlje u ribičkom svijetu, koju nažalost nije prepoznao nitko kome bi to bio posao. Turističke zajednice, savezi, udruge, trgovci..., mogli bi iz ovoga puno naučiti. No, to je Hrvatska 2014. godine. Bit ćemo valjda neke druge godine pametniji.
Vremenom je u Šavorov blog uključen i marketing i to tako da su se pojedini strani proizvođači sami javili. Iako se ne radi se o nekom velikom poslu i prihodu, netko bi autoru mogao zamjeriti da je prodao ranije idale za "kikiriki". No, i u ovom segmentu Šavorov blog može posluziti kao pozitivan primjer, osobito onima koji od ribolovnog biznisa pokušavaju zaraditi svoj kruh. Njegov je marketing nenametljiv, lišen samohvale i bazira se na istini. Što u nekim drugim slučajevima nije tako, pa kod potencijalnih kupaca izaziva averziju prema stvarima koje bi ti ljudi zeljeli prodavati. (alp).
