Na kupske glavatice dvoručnim Skagit stilom

Više manjih riba na udici, niz promašenih napada i dva otkvačivanja ozbiljnih primjerka, obećavajući je rezultat našeg eksperimentalnog ribolova Skagit priborom i tehnikom popularnom za lov steelheada u Kanadi i SAD-u. Doista zabavan oblik ribolova mušicom koji vrijedi truda i vremena.

 

 

Rijeka Kupa je nalik rijekama British Columbije svjetski poznatima po lovu pacifičkih lososa teškim strunama s tonućim vrhom

Neugodno hladna magluština koja nas je pratila putem od Zagreba samo se nakratko otvorila dok smo prolazili kroz Delnice. Suncem obasjano plavo nebo zasjalo je tek na minutu i nestalo čim smo skrenuli prema kupskoj dolini i Brodu na Kupi. Rijeka je dolje bila zelena, lagano zamućena i nešto povišnog vodostaja. Temperatura zraka tek koji stupanj iznad ništice. Ni daška vjetra. Tek pokoji zaostali list koji plovi rijekom. Okolnosti su to koje sigurno ne bi razveselile ni jednog izlenitka, a ni većinu ribiča sklonih sjedenju. No, upravo to bili su savršeni uvijeti za vrlo neuobičajen način ribolova koji smo ribički kolega Mladen Kuhta i moja malenkost naumili istražiti. Riječ je ribolovu dvoručnim mušičarskim stapom na glavaticu Skagit stilom.

Iako naraste preko 15 kila, a primjerci preko 80 centimetra nisu rijetkost, svaki ciljani ulov glavatice mušicom vrijedan je trofej

Prije ribolova kratka digresija. Glavatica je stoljećima star naziv za vrstu Hucho hucho u Hrvatskoj spomenut već u prvom hrvatskom rječniku (Ivan Belostenec: Gazophylacium, 1740.), u prvoj hrvatskoj knjizi  o ribama (Mijo Kišpatić: Ribe, 1893.) i u brojnim pisanim dokumentima kroz stoljeća. Tu istu ribu tek istočno od rijeke Une u narodu vjerojatno izvorno zovu mladica. Prvi pisani trag naziva mladica nalazimo 1886. godine. Sve precizne podatke na temu nazivlja svatko koga zanima može naći u Rječniku narodnih zooloških naziva - Ribe (Pisces) Miroslava Hirtza iz 1956. godine. Autore, precizne citate, godine...

Još od doba prve Jugoslavije istočni naziv mladica službeno je nametan ljudima koji žive zapadno od Une, dok je naziv glavatica isto tako administrativnim putem dodijeljen jednoj drugoj ribi, vrsti Salmo marmoratus, koju su žitelji Hercegovine uz rijeku Neretvu zvali zubatak. U razloge ovog jezičnog manipuliranja ne bih ulazio, prepuštam to zdravom razumu čitatelja. Kada navratim u BiH neće mi biti problem koristiti izraz mladica. Dapače držim to pristojnim.

No, dok sam u svojoj kući vrstu Hucho hucho nazivat ću glavatica, kako ju vrlo vjerojatno zvao moj djed Valentin i generacije prije njega uz rijeke Dravu i Savu, dok za ribu mladica nikad nisu čuli sve dok im netko sa (istočne) strane nije "stručno objasnio". Odnosno naziv mladica koristili su - baš kao i danas - za mladu biljku, a nikako ne za neku ribu. Žalim ako to nekog smeta.

Dakle, glavatica (Hucho hucho) je riba Dunavskog sliva, nekad uobičajena u Savi do Zagreba, Dravi do Preloga, Dobri. Danas su ta staništa uništena izgradnjim brana iako se vrlo rijetko moće naći poneki preostali primjerak. U rijeci Uni ove ribe ima, ali joj je brojnost smanjena nebrigom i krivolovom. Jedina preostala voda u Hrvatskoj gdje je ima u broju dovoljnom za ciljani ribolov je Kupa na potezu od sela Hrvatsko do Severina na Kupi. Nekada su se glavatice redovito lovile sve do Ozlja, no ta je nizvodna populacija isto tako uništena krivolovom i nebrigom.

Za brojnost ove riba u gornjem toku Kupe najviše su zasluzni slovenski ribički kolege koji povremeno organizirano poribljavaju. Svako poribljavanje je zanimljiva tema za raspravu, ali žalosno u ovoj priči je što na hrvatskoj strani postoje, vrlo blago rečeno, komedijaši koji tvrde kako "mladice" ima previše pa zato "pojede" sve njihove lipljane. Zato ju, "pametno" momci zaključuju, svim sredstvima treba pomlatiti. Iako je riječ o ugrozenoj vrsti koja bi u Hrvatskoj vrlo lako mogla potpuno nestati. Ostaje nam nagradno pitanje: Tko je pojeo lipljane? Mladičari ili glavatičari?

Viseći mostovi koji su nekad povezivali hrvatsku i sloveniju mogu se naći kod mjesta Turki, uzvono od Kuzelja i kod Čedanja

Stanje mostova zorno oslikava današnje odnose između dvije drzave, ali i riblji fond nekad prebogate rijeke koja pod njima teče

Ono što s ribičke točke gledišta prvo treba znati o glavatici je da se lovi od 1. listopada do 15. veljače. Nije dozvoljeno loviti noću, nije dozvoljeno uzimanje primjeraka manjih od 70 (80) centimetra. Iako krivolovci tamane sve redom, a kulturni ribiči puštaju čak i trofejne primjerke. Nije dozvoljeno loviti prirodnim mamcima, konkretnije živom ili mrtvom ribom.

Većina naših ribiča lovi ju varalicom, a tek malobrojni, najčešće slučajno i u razdoblju van sezone, ulovili su je mušicom. Naime, osobitost ove ribe je da voli krupniji plijen, prvenstveno ribu, dok je prehrana vodenim beskralješnjacima svojstvena samo za nedoraslu dob. Velike mušice koje u grubo oponašaju ribe, tzv. strimere, vrlo je nezgodno dalje bacati i dovoljno duboko potopiti u dubljacima gdje ova riba najradije obitava. Ipak jačim jednoručnim štapovima može se uspješno loviti i velikim strimerom, ali samo u prilikama kada iza sebe imamo dovoljno prostora. U skučenom prostoru Kupe, s gusto obraslim obalama ovaj će način obično proizvesti puno problema uz relativno malo koristi.

Skagit Double Spey je tehnika kojom viješt bacač može lansirati velik strimer pod drugu obalu Kupe, s malo ili ništa prostora iza

Kod Skagit tehnike kratka i teška struna povući će brzotonući vrh i veliki strimer na metar dugačkom predvezu

Postoji više stilova i mnogobrojne tehnike lova dvoručnim štapovima, no onaj koju smo našli upravo idealnom za lov glavatice baš na Kupi zove se Skagit. Ukratko, skagit sistem sastoji se od 12-14 stopa (cca 3,6 do 4,2 metra) dugog štapa, kratke 6 do 8 metra duge glave na koju se montiraju tonući vrhovi 2 do 4 metra dužine, ovisno o potrebi. S druge strane glave nalazi se shooting line, tanja struna koja lako klizi kroz vodilice na štapu. Čitav sistem: muha, predvez, tonuci vrh, glava, shooting, štap mora biti znalački balnsiran jer jedino tada omogućava ugodno bacanje i ribolov.

Dužina dvoručnih šatapova čini ih nezgodnim za transport automobilom, što smo u nedostatku krovnih nosača privremeno rješili ovako

Štapovi koje smo koristili bili su klase 5, 8 i 9. Važno je napomenuti da klasifikacija dvoručnih štapova nema ništa zajedničko s klasifikacijom jednoručnih štapova. Dvoručni su puno jači. Ako bi smo željeli napraviti uspredbu, dvoručna petica bila bi po jednoručnim standardima klase 7 do 10. No, fizički napor potreban za rukovanje ovim samo naizgled glomaznim priborom, uz dobru bacačku tehniku, manji je od onog u lovu varalicom, a neusporedivo komotniji od bacanja nekim jačim jednoručnim štapom. Bacačke tehnike imaju nazive. Konkretno u Skagit stilu: Snap-T, Snap-C, Circle Cast, Double Spey i Perry Poke uz najobičniji statični Roll Cast. Treba naglasiti da učenje ovih tehnika traži dosta vježbe što svaki dobro i pravilno izveden zabačaj kasnije čini zasebnom uživancijom nevezano uz sam ribolov. 

Ovaj način ribolova je relativno nov. Nastaje 80-tih godina prošlog stoljeća, a sam naziv Skagit dolazi od naziva rijeke u amerčkoj saveznoj drzavi Washington. Priča kaze da su nakon demonstracije lova skandinavskim stilom Gorana Anderssona, jednog od najuglednijih stručnajka svih vremena za lov dvoručnim štapovima, američki ribiči modificirali njegov koncept za svoje potrebe. Steelhead, najpopularnija vrsta iz roda pacifičkih lososa, lovi se puno većim muhama nego atlanski losos. Ponekad i dobar pedalj veliku muhu treba potopiti dovoljno duboko u skučenim uvijetima s vrlo malo slobodnog prostora iza ribiča. Cilj je da ona doista brzo potone, ali se kada zatreba lako i brzo diže prema površini kako ne bi zapeli za stijenje i kamenje. Za gornji tok Kupe - savršen koncept.

Gustim šibljem obrasla obala neće predstavljati prepreko za bacanje velikog i teškog strimera 25+ metra poprijeko vodenog toka

U samo nekoliko zabaca Skagit sistemom kojim je uspješno lovio u Kanadi Mladen Kuhta imao je svoju prvu kupsku glavaticu

 - Kupa je vrlo nalik nekima od tih rijekama. Dubina, brzina protoka, konfiguracija obale i dna...- objašnjava Mladen Kuhta. Ta njegova procjena nije apstraktne prirode jer je poveo nekoliko tjedana u Britanskoj Kolumbiji loveći "čeličnoglave". Vrlo uspješno, budući da je ulovio 60-ak ovih riba u klasi od 70 do gotovo metar duzine, što je izniman uspjeh za tamošnje prilike. Kuhta je inače vrlo zanimljiva pojava u našim ribolovnim prilikama. Ugledan geolog, spelelog, alpinist, ronilac, stručnjak za snalaženje u prirodi, koji je taj dio zanata ispekao na Velebitu u ratno vrijeme i - pravi veseljak u miru.

Upoznali smo se na jednom od mojih školica mušičarskog ribolova. Imao sam prilike učiti priličan broj različitih ljudi. Sa žaljenjem moram priznati da postoje ugodni ljudi koje unatoč najboljoj namjeri nisam uspio naučiti ništa. S druge strane uspješno sam pravim stvarima naučio pojedine krive ljude, što je puno gori instruktorski grijeh od onog prvog. Ti su mi kasnije činili razne gadarije ili su to znanje koristili na neprimjeren način, rugajući se drugima ili tamaneći ribe. No, Mladen je jedan od onih koji se vremenom razvio u doista odličnog ribiča, ulovi & pusti strimeraša s kojim mi je danas jednako ugodno provesti dan na vodi kao i čavrljati u birtiji. Budući da mu je to bio prvi pravi ribolov mušičarskim priborom na glavaticu sa zadovoljstvom sam nastavio poduku:

- Dakle, uzmi najveću muhu koju možeš ugodno bacati. Pazi, kod te ćeš ribe rijetko osjetiti neki divlji trzaj. Zna se dogoditi, ali smatraj to izuzetkom, a ne pravilom. Obično samo lagano cimne ili stane. Pomisliš li da je dno i ako ne kontras jako, samo ode. Olabavi strunu dok potapaš, drzi sistem zategnut dok loviš...- 

Objasnio sam kratko mjesta na koja treba obratiti pozornost: krupno kamenje, dubljake, izlaze iz dubina, podlokane obale i stijene... Puno više od toga jednom steelhedašu ni ne treba. Vrlo brzo čulo se zadovoljno urlikanje i prava je bila na fotoseansi. To smo obavili brzo, za samo pola minute, jer predugo držanje van vode ribi ozbiljno šteti. Može ju ubiti ma kako nam se činilo da je zdrava i vesela otplivala. Mladoj glavatici od 50-ak centimetra poželjeli smo dug život i ponovni susret za koju godinu. To je bio početak.

Iako su dvoručni štapovi napravljeni za lov većih riba, čak će i manji primjerci pružiti nekoliko minuta vrhunskog adrenalina

Druga ribica ulovljena na istom mjestu imala je oko 60 centimetra, a odmah zatim imali smo još nekoliko otkvaćivanja sličnih

U nastavku smo imali još ulova, napada i otkvačivanja manjih riba, ali i dva vrlo konkretna poteza vjerujem ozbiljnih glavatica. Male više nismo fotografirali jer to ne priliči gospodi ozbilnim ribičima, koji vode brigu o zdravlju riba. Jednako kao što o najvećima koje su pobjegle ne treba duljiti. Uostalom još su tamo, a sezona je tek počela... (alp)

Ulov prvih glavatica mušicom Mladen je zaključio gutljajem domaćeg čaja koji se za takve prigode uvijek nosi u maloj termosici