Sintetičke cjevčice, kojima se promjer značajno smanjuje kratkim zagrijavanjem upalječem, mogu posluziti za ugradnju mesinga, olova i tungsena različitih oblika na sve veće udice za vezanje umjetnih muha. Vrlo praktično rješenje za izradu strimera i krupnijih nimfi.
Shrink tube trgovački je naziv za sintetičke cjevčice kojima se grijanjem kontrolirano smanjuje promjer. Recimo, s 3,2 milimetra na 1,6 milimetar i slično. Proizvode se u različitim promjerima i debljinama, najčešće prozirene ili crne. Imaju različitu primjenu, ali u ribolovnom svijetu standardni su dio pribora za izradu sistema kod šaranaša i drugih ribiča koji love utegom na dnu. Mogu se nabaviti u svakom bolje opremljenom ribičkom dućanu ili, još jeftinije, u dućanima s potrošnom robom za električare. U ribolovu mušicom njihova je primjena potpuno zanemarena iako mogu korisno poslužiti za više namjena.
Mnoge je umjetne muhe potrebno otežati. To doista danas više nije tajna. No, ono što mnogi površni ribiči ne razumiju je da količina i razmještaj otežanja na udici značajno utječe ne samo na brzinu tonjenja već i na balans muhe pa tako i akciju koju ona proizvodi u vodi. Što može predstavljati značajnu razliku u ribolovu. Recimo, rasporedimo li otežanje na luku udice odozgo ona će biti sklona tonjenju s udicom prema gore. Što će ujedno značiti da će teže zapinajti za dno. Puno je kombinacija, no za početak neka opća pravila:
- više otežanja na muhi znači brže tonjenje muhe, ali manje komotno zabacivanje;
- otežanje na strani luka udice pridonosi tonjenju muhe lukom pere dolje;
- otežanje na strani obrnutoj od luka udice pridonosi tonjenu lukom prema gore;
- otežanje pri ušici udice pridonosi tonjenju ušicom prema dolje pa proizvodi tzv. jig akciju;
- otežanje cijelom dužinom luka pridosi ravnomjernom tonjenju i više linernom kretanju muhe.
Kao materijali za otežanje muha služe bakar, mesing, tungsten i olovo. Bakar se nekad dosta koristio, najčešće u formi različitih žica. Od mesinga danas na tržistu mozemo naći kuglice, spojene oči i čunjiće u više veličina, oblika i boja. Prednost mesinaga je pristupačna cijena. Tungsten (Wolfram) je materijal najveće gustoće koji najbrže tone. Od njega se proizvode kuglice, suze, čunjići, spojene oči pa i gotova tijela nekih životinjica. Obično je u tvrdoj formi, rjeđe se nađu i bube izrađene od tungsten prašine pomješane s plastikom, koje su mekše strukture. Mana svih proizvoda od tungstena je cijena. Na kraju ponude je obično olovo. Olovo je jeftino i tone brze od mesinga, ali sporije od tungstena. Relativno je mekano pa su uz sve navedene oblike od olova možemo naći žice i limove koji se režu u trakice za vezane. Ukratko, izbor je bogat i raznolik.
Čemu, dakle, dodatno "kompliciranje" sa shrink tubama? Prvi razlog za korištenje ovog načina je upravo njegova jednostavnost. Ne samo što se otežanje na ovoj način ugrađuje vrlo brzo i jednostavno već se i vrlo lak čvrsto fiksira na udicu sa samo nekoliko namotaja osnovno konca. Mana nekih standardnih načina je sklonost rotiranju oko udice. To se posebno odnosi na metalne oči koje moramo više puta kriš-kraš motati koncem i dodatno učvršćivati lijepilom.
Drugi razlog je njegova prilagodljivost. U najjednostavnijoj izvedbi, s malo shrink tube i nekoliko olovnih kuglica iz kutije za otežavanje plovkaroških sistema možemo napraviti čitav niz različitih kombinacija na običnim udicama. Ništa specijelno ne moramo kupovati. Prednosti ne dolaze bez mana. Mana ovog načina je što nije podesan za manje udice. Mogući nedostatak je i što grijanjem upaljača možemo oštetiti udicu. Zato zagraijavanje treba biti što je moguće kraće. (alp)
 |
| Potrebne stvari su Shrink tube, najobičnije udice, škarice, upaljač i tungsten kuglica, kakvu bi inače samo navukli na udicu |
Mnoge je umjetne muhe potrebno otežati. To doista danas više nije tajna. No, ono što mnogi površni ribiči ne razumiju je da količina i razmještaj otežanja na udici značajno utječe ne samo na brzinu tonjenja već i na balans muhe pa tako i akciju koju ona proizvodi u vodi. Što može predstavljati značajnu razliku u ribolovu. Recimo, rasporedimo li otežanje na luku udice odozgo ona će biti sklona tonjenju s udicom prema gore. Što će ujedno značiti da će teže zapinajti za dno. Puno je kombinacija, no za početak neka opća pravila:
- više otežanja na muhi znači brže tonjenje muhe, ali manje komotno zabacivanje;
- otežanje na strani luka udice pridonosi tonjenju muhe lukom pere dolje;
- otežanje na strani obrnutoj od luka udice pridonosi tonjenu lukom prema gore;
- otežanje pri ušici udice pridonosi tonjenju ušicom prema dolje pa proizvodi tzv. jig akciju;
- otežanje cijelom dužinom luka pridosi ravnomjernom tonjenju i više linernom kretanju muhe.
 |
| Gornji redu s lijeva: tuba na udici, umetanje otežanja, izgled nakon zagrijavanja upaljačem; donji redu: moguće varijacije |
 |
| Woolly Bugger s otežanjem u shrink tubi suprotno od luka razlikovat će se od standardnog po trendu tonjenja udicom prema gore |
Kao materijali za otežanje muha služe bakar, mesing, tungsten i olovo. Bakar se nekad dosta koristio, najčešće u formi različitih žica. Od mesinga danas na tržistu mozemo naći kuglice, spojene oči i čunjiće u više veličina, oblika i boja. Prednost mesinaga je pristupačna cijena. Tungsten (Wolfram) je materijal najveće gustoće koji najbrže tone. Od njega se proizvode kuglice, suze, čunjići, spojene oči pa i gotova tijela nekih životinjica. Obično je u tvrdoj formi, rjeđe se nađu i bube izrađene od tungsten prašine pomješane s plastikom, koje su mekše strukture. Mana svih proizvoda od tungstena je cijena. Na kraju ponude je obično olovo. Olovo je jeftino i tone brze od mesinga, ali sporije od tungstena. Relativno je mekano pa su uz sve navedene oblike od olova možemo naći žice i limove koji se režu u trakice za vezane. Ukratko, izbor je bogat i raznolik.
Čemu, dakle, dodatno "kompliciranje" sa shrink tubama? Prvi razlog za korištenje ovog načina je upravo njegova jednostavnost. Ne samo što se otežanje na ovoj način ugrađuje vrlo brzo i jednostavno već se i vrlo lak čvrsto fiksira na udicu sa samo nekoliko namotaja osnovno konca. Mana nekih standardnih načina je sklonost rotiranju oko udice. To se posebno odnosi na metalne oči koje moramo više puta kriš-kraš motati koncem i dodatno učvršćivati lijepilom.
Drugi razlog je njegova prilagodljivost. U najjednostavnijoj izvedbi, s malo shrink tube i nekoliko olovnih kuglica iz kutije za otežavanje plovkaroških sistema možemo napraviti čitav niz različitih kombinacija na običnim udicama. Ništa specijelno ne moramo kupovati. Prednosti ne dolaze bez mana. Mana ovog načina je što nije podesan za manje udice. Mogući nedostatak je i što grijanjem upaljača možemo oštetiti udicu. Zato zagraijavanje treba biti što je moguće kraće. (alp)
 |
| Udica okrenuta prema gore smanjit će mogućnost zapinjanja za dno ili travu i tako nam ponekada donijeti koju lijepu ribu viška |
