Među ribičima u Hrvatskoj postalo je normalno i uobičajeno hvaliti samog sebe, uvijek i po svaku cijenu, pa i preko granice krajnjeg neukusa. Samozatajnost, uljudnost i skromnost u kombinaciji s vrhunskom ribičkom vještinom nebično su rijetka pojava. Posebno ako je prepoznata i u svijetu.
 |
| Gospođa na fotki, pokraj koje ribički mudraci idu uzdignuta nosa, ulovila najveće pastrve u Hrvatskoj posljednjih godina |
 |
| Riječ je o brojnim ribama dužine 60 do 73 cm, za koje većina "velikih" ribiča ni ne zna da postoje (Snimio: Ivica Bratić) |
"Kad god mogu sam nevidljiv. Jer, da bih ostao normalan, moram biti anoniman", kaže Gibonni u prošlonedeljnom Večernjaku. Na stranu njegova odlična glazba, rijetko pozitivan, fin i pametan čovjek.
"Život je kratak i ne želim gubiti vrijeme s pitanjima kako ući svima pod kožu. Baš me briga što to neko ne voli." Ili:
"Ako si popularan ne znači da si kompetentan". Svaka čast Gibonniju, a i uredniku koji je izvukao naslove i podnaslove. Bilo je divota za pročitati u sivo, hladno i vjetrovito jutro koje nije izgledalo obećavajuće za ribolov mušicom na vodi prema kojoj smo krenuli. Naime, ribička fešta s besplatnim ribičkim kartama i klopom je negdje dolje na Jugu, pa smo se Ivica P. i moja malenkost uputili u dijametralno suprotnom smjeru. Na Sjever prema Prelogu, računajući da ćemo tamo imati mira. Što se pokazalo točnim. Izbjegli smo gužvu i doista dobro lovili u dobrom društvu.
Na kanalu kod Sv. Marije od ribiča umjetnom mušicom zatičemo samo Snješku i Ivicu Bratića. Dobri prijatelji, uvijek veseli dobri ljudi i - vrlo vjerojatno - najskromniji doista vrhunski mušičari u Hrvatskoj. Doslovno po mjeri Gibonijevih misli s početka priče. Nekad su se bavili plovkom, varalicom, šaranima i ostalim uobičajenim načinima ribičije varaždinskog kraja. Vrlo uspješno. Teško je pobrojati sve što su ulovili. Doista puno lijepih riba. Od Ivičinih uspjeha iz predmušičarske faze možda treba izdvojiti štuku od 1,26 metra ulovljenu varalicom. Od Snješkinih, uvjerljivi trijumf na jednom tada razvikanom varaličarskom natjecanju u lovu pastrvskog grgeča. Tu je prvo bila predmet podsmjeha velikih ribolovnih mudraca da bi im na kraju svima dobro uzela mjeru, pokupila pehar, novce i nagrade. Ne računajući brojne neslužbene zgode tog tipa koje bi mnogi rado zaboravili.
 |
| Ribica od 40+ centimetra nekim je ribičima jako dobar ulov, no Snješka i Ivica Bratić svrstavaju ih u djeći vrtić tražeći veće |
 |
| Timski rad, svakodnevno učenje i istinska uživancija u svemu što rade ključ je napretka ovog uspješnog ribičkog para |
Mušicom su se zajedno počeli baviti relativno nedavno, prije nekih šest sedam godina, ali na način bitno različit od onog kako počinju drugi. Umjesto skupog pribora Ivica je kupio stručne knjige i uspostavio komunikaciju s instruktorskom ekipom iz svijeta. Umjesto mudrijašenja po birtijma i forumima, uhvatio se svakodnevnog učenja i treninga. Nekoliko sati dnevno, barem 300 dana u godini. Kao rezultat toga, dvije godine kasnije, izašao je na ispit za instruktora bacanja u američkoj Fly Fishing Federaciji. To je lakši ispit od europskog u EFFA, ali nimalo šaljiv. Polaže se pred međunarodnom komisijom. Prije toga se piše test, gdje zna biti prepisivačine.
Hoćeš prepisivati? Ne hvala, nismo se za to spremali! Nakon toga treba demonstrirati niz tehnika i odgovoriti na ne baš lagana pitanja. Polažu kandidati iz nekoliko zemalja. Tu se pada i gutaju knedele.
Tko će prvi na livadu? Naši dečki Ivica i Janko idu prvi. Epilog, ukratko:
Hvala lijepo, dobro nam došli u klub. Tako se to radi. Šteta što se i Snješka nije pridružila.
 |
| Snješkino
skladno i tehnički dotjerano zabacivanje mušice pojava je koja
se rijetko može susreće na našim vodama |
|
|
|
|
|
 |
| Ni kalifornijskih pastrva 65+ klase u kanalu uz Dravu nikad nije falilo, premda bi se mnogi mudraci rado kladili da nije tako |
Kakva razlika pristupa u odnosu na razmetanja, mudrijašenja i galamu "velikih mušičara" koji se takvoj komisiji nisu usudili ni približiti. Bilo je ljudi iz Hrvatske koji su iz prikrajka znali kibicirati na međunarodnim mušičarskim okupljanjima, ali dok su naši polagali nikog ni blizu. Po povratku malo ih je pružilo ruku i čestitalo, dok je podcjenjivačkog ogovaranja pa i vulgarne pljuvačine bilo po koje kuda. Dijelom zbog tog odnosa, dijelom zbog nekih neslaganja s načelima rada američke federacije dečki su jednog lijepog dana napisali mailove, zahvalili i istupili iz članstva.
"Život je kratak i ne želim gubiti vrijeme s pitanjima kako ući svima pod kožu. Baš me briga što to neko ne voli", što bi rekao Gibboni. Ipak šteta. Šteta za njih, šteta za tu organizaciju, šteta i za pametnu Hrvatsku koja ipak postoji. Mnogi bi se trebali zamisliti, no zadržimo se samo na pozitivi. Ribolov je ipak samo zabava.
Ivičin najbolji učenik je definitivno njegova gospođa Snješka, koja je i najznimljiviji dio ove priče. Naime, ta je gospođa posljednjih nekoliko godina, loveći isključivio umjetnom mušicom, upisala doista impresivnu kolekciju kapitalnih ulova. Najveće potočna pastrva imala je minimum 73 centimetra. Ali, ne radi se o jednoj ribi, kako ne bi pomislili da je slučajno, već o pravoj kolekciji pastrva klase 60 i 65+, koje Snješka polovi redovito svake godine na kanalu kod Sv. Marije. Najčešće u konkurenciji hiperaktivnih špinera koji trčkaraju u svim smjerovima, ali i mušičara vrhunske klase, uključujuči i neke ozbiljne meštre iz svijeta. Snješkinih ribičkih trijumfa ima jako puno. Netko bi o tome mogao napisati doista zabavnu knjigu, iz koje bi se puno naučilo ne samo o ribičkoj tehnici već i o ljudskoj naravi općenito. Iako su i Snješka i Ivica prirodno uskraćeni za čip koji potiče bilo koji oblik nametljive samopromocije, pa nam takvo veselje nažalost neće priuštiti.
Kako baš sve priče ne bi ostale neispričane, nadam se da mi neće zamjeriti, ako u njihovo ime podjelim barem jednu. Dakle, bilo je to, ako se ne varam, prošlog ljeta nakon jednog mušičarskog seminara u susjednoj Mađarskoj. Bilo je tu ljudi iz cijelog svijeta. Malo demonstracija bacanja, školica, natjecanja, degustacije vina, probrane klope, druženja uz video projekcije. Australija, Patagonija, Novi Zeland, Škotska... i na kraju malo nekakvog međimurskog kanala, u Ivičinoj izvedbi.
Opaaa! Zar takve ribe?! Nije daleko, drugog dana veseli međunarodni mušičarski cirkus putuje smjer Prelog-Croatia. Neki nisu prvi put. Već smo im bili u praksi lijepo pokazali čega sve tu ima, kako se to lovi i čime. Lov riba izgađanih varalicama malo je dugačija priča od onog gdje pastrva nikad nije vidjela živog
Homo sapiensa. Riječ je od nekim sitnim trikovima i mušičarskim taktikama koje vani nisu poznate ili su zaboravljene. Ali, ribiči su tvrdoglavi i najpametniji svugdje, ne samo kod nas...
 |
| Detalj iz šarenog programa mušičarskog cirkusa koji zasad nije zanimljiv hrvatskoj ribičkoj publici (Snimio: Janko Bartolec) |
 |
| Osim što je samo po sebi zabavno, fino zabacivanje služi da bi ulovili više riba kada drugi ne mogu (Snimio: J. Bartolec) |
Fina je mađarska klopica i vino. Svaka čast. Ali, dečki su promjenili bazu i odlučili ostati nekoliko dana in Croatia. Ne bi bilo pravedno reći da je to samo zbog riba. Mi domaći smo u međuvremenu otišli. Vikend je dosta. No, nakon dva dana telefonom zovemo pitati ekipu kako se lovi.
Slabo, kažu,
nema velikih, plašljive su, ne može im se prići jer bježe glavom bez obzira... Da, moš mislit. A lijepo smo im i pokazali i objasnili. Onda je Snješka odlučila pomoći i dodatno pojasniti neke detalje finog lova nimfom.
Ukratko, kalifice 63 i 58, plus sitniš, u samo sat vremena. Zanimljivo je kako su doista ugledni ribiči, face koje su proputovale svijet, reagirale. U nedostatku teksta, bilo je demonstrativno kupljenje s vode. Prve su riječi dečki izmijenili nakon 100 metra. No, za razliku od naših koji su zbog riba kadri jedni na druge mrgudati do kraja života, svjetski su se dečki nakon hlađenja korigirali u stavovima.
Prvo, u ovom dijelu svijeta ima ljudi koji znaju posao. I drugo, rade to na neobičan način koji nije baš tako jednostavan kao što se na prvi pogled čini, zaključili su na blogovima i forumima. Što se Snješke tiče, kada se na jednom vrlo uglednom međunarodnom forumu povela rasprava o damama u ribolovu, jedan se od naših prijatelja ljubazno javio.
Da, što god mislili, ima i žena koje znaju loviti. Ima jedna u Njemačkoj..., par njih u Kanadi... Uostalom zna se, Snješka i u Hrvatskoj uvijek ulovi najveću ribu... Zgodno i lijepo za pročitati. Nakon međimurskog iskustva još su jednu simpatičnu stvar napisali o našoj zemlji na istom forumu. U slobodnom prijevodu,
Hrvatska je drugačija zemlja, kada se nekom nasmiješiš, uzvrate ti osmijehom. Nadajmo se da neće promijeniti to mišljenje ni kada nas malo bolje upoznaju.
(alp)
 |
| Potočna pastrva iz kanala, 73 centimetra dužine i oko pet kilograma težine, bez guranja u objektiv (Snimio: Ivica Bratić) |
 |
| Dok manje ribice do 50 centimetra dužine, ponekad završe u Snješkinoj kuhinji, svi kapitalci se vraćaju (Snimio: I. Bratić) |
