Zahvaljujući ubrzanom ukopavanju korita rijeke Save iznimno dobri tereni za ribolov mušicom oko Zagreba potpuno će nestati kroz koju godinu. Trenutno se još može naći pokoja dobra riba, iako se oko nje treba dosta potruditi. Ulove od desetak i više 70+ bolena, kao nekad, možemo samo sanjati
 |
| Danas prilično rijetki boleni kategorije 70+ donedavno su još bili uobičajen ulov zagrebačkih ribiča i mušicom i varalicom |
 |
| Dobro uvježbani spey zabačaji dvoručnim štapom pružaju zabavan i opušten ribolov bolena na daljinama i preko 30 metara |
Neobično lijep i uspješan ribolov imali smo ovih dana na Savi kraj Zagreba. Vozikajući se čamcem nizvodno tražili smo i mjestimično nalazili velike bolene. Osjećaj opuštene avanture u čamcu, šetnja sprudovima i otocima, pristojni ulovi na neobičnim s obala teško dostupnim terenima. Prekrasno, da ne duljimo. Oduvijek nam je to bilo lijepo. Samo pet godina unatrag na takvim bi izletima zategli desetine krupnih riba. Klenova, bolena, mrena... Neobično je postalo posljednjih nekoliko godina nakon što se Sava počela drastično mijenjati. To što je postala relativno čista rijeka svakako nije bilo loše ni nama ni ribama, koje su još prije 20-ak godina stradavale u masovnim pomorima zbog onečišćenja ili manjka kisika zbog truljenja otapada. Ribe bi ugibale na tone, no suprotno očekivanju, već iduće proljeće nakon visoke vode bilo bi ih gotovo jednako kao i ranije.
Trenutni problem Save nije u prljavštini, koje ima neusporedivo manje, već o ubrzanom ukopavanju korita rijeke. Ove godine otišlo je minimum 70-ak centimetara dna, možda i više, dok novog dotoka šljunka, zahvaljujući novoizgrađenim elektranama u Sloveniji, više nema. Niti će ga ikad više biti. Tereni na potezu od Domovinskog mosta do Rugvice, koji su još prošlog proljeća vrvili kapitalnim klenovima, bolenima, ploticama, jezovima i mrenama, uz pokojeg divljeg šarana, soma i amura, danas su sablasno prazni. Uglavnom goli šljunčani sprudovi ispresjecani brzacima u kojima se zbog brzine protoka ni pastrva ne bi osjećala ugodno. S biološkog stanovišta ovo ima osobine teške ekološke katastrofe, gore od svih pomora riba iz prošlosti. Samo zahvaljujući čamcu i dobrom poznavanju terena nismo ostali bez ribe. Netko manje iskusan otišao bi uvjeren da je Sava prazna. Samo pitanje je hoće li nam i to malo uspjeti iduće godine.
Nastavi li se ukopavanje ovim tempom, ne samo što će živi svijet nereguliranog dijela Save kakav smo poznavali potpuno nestati, već će pad podzemnih voda dovesti do ozbiljnih problema ljudi koji uz rijeku žive vezano uz vodoopskrbu. Što će biti s bunarima i vodocrpilištima na zagrebačkom području? Što s prigradskim njivama i šumama za sušnih razdoblja? Odmarajući se u pauzi od ribolova na jednom sprudu pričali smo o televizijskoj emisiji u kojoj Austrijanci svakodnevno dovoze šljunak uzvodno kako bi održali što prirodnije stanje svoje rijeke. Dunava, ako se ne varam. Pitamo se gleda li tko od nadležnih takve programe. Tek toliko da dobije inspiraciju za bavljenje (svojim) poslom. Je li to nerad, neukost ili glupost? Ili je sve to možda smišljena igra kako bi ostali bez pitke vode pa jednog lijepog dana kupovali tuđu u bocama, a usput plaćali građevinske zahvate koje je trebalo obaviti davno prije? Tko zna. No kako su stvari krenule, ništa pa ni to ne bi nas iznenadilo.
 |
| Lani je ovo, čak pri minimalnom vodostaju, bilo dno Save prepuno školjaka i sitnih vodenih živitinja koje su hrana ribe |
 |
| Ubrzano ukopavanje korita Save uništava cijeli prehrambeni, lanac pretvarajući živu rijeku u sterilni kanal s malo života |
Druga stvar koja nam je pokvarila dan bili su primitivni divljaci. Ne znam kako bi drugačije nazvao likove koji u postojećoj situaciji, bez imalo osjećaja odgovornosti, bolene trpaju u vreću. Dvojicu musavaca zatekli smo baš na našem "tajnom" mjestu usred "posla". Priča je bila suvišna. Niti razumna riječ niti dobra batina taj mentalni sklop ne može popraviti. Bolen nije riba osobito dobra za jelo, čak i iz potpuno čiste vode. Niti je bilo koja riba nizvodno od Zagreba nešto što bi itko razuman stavio na stol svome djetetu. Sava izgleda čisto, no o svemu što se u nju nevidljivo cijedi iz pojedinih kanala, a posebno onog kod Jakuševca, možemo samo nagađati. Sigurno ne tvari dugoročno zdrave za ljudsku prehranu. S druge strane boleni su toliko zabavne ribe za ribolov mušicom da mnogi koji ih znaju loviti radije love njih nego pastrve. Površinska akcija s redovitim ulovima 60 do 80 centimetra dužine. Halo?! Gdje toga ima i koliko takav ribolov košta? Za tako što morali bi se voziti tisuće kilometra od Zagreba i Hrvatske. A kako stvari stoje - zbog budala malih i velikih - bojim se da i hoćemo. (alp)
 |
| Kako su stvari stoje dvoručni mušičarski štapovi ubrzo bi mogli završiti u ormarima čekajući izlet u neke daleke zemlje |
