Zar lokalni dečki ovdje više ne love ribe?, zapitali smo se zbunjeni neuobičajeno malim broj ribiča s čakovečkim tablicama uz kanal Sv. Marija kod Preloga. Kasnije doznajemo da se upravo obilježavaju dani Međimurske županije i smrt hrvatskih velikana Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana
 |
| Nešto kraća od 60 cm ova je pastrva bila događaj dana na ribolovnom planu, iako domaće tog vikenda ribolov nije zanimao |
Prekrasan proljetni dan na kanalu kod Preloga, kao stvoren za ribolov, činio se još ljepšim nakon što smo ulovili nekoliko doista dobrih pastrva. Među njima isticala se jedna za koju smo dok je nekoliko puta skakala iz vode bili apsolutno uvjereni da ima solidno preko 60 centimetra. Nažalost, Ivičin metalni metar brzo je pokazao kako ribičko oko često baš i nije objektivno mjerilo stvarnosti. Posebno kada je o velikim ribama riječ. Bolje je zato ne govoriti o ribama koje su nam taj dan pobjegle, a još manje o onima koje smo samo vidjeli u vodi. Vjerujemo kako su neke od njih bile znatno veće od nejveće koju smo ulovili. Po te ćemo pastrvice svakako navratiti još koji put. Takav snimak ribolovnog terena stajao nas je minimalno desetak kilometra hoda uz kanal i pažljivog promatranja vode. Samo pronaći i vidjeti te ribe nije lako. Mnogima to nikad nije uspijelo. Tehnika lova mušicom ovdje je pak posebna priča. Tu se se i mnogi eksperti opekli.
No, ono što nas je ovom prigodom zbunilo bio je neuobičajeno mali broj ribiča na kanalu. Čak ni domaćih s čakovečkim tablicama, kojih inače ovdje uvijek ima dosta, nije bilo. Pravi razlog tome doznali smo tek na kraju ribolova, nakon što smo se uputili odmoriti noge i isprati grlo u marinu kraj Prelogu. To je posebno mjesto. Iako je napravljeno na umjetnom jezeru Donja Dubrava, iako je okruženo ružnim nasipima, iako tu realno nema ništa osobito vrijedno, lijepo i zanimljivo osim šarenih čamaca i birtijice, ta marina ima neobično opuštajuće djelovanje. Pomislivši kako zbog tog dojma nešto kod mene u glavi nije u redu spomenuo sam to proteklih godina, u više navrata, različitim ljudima. Svi su imali vrlo slično iskustvo. Možda je u pitanju zrak, možda svjetlo, možda neke nepoznate podzemene sile. U svakom slučaju marina u Prelogu je mjesto gdje se većina ljudi većinu vremena osjeća opušteno dobro. Osim što se tu prodaju ribičke dozvole, doista fino mjesto i za jutarnju kavicu i za večernju pivicu. No, ovog smo puta tražeći mir uletjeli na feštu. Bučnu blago rečeno.
 |
| Čamci vezani u preloškoj marini služe ribičima, ali i izletnicima koji provode vrijeme po kućicama skrivenima u delti Drave |
 |
| U smiraj dana, na utoku Drave u jezero, dvojica nepoznatih ribiča raspravljaju o smislu života, ribolova i B vitamina u piću |
Puno automobila i gostiju za stolovim birtijice u sklopu ribičke lučice dao je naslutiti kako je nešto neuobičajeno događa. No, kada nam je iza leđa odjeknu gromoglasni pucanj iz malog topića shvatili smo da je riječ o nekoj doista posebnoj prigodi. Ljubazna gazdarica objasnila nam je kako je riječ o jednom od brojnih usputnih događanja u sklopu obilježavanja Dana Međimurske županije i obljetnice mučeničke smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine, u organizaciji Zrinske garde Čakovec. Nismo se baš proslavili tim pitanjem. Kasnije smo se malo bolje informirali, to je tradiciona postrojba u koju se primaju časni i pošteni muži u dobi od 17 do 35 godina, ne niži od 180 centimetra. Doista ugledno duštvo! U tradicionalnim odorama nastupali su po Hrvatskoj i svijetu. No, sudeći po natpisu na leđima, topničko-kuburaška ekipa došla im je pružiti podršku iz Zagorja. Ivica Pavišić, moj ribički prijatelj koji puno bolje poznaje ove običaje, objasnio mi je kako se oko kuburaške tradicije vodi "spor". Autentičnost svojataju Međimurci, Zagorci, a normalno i njegovi Turopoljci. Je, je, i s Kolumbom na brodu je bio jedan Turopoljec. Inače do tamo ne bi ni stigli, dodao sam u šali.
 |
| Pucanj iz ovog topića, glasniji nego što bi pomislili, uvjerio nas je da marina kod Preloga nije uvijek mjesto mira i spokoja |
Po završetku topovske paljbe, manjeg požara koji je pritom planuo te požrtvovnog gašenja od strane jedne dame, ozbiljna lica, mirno i dostojanstveno pojavili su se dečki s kuburama. Stručno i odgovorno prionuli su punjenu tih zanimljivih naprava. To je potrajalo neko vrijeme. Kada je prvi opalilo, onaj međimurski topić sa slike gore činio se kako dječja igračka. Ivica, koji je već bivao na ovakvim događanjima, predložio je strateški uzmak jer dužim zadržavanjem u blizini postoji ozbiljna opasnost od oštećenje sluha. Pokušavajući iz bližeg snimiti neku sličicu za uspomenu brzo sam shvatio zašto to nije bilo pametno. No, zagorske(?) kuburaše pucanje nije nimalo zasmetalo. Vidjelo se da su posebnim autogenim treningom i iskustvom razvili otpornost na ovu vrstu zvukova. Što se uostalom može vidjeti na sličicama dolje. Veselo u svakom slučaju. Ne bi bilo loše da smo proveli malo manje vremena u ribolovu, a malo više družeći se na fešti u Prelogu. Popravit ćemo to drugom prigodom. (alp)
 |
| Pucanje iz kubura slično je vrhunskom ribolovu zato što traži preciznost, stručnost i koncentraciju, objasnio mi je Ivica |
 |
| Slično je s tehnikom paljenja kubure koja je, ne računajući utjecaj na sluh, zamišljena tako da ne ozlijedi publiku i pucača |
