Nevrijeme i visok vodostaj onemogućili su ribolov na rijekama. Uputili smo se stoga na jezero koje zbog brojnosti i veličine pastrva slovenski kolege zovu "Gacka". Loša usporedba, rekli bismo, zato što velikih riba ovdje ima više nego što je u Gacki ikad bilo, no okoliš zatrpan smećem nije ni blizu onom ličkom
 |
| Alpe je noć prije prekrio snijeg, teška kišurina pratila nas je sve do Jesenica, no baš kad smo stigli promolilo se sunce |
Boljela nas je ruka od nedjeljnog natezanja velikih pastrva na jezeru Moste u Sloveniji. Riječ je o akumulaciji Save Dolinke izgrađenoj za potrebe istoimene elektrane nedaleko od Jesenica. Zbog brojnih velikih riba gornji dio tog jezera, koji još ima formu rijeke, neki slovenski ribiči zovu "Gacka". Potpuno neopravdano zato što su ribe u ovom jezeru puno veće i brojnije nego što su u pravoj Gacki ikad bile. Ambijent međutim nije ni blizu onom idiličnom ličkom. Slovenija je općenito vrlo lijepa i uredna zemlja, to treba priznati, no ovo je jezero je izuzetak. Doslovno je zatrpano smećem svih vrsta i otpadom neke ogromne tvornice koja dimi i buči od jutra do mraka. Bez obzira na ulov, ljudi koji vole lijepu i čistu prirodu ovdje se definitivno neće osjećati nimalo ugodno. Zanemarimo li svu ovu prljavštinu, što se ribolova tiče, jezero je prva liga za one koji imaju potrebnu opremu, znaju loviti i imaju kondicije za takav izlet. Naime, sam pristup ovom jezeru je vrlo neugodan i naporan. S brdom stvari i čamcem na leđima treba pentrati sliskom i strmom padinom.
Pristup vodi moguće je samo preko dvije kozje stazice. Odabrali smo prvo manje strmu, no kada smo došli do kraja u vodu nismo mogli ući zbog nekoliko metara širokog nanosa smeća. Daske, letve, boce, konzerve, kante... Visok vodostaj nabio je sve to u gustu šikaru. Nije bilo šanse za prolaz. Pa stazicom natrag gore, pa drugom stazom opet dolje... I tu je bilo smeća, ali smo se nekako probili. Inače, vodostaj ovog jezera varira po nekoliko metara. Ribe to ne smeta. Znali smo loviti i gacajući po blatu skoro do korita Save. No, u velikoj većini slučajeva ribolov sa obale nije moguć. Idealno plovilo je belly boat jer dovući neki ozbiljniji čamac dolje do vode je težak fizički posao. Svala čast onom koji to uspije odraditi. Osim toga lov mušicom iz čamca nije baš jednostavan. Može se panulati strimerom, no takva tehnika lova ovdje ne donosi osobito dobre rezultate. Ulovi se, ali ne toliko kao kad se fino i pametno radi nimfom. Lov nimfom iz čamca je poduža priča za sebe. Ukratko, iz belly boata je puno jednostavnije, iako se sjedi u hladnoj vodi.
 |
| Ribolov u belly boatu po neugodnom vremenu nije baš za svakog, no ribiči s dozom adrenalina i malo "antifriza" mogu proći |
 |
| Više krupnih kalifornijskih pastrva klase 60-70+ cm ulovljene tik ispod površine i nešto manje potočne fino su nas ugrijale |
Epilog našeg posljednjeg izleta na jezero Moste bio je petnaestak debelih riba od 60 do 70 centimetra. Neka vodena životinja neutvrđenih dimenzija prekinula je u jednom trenutku predvez 0,25 mm kao konac. To je moralo biti nešto doista veliko. A pastrve debelo preko 80 cm viđali smo ovdje redovito i na ranijim izletima. Prije ili kasnije jadna takva će dolijati. Zbog takvih riba ovdje lovimo priborom daleko jačim od onog uobičajenog na rijekama. Predvez 0,20 mm je ponekad pretanak za sigurno kačenje i izvlačenje doista velike pastrve u jezeru. Koja je cijena čitave te ribolovne priče? Zanemarimo li kupovnu opreme za lov na jezeru, jednodnevni tekući troškovi na bazi dvočlane ekipe su cca 100 eura po glavi. Preciznije, ribolovna dozvola 40 eura, gorivo i cestarina okruglo 30 eura, plus kava, cigarete, sendvič ujuto, gablec navečer. Za hrvatske prilike to nije malo, ali je obzirom na dobar ulov ipak prihvatljivo.
No, tomu treba pridodati rupu na vrijednim vathozma nastaloj prilikom probijanja kroz nanose smeća uz obalu. Plus neizbrisiva masna mrlja na nogavici od nekog strojnog ulja koje je plutalo površinom jezera. Rupu smo zakrpali, ali mrlju nismo uspjeli očistiti. Odvratno. Uz dužno poštovanje, slovenski ribički kolege koji su nas zamolili da o jezeru "ne pričamo" ne moraju brinuti zbog moguće invazije hrvatskih ribičkih masa. To se sigurno neće dogoditi jer se oni koji su zbog bilo kakvih god riba spremni vući belly boat po masnom blatu i strmim padinama te se zatim probijati kroz naplavljeno smeće mogu nabrojati na prste. Nas nekolicina jače ribički "opičenih" dolazit ćemo sigurno i dalje u potragu za ribom preko 80, no ne baš često. Velika riba neosporno je izazov, no ako smo već u Sloveniji, Sava Bohinjka, Soča, Krka, Unica, Idrijica... ipak su puno ugodnija mjesta za provesti ribolovni dan. (alp)
