Neuspjela misija (1): Ciljani lov štuke u Gacki

Tragovi zuba na pojedinim pastrvama koje smo ulovili ove jeseni poslužili su kao poticaj za lov štuke muhom i varalicom. Nismo se proslavili, ali ni odustali. Iako se sustavno izlovljavaju, štuke u našoj najpoznatijoj salmonidnoj vodi definitivno ima, no u lovu bilo kojim umjetnim mamcem nisu laka roba

Štuke smo pokušali loviti velikim strimerima i varalicama nalik kalifornijskim pastrvama koje su im ovdje očito zanimljive

Gacka je trenutno prepuna ovakvih kalifornijskih pastrva na kojima smo u nekoliko navrata nalazili krvave tragove zuba šutka

Štuka nije autohtona riba u Gacki. To sa sigurnošću možemo ustvrditi zato što ni u ostalim našim ponornicama ove ribe prirodno nije bilo, niti je pri formiranju slivova u zadnjem ledenom dobu postojala teoretska mogućnost da bi ona u Gacki mogla biti. Jedina prirodna riba ovdje je bez dileme čikov (Misgurnis fossilis). O tome tko je, kada i od kuda naselio štuku u Gacku nema izvornih pisanih tragova. Usmena predaja kaže da ju je donio neki austrijski oficir još u doba Austrougarske monarhije. Potočna pastrva je isto tako nasađena, ali tek znatno kasnije. Navodno iz Sturbe. To bi trebalo provjeriti usporedbom DNK, ako je to još moguće nakon brojnih poribljavanja Gacke potočnim ribama od kojekuda. Bilo je i nekih pokušaja određivanja pastrve iz Gacke kao posebne vrste ili podvrste. Pojednostavljeno, ti su pokušaji bili rađeni amaterski, zastarjelim metodama, tako da ih suvremena znanost ne priznaje. Kako bilo, štuka u Gacki nikad nije smatrana poželjnom vrstom jer uništava ukusniju i za ribolov atraktivniju pastrvu. To je samo djelomično točno.

Naime, negdje krajem 80-ih, Srećko Ladešić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu napravio je magistarski rad na temu prehrane štuke u Gacki. Analize sadržaja želuca više desetaka štuka različitih uzrasta lovljenih tijekom kalendarske godine, pokazale su da se štuka u ovoj vodi hrani uglavnom istom hranom kao i pastrva. Dakle, Asellusima, različitim većim nimfama i pupama vodenih kukaca. U probavilima se našla tek pokoja pastrva ili manja štuka. Nikad to ne bi pomislili, zar ne?! Postoji zanimljiv način kako to i sami možete provjeriti. Ako slučajno ugledate štuku u Gacki i utvrdite kako ne pokazuje baš nikakv interes za poveći strimer pokušajte nimfom. Obzirom da nikako ne možete loviti nimfom sa sajlicom bit će to obično vrlo poučno, ali kratkotrajno iskustvo. No, kako je štuka u Gacki itekako spremna napasti čak i poveću pastrvu, poznato je većini ribiča koji ovdje duže vremena love. Malo se kom iskusnijem ribiču nije dogodilo da ulovi pastrvu s vrlo jasnim tragovima napada štuke. Oni manje sretni doživjeli su i napade štuke na ribu na udici. Jednom zgodom, ima tome već dosta godina, promatrao sam uživo napad štuke od kakvih četiri kile na moju pastrvu od skoro kilogram i pol. Gadno je bilo za vidjeti. Pastrva je izvukla živu glavu, no s debelim ranama.

Zdravko Taler 30-ih je godina snimio ulov pastrva i štuku iz Gacke uz djevojčicu Ankicu Vašarević, kći ribara iz Ličkog Lešća

Štuke u Gacki se vrlo uspješno love na nekoliko načina, no problem je što su svi ti načini većim dijelom godine zabranjeni. Prvi način je pomoću žive ribe, obično kalifornijske pastrve konzumne veličine, koja se komadom olova bez ikakvih dodataka potopi na dno. Najbolje u dobro znane dubljake, kako Ličani kažu virove. Ili, mjesta gdje su veće štuke prethodno viđene. Tako su lovljeni primjerci i debelo preko desetke. Jako privlačno zvuči, no nemojte ni slučajno doći u iskušenje pa pokušati tako što u normalne ribolovne dane jer je takav način najstrože zabranjen u reviru A gdje se lovi mušicom, a i u reviru B gdje se lovi varalicom. Kao još neki načini koje iz pedagoških razloga nećemo ni spominjati. No, kako se štuka tretira kako ozbiljna štetočina, povremeno se organiziraju izlovi s ciljem da joj se smanji brojnost. Tu sudjeluju odabrani sretnici, ljudi za koje više instanca procjeni da neće zlorabiti priliku i živom ribom loviti pastrve. Primjera radi, detalje jedne tako organizirane i medijski popraćene akcije možete pročitati ako kliknete na link dolje:

 http://slobodnalika.com/novosti/4380_lov+na+predatore+u+gacki+od+danas+mirnije+zivi++pastrva+u+gacki.html

Jednom zgodom, bilo je to negdje 80-ih prošlog stoljeća, imao sam prilike uživo gledati kako se iz Gacke stručno odstranjuju štuke, nakon pritužbi stranaca kojima su čupale pastrve s udice. Štetočinama, koje su locirane stotinjak metara nizvodno od hotela, osobno se pozabavio tadašnji direktor hotela Ivica Prpić. Njegov se pribor sastojao od Germina štapa dužine 1,8 metra, prastare role, komada olova, kratke sajle i poveće trokuke. Uz to je imao dvije velike kante. Hampera kako bi se reklo u Zagrebu. U jednoj su bile tri žive pastrve iz ribnjaka, a druga je bila prazna. Na pitanje što će mu ta druga kanta samouvjereno nam je rekao da pričekamo i sami vidimo. Da ne duljimo priču, za ne više od pola sata, s te tri pastrve ulovio je pet (!) debelih štuka, po slobodnoj procjeni teških od dvije i pol do četiri kile. Te su taman popunile obije kante. "Eto, sad vidiš čemu služe dvije kante", kratko je na odlasku dobacio Prpić. U to doba mogla se kupiti i posebna dozvola za lov štuka u mušićarskom reviru koja je stajala dvostruko više od obične, a uz to je trebalo platiti i pratnju. Dvadeset godišnjem studošu to je bilo debelo preskupo tako da čari takvog ribolova nikad nisam iskusio. Kakva je situacija po tom pitanju danas, ne znam. Ribolov živom ribom me ne zanima pa nisam ni pitao.

Iako se štuke u Gackoj s vremena na vrijeme love slučajno prilikom lova pastrve, ciljani ulovi na mušičarski pribor su rijetki

Što se tiće mojih praktičnih iskustava u lovu štuke na Gackoj, ona su skromna iz više razloga. Prvo, u gornjem toku Gacke gdje obično lovim varalica je zabranjena, a na poveći strimer se isto ne gleda lijepo. Iako sam ih znao vidjetio dosta, poneku štuku ulovio bih obično slučajno, nimfom ili na mali strimerčić. U donjem toku Gacke može se loviti varalicom pa tako i većim strimerom. No, tu je voda znatno dublja i mirnija pa se štuke vrlo rijetko vide. Nema sumnje da ih ima što se vidi po tragovima na pastrvama, a i pojedinim slučajnim ulovima. Međutim, ni strimer, a ni poveća realistično obojena varalica u ovoj rijeci ne radi ni približno tako dobro kako živa riba. Mogućih objašnjenja je bezbroj, moja teorija je da se ove ribe u kristalno bistroj vodi puno teže love nego u mutežu nizinskih bara. Imao sam slična iskustva i na drugim visinskim vodama u kojima ima štuke. Po ponašanju to je sasvim druga riba od one u barama i mrtvicama. Puno lijenija, opreznija i izbirljivija kada je umjetnini mamac u pitanju.

Drugi problem je što su one u Gacki redovito vrlo dobro nahranjene finom hranom i za plijenom ne moraju puno plivati. Svako koliko smažu neku solidnu kalifornijku ubačenu iz ribnjaka, koja tumara uokolo ni ne sluteći što ju čeka. U međuvremenu odmaraju skrivene u gustom vodenom bilju gdje zbog rekreacije grickaju nimfe i račiće. Nešto kao i mi ljudi kikiriki i kokice zavaljeni u fotelju pred televizorom nakon ručka. Zna se kuda to vodi. Debeo si i masan kao štuka iz Gacke, bila prikladna izreka. Kako ne bi mudrovali i nagađali, Zlatko Godec, Viši preparator u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, ljubazno nam je ovom prigodom ispisao odnose dužine i težine štuka iz Gacke koje su nedavno prošle kroz njegovu stručnu obradu. Dakle, to su službeni podaci, ne ribičko rekla kazala:

To su već šaranski gabariti. Štuka 90 cm dužine iz neke bare težila bi obično oko pet šest kila, ponekad i manje. A ne okruglu desetku. S time što tu nije bilo ikre i ful narpanog želuca, svjedoči Zlatko, ali je masti bilo za jedne dobre riblje čvarke. Vezano uz ribolov, tu je i treći problem. On je više psihološke nego praktične prirode. Prilično je teško biti uporan i temeljit u lovu štuke većim umjetnim mamcima dok uokolo skaču pastrve koje takvi mamci apsolutno ne zanimaju. Na posljednjem ribičkom izletu prijatelj Ivica je, silom prilike, bio je nešto uporniji od mene u (neuspješnom) lovu varalicom. Bacaš komad strimera za štuku, a pastrve skaču i skaču... Teško je to gledati i misliti na štuku. Loviš ono što neće, a ne loviš ono što hoće. Hmmmm....

Tragovi na vodi lijepo pokazuju zašto se ovaj zabačaj s ugrađenom promjenom smjera u svijetu popularno naziva "Snap-T"

Opet nisam izdržao. Priznajem i kajem se. Ali ne jako. Kada je sunce probilo jutarnju maglu, pastrvice su skakale ne sve strane. I što ću sada? Maknuo sam poveći strimer i sajlu za štuku, rastavio lagani switch štapić pa udri mini strimerom i nimfama. Uglavnom ubačene kalifornijske, no tu i tamo okrene se i pokoja dobra. Ivici to naravno nije bilo baš lako za gledati. On je ipak bio karakter i pribor za pastrve ostavio je u automobilu udaljenom koji kilometar. Kako ne bi došao u iskušenje. No, nakon nekog vremena, svoje je neslaganje s mojim odstupanjem od zacrtanog lova štuke izrazio tako što je svoju poveću gumenu ribetinu tresnuo direktno u ribe koje sam lovio. U stilu "ako ne mogu ja, e nećeš ni ti" shema. To nikako nije bilo ni lijepo i ni pristojno. No, ni ja nisam bio ništa bolji. Zato što sam mu pastrvama vadio mast. Na idućem dobrom mjestu prepustio sam svoj štapić prijatelju. Nije trebalo dugo da i on ulovi nekoliko riba. Opet smo se obojica osjećali ugodno, baš kao i obično na Gacki. Samo od planirane štuke ponovo ništa. Što smo propustili pokazale su nam dvije pastrve s dobro rastrganim trbusima. Morat ćemo prije prave zime organizirati neki popravni na temu štuke. Samo taj put pribor za pastrve ostavit ćemo u Zagrebu. Dok pastrve rade teško je biti karakter. (alp)