Proljetni ribolov na ovoj rječici nedaleko od Ogulina tradicionalno se sastoji iz dva poluvremena. Sam početak sezone je utrka tko će prije maznuti velike friško ubačene kalife grupirane oko ribogoilišta. Kad početni presing prođe na vodi bude malo ribiča, a za ribe treba puno više raditi. Tada počinje prava igra...
 |
| Nakon presinga na početku sezone, pastrve u Vitunjčici postaju znatno teže uhvatljive te se za svaku veću treba dobro potruditi |
 |
| Ova udomaćena kalifornijska pastrva nešto kraća od 60 cm ulovljena "CDC Vrapcem" pod grmljem na drugoj obali Vitunčice |
Vitunčica je kratka pritoka rijeke Dobre koji kilometar uzvodno od grada Ogulina. Poznata je po krupnim pastrvama, a u donjem toku i lipljanima klase 50+. Iako djeluje divlje i ribički vrlo privlačno, njen izgled već desetljećima nije prirodan. Sa stanovišta zaštite prirode taj je vodotok značajno devastiran izgradnjom više betonskih brana i ribnjaka. Dijelovi nekad bistre žuboraste rječice šljunčanog i kamenitog dna podno planine Klek pretvoreni su u duljake više nalik jezerima, dna prekrivenog muljem i vodenim biljem. S ribičke strane međutim, to se nije pokazalo tako lošim. Povećana količina organske tvari iz ribnjaka pogodovala je ne samo rastu bilja već i različitim vrstama vodenih kukaca koji su hrana pastrve. Nalazimo brojne vrste vodencvijetova i tulara, ponekad obalčare i dvokrilce. Ne manjka ni rakušaca i ribica pijura. Te hrane sada ima puno više nego nekad kad je rijeka bila u prirodnom stanju. Unatoč onečišćenju i zagrijavanju u ljetnjim mjesecima kvaliteta same vode ostala je izgleda zadovoljavajuća za život pastrve.
Dodamo li obale obrasle u šipražje koje pružaju zaklon, jasno je da Vitunčica ima sve preduvjete za život velike pastrve. Nekada su to bile većinom potočne, tijela prošaranog crnim i bijelo obrubljenim crvenim pjegama, ponekad teške i po nekoliko kilograma. Danas, zahvaljujući poribljavanju i stalnim bjegovima iz ribnjaka, dominiraju kalifornijske pastrve. Kako bilo, zahvaljujući ribolovnom režimu "ulovi & pusti" Vitunčica bi nesumnjivo bila mušičarska voda prve "A" lige, i nekad i danas, da nije krivolova. Koliko god se marljivi članovi ŠRD "Ogulin" već desetljećima trude napraviti od te vode nešto više, toliko štete učini određena skupina lokalnih lopova uništavajući ribu ne zbog gladi već zbog puke objesti i želje da se nekom namjerno napravi šteta. Iako se manje više zna o kojim je klošarima riječ, lokalni ribiči se stojički suzdržavaju od primjene sile, a hrvatski zakon je prema tim lopovima očito preblag. Pa je tako kako je. Zasada. Dok nekom ozbiljno ne pukne film.
 |
| Duga protočna jezerca nastala izgradnjom betonskih brana na Vitinjčici u pravilu kriju najveće pastrve koje se ne love baš lako |
 |
| U proljetnom razdoblju godine Vitunčica je, kao i mnoge visinske vode u kojima žive pastrve, ukrašena žutim žabnjacima |
Unatoč manama Vitunjčica odavno ima svoj neformalni klub obožavatelja. Jedan od stažom starijih je Krešo Štojs, vlasnik zagrebačkog kafića "Cajt" u Vlaškoj ulici. Posljednjih godina to je mjesto sve više na glasu zbog bogatog izbora vrhunskog stranog i domaćeg piva, ali i organiziranim ribičkim druženjima. Valja naglasiti kako prometu ove ustanove, uz standardne napore proizvođača piva u Njemačkoj, Austriji, Engleskoj, Češkoj i Hrvatskoj, značajno pridonosi i Krešino redovito testiranje kakvoće proizvoda iz te bogate ponude. Naime, gazda osobno pazi kako gosti slučajno ne bi gucnuli kakvo pivo kojem je istekao rok trajanja. To se kuša, stručno analizira, važe, provjerava..., naravno u društvu prijatelja. Sami smo se uvjerili kako mu nije mu lako.
Nakon radnog dana, ponekad i noći, Krešin prokušan način punjenja baterija je ribolov. Ranije varalicom u društvu supruge Lidije, danas uglavnom mušicom, sve češće u društvu sina Matije. Ove godine čak se i kćer Lucija upisuje u ribičko društvo. Iako je ranije obilazio sve poznate vode u Hrvatskoj i okolici danas je najčešće na Vitunjčici i Kupici. Posao, obitelj, prije svega obveze s klincima... Razlozi su to što se u ribolov ide rjeđe, ali je veselje na vodi nije ništa manje nego u ribičkim danima ponosa i slave, objašnjava Krešo. Kaže kako je ambijent, mir i tišina ono što ga na Vitunčicu privlači. Ne moraju nužno biti velike ribe. Skromno rečeno, obzirom da se on u Vitunčici nalovio i vrlo lijepih pastrva. I to ne samo onih iz ribnjaka na početku sezone, koje naziva "tuljanima". Na listi ulova su pažnje vrijedne potočne veće od 60 centimetra, a i lipljani klase 50+. To se ne lovi samo tako.
 |
| Izbor muhe za lov na Vitunjčici je težak posao, a Kreši Štojsu i prilika da se malo sjedne, odmori i razmisli o strateškim pitanjima |
 |
| Prirodne potočne pastrve u Vitunčici više nisu česte i velike kao nekad, ali ih definitivno ima i predstavljaju ukras ove vode |
Smišljanje duhovitih naziva jedna je od Krešinih specijalki zbog koje i zaslužio počasno mjesto u ovoj priči. Mnoge zemlje imaju ribičke nazive za pojedine kukce. To možemo čuti ne samo kod Engleza, koji u tome imaju višestoljetnu tradiciju, već i kod ribičkih kolega iz Slovenije i Bosne. Kod nas u Hrvatskoj takvih je naziva vrlo malo. Možda najpoznatiji takav je "Grbica", naziv koji je za nimfe vodencvijetova iz roda Baetidae 80-tih godina na Gackoj smislio pokojni Joža Rebrnak. Jednako originalan, ali puno manje poznat naziv je "Krepana" za imago vodencvijeta u spent položaju. Navodno ga je smislio poznati ogulinski vezač muha Goran Grba. Naziv "Padavci" s kukce iz reda Trichoptera koristio se još prije više desetljeća godina u Gorskom kotaru. Taj se naziv koristi i u Bosni i Hercegovini. Krešin simpatičan doprinos našoj ribičkoj terminologiji je naziv "Vrapci" za velike tulare kakvi su letjeli na Vitunčici. Naime, Krešo je u jednom trenutku svečano konstatirao kako na njegove "komarce" riba neće jer skaće na "vrapce" koji su dvostruko veći od njegovih. Možda je do tako lukave ideje došao pijući Fantu, odnosno žutu zašećerenu vodu koja ne valja ni za pranje.
 |
| Kutija s većim muhama za razne namjene koje je Krešo, uspoređujući ih sa svojim "komarcima", zgodno prozvao "vrapcima" |
 |
| Ovaj očerupani CDC "Vrabac" na udici 10 dizao je na površinu doista velike pastrve koje su krstarile dubljacima rijeke Vitunčice |
Na Vitunčici je zabranjen strimer, objektivno najviše riba se ulovi nimfom, no posebnost je vrhunski ribolov suhom muhom s vrlo realnom šansom da se ciljano, često na viđeno, ulovi ozbiljna pastrva klase 60-70 i više centimetara. Iako je pretežno riječ o kalifornijskim pastrvama, na drugim vodama u Hrvatskoj pa i šire prigode za tako što su iznimno rijetke, vezane obično uz ribolov u kasan sumrak. No, na Vitunčici se relativno često dogodi da takve ozbiljne ribe selektivno kupe kukce s površine vode usred bijela dana. Lov suhom muhom tada nije hir. Nimfa ne igra, pogrešna suha muha isto tako. Hrana takvih riba katkada su veliki seđevi, kako bi Krešo rekao "vrapci", katkada vrlo male jednodnevke ili miđevi. Tu su "komarci" u igri. Ukratko, dobro je ponekad koristiti i mozak pri izboru muhe. Bude to tada doista vrlo zanimljiv, izazovan, ali nimalo lak ribolov. Traži iskustvo, dobru kolekciju muha, odličnu tehniku zabacivanja, dosta strpljenja, ponekad i malo sreće.
Velike ribe koje su dižu na površinu ne čine to zato što ih svatko može uloviti. Upravo obrnuto, na vodi s pojačanim ribičkim presingom nagonski se ponašaju tako zato što se izlažu najmanjem riziku da ih ulovi loš ribič. Pogrešnu će muhu ignoririrati, a svaki grublji pad strune na mirnoj vodi otjerat će ih natrag u granje. Pozicije na kojima se prave ribe dižu u pravilu su vrlo nezgodne za zabacivanje, okruženje šikarom, gdje se svaki loš zabac plaća muhom na drvetu. Ponekad se više isplati sjediti uz vodu i pažljivo promtrati zonu gdje znamo za neku ozbiljnu ribu, nego na slijepo pretraživati vodu ili ganjati svaki kolobar. Kada je velika riba u pitanju jedan pravi zabac, u pravom trenutku, na pravom mjesto donosi ulov. Treba biti strpljiv, jer ulov manje ribe pritom može samo otjerati onu pravu. No, kada se sve poklopi, a "stara mama" stisne suhu muhu s mirne površine Vitunčice doživljaj je to koji se dugo pamti. (alp)
 |
| Dok su ostali ribiči zauzeti snimanjem vode Krešo kriomice pije fantu, što je potpuno nepoznat prizor onima koji ga bolje poznaju |
 |
| Jednako rijetko viđen prizor prelaska kišnih oblaka preko ulegnuća na Kleku snimljen u povratku za Zagreb s benzinske crpke |
