Iako smo se ove godine prilično dobro nalovili pastrva 50+ klase po kanalu Sveta Marija u Međimurju, a i na Gackoj je bilo dobrih ulova, Sava oko Zagreba je definitivno bez konkurencije. Opuštanje u odnosu na vode pretrpane šminka ribičima. Mir, tišina i još uvijek vrlo pristojni boleni, klenovi, plotice, jezovi...
 |
| Lov bolena mušicom na Savi u svim elementima je daleko tehnički zahtjevniji od onog na lipljana i pastrva po malim rječicama |
 |
| Prosječan ulov dužinom nadmašuje one u salmonidnom ribolovu pa se ni riba od 70 centimetara ne smatra osobito velikom |
Kada bi me netko pitao koji bih idealan jednodnevni ribolov poželio u ponudi svih najboljih i najskupljih mjesta za ribolov tisuću kilometara u krugu Zagreba, ne bih oklijevao ni sekunde. Bio bi to ribolov bolena mušicom na rijeci Savi kakav je bio približno prije desetak godina. U bistroj rijeci s ugodnim pogledom uokolo lovili su se deseci prekrasnih riba od 70 do 80 centimetra dužine u savršenoj kondiciji. Povremeno i veći, čak preko 90 centimetra dugački, odokativno teški 7 i više kila. Odeš na dva tri sata uloviš pet krasnih riba na površini. Divno! Odeš na cijeli dan, znalo ih je biti na "hrpe". Jednom prigodom brojao sam ih do 50 puštenih komada i onda prestao. I to sve ribe od tri kile naviše. Doista predivna vremena. Kako moj dojam o tom ribolovu nije bio samo subjektvne naravi potvrdilo mi je nekoliko stranaca koje sam turistički vodio po najpoznatijim salmonidnim vodama Hrvatske i okoline, a za kraj ostavio nizinsku Savu kod Zagreba. Nakon što netko tko je proputovao cijeli svijet, lovio tarpune na Floridi, losose u Norveškoj i steelheade u BC, kaže: "Ti si jako sretan čovjek, ovog nigdje nema", znaš da na Savi imaš u čemu uživati.
Priča o prelijepoj bistroj Savi gdje stotine debelih bolena mlati po površini vode od jutra do mraka samo je kratko vrijeme bila tako idilično. Bolena i to doista velikih bilo je u Savi i ranije. No, rijeka je tad bila doista prljava. Ugljen, celuloza, kanalizacija, mesnice, industrije... Nije to bilo za svakog. No, vremenom se situacija popravila. Prvo u Sloveniji gdje je Sava postala čista u mjeri da su ljudi iz nje normalno jeli ribu. Vremenom i nizvodnije u Hrvatskoj. Iako ni danas nije potpuno čista već od utoka Sutle, Krapine, a pogotovo nizvodno od Zagreba, Sava vrlo lijepo izgleda. Ubrzani protok, koje posljedica erozije dna, odnio je brzo svo smeće nataloženo godinama. Takvo stanje isprva je pogodovalo ljudskom oku, no ne i ribama koje su tu živjele. Naime, smeće koje je plivalo Savom služilo je među ostalim i kako hrana manjim ribama. Veće su se hranile manjima. Ciljana riba za mnoge ribiče oduvijek bio je smuđ. Usput se lovio som. Na moje veliko zadovoljstvo bolene nitko nije htio, a često ni znao loviti što je dodatno doprinosilo njihovoj brojnosti i veličini.
 |
| Bolenčić od kakvih 60+ centimetara, kakvog nekad ne bi ni pogledali, danas je na Savi postao vrlo pristojan i ne baš čest ulov |
 |
| U manjku jata kedera na sredini rijeke, savski boleni samci neposredno uz samu obalu među kamenjem progone riblju mlađ |
 |
| Flotila bolena dugačkih oko 60 do 70 cm krstari na prelazu brze i mirne vode u potrazi za ove godine malobrojnim kederima |
U jednom kraćem razdoblju od nekoliko godina poklopilo se da u bistroj hranom sve siromašnijoj vodi plivaju brojne i velike ribe odrasle na teškoj prljavštini. Smuđa je u tom razdoblju bivalo sve manje, sve više je ljudi počelo ciljano loviti bolene pa i velike klenove, koji su isto tako jedna zanimljiva priča. Ubrzani protok, nestanak otoka, rukavaca i špornjeva sve su više otežavali migracije jata kedera. Svake godine dolazili su u sve manjem i manjem broju na ovaj dio Save. Riba ne samo što je bivalo sve manje nego im se i prosječna težina smanjivala iz godine u godinu. Savski boleni, koji su povremeno bivali šaranskih, proporcija postali su tanki i neuhranjeni. Umjesto grupnog lova kedera po sredini rijeke preostali su sve više orjentirani na lov riblje mlađi među kamenjem uz samu obalu. Nije ni to loše, ribolov je još uvijek dobar, a ulov bogatiji nego na najboljim salmonidnim rijekama u Hrvatskoj. Osim za nekog kome je, recimo, lipljan od 45 draži ulov od bolena od 70 centimetera. No, prilike na Savi sve se više primiče stanju kao na drugim nizinskim rijekama poput Drave ili Kupe. Tu bolena ima, ali nisu tako veliki i tako brojni kao što su bili na Savi. I puno se teže love.
 |
| Ostaci nekadašnjih savskih rukavaca nizvodno od Domovinskog mosta, a u pozadini lijevo zagrebački pročistač otpadnih voda |
 |
| Zagrepčan Ivica Pavišić s prvim dobrim proljetnim klenom klase 50+ ulovljenim na veliku suhu muhu izrađenu od tvrde spužvice |
Jedan od razloga zbog kojih sam volio Savu je društvo. Može zvučati neobično, ali puno opuštenije, ugodnije i srdačnije ribiče sretao sam na Savi nego na elitnim salmonidnim vodama bilo gdje. Za očekivati bi bilo upravo suprotno. Naravno, hvalisanja, izmišljanja ulova, sitnih psina i podvala oko Save nikad nije manjkalo. Kao ni meseranja riba, Dapače. No, šuplje napuhanosti, bahate arogancije, doista zlobne pokvarenjaštine ili minus inteligencije puno sam više vidio na "elitnim" visinskim vodama. Toga na Savi nije bilo, barem ne tako puno. Tko zna, možda se i to promjeni na gore. Nadajmo se da neće, barem još neko vrijeme, dok ne odem u ribičku penziju loviti ribe sjedeći na nekom stolčeku. Novi trend u devastacije Save je ilegalno odlaganje građevinskog otpada. Klošari s kamiončičima svakodnevno dovoze smeće i uništavaju okoliš rijeke. Jednom zgodom, ima tome već dosta godina, dobio sam kaznu za parkiranje unutar savskog nasipa koju mi je napisao neki nadobudni inspektor. Nisam bio jedini. Gdje je sada ispekcija, policija, komunalci i ostale službe koje bi na takve stvari trebale paziti. Uloviti ljude koji lijepu rijeku i njen okoliš svakodnevno pretvaraju u smetlišete uopće nije problem, samo kada bi ga netko odgovoran želo rješiti. Očito ne želi. Umjesto toga gradi nam fontane.
 |
| Ovako malih bolena, skromnih 50 centimetra dužine, još prije desetak godina praktično nije bilo na širem području oko Zagreba |
 |
| Nekad nezamislivo, danas će bolan prije stisnuti uz obalu u pola vode nego na površinsku brčkalicu kojom smo ih ranije lovili |
Od nastanka ribičije do danas ribiči su uvijek pričali "o dobrim starim" mjestima i vremenima. Nekom dugom dobu kada je riba bilo kao u priči i sve je općenito bilo puno ljepše, veselije i bogatije nego sada. Koliko su se puta prilike pogoršavale, riba danas više ne bi trebalo ni biti. Zagrepčani koji se bave ribolovom ili samo vole promatrati prirodu imaju rijetku sreću što još uvijek imaju relativno bogatu rijeku gdje je ribolov lako dostupan i jeftin. Što je najvažnije, dijelovi Save još uvijek pružaju ugođaj netaknute divljine. Srne, dabrove, prave orlove, patke, divlje guske, čaplje, crne rode, nažalost i vrlo brojni kormorane... mnogi ljudi vidjeli su samo na slikama ne znajući da ih mogu vidjeti uživo ne samo Kopačkom ritu ili u zoološkom vrtu nego u prirodi, na samo desetak kilometra od centra grada. Stranom ribiču kojeg sam nedavno vodio u ribolov bolena pokazao sam obalu gdje se već godinama gnijezde pčelarice, naše možda najljepše, a sigurno najšarenije ptice. Čovjek nije mogao vjerovati. Pola sata je fotografirao. Kakva neizmjerna šteta što se jedan tako lijep i zanimljiv komadić svijeta ne čuva barem minimalno. Jezera Savica su ornitološki rezervat. Rijeka Sava je po tom pitanju neusporedivo raznovrsnija i bogatija, a ne čuva ju nitko. Čak ni na papiru.
 |
| Autor u ribolovu bolena dvoručnim štapom na Savi nekoliko kilometra nizvodno od Zagreba (snimio Zdravko Šavor) |
 |
| Ovisno o terenu, ponašanju bolena, ali i raspoloženju ribiča, ovu ribu možemo loviti i jednoručnim i dvoručnim štapom |
 |
| Neki od sasvim uobičajenih, ničim posebnih ulova iz tog razdoblja. Ribe kakvih se lovilo po nekoliko desetaka komada dnevno |
Vedrija priča su savski klenovi. I njih je manje, i oni su postali manji i mršaviji kao boleni. No, još ih je dovoljno za doista lijep ribolov suhom muhom. Zanimljiva pojava vezana uz klenove na Savi je da mjenjaju ponašanje od godine do godine, ovisno o brojnosti kedera. Kada je kedera puno nisu pretjerano skloni dizanju na površinu zbog kukaca, pa se strimerima puno bolje love. Nažalost i varalicama od čega ih značajan broj strada ili završi u vreći. Ove godine kedera nema puno pa je lov suhom muhom čista divota. Naravno, samo za onaj dio ribičke populacije koji doista dobro zna bacati muhu. Treba bacati daleko, vrlo često preko 20 metara, precizno i iz različitih nezgodnih situacija. No tko zna doista će se dobro naloviti. Tko ne zna ulovit će tu i tamo kojeg, no sigurno će se dobro zabaviti gledajući prave prasce na površini. Na varalicu sada grizu osjetno slabije. Postoje ribiči koji kažu kako ne vole loviti klenove već samo "plemenite" lipljane i pastrve. Osobno nisam upoznao ni jednog od njih koji doista zna loviti klenove, a pogotovo one velike, veće od 50 centimetara, koji su naglašeno oprezni i plašljivi. Isto tako nisam upoznao ribiča koji bi previše negodovao loveći suhom muhom takve ribe, po 10-15 komadića dnevno. Toga u pastrvskom ribolovu jednostavno nema.
 |
| Ribolov na širokoj i moćnoj Savi zanimljiv je među ostalom po tome što mušicu doista treba znati bacati i daleko i precizno |
 |
| Debeli klenovi 50-55+ na Savi su uobičajene ribe koje se najbolje love suhom muhom, a kad nam to dosadi i manjim strimerom |
Začudo, ove se godine ulovilo nekoliko pristojnih jezova. Nisu to ni približno oni jezovi od dvije tri kile težine kao nekad, ali lijepi. Jez je nekad, prije tridesetak i više godina, bio među najbrojnijim savskim ribama na zagrebačkom području. U bistrom rukavcu koji se ulijevao u Savu uzvodno od Podsusedskog mosta moglo ih se jednostavnom suhom muhom i nimfom poloviti na desetke dnevno. Nizvodno, u razini mosta gradske obilaznice, varalicom ih se lovilo još i više. Svaki zabac jez. No, unatrag kakvih petnaesetak godina, jeza je već bilo prilično teško naći uzvodno od slapa zagrebačke toplane. Nizvodno, brojnost mu se isto tako drastično prorijedila zbog nekoliko teških pomora riba na području od Rugvice nizvodno. Ugibali su na tone. Posljednjih nekoliko godina, nakon što se nizinski karakter Save potpuno izgubio, jez je jedna od onih vrsta koje su praktično nestala sa zagrebačkog područja. Ipak ne potpuno, uvjerio sam se nedavno. Ulov nekoliko primjeraka na suhu muhu baš mi je osvježio dan podsjetivši me na neka druga davno prošla vremena.
 |
| Nekad jedna od najbrojnijih riba jez je danas postao prilično rijedak ulov, posebno ako se bavimo ribolovom na umjetnu muhu |
Proljeće je na Savi najbolje razdoblje za lov plotica nimfom, ponekad čak i suhom muhom. Naime, ova se riba veći dio godine hrani stružući biljke i životinjice dna te uopće ne pokazuje zanimanje za životinjice na površini i u srednjem sloju vode. Da li zbog manjka algi na dnu ili povećane potrebe za proteinima nakon mrijesta ove ribe sada sve do pravog početka ljeta vrlo pristojno grizu. Love se na gotovo identičan način kao lipljani, na finjaka, manjom nimfom i tankim predvezom. Vrlo su borbene, puno borbenije od ostalih savskih ciprinida. Prosječna savska plotica dugačka je oko 40 do 50 centimetra, no postoji i vrlo realna šansa za veći ulov klase 55+ centimetara ponekad i preko tri kilograma težine. Doista zabavan ribolov kada se ukaže prilika.
 |
| Plotice klase 50+ uobičajene su u Savi na širem zagrebačkom području dok najveće mogu premašiti i dva i pol kilograma težine |
 |
| Super jednostavne imitacije pupa trzalca (Chironomidae) provjerena su stvar za lov krupne plotice, povremeno i jeza, u Savi |
Zanimljivo je da su se plotice na zagrebačkom području u značajnijem broju pojavile relativno nedavno, nakon što je rijeka postala puno čišća i brža od one kakvu pamtimo unatrag 10-15 godina. Plotica je trenutno rasprostranjena je na području gdje su nekad bile dominantne vrste bile deverike i jez, sve do Podsuseda pa i uzvodnije. Jesu li te plotice stigle do Zagreba putujući nizvodno iz slovenske Krke ili uzvodno iz Une i Kupe bilo bi doista zanimljivo istražiti. Kako bilo to je mušičarska riba budućnosti na zagrebačkom dijelu toka Save budući da tipično nizinske vrste u značajnijem broju nalazimo tek od Rugvice nizvodno. Nadamo se samo da nas zbog promjene karaktera Save debeli savski boleni neće potpuno napustiti. To bi bio kraj jedne od najzabavnijih ribičija u kojoj sam uživao desetljećima. Bilo bi mo doista krivo i nikakve pastrve to mi ne mogu zamijeniti. (alp)
 |
| Ljudi koji su se doselili u Zagreb nakon što se Sava pročistila nemaju urođenu averziju prema kupanju u toj nekad prljavoj vodi |
 |
| Sava nizvodno od Zagreba ni približno nije prljava rijeka četvrte kategorije u prilog čemu svjedoče redoviti ulovi kečige glistom |
