Nakon proljetne poplave rijeka se konačno vratila u korito. Vodostaj je savršen, no voda još uvijek nije dovoljno bistra za pravi ribolov nimfom na viđeno. Ipak, malim strimerom, suhom muhom ili nimfom na neviđeno iščeprka se pokoja dobra pastrva. Kako bi izbjegli gužvu i došli dan nakon što su svi otišli...
 |
| Iako je vodostaj Gacke optimalan, riba se teško vidi zato što je nakon proljetne poplave voda još uvijek blago zamućena |
 |
| Poneku dobru pastrvu moglo se uloviti i na površini, plivajućom imitacijom vodencvijetova (Baetis) i muljara (Sialis lutaria) |
Kako je izgledao pravi početak ribolova na Gacki, nakon što se vratila u korito, a vrijeme proljepšalo čak i više nego što je uobičajeno za ovaj dio sezone, mogu samo nagađati. Naime, nisam se čak ni raspitivao kod poznanika i prijatelja kako su prošli. Prije dvadesetak godina cilj mi je bio doći prije svih i uloviti što više i što veće pastrve. Danas mi to ne izgleda ni lijepo ni pristojno.U mlađim danima posebno zadovoljstvo pričinjavalo mi je "vaditi mast" drugim ribičima. Pa, ako je okolo "konkurencija" predstava može biti samo zabavnija. Možda zbog godine proizvodnje, možda zbog klimatskih promjena, danas mi je pristup dijametralno suprotan. Važniji mi je mir na vodi, a ulov sporedan. Ako u vidokrugu ima previše ljudi otići ću što dalje. Čak i na terene gdje znam da nema puno riba, samo da me nitko ne gnjavi. Naravno, tu i tamo sresti nekog poznanika i malo popričati ne škodi. Dapače. U ponedjeljak poslijepodne, kada mi je već bilo dosta ribolova, krenuo sam prema automobila s namjeravajući svratiti u birtiju. Na pola puta naletio na Žaca iz Kupa river lodge-a. Odmah sam uočio kako je i on dehidriran pa smo udruženim snagama krenuli put Velebitskog.
 |
| U ovom razdoblju obale Gacke žute se od cvijetova velikog žabnjaka, kojem višak vode škodi manje nego ribičima |
 |
| Imati skoro cijeli kilometar Gacke samo za sebe nije baš uobičajena pojava krajem travnja za lijepog i sunčanog vremena |
Žac se upravo bio vratio s jednomjesečne ekspedicije po Novom Zelandu gdje su ga pozvali gosti njegovog apartmana u Gorskom Kotaru. Očito je nečim počeo odudarati od hrvatskog prosjeka, ako u hrvatskom "ribičkom turizmu" uopće možemo govoriti o nekom prosjeku. U Novom Zelandu, priča mi među ostalim Žac, situacija je upravo obrnuta. Ribičkih turista iz cijelog svijeta ima toliko da su lokalni ribiči počeli ozbiljno razmišljati o tome kako da im se ograniči pristup. A riječ je upravo o potrebi za mirom na vodi. U toj zemlji, naime, smatra se neuljudim prilaziti drugom ribiču bliže od 100 metra. Ako se nekog obilazi ne ide mu se bliže od tridesetak metara. Osim toga, kako bi pomogli ribičkom kolegi da ne ide na stranu koju je netko upravo lovio, ribiči na zadnjem staklu od automobila ostavljaju natpis "uzvodno" ili "nizvodno". Kako bi čovjek imao svoj mir u ribolovu. Kakva razlika u odnosu na nas gdje je nadobudni papak kadar obići drugog čovjeka iza leđa i zabaciti mu muhu doslovno preko strune. Nisam to jednom doživio. Baš zato..
 |
| Na kalifornijskim pastrvama vidljivo je da potiču iz ribogojilišta, ali u kategoriji ubačenih riba zdravo i uhranjeno izgledaju |
U nekim europskim zemljama stvar se rješava na malo brutalniji način. Jednostavno, na određenom dijelu vode može biti ograničen broj ribiča. A i oni imaju propisan kod ponašanja, kako ne bi smetali jedan drugom. Mladen, jedan drugi prijatelj koji je ovo proljeće proveo loveći losose na jugu Švedske, ispričao nam je ovih dana na tu temu jednu baš zgodnu i poučnu pričicu. Na klupici uz samu rijeku Mörrum sjedila su dvojica starijih Šveđana te lagano pijuckajući pivce spremali pribor za ribolov. Mjesto je bilo osobito privlačno pa je i Mladen, neupućen u pravila, hrabro krenuo s namjerom da tu i lovi. No, srećom, na stazi se pojavio brzotrčeći Japanac. "Taj nikom nije rekao ni dobar dan, nego ravno preko klupice na vodu...", priča dalje Mladen. Tu se jedan od Vikinga lagano digao, prišao i na finom engleskom jeziku objasnio stvar. "Dobar dan! Znate, ovdje kod nas nije običaj ako vidite dva starija gospodina kako se spremaju za ribolov proći kraj njih bez pozdrava i zabaciti muhu baš tu gdje su oni naumili loviti. Ne gospodine, to nikako nije lijepo." Japanac se ispričavao nekoliko minuta, a Mladen prošao uz diplomatski: "Moj naklon..."
 |
| Zavoj prije Prvog mosta, inače poznat po obilju krupnih, ali vrlo teško ulovljivih pastrva, sada je djelovao potpuno prazno |
A kako se "dan poslije" lovilo na Gacki? Iskreno, posljednjih godina u ovom dijelu sezone bilo je puno više i puno veće ribe. Donekle očekivano obzirom da su dva prethodna dana bile pod turbo ribičkim presingom. No, ranijih godina bilo je i dosta potočnih, dok je ovom prilikom bila samo jedna i to mala. Možda kakvih 30 centimetara dužine. Ni ulovljene kalifornijske nisu bile monstrumi. Samo tri ribice bile su u klasi 50, što je za Gacku granica neke pristojne ribe. Ostale male, no sve dobro uhranjene, čitavih peraja, borbene i u vrlo dobroj kondiciji. Čak i dvoručnim štapićem, koji je za pojmove ribolova na pastrvu teška artiljerija, bilo ih je zabavno vaditi. Dugi bjegovi, zračne akrobacije, petljanja u travu... Ukratko, razni "problemčići" protiv kojih ribiči nigdje u svijetu nemaju ništa protiv. Netko sa strane možda bi rekao kako mučimo jadne životinje, no bolje je to nego biti nervozan i loše volje, pa daviti druge ljude. Uostalom, zato nam ribolov umjetnom muhom prvenstveno i služi. Ribice pustimo pa smo na kraju svi dobro raspoloženi. (alp)
 |
| Ova kalifornijska pastrva dugačka oko 50 centimetara bila je nažalost najbolja je riba koju smo taj dan ulovili na Gackoj |
