Kako uspješno riboloviti po razlivenoj Gacki

Znatnije povišen vodostaj ne mora biti razlog da umjesto ribolova još jedan lijep dan ubijemo zurenjem u neki ekran. Pastrve žive u vodi pa im umjereni višak toga sasvim sigurno neće škoditi. Dapače, visoka voda može pokrenuti stare ribe koje se inače dobro skrivaju od naših muha i neželjenih ribičkih pogleda

 

Iako su uobičajene ribičke staze debelo pod vodom Gacka je lovna sve dok se značajnije ne zamuti ili na površini ne nosi travu

Uspješnost ribolova po povišenom vodostaju ovisi o brojnosti riba, no jednako tako o priboru, tehnikama i muhama koje koristimo

Znatno povišen vodostaj rijeka općenito je noćna mora svim ribičima. Bujica, mutež, isčupana stabla, opsadno stanje zbog poplave sasvim sigurno nije nešto osobito ugodno čak ni ribama. Međutim, iz višedesetljetnog iskustva govoreći, na rijeci Gacki čak ni znatno povišen vodostaj ne mora značiti da je uspješan ribolov potpuno isključen. Što više, ribički presing tada je znatno manji, ribe u promijenjenim uvjetima često postaju manje izbirljive i oprezne te izlaze na pozicije gdje se pri nižem vodostaju ne osjećaju sigurno. Sve dok se potpuno ne zamuti, što je na Gacki izuzetno rijetko, ili po vodi ne pliva previše biljnih ostataka ta rijeka je lovna. Naravno, sam pristup vodi je otežan pa teško možemo loviti u tenisicama i kratkim hlačama kako smo navikli ljeti. 

Dakle, vadersice, duge gaće, tople čarape, plus odgovarajući ribolovni pribor i muhe. Gacka nas ponekad i po visokom vodostaju može vrlo ugodno iznenaditi. Kako po broju tako i po veličini ulovljenih pastrva. Naravno, ako ih ima, što ove godine, unatoč pojedinim dobrim ulovima, baš i nije slučaj. Činilo se nekoliko proteklih sezona kako se Gacka lijepo oporavlja. Malo po malo išlo se prema putevima stare slave. No, kormorani svih vrsta, plus korona, ove su sezone izgleda temeljito obavili posao. Za utjehu, sada imamo nove klupice, kosilice, sjenice... Samo je riba premalo. Šteta, propuštena je još jedna šansa da se ribolovni turizam ovdje vrati na zelenu granu. Trebat će godine da se rilji fond ponovo dovede koliko toliko u red. No, vratimo se ribolovu i vedrijim temama.

Povišen vodostaj načelno ne smeta, no ako rijeka na površini nosi travu, granje ili dijelove livade ribolov može biti značajno otežan

Konkretno, što je to visok vodostaj na rijeci Gacki? U centimetrima, približno, to znači da je vodostaj u Čovićima viši od 130 centimetara. Opisno, stazice po kojima inače ljeti hodamo tada su oko pola metra pod vodom. Klupica kod Prvog mosta je negdje do polovice u vodi. Popularne Bare uzvodno od hotela izgledaju kao jezero, a u donjem toku rijeka izgleda kao tamnozeleni bezdan. Velikom broju ribiča pomenuti prizori znače da nema smisla vaditi pribor. No, najčešće nije tako. Bilo je prilika kada smo izuzetno lijepo lovili i po vodostaju od +180 centimetra. Kada su stolići uz vodu kompletno bili potopljeni. U najkraćim crtama, evo i kako: 

Uloviti pristojnu patrvu na suhu muhu po visokoj vodi nije baš uobičajeno, ali ni potpuno isključeno, osobto u vrijeme rojenja "seđa"

1. Povremena aktivnost riba na površini čak ni po najvišem vodostaju nije potpuno isključena. Trenutno to, nažalost, nije slučaj. U ranijim razdobljima, kada je u Gacki bilo znatno više riba, ni na +130 nisu bili isključeni ulovi na površini mokrim muhama, emergerima pa i suhim muhama. Posebno velikim seđevima (Trichoptera), ako bi izlazili iz vode. Kako su visoki vodostaji obično vezani uz početak i kraj ribolovne sezone, ta je aktivnost bila kratka, vezana uz topliji dio dana. No, daleko od toga da se baš ništa nije ulovilo. Trebalo je samo biti na pravom mjestu u pravo vrijeme i po velikoj vodi bilo je dobrih riba. Trenutno ih u Gacki ima tako malo da se ovoj opuštenoj varijanti ne treba previše nadati. Muhe izlaze, ali nema ih što pojesti. No, nadamo se nekim boljim vremenima. "Pa što ako nema riba?! Imat ćemo barem gdje lokat i roštiljat uz vodu. Možemo se i lijepo voziti kajacima, loviti varalicama. Prava idila. Pa neka ovi stranci koji 'oće loviti na muhu i plaćati idu negdje drugdje...", sarkastično je to ovih dana prokomentirao jedan poznanik.

Pri našpananom vodostaju od +120 centimetra u Čovićima Gacka može biti milina za loviti ako ribič zna gdje mora ići i što treba raditi

2. Visoka voda općenito primiče svu ribu bliže obali. To pravilo vrijedi svugdje pa i na Gacki. Pažljivo hodanje uz rub korita i promatranje prelaza s potopljene livade u rijeku ponekad može otkriti doista velike pastrve. Neke znaju izaći i van korita, na samu livadu. Osobito one koje su nedavno poribljene. Naravno, po povišenom vodostaju nećemo ih vidjeti toliko kao po manjoj i savršeno bistroj vodi. No, oprezan, pažljiv i spretan ribič, koji se po visokom vodostaju odluči na taktiku lova uz samu obalu, obično neće ostati bez ulova. Lovi se dobro otežanom nimfom ili malim jig strimerčićima na kratko. Jednu od najvećih pastrva u životu autor ovih redaka vidio je tri metra van korita rijeke, u vodi preko koljena. Nažalost prvi i zadnji put. No mnoge druge bivale su na prisilnoj gimnastici.

Po mišljenju mnogih ribiča problem Gacke trenutno nije višak vode već manjak riba, kojih ima znatno manje nego prethodnih godina

Ovaj ribič koji na rijeku Gacku dolazi više od 50 godina samo je kratko konstatirao kako smo ovu godinu "izgleda lijepo popušili"

3. Najisplativija taktika lova po visokoj vodi je, naravno, otežani strimer. Mnogi ljudi to ne vole prvenstveno zato što ovaj tip muhe ne uspjevaju komotno i lijepo zabacivati. O ukusima se ne raspravlja, no s razumske strane taj je problem najčešće otkloniv. Prvo što treba znati je da su tehnike zabacivanja strimera bitno različite od onih korištenih za zabacivanje manjih i laganijih muha. O tome se treba temeljito informirati i zatim utrošti neko vrijeme na uvježbavanje. Za one koje lov strimerom doista zanima i spremni su potruditi se danas postoji obilje štiva i filmova na Internetu. Drugo, pribor za komotno zabacivanje i dubinsku lov strimerima značajno se razlikuje od onog za lov manjim muhama. Ukratko, riječ je o jačim, dužim štapovima, tonućim strunama i predvezima. Nije stvar u tome da u takav pribor treba utući puno novca, jer realno za tim nema potrebe. Potrebno je, međutim, proučiti koje strune i štapovi za što služe te dobro balansirati pribor za određeni ribolovni teren. Treće stvar su muhe. Napraviti "jako lijepu muhu" je jedno, napraviti muhu koja "tone k'o kamen" drugo, ali napraviti muhu koja dovoljno dobro izgleda, dovoljno brzo tone i pri tome se može komotno bacati 25 metara bez puno mahanja po zraku nešto potpuno treće. Ljudima koje to sve skupa zanima preporučili bi smo da za početak detaljno proguglaju pojam Trout Spey i sve popratne sadržaje. Nakon toga Gacka više neće biti ni prevelika ni preširoka ni preduboka. (alp)   

Dobro balansiranim priborom za dubinski ribolov strimerima vješt ribič često će iz razlivene Gacke isčačkati pokoju dobru ribu

O "modernom nimfarenju" i dugim štapovima

Posljednjih godina većina proizvođača uvrstila je u ponudu štapove od 10 do 11 stopa, uz opasku kako služe modernom ribolovu nimfom. Koliko su tehnike umakanja nimfi doista moderne tema je za podužu raspravu. No, mnogi od ovih dužih štapova odlični su alat i u brojnim prilikama gdje treba lijepo zabacivati

Vapnenačke rijeke gdje je glasoviti F.M. Halford testirao prve dugačke štapove za lov suhom muhom vrlo su nalik našoj Gacki

Više dobrih razloga u prilog štapovima dužim od tri metra, onih s crvenim piknjama na bokovima, danas nalazimo u kraškim rijekama

Jednoručni štapovi duži od tri metra izmišljeni su posebno za ribolov nimfom?! Ma ni slučajno! Zamisao o korištenju dužih jednoručnih štapova za ribolov tonućom, ali i i suhom muhom, nije neki noviji doprinos ribolovnoj tehnici, a još manje revolucionarna novina potekla iz Češke, Poljske, Francuske ili Španjolske, kao što neki ljudi danas vole misliti. Baš kao što to nije ni banalno jednostavna metoda umakanja tonućih muha pod vrhom štapa u raznim "lokal-patriotskim" inačicama, koju je netko vraški maštovit relativno nedavno prozvao "modernim nimfarenjem". Tako Frederic Michael Halford - po općem uvjerenju otac ribolova umjetnom muhom u formi koju prakticiramo danas - još pradavne 1889. godine u svom poznatom djelu Dry-Fly Fishing piše:

-  U vrijeme kada je gospodin Frencis objavio prvo izdanje Knjige o ribolovu, dok je ribolov suhom muhom bio je relativno nepoznat - kada je ribič samo povremeno imao potrebe zabacivati, a gotovo nikad raditi pokrete naprijed natrag kako bi osušio muhu - potreba za dužim štapom bila je prilično značajna. Shodno tome nalazimo kako je od četiri jednoručna štapa koje spominje najkraći bio 11 stopa i 7 inča, a najduži 12 stopa i 8 inča. On sam kaže kako "jednoručni štap ne bi trebao biti kraći od 10 stopa, ni duži od 13 stopa".- Od Halforda pomenuti gospodin Frencis Frencis, inače inžinjer po struci, a pisac po zanimanju, svoje je najpoznatije djelo "A Book of Angling" objavio 1867. godine. Dakle, možemo zaključiti kako je još okruglih četvrt stoljeća prije Halforda postojalo "moderno nimfarenje" dugim štapovima, koje se njemu, kao zagovorniku lijepog i plemenitog zabacivanja suhe muhe, nije osobito svidjelo.

Izvorni tekst sa stranica reprinta Halfordove knjige tiskanog 1973. godine možete pročitati "klikom" na fotografiju gore

Halford zatim u svojoj knjizi kićeno objašnjava kako je u njegovo "novije vrijeme" tezu o dužim štapovima ipak valjalo malo preispitati. Naime, on smatra kako za ribolov suhom muhom sigurno nije potreban štap duži od 11 stopa (približno 3,35 metra), a svaki praktični izrađivač štapova, dodaje, za lov suhom muhom preporučit će kraći štap, onaj od 9 stopa i 6 inča. No, štapom od 11 stopa spretan će bacač bez problema zabaciti muhu 26 do 30 yardi (približno 24-27 metara). Teško je ne spomenuti kako danas, oko 150 godina kasnije, većina bučnih zagovornika "modernog nimfarenja" čak i s najmodernijim priborom u rukama, o tim daljinama zabacivanja može samo sanjati. Prenaglašena sklonost "modernom nimfarenju" vrlo često nije posljedica nekog sofisticiranog pristupa ribolovu već najobičnijeg neznanja zabacivanja i baratanja mušičarskom strunom po zraku i na vodi. Postoje, naravno, ljudi koji znaju i jedno i drugo, no ne susrećemo ih baš često. Tim izuzecima svaka čast. I "majstorima" koji ne mogu suvislo zabaciti ni 25 metra svako dobro, ali...

Iako nisu podesne za "moderna" nimfarenja, na rijekama tipa Gacka dobro dođe duži štap, kako za nimfu tako i za suhu muhu

Visoka trava oko vode, složeni vodeni tok i gusta vodena vegetacija su razlozi za korištenje štapova dužih od tri metra

I tako, dok su se prije cca 150 godina jedni bavili tehnikom "modernog nimfarenja", ne znajući još da se to tako zove, a drugi zagovarali suhu muhu i lijepo zabacivanje, zajednički problem bio je što su štapovi napravljeni od lijepljenog bambusa ili greenhart drva, dugački tri i više metara, bili teški i spori. Pisac ovih redaka imao je prilike isprobati neke takve. Ukratko, kada bi to morao raditi odavno se ne bi bavio ribolovom. Ili bi izgubio bi volju ili bi do sada imao ukočenu ruku. Ni duži štapovi od stakloplastike, kada su se pojavili na tržištu, nisu bili bitno bolji. Istina, bili su znatno laganiji, ali u dužini preko 9 stopa suviše spori. Ništa bolji nisu bili ni prvi grafitnjaci. Stanoviti Hardy Fibatube blank klase 4, jedan od prvih grafitnih trometaraca podesan za lov tankim predvezom koji se mogao nabaviti, bio je težak i ultra spor u usporedbi s modernim štapovima. No, zanimljivo, čak i u Hrvatskoj dan danas postoje ljudi koji ga koriste više od 35 godina, nesvjesni da su se već tada uvrstili u avangardu modernog nimfarenja. Inkognito, doduše.

Krupnije pastrve u vodama gdje se puno lovi su oprezne životinje kojima je problem prići u domet tehnika "modernog nimfarenja"

Vjerovali ili ne, kod nas žive ljudi koji su se prije više od 40 godina bavili uglavnom"modernim nimfarenjem". Ne znamo bi li se naljutili pa ih nećemo ovdje imenovati. Iako je svaki ribič praktičar tada, baš kao i danas, ponekad lovio tonućom muhom pod vrhom štapa, nikom nije bio cilj po cijele dane koristiti isključivo ovu, vjerovali smo, primitivniju metodu. Svi smo se trudili naučiti zabacivati i kontrolirati kretanje nimfe ili suhe muhe pozicioniranjem strune na vodi. Tu su različiti trik zabačaji, krivulje, kolabiranje predveza, prebacivanje strune na vodi i u zraku... O tome su poslije Halforda napisane brojne knjige. Sve s ciljem da se nimfa prvo potopi gdje treba, zatim aktivira na određene ribama zanimljive načine te na kraju prepozna griz ribe. Zašto takvo kompliciranje pitat će se netko?

Zato jer je to bilo lijepo, zabavno, elegantno, vrlo često i bolje što se samog ulova tiče. Dečke koji su cijeli dan gacali po Curku s ispruženom rukom i klimavim trometarcem smo sportski zafrkavali zbog njihovog, činilo se, blago nastranog hobija. Danas im, eto, moramo im odati priznanje jer su izmislili češko nimfarenje prije nego što su se za to službeno zaslužni Česi rodili. Ili, možda se ova metoda razvila paralelno, negdje u Češkoj, ali i potoku Curak u Gorskom Kotaru ili potoku Bregani u Žumberačkom gorju. Šalu na stranu, slobodni smo pretpostaviti kako su i svugdje drugdje po svijetu, u svim prilikama kada se lovi tonućom muhom na kratko, ljudi došli do sličnih zaključaka. Jednostavno zato što zdrav razum nalaže da se u određenim prilikama tako lovi. 

Lipljan je omiljena riba za moderne češke, poljske, ferancuske i sl. metode zato jer ne bježi kako pastrva kada joj dođemo preblizu

Nimfarenje na jednu, dvije ili tri dužine štapa toliko je jednostavno da ga čak i spretno i motivirano dijete nauči za pola sata 

Tada nije bilo tungstena pa su se za potapanje koristile olovne kuglice na predvezu ili olovo ugrađeno u muhe. Što se same tehnike lova tiče, ona je bila praktički identična onoj kojom se proslavio amerikanac Joe Humphreyes. I taj vrlo ugledan gospodin, koji je podučavao čak i pojedine amerčke predsjednike prije cca 50 godina, nažalost, baš kao ni mi prije 40 godina, nije znao kako se bavi "modernim nimfarenjem". Istina, ono što se Česima nikako ne može poreći je da su s tom krajnje jednostavnom tehnikom umakanja nimfi napravili rezultate na natjecanjima. Kasnije i ozbiljan biznis. Ukratko, prodaš mušičarski pribor ljudima koji nemaju pojma o mušičarskom zabacivanju. Oni uspješno love ribe, zadovoljni su, ponosni što sada pripadaju otmjenoj mušičarskoj branši, koja im se činila nedostupna zbog složene bacačke tehnike. I što ćeš bolje? Potok žubori, ptičice pjevaju, ribiči sretni, a novci se vrte...

Top proizvođači štapova u svijetu isprva su s uzvišene Halfordovske pozicije s laganim prijezirom pogledavali na tzv. moderno nimfarenje dužim štapovima nastalo u zemljama bivšeg komunističkog bloka. Koji Česi, Poljaci..., zna se tko je izmislio fly fishing. No, malo su korigirali stav nakon što su ih dečki iz istočne Europe napudrali po natjecanjima. Za razliku od normalnog ribolova muhom, na takvim natjecanjima je najisplativije loviti što više malih riba po jedinici vremena. Jer, primjerice, pastrva od metar nosi manje bodova nego pet od 20 centimetara. Umakanje nimfi na kratko savršena je metoda za tu svrhu. Tih pet ribuica ulovi se u pet minuta, dok je za onu od metar obično čitav ribički vijek prekratak. Zato se u odnosu na milijune mušičara po cijelom svijetu natjecanjima bavi možda koja tisuća ribiča. Međutim, mnogi ugledni ljudi diljem svijeta i danas vjeruju kako umakanje nimfi bez mušičarske strune i mušičarskog zabacivanja nije pravi fly fishing. Iako u uspješnost same tehnike za lov ribe na manjim vodama, osobito na natjecanjima, nitko ne dvoji.

Nimfom se može vrlo uspješno loviti i na drugoj obali rijeke, a ne samo pod nogama na jednu do dvije dužine štapa (Snimio: Z.Šavor)

Vremenom su se u biznis s modernim umakanjem nimfi i dužim štapovima uključili svi. Danas ne postoji tvrtka koja u ponudi nema dugačke štapove "za moderno nimfarenje". I Amerikanci, Englezi, Austrijanci, Nijemci, Skandinavci, Novozelanđani..., u zemljama gdje se cijenila tradicija i znalačko zabacivanje muhe nevoljko su prihvatili novokomponirane nimfaroške vjetrove s Istoka. Kako neki Amerikanci i dalje teška srca izgovaraju riječi tipa češko, poljsko, francusko, španjolsko smišljeni su i njima počudniji nazivi tipa contact nymphing, direct nymphing, high stick nymphing, ako se baš mora european nymphing. Tomu treba pridodati izraz monofilament nymphing što je stariji naziv za ono što danas otmjeno zovu francusko nimfarenje. Iako se i mnogi Francuzi takvog ribolova muhom, bez mušičarske strune i plemenitog zabacivanja, sami s gnušanjem odriču.

Kao malu zanimljivost vezanu uz lov muhom bez mušičarske strune, vrijedi spomenuti kako me je tehnici gotovo identičnoj onoj koju danas zovu francusko nimfarenje, prije više od 45 godina, na potoku Gradna podučio samoborski ribič Boris Šplajt. Osoba koju sam doista cijenio, kako zbog ribičkih tako i zbog opće ljudskih osobina, koje danas puno teže nalazimo nego uspješne ribiče. Kada sam ga prvi put upoznao na potoku Gradna, imao je bambusov štap duži od tri metra, mušičarsku rolu, običan najlon umjesto strune, predvez i muhe propisno otežane bakrenom žicom. Tehnika lova bila je gotovo identična današnjim "modernim nimfarenjima". Razlog? Vrlo banalno. U komunizmu je bio problem nabaviti bilo kakvu mušičarsku strunu pa se u nuždi lovilo samo najlonom. Slobodni smo pretpostaviti kako su sličan, ako ne i gori problem imali dečki u Poljskoj i Češkoj, koji su "stvar" kasnije lijepo upakirali i unovčili.

Neki dugački štapovi izvorno namijenjeni "modernom nimfolovu" odličan su ribički alat za lov suhom muhom na većim rijekama

Ovdje se nećemo baviti detaljnim opisima tzv. modernih nimfarenja budući da je toga pun Internet. Kome besplatni filmići, članci i poučne sličice nisu dovoljni, preporučamo knjigu Dynamic Nymphing koju je 2012. godine objavio Amerikanac George Daniel. Ona trenutno slovi kao najkompletniji opći priručnik na ovu temu. Ne bavi se isključivo "modernim nimfarenjem" pod vrhom štapa, pa se u njoj nađe i dosta drugih zgodnih stvari koje maštovitom ribiču u našim prilikama mogu vrlo korisno poslužiti. Pregledno je napisana, dobro ilustrirana i grafički uređena tako da je doista nije loše imati na polici. Iako, kada je riječ o pravom ribolovu nimfom na većim rijekama, gdje među ostalim treba znati i bacati, postoje mnoge puno bolje knjige od pomenute. Jednako tako i kada su same muhe u pitanju. Međutim, iz cijele iz komercijalnih razloga prenapuhane priče o modernom nimfarenju izašla je jedna doista dobra stvar. Lagani, relativno brzi i fini štapovi duži od tri metra.

Takvi štapovi omogućavaju siguran ribolov vrlo tankim predvezima, koje riba teško može prekinuti. Ne svi, ali neki od njih su fenomenalno dobar alat za zabacivanje normalne mušičarske strune laganijih klasa i lov svim tipovima muha. Naravno nimfama, ali i suhim muhama pa i laganijim strimerima. Upravo na Gacki, gdje se ispred i iza ribiča nalazi zid visoke trave i bilja izraslog u vodi, štap od 3,30 metra je ogromna prednost. Tim se štapovima bez problema može bacati 25-30 metra, kako je pokojni Halford priželjkivao. Odlični su i za sve vodene zabačaje. Primjer jednog takvog štapa je Thomas&Thomas Contact dugačak 325 centimetra klase 3 kojim su polovljene sve debele pastrve na priloženim sličicama. Naravno, postoje i drugi sličnih bacačkih performansi. Istina, takvi dugački štapovi imaju svoje nedostatke u određenim situacijama, posebno u skučenom prostoru. No, u velikoj većini slučajeva su nešto što bih svakom ribiču praktičaru od srca preporučio. Bitan su pomak u kvaliteti ribolova u odnosu na standardne štapiće dugačke do 9 stopa. (alp)

Rijeka Gacka jedno je od mjesta gdje će zagovornici lova muhom bez mušičarske strune shvatiti nedostatke te i sličnih tehnika

Fotografija: Različita lica iste umjetne muhe

Fotografije umjetnih muha u pravilu nerealno prikazuju njihov izged. Lijepa muha na slici, uživo, a osobito u vodi izgleda potpuno drugačije. Lijepe muhe s šarenih sličica često se u realnim ribolovnim uvjetima ne ponašaju dobro, dok one naizgled ružne tek u vodi dobiju oblik i akciju kakvu bi smo zapravo željeli imati

Kod mnogih muha je na temelju fotografije gotovo nemoguće zaključiti kako one doista izgledaju u živo, na zraku ili u vodi

Fotografija općenito, kakva god bila i izgledala, najčešće ne pokazuje stvari realno, tako kako ih mi vidimo golim okom. Poznato je, recimo, kako televizijska kamera ljudima dodaje oko pet kila, pa svi izgledaju punašnije nego uživo. Objektiv, ovisno o žarišnoj daljini, može lice promijeniti i do granice neprepoznatljivosti. Po općem dojmu i na bolje i na gore. Danas, u dobu selfija, to zna svatko. No, jeste li znali da fotke hrane dobro izgledaju tek onda kada je ona fotografirana napola sirova? Sigurno ne. Hrana kuhana toliko da je doista ukusna za jelo na fotografiji uvijek igleda loše, gnjecavo i prekuhano. Ovom me je triku svojedobno naučio jedan profi fotograf kome je slikanje hrane bila uža specijalnost. Puno prije računala i programa za obradu fotografija, čovjek je na tome napravio karijeru i hranio obitelj. Naravno, ne polusirovom hranom kakvu je snimao za jelovnike, knjige i plakate.

Nešto slično vrijedi i za fotografiranje muha. Osobito onih čupavih i dlakavih. Snimimo li suhu muhu vezanu tako kako je doista koristimo u ribolovu, na fotki će najčešće djelovati pregusto motana. Overdressed, rekli bi vezačkim rječnikom. Primjerice, jedan dva namotaja na suhoj muhi djelovati će na slici taman lijepo iako takva muha u živo neće moći plivati ni na najmirnoj vodi. Ona koja doista pliva i lovi ribe, s više namotraja perca, izgledat će nerealno prečupava. Naravno, tom će dojmu manje ili više pridonijeti način rasvjete, žarišnja daljina objektiva, izbor postavki na aparatu i drugi elementi koji čine ozbiljnije fotografiranje. Napraviti doista dobru makro fotku muhe i dan danas, uz sva moderna čuda tehnike, ipak treba znati. I alat za to može biti skuplji od najskupljeg mobitela.

U lovu strimerom obično je njegovo ponašanje u vodi kod potezanja i u zraku kod bacanja bitnije od sitnih ukrasnih detalja

Posebno zanimljiva priča su strimeri. Velike muhe koje se u našoj viziji manje ili više uklapaju u formu ribice. Oni na fotkama doslovno imaju više lica. Fotke nas mogu navesti na potpuno krive zaključke o njihovim stvarnom izgledu u vodi i ribolovnim osobinama. Ne zaboravimo, temeljne dobre osobine lovnog strimara su živahna pokretljivost u vodi, mali otpor vodi pri tonjenju i podizanju iz vode, manji otpor zraku pri bacanju. To je puno važnije od lijepih okica i šljokica, koje ljudima izgledaju "kao žive". Odnosno, strimeri koji u vodi nemaju adekvatnu akciju, koji čine značajniji otpor pri podizanju iz vode ili čine raznorazne probleme pri zabacivanju smatraju se manje dobrima u ribolovu. Bez obzira na atraktivan izgled na fotografiji. Na seriji fotografija dolje vidimo različita lica muhe vezane u Banana Fly stilu. Riječ je o muhama na tubicama, koje su dokazano među najboljima za lov lososa po cijeloj Skandinaviji. U njihovu lovnost se tamo ne sumnja, nema 'ko ih nema u kutiji. Malo preuređene odlično love i mnoge naše domaće ribe.

Ista muha snimljena raščerupana na vjetru, zalizana za "lijepu sliku", mokra pa ocijeđena, i u vodi, takva kakvom je vidi riba

1.Strimer koji smo netom vezali, u svom "očerupanom" izdanju, može potpuno nakaradno izledati. Toliko da će neupućeni promatrač fotografije ribički zaključiti kako je očajno loše vezan. S druge strane strimer od krutog materijala pošišan i ulickan škaricama djelovat će samo na slici puno ljepše i uvjerljivije. Slično kao napola skuhan grah s kobasicom, koji samo na slici puno ukusnije izgleda.

2. Nakon što smo isti strimer lijepo začešljali, a po potrebi i malo ulickali mokrim prstima, potpuno druga slika. E, to je sada prava mala ribica, pomisli bi sve dok se vlaga ne osuši, a muha ponovio napuhne i na zraku izgubi svoj riboliki oblik. No, estetika van vode ne znači da je stimer loš u ribolovu. Upravo suprotno, to govori da materijal u vodi radi što većina riba voli vidjeti.

3. Treće lice istog strimetra je kada ga propisno namoćimo i zatim dobro ocijedimo. Onaj mekan stisnut će se k'o čupavi mačak kojeg izvadimo iz vode. Nema ga se što za vidjeti. Međutim, i ta slika iskusnom ribiču puno govori. Prije svega da će takav strimer biti lakše podići iz vode prije bacanja od onog koji je i mokar van vode zadržao gotovo istu punoću i formu. Drugo, takva slika nam govori da je jedan strimer u vodi prozračan, a onaj dugi ne. Pogodite što je bolje?

4. Želimo li pak vidjeti najrealniju sliku nekog strimera, moramo ga fotografirati u vodi, pri realnoj brzini povlačenja ili onoj brzini protoka vode u kojoj ćemo ga koristiti. No, ni ta slika neće biti baš do kraja relan. Dojam najbliži stvarnom stanju imat ćemo kada snimimo filmić umjeto fotografije. Tek tu ćemo vidjeti kakvu formu strimer doista ima, je li i koliko sličan živoj ribici te kakva mu je akcija. Djeluje li mrtvo ili živahno radi na ribama privlačan način.

Iako vrlo jednostavno vezana na plastičnoj tubi, zahvaljujući izboru materijala i konstrukciji lako se baca i ima neodoljivu akciju

Zaključno, lijepa znalački vezana muha je - lijepa muha. Lijepa fotografija muhe, kakva god bila i kako god nastala, je  - lijepa fotografija. I u jednom i u drugom možemo s pravom uživati. I jedno i drugo traži vještinu, znanje i talent, koji zaslužuju svako poštovanje. Međutim, ako razmišljamo samo o ribolovnim kvalitetama tog ribičkog mamca, prave zaključke možemo izvesti samo razumnom analizom materijala i tehnike vezanja muhe van vode, te promatranjem njenog izgleda i ponašanja u vodi, gdje je vide i ribe. Lijepo na dlanu, lijepo na fotografiji ne mora, a vrlo često i nije, ono što doista dobro lovi ribe. (alp)

Sava: Jednoručnim ili dvoručnim priborom?

Na velikoj rijeci poput Save oko Zagrebu oba načina imaju svoje prednosti i mane. Do 20 metara jednoručni štap je neupitno bolje rješenje. Finoća i preciznost tu su presudni, osobito u lovu suhom muhom. S druge strane, ako treba cijeli dan bacati strimer 25 metara i dalje, dvoručni je štap nezamjenjiv

Lov bolena laganim dvoručnim priborom na Savi oko Zagreba tehnički je gotov identičan ribolovu lososa po niskoj vodi

Variatio delectat! Promjena veseli, lijepo su u poznatoj izreci ustanovili još antički Rimljani. Možemo ju primijeniti na sve i svašta. Ribolov umjetnom muhom i ribolovni pribor, među ostalim. Sila zakona onemugućila nam je ovih dana promjenu lokacije, koja bi nas trenutno najviše veselila. Tipa 'ajmo Gacka, Kupa, Slunčica..., neka tajna mjesta. No, Sava je srećom još uvijek tu. I ribe su tu koje jesu. Uglavnom klenovi, boleni, možda pokoja mrena. Nema se što drugo pa smo promijenili pribor i način ribolova. Umjesto lova jednoručnim štapom, kojom smo ovih dana lijepo nalovili debelih klenova, prebacili smo se na lagani dvoručni štapić i bolene. Malo ih je i nisu baš u najboljoj formi ove godine. No, zabacivanje dvoručnim štapom po savskim brzacima je samo po sebi dovoljno zabavno. Riba na kraju dođe kao kao bonus dodatak. I tako, dok picanjski svezan strimerčić prvo savršenom putanjom leti zrakom, a zatim skakuće po savskom brzakom, misli su negdje u Norveškoj. Tamo gdje sunce sada ne zalazi, a debeli lososi plivaju. Zaboravi se korona, potres, porušeni stan i sve ostale nevolje kojih trenutno doista ne manjka. Samo bolen ili debeli klen na kraju pokvare ovu misaonu idilu.

Ako im doista želimo dobro, ribe koje nešto znače je najbolje fotografirati što brže, na način da ih uopće ne poduižemo van vode

No, na stranu pjesništvo, etika i estetika, promotrimo ovom prilikom konkretne situacije u kojima je bolji jednoručni, a u kojima dvoručni mušičarski pribor. Prvo, o kojem je točno priboru riječ. Na velikoj rijeci, u prilikama kada lovimo velikim suhim muhama i manjim strimerima, optimalan jednoručni pribor je duža "šestica" od 9,5 do 10 stopa. Zašto? Prvo, zato što njime možemo po potrebi dalje baciti stojeći u dubljoj vodi. Drugo, zato što dulji štap predstavlja prednost kod spey i roll zabačaja s preprekama iza sebe. Što se strune tiče, WF s dužom glavom i dužim prednjim konusom je izbor autora ovih redaka. Recimo, Guideline Highwater ili slične. Takva struna omogućava finu kontrolu suhe muhe na svim daljinama, ali i komotan spey zabačaj s preko 20 metra, ako baš zatreba. Plus predvez od 4-5 metra s tipetom 0,20 mm. U zabacivanju preko glave takav pribor po poterebi ima potencijalni domet od preko 30 metra. No, bacanje na te daljine, čak i dobrom bacaču, definitivno nije nešto što je ugodno cijeli dan raditi. Previše fizikalije.

Dvoručni pribor za Savu, ali i slične vode je malo složenija priča. Možemo loviti, a i ulovili smo, ozbiljnim dvoručnjacima klase 8 i težima, na daljinama od 30 do 40 metra. Nakon što se dobro nauči spey tehnika, to je definitivno super zabavno za bacanje. Iako glomazno izgleda, fizički je znatno manje naporno nego jednoručni štap. Nezgodno je samo što se ribe od kile do kakvih pet kila na takvom priboru ne osjete. Nema drila, nema pravog adrenalina, idu van doslovno kao šlapa. Drugo, takav je pribor vrlo grub pa zona gdje teška struna gruhne na vodu više nema ribe. Usporedbe radi, masa dvoručne osmice je približno odgovara jednoručnoj strunoi klase 11-12. Riječ je o masi od cca 35 grama. Treće, kada zbrojimo dužinu štapa od cca 4 metra, dužinu glave od cca 11 metra i ukupne dužine predveza od oko 5-7 metara dobijemo minimalnu lovnu daljinu od preko 20 metara. Loviti bliže od toga obično nije praktično, ponekad potpuno neizvodivo. Ako boleni u jatu tuku negdje na pol Save pravi dvoručnjak je odlično rješenje. Inače ne.

Kategorija dvoručnog pribora optimalnog za naše prilike se odnedavno se pjesnički naziva Trout Spey. Ranije su to dečki zvali laganim switch priborom. Kako ime kaže, riječ je o dvoručnom priboru namijenjenom za lov pastrva i sličnih riba gdje se veličinom i ponašanjem odlično uklapaju i bolen, veliki savski klen i mrena.Tu su u igri puno laganije strune i glave, manji do srednje teški strimeri i slične muhe, tanji vršni predvezi. Primarno je dvoručno spey zabacivanje, ali po potrebi ti štapovi su upotrebljiv i za sve načine jednoručnog zabacivanja. To se pokazalo kao praktično strimeraško rješenje u mnogim ribičkim situacijama po Hrvatskoj i okolici. Na Savi pogotovo, u svim prilikam kada je prosječan zabačaj duži od 25 metara. Takvi štapići se po dvoručnoj klasifikaciji opisuju se brojevima 3 do 5 i dugački su obično od 10 do 12 stopa. Prema jednoručnoj klasifikaciji, kakvu za taj isti tip štapova obično koriste skandinavci, riječ je o jednoručnim klasama 6 do 9. O svemu ovom dalo bi se naširoko razglabati, no koga detaljnije znanima naći će sve osnovne informacije, pa i više, surfajući po Internetu. 'Ajmo zato na konkretnije.

Switch štap dugačak 11 do 12 stopa dvoručne klase 4 ili 5 optimalan je alat za ribolov muhom po brzacima Save oko Zagreba

Takav pribor nije pregrub za savke ribe, a prilagodljiv je različitim muhama, taktikama ribolova i daljinama zabacivanja

Pojednostavljeno i prevedeno u praksu, dvoručni štapić Sage One 4116, koji se već godinama provlači kroz ovaj blog dugačak je 3,5 metra. Prema dvoručnoj tvorničkoj klasifikaciji je četvorka. Prema jednoručnoj, po snazi bi bio negdje u rasponu od šestice do devetke, ovisno o tipu strune i tehnike kojom se baca. Zbog svoje svestranosti poslao je u "penziju" cijelu kolekciju jednoručnih i dvoručnih štapova prve lige koje je autor ovih redaka četiri desetljeća krtožio po ormarima. U brutalnom zabacivanju u dalj on se ne može mjeriti s teškom kategorijom dvoručnjaka. Komotan maksimalan domet mu je do 30 metara u idealnim uvjetima. No, minimalna lovna dužina je tek nešto preko deset metara. Dakle, njime možemo komotno i na finjaka loviti i puno bliže nego težim dvoručnim priborom, ali i dalje nego jednoručnim dok stojimo u dubokoj vodi ili imamo prirodnu prepreku iza. Međutim, izvedba pribora, osim o vještini bacača i štapu, uvelike ovisi o tipu strune i predvezu koji koristimo. Sam štap je zapravo manje bitan.

Za površinski ribolov malim strimetrima, ali i velikim suhim muhama, ova se četvorka najbolje ponaša s plivajućom scandi glavom od 300-330 graina. Isprobali smo detaljno mnoge modele glava i struna. Prvi izbor trenutno je kratka Scientific Anglers Spey Lite Scandi glava s OPST mono backingom od 30 ili 35 libri. Na vrhu je Poly Ledaer od 3 metra s konusnim tipetom od 1,5 metara vršnog promjera 0,20 mm. To bez problema nosi neotežane strimere do 7 centimetara kakvi se na Savi obično koriste. Ako treba lovit dublje, što je na Savi relativno rijedak slučaj, najbolja nam se pokazala Guideline ULS 3D+ glava S3/S5/S7 od oko 280 graina s dodatkom 1,5 metara T8 na vrhu. Predvez je ovdje samo 1-1,5 metra najlona 0,20-0,25 mm. Bolja kombinacija od svih kratkih skagit glava koje smo isprobali. Bolje tone, a neusporedivo se ljepše, komotnije i dalje baca spey tehnikama. Usput govoreći, to je ubitačna kombinacija za strimeriranje pastrva na većim rijekama s malo prostora iza. Nosi strimere s pozamašnih 4,5 mm tungstena lakoćom. Mana je što ovom konfiguracijom strimer ne mozemo voditi baš do pod same nege. U lovu pastrva to može biti bitno, no na Savi baš i ne.

Borbena mrena od solidno preko dvije kile zakvačena na dvoručni pribor za lososa klase 8-9 i ide van k'o komad krpe

Zaključno, za ribolov na Savi nije loše imati u pripremi imati u tri pribora. Za sav finiji ribolov, osobito za ribolov suhom muhom, prvi izbor je nešto duža jednoručna šestica. Za brutalno bacanje strimera u dalj, ako baš zatreba, najbolji je duži dvoručni štap klase 6 do 8. Većinu prilika pokriva switch četvorka, obično u kombinaciji s plivajućim scandi glavom i dugačkim predvezom. Treba li ići dublje, samo plivajuću zamijenimo tonućom glavom. Što ako baš nemamo mogućnosti za nabaviti sve to? Ne brinite, obična jednoručna šestica s odgovarajućom strunom odradit će veliku većinu poslova. Ponekad ćemo se namučiti nešto više nego što treba no, što se ulova tiče, u velikoj većini slučajeva nećemo puno zaostajati. Pa ipak, kao što smo na početku kazali, mala promjena pribora veseli... (alp)

Zagreb: Ribolov u vrijeme korona epidemije

Velika većina ribičkih udruga prihvatila je razumnu sugestiju ministra Beroša te ljudima ne ometa ribolov na vlastitu odgovornost uz pridržavanje mjera socijalne izolacije. Dakle, nema okupljanja, natjecanja, roštiljada, tuluma, grljenja i ljubljenja. No, ako smo na vodi sami mogućnost zaraze je praktički nikakva

Sava oko Zagreba trenutno je jedno od najsigurnijih utočišta od Corona virusa i rizičnih socijalnih kontakata

Pravne i etičke dileme smo, dakle, rješili. Ne kršimo zakon, ne ugrožavamo nikog pa ni sebe. Niti nam tko legalno ribolov može zabraniti dok imamo ribolovnu dozvolu i pridržavamo se svih zakonskih propisa. Zato što svaka zabrana ribolova ne može biti posljedica nečijeg hira ili "mišljenja", već iza sebe mora imati jasnu zakonsku podlogu. Ako takve zakonske podloge nema - a u slučaju zabrane ribolova zbog Corone je nema - nema ni sudac kasnije članak zakona na temelju kojeg može pisati kaznu. Jel' tako? Je! Jesi koga ugožavao? Nisi! Barem dok se ne uvede izvanredno stanje, obavezna opća karantena, policijski sat, diktatura ili (potpuno) ne nestane pravna država. Što se, toplo se nadamo, ipak neće dogoditi. Neki bi lokalni šerifi možda već danas željeli tretirati ljude kao ovce, stjerati ih u tor pa zatim šišati kada, kako i koliko im se prohtije. No, to zasada u Hrvatskoj ipak neće proći.

Ovdje nismo imali poteškoća u izbjegavanju masovnijih okupljanja i bliskih socijalnih kontakata kojih se treba čuvati

Proljetni klenolov na Savi je započeo već prije mjesec dana, a najbolje rezultate imali smu u lovu velikim suhim muhama

Zato smo sjeli u automobil i otišli u ribičku socijalnu izolaciju. Kako iz Zagreba legalno ne možemo, izabrali smo najbližu Savu. Tu je klenolov do prije koji dan bio rijetko dobar, no početkom mrijesta situacija se nešto pogošala. Klen je riba koja kod nas nema lovostaja, no zaštićen je prirodno vrlo dobro zato što tijekom mrijesta ne pokazuje nikakvo zanimanje za muhu. Ipak nađe se onih koji su se izmrijestili ili još nisu počeli, a vrlo rado primaju velike suhe muhe i strimerčiće. Ako već ne možemo na pastrve, klenovi od 40-60 centimetara, kakvi se na zagrebačkom području love, solidna su zabava u ovim tmurnim vremenima.

Trenutno mršavi i letargični boleni radije uzimaju velike suhe muhe inače namijenjene debelim raspoloženim klenovima

Što se bolena tiče, rijetko loša godina. Nije bilo veće proljetne vode pa nema ni kedera, koji im služe kako hrana. Boleni su letargični, sve dok ih netko ne poplaši agresivno vođenom varalicom ili bučnim kretanjem po vodi, sunčaju se nepokretni na površini vode čekajući da im pootpadaju pijavice koje su pokupili u zimovnicima. Tu i tamo pokoji se ulovi na suhu muhu za klena ako mu padne točno pod nos. Površinski lov strimerima je za sada nula bodova. Poneki se ulovi u pol vode sistemom stani-kreni na viđeno. No, bit će bolje u svakom pogledu, nadamo se. (alp)

U ribolov, možete sami, ali nikako u društvu

Ovo su riječi Vili Beroša, aktuelnog ministra zdravstva, nadležnog i kompetnetnog za pitanja vezana uz prevenciju i suzbijanje virusne pandemije, izrečene 29. ožujka na Dnevniku Nove TV. Dakle, paničari, dušebržnici, pametnjakovići, "policajci" i slični, ne prilazite nam dok smo sami u šumi, na livadi ili na vodi

Po trenutno važećim preporukama ministra Berošaa možemo riboloviti u mjestu boravišta, bez kontakta s dugim ljudima

- Dobro je šetati, ali sami. Šetnja u društvu nikako nije poželjna. Ako šetate morate svakako biti dovoljno udaljeni od drugih ljudi, a nije realno očekivati da, ako po lijepom vremenu izađete van, budete sami na Jarunu ili na splitskoj Rivi. Zato je ipak bolje ostati doma. Ako ćete na ribolov možete sami, nikako u društvu. - rekao je ministar zdravstva Vili Beroš. Odgovor je to svim paničarima i dušebrižnicima koji su posljednjih dana osjetili potrebu zabraniti ili ometati ribolov ljudima koji su kupili ribičke dozvole, a pridržavaju se svih propisanih mjera i zakona. Dakle, ako je vjerovati ministru, samostalni ribolov nije zabranjen već ograničen na mijesto boravišta!

Građani su i dalje zbunjeni porukama s konferencija za medije gdje se ističe i kako je dobro izaći na zrak, ali i naglašava da svi ostanemo doma. – Dobro je šetati, ali sami. Šetnja u društvu nikako nije poželjna. Ako šetate morate svakako biti dovoljno udaljeni od drugih ljudi, a nije realno očekivati da, ako po lijepom vremenu izađete van, budete sami na Jarunu ili na splitskoj Rivi. Zato je ipak bolje ostati doma. Ako ćete na ribolov možete sami, nikako u društvu – kaže ministar.

Read more at: https://epodravina.hr/vili-beros-danas-razveselio-ribice-ako-cete-na-ribolov-mozete-sami/

Građani su i dalje zbunjeni porukama s konferencija za medije gdje se ističe i kako je dobro izaći na zrak, ali i naglašava da svi ostanemo doma. – Dobro je šetati, ali sami. Šetnja u društvu nikako nije poželjna. Ako šetate morate svakako biti dovoljno udaljeni od drugih ljudi, a nije realno očekivati da, ako po lijepom vremenu izađete van, budete sami na Jarunu ili na splitskoj Rivi. Zato je ipak bolje ostati doma. Ako ćete na ribolov možete sami, nikako u društvu – kaže ministar.

Read more at: https://epodravina.hr/vili-beros-danas-razveselio-ribice-ako-cete-na-ribolov-mozete-sami/

Ovo vrijedi sve dok se ne uvede totalna karantena, zabrana kretanja, policijski sat ili imamo izrečenu mjeru izolacije. Ili, dok netko tko je za to doista nadležan eksplictno ne zabrani ribolov i o tome propisno obavijesti korisnike tog prava. U međuvremenu, narodskim rječnikom rečeno, moramo držati propisanu udaljenost od drugih ljudi i češće prati ruke. Ne smijemo putovati u druge zemlje i napuštati mjesto boravišta. Naravno, ne smijemo se čoporativno voziti u automobilima, ne smijemo organizirati ribičke fešte, koje kakva natjecanja, grupne roštiljade, grljenja, rukovanja, ljubljenja i slične stvari. To ne smijemo, i zbog sebe i zbog drugih.

Međutim, kako iz Beroševih riječi slijedi, nitko nam s više instance ne brani da sami budemo na vodi i u prirodi sve dok se pridržavamo propisanog razmaka od ljudi i ostalih uobičajenih propisa tipa ribičke dozvole, lovostaja i sličnih. Dapače, tako imamo puno manji rizik od infekcije nego kada stojimo u redu u dućanu, mlatimo praznu slamu sa susjedima u haustoru, organiziramo grupna druženja u stanovima sa širom familijom kako bi ubili dosadu - sa ili bez maske. Tko hoće može i u ribolovu staviti kiruršku masku, mada ona i ne predstavlja neku osobitu zaštitu, ako nam se baš neko zaražen unese u facu i obrnuto.

Ribe mogu biti i bez pola repa, pa ipak ne prenose Corona virus, slično kao što to ne čine sunce, voda ili svježi zrak

Samostalnim boravkom u prirodi štetimo virusu, a pridonosimo boljem raspoloženju, koje svim ljudima ovih dana ozbiljno nedostaje. Mnogi su ostali bez posla, prihoda, u Zagrebu i okolici bez kuća i stanova uništenih ili oštećenih potresom. Ni autor ovih redaka nije osobito dobro prošao po svim tim stavkama, iako su mnogi prošli znatno gore. I baš zato, u inat svim sranjima, ne kani se u potpunosti odreći životnog optimizma, elementarnog prava na slobodu kretanja i rekraciju u prirodi sve dok pritom ne krši zakon, službeno propisane mjere vezane uz pandemiju i ne ugrožava nikog oko sebe. Osim nakratko riba, prije puštanja natrag u vodu. (alp)

P.S. Umjesto maltretiranja ribiča koji se drže propisa i zakona, ako neko baš ima jaku potrebu za samoinicijativnim uvođenjem reda, na zagrebačkom bi se području slobodno mogao pozabaviti zadnjim ološem, koji svakodnevno navozi građevinski otpad i različito smeće, koje će prije ili kasnije ugroziti zdravlje ljudi.

– Dobro je šetati, ali sami. Šetnja u društvu nikako nije poželjna. Ako šetate morate svakako biti dovoljno udaljeni od drugih ljudi, a nije realno očekivati da, ako po lijepom vremenu izađete van, budete sami na Jarunu ili na splitskoj Rivi. Zato je ipak bolje ostati doma. Ako ćete na ribolov možete sami, nikako u društvu – kaže ministar.

Read more at: https://epodravina.hr/vili-beros-danas-razveselio-ribice-ako-cete-na-ribolov-mozete-sami/

Ribolov viđenim strimerom na neviđenu ribu

Putujući Gackom blještavi strimerčić je za dlaku preskočio otok crvene trave. Samo nekoliko trenutaka nakon što sam ga pustio da slobodno utone u zelenu dubinu sjevnulo je odozdo. Evo je! Nekoliko minuta oštrog natezanja i potočna pastrva od pedeset i koji centimetar bila je u mreži. Krasan početak dana!

Kraj ljeta jedno je od najljepših razdoblja za ribolov na Gacki iako se pastrve tada puno teže love nego na početku sezone

Zdrava i živahna prirodna potočna pastrva klase 50+ danas se može smatrati vrlo pristojnim ulovom na ovoj vodi

Kraj je ljeta na Gacki. Prekrasano sunčano vrijeme bez vjetra, dan nakon što je prva poštena kiša ubila paklenu vrućinu i najavila dolazak jeseni. Najbolje je što se poželjeti može. Vodostaj je je još uvijek minimalan, samo je voda dobila lagani jedva zamjetni „špric“. Još uvijek je zelena, vide se otoci crvene i zelene vodene trave, no ribe u dubljim dijelovima teško. Loviti nimfom „na viđeno“ može se samo na plićim dijelovima ili pastrve koje su se digle bliže površini. One u dubinama sada ostaju skrivene od ribičkog pogleda. Uvijeti su to kada volim koristiti manje poznatu taktiku lova viđenim strimerom. Drugim riječima, svjetlucavi strimerčić dobro vidim, ali ribu, sve do trenutka kada ga krene zgrabiti, ne. 

Pojam „ribolov na viđeno“, kako sam ga prvi put nazvao u jednom članku 80-ih godina, ili „sight fishing“, kako se danas naziva u stranoj literaturi, inače se odnosi na situaciju kada vidimo ribu, ali samo u nekim posebnim slučajevima pritom vidimo i muhu. Recimo, ako lovimo nekom većom upadljivo obojenom nimfom, strimerom ili imitacijom riblje ikre, izdaleka lako uočimo kada ih viđena riba uzme u usta. Kontriramo i dalje se igramo s ribom, ovisno o prilici. To može svatko. No, najčešće smo uskraćeni za takav kompletan vizualni doživljaj. Manje neupadljive nimfe u lovu „na viđeno“ u pravilu ne vidimo. Osim ako ne lovimo relativno blizu, u vrlo plitkoj i bistroj vodi po sunčanom vremenu bez vjetra. No, vidjeti muhu kod ribolova "na viđeno" nije ni presudno.

Većinu ulova ove godine čine male kalifornijske pastrve ubačene iz ribnjaka, što baš i nije najbolja pozivnica turistima

Ako muhu ne vidimo, iskustveno procjenjujemo zonu u kojoj se približno nalazi i pravi trenutak za kontru određujemo isključivo po ponašanju viđene ribe. Ponekad se pomakne gore, dolje, u stranu, ponekad doslovno vidimo kako zine i zgrabi „nešto“. Na svako takvo ponašanje u zoni gdje procijenjujemo da se približno nalazi muha kontriramo. Strpljivi ljudi koji dobro vide i pažljivo promatraju vodu obično se relativno brzo izvješte u ovoj tehnici. No, nađe se i onih koji ju iz razno raznih razloga nikada ne nauče. Najčešće je u pitanju prirodno slabiji vid, rjeđe nervozna narav. Viši stupanj lova „na viđeno“, naravno, ne traži samo strpljenje i dobro oko već i mnoge zahtjevnije tehnike baratanja priborom koje omogućuju kontrolu kretanja muhe, kako u zraku kod bacanja tako i pod vodom kod vođenja. To se ipak malo teže nauči, no o tome drugi put.

Standardni lov strimerom je druga priča. Naravno, postoje različiti načini i taktike, uključujući i onu „na viđeno“. No, u lovu strimerom ribu obično ne vidimo već sustavno pretražujemo vodu. Brzo, daleko i precizno bacanje sa što manje mahanja tu znači prednost. Ribič koji pokrije više vode u jedinici vremena ulovi više riba od onog kome treba pet minuta kako bi jednom šlampavo zabacio. Ugriz ribe i trenutak za kontru najčešće prepoznajemo po trzaju vrha štapa, slično kao u lovu varalicom. Postoje neke posebne situacije kada promatramo vrh plivajuće strune, no to su izuzeci zato što se u ozbiljnom strimeriranju koriste djelomično ili u potpunosti tonuće strune. Njihova svrha nije puko potapanje muhe, kao što neupućeni ljudi često misle. To možemo postići i otežavanjem same muhe. Trik je u održavanje zategntosti sistema koja omogućava pouzdano prepoznavanje ugriza i kontru kada ribu ne vidimo.

 

Najbolja područja na Gacki za ribolov tonućom strunom i otežanim strimerom su dubljaci u kojima jedva naslućuje dno

Vratimo se slučaju s početka priče. Dakle, ribu iz nekih razloga ne vidimo, a teren je takav da sustavno pretraživanje strimerom po jednoj ravnini nije moguće. Ili ide preplitko, ili smo u par poteza zapeli za travu, kamenje i slične prepreke, što je vrlo uobičajena situacija na Gacki ljeti, pri malom vodostaju i bujnoj vegetaciji. Da ne bi zapeli u travi strimerčić moramo čas naglo dizati na pola metra ispod površine, čas naglo spuštati u dubinu. Jasno, dok strimer pasivno spuštamo u dubinu ili vrlo sporo povlačimo nezategnutim sistemom, prepoznavanje ugriza „na opip“ ne dolazi u obzir. Riba će ga zgrabiti, malo prožvakati i pljunuti prije nego što osjetimo ili na struni vidimo bilo kakvo zatezanje.  

Budući da ribu ne vidimo jedino što nam preostaje u takvoj situaciji je vrlo pažljivo promatranje samog strimera. Kako bi ova taktika bila uspješna prvi preduvijet je odgovarajuće izrađen strimer. Za Gacku on je ukupne dužine oko 3 centimetra jer su veći zabranjeni. No, on mora biti napravljen tako da se vrlo dobro vidi čak i na 2-3 metra dubine (1); tako da vrlo živahno radi čak i pri najsporijem potezanju (2); tako da tone ni prebrzo ni presporo (3). Bezbroj je načina kako to možemo postići, no meni najdraže su različite kombinacije marabua i lureflasha u obliku ribice, uz dodatak jednog osrednjeg tungstena na glavi. Prolazi i zeko umijesto marabua, no taj materijal malo usporava tonjenje, a otežava precizno bacanje. Po ljetnjem vodostaju na Gacki kuglica od 2,5-3 mm je više nego dovoljna. To se sve skupa dobro vidi čak i na nekoliko metara dubine. Za manje maštovite vezače poslužit će i Wooly Bugger s nešto više flasha nego što je na toj muhi uobičajeno.

Čak i ako potpuno zaboravimo na ribe i ribolov boravak na Gacki je lijek protiv stresa, životnih sranja i ljudske pokvarenosti

Pribor je koncipiran vrlo slično kao i za lov nimfom na Gacki uz malo jaču vršnu sekciju predveza. Dakle, plivajuća struna, pa konusni predvez oko dva, a bolje tri metra s omčicom ili prstenom na kraju. No, umjesto tankog najlona za lov nimfom slijedi, ovisno o dubini terena, metar-dva vrha od 0,18-0,20 mm. Napadi ribe na strimer su puno agresivniji, a kontre pune jače nego u lovu nimfama. Neki ljudi kao predvez koriste i ravan monofil bez konusa koji, istina, tone brže. Osobno to ne bih preporučio iz dva vrlo konkretna razloga. Prvo, takav se sistem neusporedivo teže kontrolira kod bacanja pa gubimo na preciznosti. Na Gacki je preciznost bacanja vrlo bitna stavka. Mala pogreška će nas već u startu zaglaviti u vodenoj travi. I drugo, takvim se predvezom puno teže usporava tonjenje strimera u času kada to smatramo potrebnim. Dakle, konus 2,5-3 metra pa cca metar i pol 0,18. To je optimala za ovu tehniku.

Što se klase pribora tiče, ona više ovisi o vještini bacača nego o mogućoj drami kod izvlačenja ribe. Moj omiljeni ljetnji pribor za Gacku su štapovi i strune klase 3 ili 4 od 3 metra ili više. Ako ribič zna što i kako treba raditi, ovakav pribor bez problema podnosi ribu od 65+ centimetara. Istovremeno omogućava bolje manevriranje muhom u vodi i neusporedivo komotnije bacanje s zidom trave iza leđa. Manje uvježbanom bacaču će možda više pasati kakva 5-ica ili 6-ica, no s jačim štapom treba puno više paziti kod kontre i umaranja tanjim predvezom. Naime, suprotno opće uvriježenom mišljenju, riba puno lakše prekine predvez na kraćem štapu klase 6 nego na dužem štapu klase 3. Međutim, istina je i da se otežani strimerčić puno lakše baca priborom klase 6 nego priborom klase 3. Pa dalje prema ukusima, bacačkoj vještini i financijskim mogućnostima...

Ljeti, kada u vodi i oko nje buja vegetacija, štap od 3,25 metra dužine je velika prednost

Nakon što smo fino uštimali pribor promatramo vodu i tražimo izgledna mjesta. Posebno zanimljiva su ona nezgodna ili iz nekog razloga nedostupna za ribolov ostalim ribičima. Pokušajte uz nanose trave uz samu obalu, ali i na sredini vode gdje se mnogi ljudi boje zabaciti. Prelazi plitkog na duboko, zone s većim kamenjem i, naravno, najveći dubljaci u rijeci su mjesta koja iskusan strimeraš olako ne prolazi. Način bacanja i vođenja ovisi od mjesta do mjesta. Na plićim terenima možemo jednostavno ispružiti predvez i strunu pa odmah povlačiti. Tamo gdje treba dublje školovan bacač obično koristi različite trik zabačaje koji omogućavaju brže tonjenje muhe. Recimo, Collapsed cast, Parashut cast, Bucket cast i druge slične. Postji ih cijela kolekcija. Ukratko i vrlo pojednostavljeno, ovi zabačaju služe kako bi predvez i(ili) stunu labavo složili na vodu zbog čega muha slobodnije, puno brže i dublje tone. Kada dosegne željenu dubinu zategnemo sistem i strimeru dajemo željenu akciju. U pomenutim uvijetima na Gacki obično je to vrlo sporo povlačenje. Tek toliko da strimerčić ritmički leluja i bljeskovima odaje svoj položaj. No, može biti i brže ako ribe agresivnije primaju.

Jedno od često dobrih mjesta su piloti ispod mostova gdje dobar dio ribiča ili zaboravi ili ne zna  kvalitetno zabaciti

Obzirom na bistrinu i dubinu vode, ribu u startu obično ne vidimo pa način potezanja prilagođavamo osobitostima terena. U dubljoj vodi usporavamo, kada prelazimo preko prepreka od trave ubrzavamo. Ako pokoju ribu pritom vidimo još bolje. U svakom slučaju, uvijek vrlo pažljivo pogledom pratimo strimer, od trenutka kada dotakne vodu pa sve do trenutka kada ga izvadimo i ponovo zabacimo. Griz može uslijediti u bilo kojoj fazi. Pastrva najčešće samo sune iz dubine i vidimo bljesak koji ne ostavlja nikakve dileme. Međutim, postoje i situacije kada ga ribe prate i vrlo diskretno uzimaju. Jedino što tada vidimo je kako uočljiv strimer u sekundi nestane iz vida. Na svaki takav slučaj treba lupati kontru. Nipošto ne treba čekati udarac na štapu ili zatezanje strune jer ćemo tako sigurno promašiti ogroman postotak ugriza. 

Korisno je znati da ribu koju ulovimo i odmah pustimo često vrlo brzo možemo ponovo loviti.  Slično je i s ribom koja na prvu prekine predvez ili se otkvači. Takve se ribe često ulove već isti dan. Međutim, ribu koja više puta uzme muhu, temeljito ju prožvače i ustanovi kako ta „stvar“ definitivno nije jestiva teško možemo ponovo uloviti bilo čim sličnim kroz duže razdoblje. Mnoge „neulovljive“ ribe koje se viđaju u Gacki posljedica su brojnih prožvakanih muha pri čemu ribiči nisu prepoznali griz. Dakle, na najmanju sumnjivu situaciju kontra. Međutim, s kontrom ne treba ni previše žuriti ni previše siliti. Ako to učinimo, jednostavno ćemo izvući strimer ribi iz usta, a u slučajevima osobito divljeg napada prekinuti predvez. Pravovremena odmjerena kontra je pravi opis onog što treba učiniti. Naravno, dok se način dobro ne usavrši bit će promašaja. 

Široke naslage vodenog bilja ispred ribiča jedan su od glavnih razloga zašto na ovoj vodi vrijedi imati nešto duži štap

Sve u svemu, taktika lova neviđene ribe „na viđeni strimer“ je vrlo uspješna i zabavna. U određenim razdobljima tako se ulovi puno drugim načinima teško ulovljivih pastrva. Primjenjiva je ne samo na Gacki već i na mnogim drugim vodama. Recimo, osobito lijepo sam se tako znao naloviti na rijeci Krki u Sloveniji. U grubljoj varijanti, s većim strimerima i jačim štapom, to je i fenomenalno uspješna taktika lova štuka, koje su u rupama od trave puno bolje maskirane od pastrva u Gacki. Dakle, ubaci se u rupu među vodenom travom ili lopočima, super sporo povlači i čeka da strimer iznenada nestane. Prolazi i kod mnogih drugih ribljih vrsta. Za ribiča početnika to je i odlična predvježba za puno zahtijevniji lov nimfom „na viđeno“. Naravno, ovaj način ribolova strimerom ima i određene nedostatke. Prvi je što ribe ponekad ne žele primati upadljivo uočljiv strimer jer više vole manje upadljive kombinacije. Isto tako, ako je voda preduboka, premutna ili vjetar mreška površinu toliko da se baš ništa u vodi ne vidi ovu taktiku teško možemo primjeniti. No, ako ako su uvjeti prikladni, svakako vrijedi probati. (alp)