Neki ribiči kažu kako je za ulov jedne glavatice potrebno zabaciti čak tisuću puta. Moguće, ali iskustvo mnogih drugih u različitim situacijama pokazuje kako je prvih nekoliko zabaca u pravo vrijeme i na pravom mjestu presudno. Nasumično pretraživanje vode najčešće je beskorisno
 |
| Strimer u Squidro stilu, napravljen od narančastog marabua i gumica, pokazao se dobrim izborom za bistru vodu i sunce |
 |
| Iako smo nakon ulova u prvom zabačaju odbacali dobar dio od preporučenih 999, ulova na Kupi tog dana više nismo imali |
Ako u ribolovu na glavaticu, unatoč žuboru planinske rijeke, začujete divlje urlikanje ribičkog kolege s udaljenosti od dobrih stotinjak metara, možete biti prilično sigurni da ga nije napao medvjed. Ni podivljali bik, ni čopor vukova. Naime, kada je pristojna riba ove vrste na udici, ribičko glasanje ponekad može ostaviti vrlo sličan dojam. U takvim prigodama red je prekinuti ribolov i biti prijatelju pri ruci. Čak i ako nam to u tom trenutku baš i nije najzgodnije...
- Je'l vani..., treba pomoć..., na što si ju..., koliko je dugačka...? - zapuhano sam pitao Mladena Kuhtu dotrčavši s jednog mjesta nizvodnije na rijeci Kupi nedaleko od Broda. Prethodno, složivši dvoručni mušičarski štap, baš sam guštao u mirisu zimske rijeke smišljajući kako ću im profinjeno zabaciti jednu sočnu strimerčinu. Kad taj urlik! Skoro me srce strefilo. Ipak, nije bilo teško potrčati. Uz dozivanje, već na pola puta, spazio sam koprcanje na površini tog dana niske i bistre rijeke. U prvi mah pomislio sam kako je naš optimistično zacrtan plan ulova metrašice na dvoručni mušičarski štap upravo u fazi realizacije.
- Koliko je dugačka?! Bahhhh... - šeretski se nasmijao Mladen - ...prekratka je samo 25 centi. Ali, moj novi rekord je ipak tu! - Adrenalin se očito brzo vratio na normalu. Pohvalno. Ipak riječ je o ribiču koji se nalovio većih riba tako da nešto od tri plus kile i nije razlog ni za preveliku dramu, a ni za sportsko hvalisanje. A je me prošetao, mislim. Pružam ruku i čestitama kako naše fine ribičke regule nalažu. Svaki ulov glavatice je uspjeh, a onaj ciljani umjetnom mušicom na dvoručni štap, u punoj sezoni gdje varalice lete na sve strane, pogotovo. Bravo Mladen!
 |
| Dubljak Kupe kraj zaseoka Doluš krio je ovu neveliku, ali za današnje prilike sasvim sasvim pristojnu glavaticu od 70+ cm |
 |
| Najdublji dubljaci rijeke Kupe kriju najveće ribe, prastaro je ribičko zapažanje.Treba li uopće gubiti vrijeme loveći drugdje? |
Mladena u zadnje vrijeme baš ide karta. Već drugi ribolov zaredom na prvi zabac ulovio je glavaticu koju prati izreka da je riba od tisuću zabaca. Mislim da ta izreka potiče od kolega iz Slovenije. Obzirom na ribolovnu tradiciju i populaciju te ribe u toj zemlji tu izreku sigurno treba uzeti vrlo ozbiljno. Iako iz hrvatskog kuta gledano, prije bih rekao da je to riba od prehodanih tisuću kilometra uz vodu. Jer i tisuću sati lova bilo bi često premalo. Mnogi je ribiči nikad nisu ulovili, čak ni iz više desetaka tisuća zabaca, tražeći je godinama. Na putu od Zagreba prema Brodu na Kupi, gdje smo i ovog puta naumili loviti, baš smo se razglabali o nekim iskustvima na tu temu iz ranijih godina.
Prisjetio sam se iskustava Seada Cerića iz Bosanskog Novog s kojim sam 80-tih godina u nekoliko navrata lovio na rijeci Uni. Riječ je o ribiču koji je vrlo vjerojatno ulovio najviše ovih riba na području Ex-Yu, a moguće i šire. Tipa po desetak preko 10 kila dnevno i tako godinama. Rekli bi smo ništa neobično, samo što je za razliku od mnogih koji su to isto tvrdili, Sejo svoje ulove mogao konkretno potkrijepiti fotografijam i brojnim prepariranim monstrumima u klasi od 15 do 30 kila izloženima u njegovom malom dućanu ribičkog pribora. Iako tu nije bila riječ o lovu mušičarskim priborom, pa ni uvijek o baš leganim načinima lova varaličarskim priborom, njegova zapažanja o ponašanju ribe bila su iznimno vrijedna, poučna i zanimljiva. Jedno od nakorisnijh bilo je zapažanje da ta riba ili "oće ili neće". Ako i kada hoće, sastavit će, što bi Sead rekao, na prvu. Ako neće, uporno mlaćenje po istom mjestu rijetko će dati rezultat. Puno je veća šansa da ju otjeramo nego ulovimo.
 |
| Put do Broda na Kupi i mjesta na kojima smo lovili traje približno sat i pol, a putni troškovi od Zagreba iznose oko 350 kuna |
 |
| Civilizacija se polako seli iz ovog dijela svijeta, osobito s hrvatske strane Kupe, dok je na slovenskoj nešto prometnije |
 |
| Mladen je prekaljeni alpinist i speleolog pa neke od stvari koje radi, poput snimanja terena s ovog mosta, ne bi preporučili |
To se Cerićevo iskustvo poklopilo s mnogim slučajevima na vodi koje sam doživio, vidio ili čuo od prijatelja kojima nije blisko nikakvo pjesničko uljepšavanje. Recimo, jedan od najdojmljivijih doživljaja tog tipa bio je prvi zajednički ribolov mog prijatelja Borisa Hrašovca i pokojnog Mire Karfijata, vjerojatno najtrofejnijeg ribiča na ovu ribu u Hrvatskoj ikad. U kategoriji legalnih ribolovnih tehnika bez sumnje prvog. Razlika u godinama između dvojice ribičkih pajdaša bila je oko 50 godina. Ukratko, veteran je doveo mladca na jedno od svojih supertajnih pozicija na Kupi. Dok je Boris već uvelike zabacivao na sve strane, Miro je fino odmjereno i bez nervoze zabacio samo jednom. Na mjesto gdje Boris, a ni većina nas nikad ne bi ni pomislili da može skrivati ribu, pogotovo ne takvu. Nakon samo tri sekunde - dum! Glavatica od 114 centimetra i 14 kila.
Iako sebe nikada nisam smatrao osobitim stručnjakom za lov ove ribe, dobar dio od kakvih stotinjak ulova, uključujući i dvije oko metra, uklapali su se većinom u pomenutu teoriju. Ključno je prepoznati dobro mjesto, po mogućnosti već ranije snimiti određenu ribu koja se tu drži i upoznati njene navike. Prvih dva tri zabaca su presudna. Treba biti tih, oprezan i precizan. Nakon toga bolje je pričekati neko vrijeme i tek tada ponovno zabaciti nekoliko puta. Od puno trčkaranja i suviše nervoznog zabacivanja na isto mjesto, kako god ono privlačno izgledalo, slaba korist. Slično se pokazalo i u našem zadnjem ribolovu. Nakon ulova na prvu, nije nam puno pomoglo što smo marljivo odradili svih 999 zabaca koji su nam nedostajali do tisuću. Na tom istom i na dugim mjestima. Doduše, imali smo još jedan potez i praćenje neke ribe koja je dimenzijama više nalikovala pastrvi.
 |
| Šteta je što na Kupi nema riba koliko ih je bilo prije kada su naše vještine lova mušičarskim priborom bile u povojima |
 |
| Skagit stil lova dvoručnim štapom definitivno se dokazao ne samo kao zabavna već i vrlo uspješna tehnika lova na vodama poput Kupe |
Na povratku, nakon što je već debelo pao mrak, otkrili smo da je pun Mjesec. Bio je kao velika sjajna kugla na nebu dok smo vozili prema Zagrebu. Naime, neka opća ribolovna teorija kaže da razdoblje punog mjeseca, mala i bistra voda, sunce i toplo vrijeme bez daška vjetra baš i nisu najbolji uvijeti za lov glavatice. Još jednom se pokazalo kako nije tako. U ribolovu, bilo kojem, nema čvrstih pravila. Sve je tog dana bilo naopako, a ipak smo imali prekrasan ribolov, pristojan ulov plus nešto sporednih događanja. Jedina mana bila je što je takav zimski dan prekratak. - Moš se j...t, ako nisi na vodi i gledaš doma televiziju. Jedino tada ribe sigurno ne grizu - mudro je ovu filozofsku temu na rastanku zaključio Mladen. (alp)
 |
| Glavatica je riba koja divljom ljepotom plijeni uvijek plijeni pozornost, bez obzira na veličinu i način kako je ulovljena |
 |
| Riba je nakon fotografiranja puštena natrag u Kupu u nadi da će idućih godina nadoknaditi 25 cm do metra koji joj nedostaju |
