Zgodan strimerčić za samo pet minuta posla

U vodi živahno pokretnu formu ribice možemo napraviti od trake štavljenog zečjeg krzna, malo sjajnih lameta, kuglice olova i centimetra shrink tube. Boje možemo kombinirati po želji, a najbolje će biti ako uzor potražimo u prirodnom plijenu riba lovimo. Pijuri, peševi, krkuše dobar su izbor

 

Ovaj je strimer varijacija Zonkera od kojeg se razlikuje punašnijom formom i izraženijim odbljeskom donje polovice tijela

Nekoliko baš debelih pastrva i klenova, koji prethodno nisu pokazivali interes za bilo što drugo, ulovio sam prošle sezone strimerčićem vrlo živahne akcije, izgledom nalik ribici dužine pet do sedam centimetara. Za bolje poznavatelje mušica u konstrukciji ovog strimerčića na prvi pogled nema ništa osobito novo i originalno. No, on krije u sebi nekoliko malih vezačkih trikova koji ga ipak čine drugačjim od ostalih. Osim toga vrlo je jednostavan za vezanje, trajan i ugodan kod zabacivanja. Na njemu nema ničeg skupog i teško dostupnog, kao ni raznih ukrasnih detalja koji, po mom skromnom mišljenju, za uspjeh ribolova uopće nisu bitni. 

Kako bi ste sami izradili ovaj vraški lovan strimerčić upišite za početak u Google tražilicu naziv Zonker Fly. Otvorit će vam se popriličan broj sličica i filmića koji prikazuju izradu brojnih varijacija ove muhe. Smatrajte to uvodnom informacijom. Zajednička svima su leđa od trake štavljenog krzna, najčešće zeca ili kunića. To je razlog zašto se za ovaj tip strimera, osim službenog naziva Zonker, vrlo često koristi izraz Bunny ili u slobodom prijevodu Zekonja. Ovaj materijal danas možemo naći po ribičkim dućanima ili naručiti preko Interneta u više desetaka boja. Dok toga nije bilo znali smo se opskrbljivati kod krznara koji su obično bili voljni dati ili za sitniš prodati ostatke krzna za bunde. Danas je to za većinu ljudi ipak komplikacija i gubljenje vremena. Paketići krzna tvrtke Wapsi, Taimen i sličnih doista nisu neki trošak.

Možemo izabrati boje prirodnog plijena, ali i druge koje provociraju znatiželju, agresivnost i obrameni nagon predatora

za izradu su potrebne: škarice, osnovni konac, trenutno ljepilo, shrink tube, udice, lamete, otezanje i komadić zečjeg krzna

Dobra će biti svaka udica malo dužeg vrata. Osobno, ako mogu birati, najviše volim Gamakatsu model F16. Ne ulazeći ovom prilikom u detalje, mislim da je to daleko najbolja strimeraška udica na svijetu. Najčešče korištena veličina za pastrve je 4 i 6. Ako veći strimeri od pet centimetra na nekoj vodi s pastrvama nisu dozvoljeni može broj 8. Za lov drugih riba Zonker može biti i puno veći. Do granice koju možemo ugodno zabacivati nekim priborom. Recimo, desetak centimetra zeca bit će biti neki maksimum za pribor šesticu. No, devetkom ili desetkom u nuždi se može bacati i 18 centimetara zečetine. Naravno, uz odgovarajuću bacačku tehniku i strunu za tu namjenu.

Idući korak je ugradnja otežanja na udicu. O tom sam pisao u jednom od ranijih postova. Postoje mnogi načini, meni najdraži za strimere je onaj sa Shrink tubama. U njih može ići tungsten ili obična sačma kakva se koristi u ribolovu plovkom. Ovisi što imamo pri ruci. Otežanje fiksiramo s donje strane udice, priblizno na tri četvrtine dužine vrata udice, bliže ušici. Baš tako raspoređeno otežanje nije slučajno. Ima četiri važne funkcije. Prvo, potapa muhe na lovnu dubinu. To nije teško dokučiti. Drugo, što mogi vezači koji ne love ribu ne razumiju, daje joj balans s ciljem da se u vodi ne vrti i preokreće naopačke. Treće, širi kasnije vezane lamete od udice dajući volumen strimeru u prednjem dijelu. Četvrto, muha dobiva umjerenu jig akciju, koja u načinu vođenja potez-pauza osigurava lelujanje krzna. Što ćeš više.

Količina otežanja ovisi o veličini udice i dubine na kojoj želimo loviti. Premalo otežanja znači da strimer ovog tipa sporo tone i sklon je izvrtanju na bok. Previše otežanja znači da ga ne možemo ugodno zabacivati i da za neku određenu situaciju prebrzo tone. Treba se malo poigrati dok se ne nađe prava mjera za pojedine veličine udica i određene potrebe. Balans muhe možemo dodatno regulirati i širinom krznene trakice u odnosu na količinu lameta odozdo. Cilj svega toga je da strimer stabilno drži orijentaciju lukom udice prema dolje. Neželjena osobine su okretanje na bok ili rotiranje oko svoje osi u tekućoj vodi. Maksimalno aktivnoj ribi ili ribi netom ubačenoj iz ribnjaka obično je potpuno svejedno kako strimer izgleda i kako se ponaša. Međutim, opreznoj ribi, na vodama gdje se strimerima puno lovi, ovakve finese u vođenju mogu biti presudne.
 

1. Minuta: Tungsen ili olovo stavimo u shrink tubu, kratko zagrijemo upaljačem i kada se stisne pojačamo koncem.

Izradu ovog strimera počinjemo vezanjem snopića lameta kod luka udice. Značajno je pritom uočiti da taj snopić ima dvije namjene. Prvo zatvara siluetu ribice odozdo. I drugo, spriječava petljanje trake zečjeg krzna oko udice. Svi koji su malo više lovili Zonkerima znaju koliko je petljanje nezgodan problem. Ljudi ga danas rješavaju na različite načine. Neki slobodan repić zeca maksimalno skrate. Tada se definitivno ne petlja, ali strimer nema željenu lelujavu akciju koja sve Zonkere čini osobito privlačnima ribi. Drugi ljudi na repu muhe, u produžetku vrata udice, naprave omču od debljeg najlona kako se zec ne bi zavlačio pod luk udice. Ovaj način nije loš, no ima manu što se zbog te omče promaši dosta ugriza riba.

Zato za ovu svrhu biramo tanke lamete umjereno savitljivog tipa. One spriječavaju petljanje zeca oko udice, ali su dovoljno savitljive ne smetaju kvačenju riba kod griza. Još jedan plus u odnosu na klasični Zonker je što u vodi imaju akciju kao i krzno. Dakle, ono na što valja pripaziti je da lamete ne budu premekane. To je bitno. Mekana lameta će fino raditi, ali neće imati funkciju štitnika udice. Najbolji izbor je Angel Hair. Može iz ribičkog dućana, ali još bolje onaj za kićenje božićnog drvca. Toga sada ima posvukuda. Postoje još neke lamete iz ribičkih dućana u inozemstvu podesne za ovaj način primjene. No, bitno je samo za početak upamtiti da je standardni Lure Flash premekan za ovu namjenu.

Samo vezanje busenčića lameta je krajnje jednostavno, a polazi od pretpostavke da se želimo što manje baviti kasnijim uređivanjem škaricama. Prvo zato što nam to oduzima vrijeme, a drugo, zato sto je otpad od šišanja lameta toliko nezgodan za čišćenje sa stola da nam pospremanje može uzeti više vremena nego samo vezanje. I nakon toga, koliko god pazili, teško ćemo se riješiti blještavih šljokica sa stola, odjeće i tepiha. Dakle, uzmeno prozračan snopić Angel Haira, poravnamo ga i postavimo tako da strći u formi repa oko pola dužine vrata udice.
 

2. Minuta: Manje savitljive lamete formiranju silueteu ribice, ali služe i kao štitnik koji spriječava petljanje krzna oko udice

Vežemo ga s nekoliko namotaja osnovnog konca. Višak koji strći prema ušici udice ne režemo na nulu. Umjeto toga preklopimo ga prema natrag, odmjerimo na plovicu prethodnog, odrežemo i ponovo vežemo. Uz malo prakse, nema više šišanja, šljokica po cijelom stanu, usisavanja i pospremanja. Ostatak busena lameta poslužt će za izradu prednjeg dijela te iste muhe. Dakle, još jednom. Busen se treba fino uklopiti u siluetu ribice. Ne smije biti premekan jer takav neće štititi luk udice od petljanja zečjeg krna. Ne smije biti ni pre gust, već prozračan i dovoljno gibljiv, jer jedino takav neće kvariti balans i zanimljivu akciju muhe.

Vezanje zečjeg krzna idući je korak. Njega smo prethodno oblikovali škaricama tako da se stanjuje prema natrag, a dužinu izmjerili priližno na dvije dužine luka udice ili malo više. To je optimalna mjera, ako zelimo da sve skupa na kraju ima formu ribice. Razdvojimo dlačice točno na polovici dužine krzna, prislonimo na snopić lameta, obuhvatimo ga pet šest puta osnovnim koncem, vratimo se koncem na vrat udice i tu napravimo čvor. Kao da smo završili muhu. Oprezno ga fiksiramo s malo trenutnog ljepila. Kako nam sve to skupa ne bi smetalo  dok radimo na prednjem dijelu muhe stisnemo i zeca i lamete prema natrag i omotamo nekom žicom ili laganom kvačicom. Nema veze što je zgužvane, ovaj je zeko žilava životinjica.
 

3. Minuta: zečje krzno vežemo preko lameta s nekoliko pažljivih namotaja konca i s donje strane kapnemo kap ljepila

4. Minuta: Mekanom žicom ili kvačicom odmaknemo sav materijal unatrag da ne smeta dok se bavimo prednjim muhe

Slijedi vezanje prednjeg snopića lameta. Ono po čemi se ova varijacija razlikuje od ostalih tipova Zonkera je što vrat udice sve do ugrađenog otežanja ostaje gol. To vas ne treba brinuti jer se udica na kraju uopće neće vidjeti. Motanjem bilo čega na taj dio vrata udice samo radimo nepotreban balast koji će negativno utjecati na tonjenje muhe, izvlačenje iz vode i bacanje, dok je korist od toga nikakva. Dakle, drugi snopić lameta postavimo ispred otežanja koje služi kao širilica. Odvaja lamete od udice i daje prozračno punašnu formu ribice. To je to što zelimo. Vežemo ga i uredimo jednako kao zadnji snopić.
 

5. Minuta: Vežemo drugi snopić lameta ispred otežanja, preklopimo krzno i odrežemo višak. Preostaje je čvor i kap ljepila 

  
Nakon što smo uredili prednji snopić lameta maknemo pomoćnu žicu ili kvačicu, oslobodimo zečje krzno, preklopimo ga uredno preko prednjih lameta i fiksiramo koncem. Nema nekog bitnog ujecaja na lovnost muhe, ali zbog estetskih razloga pripazimo da koncem ne dohvatimo lamete ili niti zečje dlake tako da ružno vire iz čvora. Završimo još jednom oprezno nanesenom kapljicom trenutnog ljepila. Uz malo vježbe izrada ove muhe traje pet, maksimalno 10 minuta. I to je to. Možemo odmah na pecanje. Ako ste pažljivo slijedili upute i razmišljali što i zašto radite, ovaj vas strimerčić sigurno neće razočarati, bez obzira na to lovili li njime pastve, grgeče, smuđeve, bassove, glavatice, štuke, a u moru brancine, lice, strijelke, pirke i druge. (alp)