Proteklih godina imao sam prilike upoznati niz uglednih ljudi iz svijeta fly fishinga. Osobito zabavno i poučno bilo je višegodišnje ribičko druženje s Paulom Ardenom. U sklopu jednog mog predavanja o lovu nimfom na Gackoj upoznao me s Johnom Fieldom, predsjednikom Američke casting asocijacije. Ovih sam se dana nemalo iznenadio kada sam pronašao i svoje ime u njegovoj novoj knjizi
 |
| Druženje s Paulom Ardenom, poznatim ribičem i instruktorom, bilo je zabavno i korisno (Snimio: J. BARTOLEC) |
Prije nekoliko godina Paul mi je predložio predavanje o posebnostima lova nimfom na Gacki, u društvu s još nekolicinom vrhunskih instruktora iz svijeta koji su imali druge teme. To je bila velika čast, ali i ozbiljan izazov. Uz instruktore iz više zemalja našlo se i dvadesetak većinom stranih promatrača, budući da većinu naših "majstora" skupovi ovog tipa uopće ne zanimaju. Šteta, ali tko ne voli školu sam si je kriv, davno sam zaključio i prestao brinuti. Vani se ulaznice za takve stvari solidno plaćaju, ako su uopće u prodaji. Često nisu. Što se tiče mog djela posla koji me je čekao bio sam ozbiljno zabrinut. Govoriti na engleskom i paralelno demonstrirati tehniku oko dva školska sata, pred školovanom publikom, uopće nije lak i bezbrižan zadatak. Poznate stvari treba prikazati tako da nisu dosadne, one manje poznate objasniti na prikladan i svima razumljiv način. Sve treba izgledati ležerno i tehnički dotjerano. Za to sam se predavanje baš detaljno pripremao. Ljudi su na kraju djelovali prilično zadovoljno. No, tek kada sam uz prijateljsko tapšanje po ramenu čuo izraz astonishing, pao mi je kamen sa srca.
Paul je zatim održao predavanje o tehnici turnirskog bacanja u dalj, što mu je specijalnost obzirom da je više godina bio svjetski rekorder u disciplini Trout distance. Preciznije, štapom i strunom klase pet, na službenom natjecanju bacio je preko 42 metra. To je vraški daleko! Iako je aktuelni rekord od prošle godine, ako se ne varam, još tri metra bolji. Inače Paul je i jedan od najboljih instruktora na svijetu te vlasnik Sexyloopsa, kultnog mušičarskog foruma. Nakon Paula Predsjednik Američke casting asocijacije John Field održao je detaljno predavanje o turnirskim načinima preciznog zabacivanja ribičkim priborom. Stvari koje su kasnije znatno unaprijedile moju tehniku u tom segmenu. Priču smo završili jednom poluslužbenom utakmicom u zabacivanju. S dva zabačaja od po 36 metra bio sam drugi iza Paula s 37 i 39, a ispred Johna koji je imao 34 i 36. Dobar rezultat za mene koji se prvenstveno bavim ribolovom dok je casting pod B. Predložio sam i treću rundu, ovog puta mojim priborom, ali nitko nije bio za. U bacanju u mete John nam je očekivano svima uzeo mjeru. Paul je bio drugi, dok je mene dopalo treće mjesto. Ni ostali dečki nisu bili loši. Sve dobri bacači i mazalo se listom preko 30. Ali... :))
Poslijepodne smo svi proveli u ribolovu. Krasan dan bez vjetra s dosta lijepih pastrva. Gacka se pokazala u najboljem svjetlu i svi smo lovili odlično. To su prvoklasni ribiči, koji su proputovali svijet. Nije im trebalo puno pokazivati. No, kako se to fino diplomatski kaže, moje su ribice ipak bile koji centimetar veće. Tek toliko da vide kako u ovim krajevima nismo svi češki nimfaroši koji tacaju po vodi do koljena i nabadaju sitniše. Nakon ribolova neko smo vrijeme posvetili poduci onih koje je to zanimalo. Večer smo proveli u raspravama o svemu i svačemu vezanom uz ribolov. Sve u svemu, jedno baš ugodno, zanimljivo i poučno međunarodno ribičko druženje. Bolje od toga u našim prilikama nije moglo biti. A i putujući po inozemstvu nisam baš često nailazio na bolje. Dečki su bili zadovoljni svime u Hrvatskoj, od klope do ribolova, a nadam se i društvom. Vrativši se u sivu hrvatsku kolotečinu zaboravio sam taj seminar i dane ponosa i slave. Sve dok neki dan, dok rutinski pretražujući po Amazonu, nisam naišao na novu knjigu:
- John L. Field, IFFF Master Casting Instructor, predsjednik Američke casting asocijacije. Hej, pa to je onaj frend s Gacke. Da vidimo što je to lijepog napisao..., pomislio sam i odmah uplatio 24 dolara za čitanje na Kindleu. Knjige volim skupljati i imati na polici, ali u ovom sam slučaju napravio izuzetak. Mislim, idem čitati odmah, a papirnato izdanje ću naručiti kasnije. Prvi dojam, primjenjiva, ali možda ipak malo teška knjiga za totalnog početnika. Posebno ako ne zna jezik i stručnu terminologiju. No, vrlo originalna i zanimljiva za one koji se ozbiljnije bave bacanjem mušice. Posebno ako na bacanje gledaju kao sastavni dio ribičke vještine. Puno praktično primjenjivih trikova dobro, pregledno i jednostavno objašnjenih. Dobre ilustracije, iako bi ih moglo biti i više, odlično poglavlje o priboru, jedno od boljih koje sam u posljednje vrijeme čitao. Autor se ne pravi najpametniji na svijetu, to je lijepo. Nitko ne voli pretjerane pametnjakoviće. Često citira i spominje kolege, većinom Amerikance doduše. Ugledne i poznate ljude, autore knjiga i članaka. Vidim i dosta stvari koje sam onda demonstrirao na Gacki, a nisu baš previše poznate. Baš mislim, možda sam nešto i predobro pokazao. Ne bi bilo prvi put. Kad, na nekoj stranici gledam i ne vjerujem:
E, to je stvarno lijepo. Thanks John! Kada Amerikanac iz IFFF-a ovako javno pohvali nekog iz EFFA organizacije, posebno kada dolazi iz našeg dijela svijeta, to ipak nešto znači. Naime, te dvije firme nisu baš u najboljim odnosima. Dosta ljudi iz jedne i druge federacije smatra one druge manje vrijednima, blago rečeno. Činjenica je da su EFFA ispiti kao i sami kriteriji polaganja neusporedivo teži. Posebno praktičan dio, ali i pitanja koja podjednako pokrivaju casting i ribolov. Tu se pada bez milosti i to je razlog zbog kojeg EFFA instruktora ima barem 10 puta manje nego onih iz američke federacije. Plus, oni djelomično opravdano drže da su elita, pa su malo bahate ćudi i često nezgodna karaktera. No, isto je tako činjenica da se u IFFF-u puno lakše nađe normalno, ugodno i opušteno društvo. A nađe se i doista vrhunskih bacača, boljih nego u EFFA, instruktora i ribiča općenito. Sve u svemu nebitno. Ljudi su bitni, a organizacije sporedne. Barem za moj ukus. Ako John još koji put navrati u Hrvatsku, a vjerujem da hoće, dočekat će ga neke probrane vinske supstance iz Istre i Dalmacije koje još nije probao. (alp)
