Lijep štukolov u Podravini na jezeru Ješkovo

Jedan od posljednjih toplih dana u godini iskoristili smo za posjet Ješkovu, mrtvici rijeke Drave nedaleko od sela Gola. Ulov je za podravske prilike bio iznenađujuće dobar, no prošli bi smo bolje da smo se za taj izlet odlučili prije natjecanja gdje ulovljeno i pušteno stotinjak riba uključujući i neke doista debele štuke

 

Dravska mrtvica Ješkovo poznato je okupljalište ribiča, ali čini se i umjetnika iz svijeta u organizaciji lokalne likovne udruge

"Čuj, tih pet štukica od pedesetak plus centimetra na Ješkovu sada baš i nije neki ulov kojim se možeš pohvaliti", nakon činilo se uspješnog popodnevnog ribolova u Podravini spustili su me na zemlju prijatelji Krešo, Zlatko i Pepač. Nekoliko dana prije oni su se na ovoj mrtvici rijeke Drave kod sela Gola nedaleko od Koprivnice baš dobro nalovili. I to na natjecanju koje je, doznajem, organizirao ŠRK Ješkovo iz Gole. Ulovljeno je kažu skoro stotinjak riba, među njima i vrlo pristojne štuke tipa 90-ak centimetra. Dobra vijest! Tandem Zlatko i Šokre pohvalili su trećim mjestom. No, zadovoljniji je čini se bio Pepač. U timu sa svojim sinom ulovio je najveću štuku na natjecanju. I njegov junior se upisao. Što reći nego bravo dečki. I stari i mladi, i organizatori i ribiči. To su doista dobri ulovi, a i ugodno je čuti da se negdje kod nas pazi na ribe. Šteta da za to nisam doznao ranije, prije nego što su veće ribe tako temeljito prodrmane.

Na jezeru vrijedi ribolovni režim "ulovi & pusti", obvezna oprema su podmetač i pean za otkvačivanje ribe. Ribolov bez sajle strogo zabranjen. Dnevna ribolovna dozvola stoji 100 kuna i treba ju obavezno kupiti prije ribolova u birtiji u Goli. Prije petnaestak godina nitko ne bi povjerovao da je tako što moguće u Podravini, obzirom da su neki od zagovornika puštanja riba danas tada puštali ribu plivati isključivo u fiš. Ili u ulje, ovisno o raspoloženju. Treći put je plivala u svemu i svačemu. Ta je navika još uvijek široko rasprostranjena, objasnili su mi dečki, ali Ješkovo je razervat po tom pitanju. Posljednji put kroz Golu sam prolazio prije desetak godina, na povratku iz jedne ribičije u Mađarskoj. Njihove mrtvice uz Dravu izgledaju jednako kao naše. Daleko od toga da su Mađari savršen primjer ribičke finoće i kulture, no na svoje vode paze bolje od nas. Zato je tamo u svakoj lokvi bilo pristojnih štuka, dok je u Podravini štuka od dvije kile realno bila rijetkost. Ulovile su se katkada veće, no velika većina ih je bila ispod mjere. A i tih nije bilo puno.

Iako sam prije petnaestak godina u Podravini provodio relativno dosta vremena, štuke preko kilograma nisam baš često viđao

Najbolja zaštita Ješkova trenutno je nepristupačnost obala. Ribolov je moguć na samo petnaestak očišćenih mjesta s jedne obale dok je suprotna obala potpuno divlja. Nema čamaca, nema drvenih mostića, nema mreža i krivolova. Ima ribočuvara. Zato ima i riba. Štuka čini se osobito, a uvjerili smo se uživo, i pravih divljih šarana koji se u jezeru mrijeste. Prije ribolova na ovoj podravskoj VIP grabi treba se najaviti ribočuvaru. U tome nam je pomogao nepoznati kolega šaranaš s bjelovarskom registracijom. Ni njemu tog dana nije bilo dosadno. Ulovio je, priča, dosta šarana, uključujući i jednog metarskog vretenca. Bravo! Jedan manji zagrizao mu je i dok smo spremali pribor za lov štuke. Iako već dugo ne lovim šarane uživam pri pogledu na ovu lijepu i na većini voda vrlo rijetku ribu. Iskreno, sva konkretna zaštita i unapređenje prilika na nizinskim vodama kod nas kreće iz šaranaških krugova. Oni su prvenstveno zaslužni za širenje i promociju "ulovi i pusti" ribolova, a ribiči na grabežljivce tek u novije vrijeme počinju pratiti taj pozitivni svjetski trend. No, mnogi i dalje kriomice operiraju u "keć i speć" modu, u povjerenu šapnu bolje upućeni Podravci. U birtiji, u strogom povjerenju, naravno.

Susret i razgovor s dečkima koji puštaju šarane uvijek je ugodno iskustvo bez obzira na to što nam se način ribičije razlikuje

Namjera je bila loviti mušicom i mušičarskim priborom. Zašto baš tako? Zato što je taj način zahtjevniji, predstavlja dopunski izazov i zabavu. Baciti kako spada strimer za štuku dugačak 20 centimetra ne može baš svaki tutlek. Pogotovo među šašem i vrbama u vodu punu trave i lopoča. Osim toga štuke nisu navikle na mušičarske mamce koji se kreću na potpuno dugačiji način od bilo koje varalice i ponekad donesu ribu više. Bonus u toj priči je što te mamce izrađujemo sami uz minimalni trošak. Najskuplji dio je udica. Ostatak mamca napravljen je od božičnih lameta, raznih dlaka i perca koje ne košta gotovo ništa. S druge strane, cijena mnogih varalica danas definitivno je pretjerana. Istovariti stotinjak kuna za komad lijevane plastike ili silikona koji se proizvodi u Kini, i realno vrijedi nekoliko lipa, definitivno je oblik legalne pljačke. Hajde, ako su to ručno rađeni i obojeni mamci. No, kineska plastika i silikon sa stranjskom etiketom za tu lovu?! Od mene više nikad! Postoji bezbroj načina kako korisno potrošiti 100 kuna umjesto ostaviti ih visjeti u obliku kineseke varalice s japanskim ili engleskim imenom na nekom panju u vodi. Recimo, da ne spominjemo stvari iz domene životne egzistencije, kakav reš odojak s popratnim sadržajima na putu doma. Eto toga na Goli fali. U birtiji, iako se noćiti može, od hrane nema ništa. Za prezalogajit jedva smo našli neku picu u selu do, iako je ta bila doista dobra. Za cijenu od cca pola neke "Fukamaši" varalice.

.

Štuke u Ješkovu očito su odmarale nakon nedavno održanog natjecanja pa smo velikim strimerom lovili samo ove male

 Zbog nepristupačnih obala Ješkovo nije idealna voda za lov mušicom, no ribič koji to voli i zna vjerojatno neće ostati bez ulova

Loviti štuke mušičarskom tehnikom i priborom počeo sam krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, nakon što sam na polici neke zagrebačke knjižare naišao na knjižicu: Peter Wheat (1977): Fly Fishing. Zgodna knjižica. Sadržavala je, među ostalim, praktične upute za lov nizinskih riba: klena, mrene, crvenperke, žutooke, grgeča, smuđa..., uključujući i štuke. Na temelju praktičnog iskustva, već početkom 80-ih, napisao sam i svoj prvi opširniji članak na tu temu u "Sportskom ribolovu", glasilu Hrvatskog sportsko ribolovnog saveza. Bilo je to toliko neobično za to vrijeme da su članak prenijeli i u slovenskom "Ribiču". Već u to vrijeme rijetko bih u lovu mušicom ostajao bez štuke, a bilo je dana kada bih ulovio više nego ostali ribiči koji su lovili varalicom i živom ribom.

Naime, mušičarski mamci omogućavali su ribolov na mjestima gdje drugi tada poznati načini nisu bili mogući. Mušica je lovila tamo gdje metalna žlica, meps ili vobler nisu mogli ni blizu. A to su bile jedine varalice kojima se tada lovilo. Vremenom se situacija promijenila. Pojavile su se daleko naprednije varalice, a i mnogi ljudi su naučili loviti na mjestima gdje ranije nisu ni pomišljali. Želeći držati priključak, uloviti što više i što veće štuke, sve do prije desetak godina, intenzivno sam lovio i varalicama. Ne žalim. Sticajem sretnih okolnosti, zahvaljujući pomoći raznih ljudi, poslu koji sam radio, slobodnom vremenu i odličnom priboru imao sam prilike uloviti doista puno i doista velikih štuka, i mušicom i varalicom. Po Hrvatskoj, ali i po svijetu.

Kompletan pribor za lov štuka mušicom doista nije skup, a strimere koji odlično love uz malo truda može izraditi i vezač početnik

No, u jednom trenutku ribolov varalicom počeo mi se činiti prejednostavnim. Prestalo mi je biti važno hoću li po ne znam koji put uloviti najveću ili najviše riba. Pribor za lov varalicom nisam bacio ili rasprodao. Objesio sam ga, što bi rekli, o klin za neka druga vremena. Trenutno sam na režimu "Fly Only" do daljnjega. Iako sam u tom razdoblju ulovio dosta vrlo pristojnih štuka preko pet kila težine, brojnost i veličina riba zaostaju za danima kada sam varaličario. Prvenstveno zbog toga što je ribolov mušicom sporiji i ograničenog dometa u odnosu na lov varalicom. Tamo gdje se puno lovi, a brojni ribiči se utrkuju po vodi mušičarski je štap često u hendikepu. To ne znači da se ponekad mušicom ne ulovi i više i veća štuka nego varalicom. Dapače, upravo je takav dan bio i na Ješkovu. Više je ljudi lovilo varalicom, ulovili nisu ništa, a mušicu je streslo pet. Međutim, velike nakon natjecanja više nisu bile bliže obali. Tu nije bilo pomoći. Svaki način ribolova ima dobre i loše strane.

Na Ješkovu možemo vidjeti sigurno najveću štuku u Hrvatskoj, dugačku dobrih pet metra, no problem je što ne pliva u jezeru

Ipak najveću štuku vidio sam na Ješkovu. Velika drvena skulptura štuke uz samo jezero podsjetit će nas kako je Podravina, osim po ribičiji, glasovita po naivnom slikarstvu i kiparstvu Hlebinske škole. Među ostalim Likovna udruga "Motacilla alba - Ješkovo" na samom jezeru organizira okupljanje umjetnika iz cijelog svijeta kojima je, kažu, nadahnuće priroda. I naziv udruge dolazi od latinskog naziva ptice, bijele pastirice. Originalno i lijepo. Ako već dajemo novce za nevladine udruge, onda one ovakvog tipa to prve zaslužuju.
"Danas slikarstvo i kiparstvo Hlebinske škole obuhvaća preko dvjesto imena, od najstarije do najmlađe generacije i, osim Hlebina, ima značajne i brojne predstavnike u selima Molve, Gola i Gornja Šuma te u gradovima Koprivnici i Đurđevcu, dakle, na uskom području središnje Podravine, u promjeru od tridesetak kilometara. ...", čitamo među ostalim na stranici Hlebinske škole (http://hlebinskaskola.com/). "...Naivno slikarstvo Podravine karakteristično je po motivima iz svakodnevnog seoskog života, po smirenim krajolicima, ali i živim, „lokalnim“ bojama, a osobito po jedinstvenom slikanju na staklu. Motiv, boja i tehnika toliko su tipični da sliku Hlebinske škole podjednako prepoznaju i stručnjaci i laici i kritičari i obični ljubitelji. ..." I štuka i ribičija su dio te priče.

Drvena skulptura ptice povezana je s nazivom lokalne Likovne udruge Motacilla alba - Ješkovo, nazvanoj po bijeloj pastirici

Ne baš uobičajen prizor uz jezero, premda pomoć viših nebeskih sila u ribolovu, a i kasnije, još nikada nikom nije bila na odmet

Ako bih ovom finom ribičko-turističkom izletu u Podravinu pokušao naći manu, što nije lako, bila bi to činjanica da sam se u povratku izgubio. Naime, nekad davno po tim sam se lokalnim cestama i cesticama intenzivno vozikao u svim mogućim smjerovima s prijateljima Dudom i Igorom. I danju, a osobito u noćnim satima. Iz nekog potpuno neobjašnjivog razloga učinilo mi se prikladnim osvježiti uspomenu na ta draga i zanimljiva vremena te usput pronaći kakvo tiho mjesto gdje bi se moglo nešto prezalogajiti. Neki odojćić po mogućnosti. Tako sam odlučno krenuo jednom "dobro poznatom" prećicom. Međutim, memorija me očito nije baš najbolje služila te sam nakon podužeg noćnog tumaranja podravskim bespućima i kratkog zaustavljanja u ranije pomenutoj piceriji, umjesto u Koprivnici završio u Ludbregu. I taj mi je teritorij poznat iz dnevne i iz noćne perspektive. No, i tu sam se izgubio, što je vjerojatno bila posljedica umora i boravku na svježem zraku. Srećom autoput je tu već bio blizu. Ubrzo smo sretno sletjeli na "aerodrom Zagreb". Definitivno moram ponovo doći na Ješkovo proanalizirati kako mi je sve to uspjelo. A i koju štukicu bi se moglo usput prodrmati... (alp)

Promatrajući prirodu uz Dravu nije teško pogoditi gdje inspiraciju pronalaze svjetski poznati naivni slikari i kipari iz Gole i okolice

Jedna fino izgrađena podravska bajta u kojima ljudi ugodno provode vrijeme raspravljajući o svemu i svačemu, pa i ribolovu