Ribiči koji ovih dana nisu navraćali na slap izgrađen za potrebe zagrebačke toplane, nemalo će se iznenaditi njegovim novim izgledom. Teren gdje su se prije samo nekoliko godina lovili šarani i smuđevi, zatim do prošle godine mrene i boleni, sada bi smo mogli poribiti lipljanom, pastrvom i glavaticom
 |
| Pri vodostaju -262 cm na mjernoj postaji Zagreb Hrvatskih voda, Sava nikad, ali baš nikad nije izgledala ovako (klikni na sliku) |
Na prvi pogled ovo može izgledati lijepo i zanimljivo. Posebno ribičima koji nisu vidjeli kako je ovaj teren izgledao prije desetak godina. Sava je bila šira, znatno dublja i sporija. Odmah iza slapa bila je dubina s povratnim tokom, a nešto niže držala je dobrih dva metra dubine u prosjeku. Uz obalu kamen, malo dalje mulj i pijesak koji skriva hranu za mnogobrojne riblje sitniše. Lovile su se vrste tipične za nizinske rijeke. Šaran, som, smuđ, babuška... Dečki su tu sjedili uz plovke i zvončeke, sipali kuruzu u vodu, kopali okolo gliste, zbog ulova zadovoljno trljajući ruke. Vremenom se ta ribička slika nizinske vode promijenila. Nešto soma je i dalje bilo, ali su umjesto šarana ribiči pretežno lovili mrene i bolene. Varalice su zamijenile plovke i zvončeke na štapu. Na dnu mulja uopće više nije bilo, našlo se pijeska, a sve više je dominirao isprani šljunak u kojem nema riblje hrane. Tako je bilo i prošle godine.
No, prizor koji se sada pojavio na slapu, nešto je potpuno novo, dosad neviđeno. Širina Save se doslovno prepolovila, a umjesto kontra štroma brzak dere bez ikakve zadrške. U takvoj vodi nizinske vrste riba više nemaju što tražiti. To je konfiguracija vode i dna gdje žive pastrve, lipljani i glavatice. Pa hajmo malo poribljavati, pomislit će možda neki optimista. Čak i kada bi se za tako što našlo novaca, što je jednako izgledno putovanju na Mars, ne bi bilo velike koristi. Naime, iako je brzina protoka nalik onom u visinskim rijekama, temperatura Save ljeti sigurno će bti previsoka za ove ribe. Možda bi mogle preživjeti, ali mrijestile se sigurno ne bi. Što to znači? Prvo, ribe sasvim sigurno više neće biti tu gdje smo ih dosad lovili. Drugo, bit će ih manje i treće, neke vrste će nestati iz ovog dijela Save. Koje pokazat će vrijeme. Budimo optimisti do proljetne poplave. Barem u stilu: "Nigdar ni bilo da ni nekak bilo..."
 |
| Slap se redovito održava za potrebe zagrebačke toplane, no visinska razlika se svake godine povećava zbog ukapnja korita |
Ono zbog čega se doista trebamo zabrinuti je što ukapanje korita Save, osim na živi svijet same rijeke, utječe na razinu podzemnih voda. Stari šljunak odlazi, novi zahvaljujući slovenskim branama na Savi više ne dolazi. Rijeka tone skoro po metar svake godine. Možemo samo laićki nagađati što će se dogoditi ako nivo Save nastavi padati takvom brzinom i za koju godinu padne ispod vodonsonog sloja koji puni izvore i bunare. Hoće li presušiti okolne šljunačare tipa Bundek, Jaruna, Rakitje i ostale? Kako će se to odraziti na opskrbu pitkom vodom? Hoće li presušiti bunari, uvenuti šume i voćnjaci? Živi bili pa vidjeli. Ne sluti na dobro u svakom slučaju. Još više zabrinjava što ovaj problem izgleda nitko ne uočava. Nitko o njemu ozbiljno ne piše i ne govori, pokreće neku raspravu, a još manje poduzima nešto kako bi se ukopavanje zaustavilo ili usporilo. Može zvučati malo pretjerano, ali ne čeka li možda neko da Zagreb ostane bez vode kako bi ju mogao skuplje prodavati ili skuplje naplaćivati potrebne radove tipa elektrane na Savi. Tko zna. Mi ribiči općenito uvijek smo bili poznati po bujnoj mašti i međusobnim svađama pa nas srećom nitko ne uzima za ozbiljno. (alp)
 |
| Izdržat ćemo ako po njih moramo ići prema Rugvici i nizvodno, ali manjak pitke vode u gradu nikako nam se ne bi svidio |
