Friday, June 17, 2016

Dobar jednoručni alat za vruće ljeto na Savi

Njegovi ključni dijelovi su mušičarska struna za lov u tropskim uvjetima i Poly Leader, vršni dodatak koji omogućuje savršenu kontrolu većih muha u zraku, mekoću pri padu na vodu i preciznost potrebnu u lovu bolena i klena. Nije nužno, ali dobro je imati nešto duži štap prvenstveno zbog dužih vodenih zabačaja



Paklene vrućine kakve nas čekaju idućih mjeseci obično nisu ugodne ribičima, no bolenima i klenovima nimalo ne smetaju

Stiže nam ljeto, paklenski vruće ako je suditi po nekoliko prethodnih. Za ribiče koji ga provode ne samo na moru i salmonidnim vodama, već i na nizinskim rijekama poput Save, Drave Dunava Kupe, Korane..., korisno je znati da vrućina vrlo često ne smeta mušičarskim ribama kao što su bolen i klen. Dapače, mala voda i sunčano vrijeme omogućava nam da te ribe bolje vidimo pa zahvaljujući tome i bolje lovimo. Osim toga dostupni su nam otoci, sprudovi i drugi tereni do kojih inače možemo stići samo čamcem. Ako se na odgovarajući način obučemo, namažemo zaštitom od sunca i komaraca, ribolov može biti odličan, a gacanje po toplim rijekama osvježavajuće ugodno. Ako nemamo dvoručni, za ribolov na većim nizinskim rijekama praktično je odabrati nešto duži jednoručni štap, 9 ili 9,5 stopa dužine klase šest, sedam ili osam i odgovarajuću rolu na koju stane struna i 50 metra backinga. Takvim ćemo priborom puno komotnije dalje bacati, posebno ako lovimo velikim suhim muhama i neotežanim strimerima srednje veličine.

No, suprotno među našim ribičima uobičajenom vjerovanju, ključan dio mušičarskog pribora nije štap već kombinacija struna - predvez, ovisno o mušici i uvjetima u kojim lovimo. Svaki pristojan štap klase 6 ili 7 kakav kupimo u rangu cijene 100-300 eura, u kombinaciji sa kvalitetnom strunom, za određene uvjete odgovarajuće težine, profila i drugih bitnih svojstava, u ribolovu bolena će se ponašati bolje od štapa vrijednog 700-1000 eura, ako je na njemu neodgovarajuća struna. Pojednostavljena podjela struna na DT i WF, plivajuće i tonuće, kakvu poznaju neuki ribiči nema veze s realnim stanjem stvari. Realna podjela mušičarskih struna je znatno složenija. O strunama su napisane knjige i tisuće stranica smislenog teksta. Poznavanje njihovih profila i drugih svojstava značajno je barem toliko koliko poznavanje različitih tipova varalica ili plovaka u drugim načinima ribolova. Ovom prilikom pozabavit ćemo se samo jednim od tih brojnih svojstava vezano uz ribolov po ljetnjim vrućinama kakve nam predstoje. Vrijedi za Savu koliko i za druge nizinske rijeke i more.


Vruće sunčano vrijeme i nizak vodostaj na Savi oko Zagreba predstavljaju prednost zato što ribe puno bolje vidimo u vodi

Većina struna napravljena je za ribolov u hladnijim vodama, po relativno hladnijem vremenu. Konkretno to znači da one čak i u zimskim uvjetima, po temperaturama i ispod ništice, ostaju dovoljno mekane i bez tzv. meorije. Međutim, pri temperaturama od 30 i više stupnjeva, većina hladnovodnih struna previše omekša. Zašto je to loše? Prvo, prijenos energije od štapa preko strune i predveza do muhe se poremeti. Loop na struni se sporije otvara, a struna postaje sklona kolabiranju pri daljem zabacivanju. Gubi se, dakle, na dometu i preciznosti. Drugo, vodilice na štapu se dublje urezuju u omekšani omotač strune. Osim što je potezanje strune lijevom rukom usporeno, što ponovo utječe na brzinu strune i domet bacanja, omotač strune se ubrzano oštećuje i troši. To će posebno doći do izražaja ako po vrućem vremenu treniramo na livadi. Ali i u ribolovu gdje se više hoda i traži riba, a dalje zabacuje. Konkretno, hladnovodna struna top kvalitete vrijedna 70 eura raspast će se ponekad nakon samo 50 sati ozbiljnog treninga bacanja u dalj na livadi. To će se malo kome svidjeti. Ne računajući što će njene osobine bitno zaostajati za onima u odgovarajućim klimatskim uvjetima.

Rješenje problema su tzv. tropical strune koje danas proizvode sve vodeće tvrtke. Primarna namjena im je lov u tropskim morima pri temperaturama od 20 do 40 stupnjeva. Bonefish, tarpon, snook i druge ribe tropskih mora ne žive kod nas, no vrućine na Jadranu, a i na nizinskim rijekama često ne zaostaju bitno. Hladnovodne strune se u takvim uvjetima znaju raspekmeziti do razine kad iole dalje bacanje postaje tlaka. Ne spadam u ribiče koji kao "sveto pismo" prihvaćaju sve što proizvođači pribora, njihovi uposlenici i marketinški potrčci negdje napišu. Upravo suprotno, sklon sam temeljitoj provjeri prije nego što o nekom priboru kažem mišljenje. Konkretno, kada je riječ o tropical strunama mogu na osnovu iskustva, s priličnom dozom sigurnosti, reći da one vrijede novce. Osjetno utječu na bacačke osobine pribora i manje se habaju na višim temperaturama. Čak i po vremenu hladnijem od preporuke proizvođača, sve dok nije toliko hladno da se na njima javlja neželjena memorija, ove strune su bacački bolje od mnogih hladnovodnih.


Struna za tropske uvjete, Poly Leader i konusni vršni predvez najbolji su izbor

Posebna priča je boja strune. Mnogi ribiči slijepo vjeruju kako jarko obojena struna u mirnijoj bistroj vodi plaši ribu. To je samo djelomično točno. Naime, ribu će jednako uplašiti prozirna, diskretno ili jarko obojena struna ako joj tvrdo padne u vidno polje. No, ribiči su u pravilu skoni vjerovati kako njihovoj bacačkoj tehnici ništa ne fali, a ribe bježe ili ne grizu zato što je narančasta, crvena ili žuta struna kriva. To naravno nije točno. Ralno, osim pri padu na vodu, struna plaši ribu ako ju grubo povlačimo po površini. U normalnom lovu pastrva i lipljana suhom muhom i nimfom takve su situacije malo vjerojatne, ako ribič zna što radi. Jarko obojena struna može biti samo prednost pri bacanju, praćenju muhe i prepoznavanju ugriza.

U lovu bolena plivajućim ili plitko potopljenim strimerima imamo bitno drugačiji problem. Njih lovimo umjereno do brzim potezanjem pa upadljivo obojena struna koja para površinu može realno smetati. Ako ona prođe preko bolena ili klena vrlo je vjerojatno da će oni ili odmah pobjeći ili postati puno oprezniji. To naravno ne želimo. Zato su u lovu bolena po glatkoj površini vode puno bolje strune boje neba (svjetlo plave ili sivkaste) ili boje dna (maslinaste, krem i slične). Bijele, jarko žute, narančaste traže puno više pažnje i vještine pri zabacivanju i vođenju. Plus, u takvoj je kombinaciji predvez od četri metra nužan minimum. Kraći od toga nije preporučljiv. Bacanje strimera dugačkim predvezom tehnički je prilično zahtjevno i može biti problem prosječnom bacaču.

Dakle, ako smo se odlučili za kupovinu tropske strune za vruće ljeto neće biti na odmet ako odaberemo prozirnu varijantu. Takvu strunu nikada ne škodi imati u arsenalu. Dodatna pogodnost je što su tropske strune napravljene prvenstveno za ribolov na moru, pa se bez straha od moguće štete možemo poigrati s morskim ribama poput brancina, lica, ušata, šaruna, iglica, pirki i drugih. One se, kao i mnoge druge morske vrste riba, odlično love strimerima. Ono na što pritom ozbiljno treba pripaziti je da strunu dobro operemo u slatkoj vodi nakon svakog ribolova. Naime, sol kristalizirana na struni može oštetiti čak i najbolje vodilice na štapu. U gorem slučaju i lak na štapu, što nam se nikako neće svidjeti bez obzira na sve prednosti takve strune i dobar ulov. (alp)