Izvorski dio Gacke se izgledom, strukturom dna i ponašanjem riba razlikuje od donjeg toka. Premda ih nikad nije bilo puno, ovdje se znalo vidjeti debelih riba. Uloviti neku od njih pravi je izazov. Plašljive su, izbirljive i dobar dio dana skrivene od ribičkih pogleda. Ribičko znanje nije dovoljno, treba imati i sreće
 |
| Tri zanimljive panorame rijeke Gacke na dijelu oko kapele Sv. Franje (kliknuti na sliku kako bi ih vidjeli u punom formatu) |
Izvorski dio Gacke, već od utoka Sinačke pučine, a posebno dalje uzvodno od kapele Sv. Franje nesumnjivo je jedno od najljepših ribičkih mjesta na svijetu. Čuo sam to od mnogih stranih ribiča koji su se naputovali kojekuda. Čak ni slike to ne mogu u potpunosti dočarati. Savršeni mir, cvrkut ptičica, kristalno bistra sporo tekuća voda. Livade i šumarci imaju ovdje čak i svoj poseban miris. Taj me ugođaj danas fascinira jednako kao i prije 40 godina kada sam kao nadobudni klinac prvi put doprtio od Hotela Gacka uzvodno. Nažalost poduže ribičke šetnje tog tipa za mene su definitivno prošlost. Dođem automobilom.
Iako se riba ovdje nikada nisam posebno dobro nalovio. Pet, šest možda deset pastrva na dan. To je to. Nije da ih nema, ali se neusporedivo teže nalaze i love. Većinom su to divlje prirodne ribe s crvenim pjegama. Pogrešan korak, jedan loš zabačaj ili samo preupadljiva muha dovoljni su da prirodna pastrva nestane među travom i kamenjem. Uloviti bilo kakvu ribu ovdje je izazov. Mnogi ljudi ne ulove ni jednu, što je i razlog da ovdje ima puno manje ribiča. A nadmudriti veću domaću pastrvu, klase 50 ili 60+, uspjeh je čak i za iskusne ribiče koji dobro poznaju osobitosti Gacke i ovog terena.
 |
| Ugledate li nad Gackom ovakve oblake, bez obzira na do tada sunčano vrijeme, nije pametno nastaviti ribolov bez kabanice |
Prilaz na ove terene moguć je iz dva smjera. Sa strane Sinca ili od Ličkog Lešća cestom do kapele Sv. Franje u lešćarskom zaseoku Vrilo. Prilaz do nje označen je putokazom tako da je nije problem pronaći. Crkvica je izgrađena početkom 18. stoljeća, a jednako je pohode Lešćarani i Sinčerani. S ribičke strane zgodno jer su obale povezane mostićem pa se može loviti i s jedne i druge strane. Ne znam ima li taj mostić službeno ime kao i ostali mostovi na Gacki. Interno smo ga zvali Zeleni mostić. Teren oko samog mosta posebno je zanimljiv i baš ovdje lovljene su najveće ribe. Iako obale pružaju dobar zaklon, treba se šuljati uz vodu kako bi spazili neku od njih. To je ribolov prvenstveno nimfom na viđeno jer bacati na slijepo ovdje rijetko ima smisla. Padne li struna preko ribe nema je.
 |
| Domaća Gacka pastrva crvenih pjega, blizu 60 centimetra dugačka, podno kapele Sv. Franje ulov je koji se dugo pamti |
 |
| Usporedbe radi ovo je jedna prošlogodišnja potočna pastrva slične veličine, genetike koja vrlo očito nema veze s Gackom |
Ulovivši nekoliko lijepih pastrva doista sam uživao u sunčanom proljetnom danu. Pritom sam zaboravio da oblaci na nebu ne služe samo za ukras. Kada sam se dosjetio bilo je kasno za bježanje do automobila. Stuštio se proljetni pljusak, ali onaj pravi. Iako sam se na kraju sakrio pod krov jedne kuće na sinačkoj strani bio sam mokar kao miš. Od glave doslovno do pete. Jedina sretna okolnost bila je što sam dokumente, fotoaparat i ostale važne stvari spremio u vodonepropusnu vreću. Tako se činilo da veće štete nema. Granulo je sunce pa sam odlučio osušiti stvari na klupici pod kapelom i nastaviti ribolov. Tu sam otkrio jednu zanimljivost koju ovdje vrijedi spomenuti. Naime, C&F kutije za muhe, koje poprilično koštaju, nisu vodonepropusne kao što proizvođač tvrdi. Ili samo s jednom od mojih nešto nije bilo u redu. Bila je puna kišnice slično kao i čizme.
 |
| Prilkom sušenja otkrio sam da u ribolov vučem gomilu suvišnih stavari za koje nisam ni znao da se kriju u ribičkom prsluku |
Ostaviti mokre muhe u kutiji nikakako nije preporučljivo jer će udice zahrđati i kasnije pucati. Morao sam, među ostalim, povaditi sve muhe iz te poplavljene kutije. Kako ne spadam u ribiče koji uredno drže stvari doista sam se iznenadio kakvih sve muha imam. Za mnoge sam zaboravio da uopće postoje. Nakon sušenja i sređivanja stanja morao sam fotografirati tu poplavljenu kutiju za arhivu. Iako u njoj većinom nisu uskladištene muhe za Gacku, već desetljećima nije tako lijepo i uredno izgledala. Procedura sušenja potrajala je sat dva. Za to sam vrijeme u dubljaku pred kapelicom ulovio još nekoliko domaćih pastrva, premda više ni jednu preko 50 centimetra. Nema veze i to je bilo lijepo. Očekivao sam da će probuđene kišom veće pastrve navečer raditi na površini. Nažalost, ta se pretpostavka nije pokazala točnom. Vidio sam samo jedan pravi skok prave velike ribe, no ta je bila prepametna. Nema veze, sad znam gdje si pa ću te potražiti i bocnuti drugi put, zaključio sam na odlasku.
 |
| Kutija s muhama nakon sušenja na suncu i temeljitog preslagivanja izgledala je bolesno uredno za moje ribičke standarde |
Na povratku kući razmišljao sam kako ima vrlo malo ribičkih mjesta koja mi vremenom ne dosade. Nema veze s ulovom. Lovio ne lovio, jednostavno se izguštam nekog terena i ne dolazim godinama. Gacka na dijelu oko Sv. Franje nije mi dosadila nikad. Čak sam se uhvatio u razmišljanju kako bi ovdje možda bilo zgodno urediti neku vikend nastambu i pod stare dane sjediti u kakvoj ugodnoj stolici i jednostavno uživati u krasnom pogledu na dolinu Gacke. No, tko zna što će još biti s tom rijekom. Možda ju u neizvjesnim vremenima koja dolaze opustoše do kraja, možda je urede tako savršeno da si više neću moći priuštiti tako skup ribolov? Tko zna. Kako bilo, to je sigurno mjesto koje ću periodički posječivati dok god budem mogao hodati i držati ribički štap. (alp)
 |
| Jedan od pogleda na rijeku Gacku, mirnu kristalno bistru vodu, zelene livade, šumarke i plavo nebo koji nikad ne dosadi |
 |
| Crvene pjege koje isto tako nikad ne dosade, posebno ako su na pastrvi pristojne veličine kakve sam lovio na zadnjem izletu |
