Dobar hlad i baš dobar ribolov na rijeci Dobri

Vrućina je još donekle podnošljiva, no dolazi vrijeme za traženje hladovine. Rijeka Dobra kod Vrbovskog pokazala se kao savršeno je mjesto za osvježenje u kombinaciji s odličnim ribolovom mušicom na pastrve, lipljane i klenove. Bonus je ovdje krasan restorančić na ušću Kamačnika 

Okružena šumskom hladovinom rijeka Dobra u Gorskom Kotaru je savršeno mjesto za ribolov u danima kada sunce stisne

Iako nije pretrpana ribom koja se lako lovi, Dobra kod Vrbovskog sigurno je jedna od najboljih mušičarskih voda u Hrvatskoj

Krasan, doista osvježavajući ribolov imali smo ove nedjelje u Gorskom kotaru, na rijeci Dobri kod Vrbovskog. Tamo nismo išli po kapitalne ulove, iako ni oni nikad nisu isključeni, već u potragu za ugodnijom klimom i nekom vodom koja nije pretrpana ribičima. To smo i našli te se usput doista dobro nalovili divljih prirodnih riba kojih je danas sve manje. Gacka je prethodno ispala iz kombinacije zbog vala paklene vrućine koja tamo na otvorenoj livadi sada definitivno šteti zdravlju. Za Sloveniju trenutno nismo bili pri novcu. Preostao je Gorski kotar. Početna ideja bio je ribolov na izvorskom dijelu Kupe, gore kod Horvatskog, no prolazeći kraj Vrbovskog predomislili smo se i skrenuli u tom smjeru. Malo za promjenu, dobro je konstatirao Ivica. Dugo nisam zalazio ovdje, no osnovne koordinate ostale su u glavi. U Vrbovskom kupujemo dnevne dozvole koje izdaje ŠRD "Kamačnik". Sve detalje o ribolovnom režimu i kontakte možete naći na njihovoj Web stranici.

Na taj dio Dobre dolazio sam davno, prije dobrih 30-ak godina. Uglavnom vlakom, kasnije automobilom. No, Kupa kod Broda mi je u to doba bila puno draža. Na Kupi se okupljao uvjetno rečeno civiliziraniji dio tadašnjeg ribičkog društva dok se na Dobri, posebno na području oko Vrbovskog, češće mogla naći ekipa nešto fleksibilnijeg stava prema zakonima i ribičkim propisima. Naravno, našlo se tu i vrlo finih uglednih ljudi koje i danas rado sretnem i pozdravim. No, pogled na pojedine likove koji su ruku krvavih do laktova nemilosrdno trpali ribe u vreće i frižidere nije mi bio ugodan. Nije mi ugodan ni danas, no tada su me takve stvari baš ozbiljno uznemiravale budući da mi je bilo jasno da će tako lijepa i bogata voda zbog njih ostati prazna i očerupna. Problem Dobre uvijek je bio što su dijelovi toka toliko divlji da ih je praktično nemoguće čuvati. A riba je bilo baš puno. Lopine su to obilato koristile. Ne znam kakva je situacija danas. Valjda bolja, nadam se.   

Prirodne potočne pastrve, koje su naveći su ukras ove rijeke, love se plivajućom mušicom kako navečer tako i usred dana

U gornjoj Dobri, nekoliko kilometra uzvodno od Vrbovskog pa sve do Ogulina, nalazimo više vrsta riba. Najčešći ulov je potočna pastrva. To su prekrasne prirodne ribe obično dužine 25 do 35 centimetra. Na nepristupačnim dijelovima ove rijeke udaljenim od cesta i puteva nađe se i puno većih. No, njih je teško pronaći i prevariti, a još teže izvući iz vode pune potopljenog granja i kamenje u kojem se skrivaju. Druga po brojnosti riba je klen. Njega se najčešće i vidi. Klenovi iz Dobre nisu veliki poput onih iz Save ili Kupe. Najčešći su u kategorije 20 do 40 centimetara premda se tu i tamo vidi pokoji od 50+. Mnogi ljudi dan danas smatraju klena smeće ribom, što drži vodu samo s prehrambenog stanovišta.

Za ribiča koji ne lovi zbog hrane klen je super zabavna riba. Aktivna preko cijelog dana, ali plašljiva i oprezna. U Dobri će najčešće zagristi na veliku suhu muhu za pastrvu, ali i nimfu ciljanu za lipljana. Uz klena, od riba iz porodice šaranki, nalazimo još pijora, dvoprugu ukliju i potočnu mrenu. Uklije mogu biti vrlo nezgodne ako lovimo manjom plivajućom mušicom jer će na pojedinim mjestima skakati doslovno na svaki zabac. Zgodna riba za početnike. Potočne mrene zanimljive su za vidjeti. Neiskusno oko često će ih zamijeniti za pastrvu. U Dobri ih ima i po 25+ centimetra dužine, što su super kapitalci. Koga zanima pa se zainati, može ih se uloviti na malu nimfu koju im treba navesti točno pod nos. Tada treba vidjeti ugriz i kontrirati.

Lipljani u rijeci Dobri nisu laka roba kao u nekim drugim vodama pa se i za one manje od 35-40 centimetra valja potruditi

Lipljan u Dobri je posebna priča. Prije svega zanimljivo je znati da to nije autohtona vrsta već je u Dobru naseljen relativno nedavno. Ako se ne varam ranih 70-tih godina prošlog stoljeća. U to doba lipljan je unesen i u druge hrvatske rijeke: Cetinu, Slunjčicu, Gacku, Brzaju... U Dobri se jako dobro snašao. U to doba ribolov nimfom nije bio poznat našim ribičima. Na vaserkuglu i primitivne muhe lovili su se uglavnom mali dok su lipljani kapitalci živjeli i debljali se kao u rezervatu. Kada je kombinacija otežana nimfa plus polarizacijske naočale otkrivena široj publici na Dobri je počeo masakr. Ekipe mesara dolazile su iz Zagreba i od kojekuda svaki vikend i vukli doma pune vreće i frižidere. Ti lipljani bili su u prosjeku veći i uhranjeniji nego u Kupi. Nerijetko preko 50 centimetara, što je za Kupu i Kupcu bio i ostao super kapitalac.

Rezultat takve hajke bio je da su lipljani u Dobri skoro nestali. Preostali su pojedinačni primjerci na vrlo izoliranim lokacijama nedostupni ribičima. Iako je tu i tamo ulovljen pokoji kapitalac debelo preko 50 centimetara Dobra je kao lipljanska voda praktično prestala postojati. No, prije nekoliko godina, lipljan je ponovno nasađen i sada ga ima dosta jer je pod ulovi & pusti režimom. Premda ni približno toliko kao u zlatna vremena s kraja 70-ih i 80-tih godina, Nađe se i doista velikih. Svako malo na društvenim mrežama se pojave grbani od kojih zastaje dah. To mahom ulove lokalni dečki koji znaju posao i poznaju vodu kako svoj džep. Oko Vrbovskog je uvijek bilo dobrih ribiča. Srećom oni ih danas pušataju i paze na krivolovce. No, svatko tko naumi loviti kapitalne lipljane po Dobri mora računati na kilometre hoda po najgorim zabitima uz rijeku. I manje lipljane treba tražiti. Nisu nimalo laki za uloviti. Zagazi li tko u ovu rijeku misleći da se lako lovi, recimo kao na Curku, grdno će se razočarati.

Dobra oko Vrbovskog većinom je divlja i netaknuta, no u samom gradu dio je toka reguliran. Ribama to izgleda ne smeta

Jednim dijelom Dobra prolazi uz kompleks velike pilane što nije lijepo, no riba i tu ima pa smo samo gledali na drugu stranu

Želimo li kapitalce, slično kako i na drugim vodama, najbolji način ribolova na Dobri je nimfa. Tiho uz vodu, kad ugledamo lipljana ili pastrvu nimfa pod nos. Pritom je način kako lovimo bitniji od toga kako nimfa izgleda. Najvažnije je znati prepoznati griz. Međutim, ono što na Dobri možemo, a na većini rijeka više ne možemo je opušten lov suhom muhom. Kod ovog načina ribolova većinu vremena hodamo uzvodno po rijeci i precizno pikamo suhom muhom po izglednim mjestima. Ili, gađamo određenu ribu koju ugledamo, što je manje čest slučaj. To je izuzetno dinamičan i zabavan način ribolova koji traži brzo i spretno baratanje mušičarskim priborom te određeno iskustvo u čitanju vode. Fiju tamo okolo iza kamena, pa nisko šuljajuća muha pod onaj grm ili granu nad vodom, pa lagano slijetanje muhe u brzačić na ulazu u dubinu... Tu različiti trik zabaci i spey tehnike jednoručnim štapom dobivaju pravi smisao: Parashut, Pendelum, Wiggle, Curve, Dry Fly Spey... Vrhunska uživancija. Lijepo je i samo gledati ljude koji to doista znaju raditi. To je ribolov mušicom u izvornom obliku koji ga je učinio globalno popularnim.

Prelijepe pastrvice iz Dobre pružaju vrhunsku zabavu u lovu suhom muhom, pri čemu pazimo da ih ne podižemo van vode

Loveći oko Vrbovskog pretežno suhom muhom, samo povremeno i nimfom, pustili smo pedesetak pastrva, lipljana i klenova

Izmjenjuju se mirnjaci, brzaci i slapići. Nema stajanja. Svako malo iskoči kakva pastrva, lipljan ili klen. Ovom prilikom najveće ribe imale su 40-ak plus centimetra, što su pristojni ulovi za ovu vodu i ovu tehniku. Zanimljivo, nailazili smo na područja vode gdje su bili samo klenovi, područja gdje su se grupirale isključivo pastrve i područja gdje su bili pretežno lipljani. Nažalost ne veliki kakve bi željeli. Bilo je i naoko privlačnih dijelova Dobre potpuno bez riba. Hodaš, niti što skače na muhu, niti što bježi uokolo. Baš prazno. Što se plivajućih muha tiče veliki seđ obavio je tri četvrtine posla. Tek usput, leopard o kojem smo pisali ranije na ovom blogu je daleko nadmašio CDC. Definitivno vrhunski materijal za krila. Savršeno pliva, odlično izgleda. Dečki, ako vidite leoparada ne dajte mu nikud. Još jedna korisna informacija za one koji se požele okušati u ovom načinu lova mušicom. Kratak štapić na maloj vodi gdje se lovi suhom muhom nije samo veći gušt već i velika praktična prednost.

Može i superkratkih 1,85 metra dužine dok je 2,40 metra neki funkcionalni maksimum dužine štapa za lov suhom muhom na manjoj vodi poput Dobre. Kod ovog načina lova suhom muhom štap od 2,75 metra predstavlja smetnju. Tri metarski štapovi namijenjeni primitivnom umakanju nimfi (tzv. češko nimfarenje), koje mnogi ljudi kupe misleći da će usput i bolje bacati, za brzi su ribolov suhom muhom praktično neupotrebljivi. Preciznije, preteški su, nezgodni za brze precizne zabace među granjem i nepodesni za fine bacačke trikove koji ovdje donose ribe. Najveća mana brzinskog ribolova suhom muhom nije što projurimo nekoliko kilometra uzvodno. To obično ni ne osjetimo. Problem nastaje kada se umorimo i stanemo. Obično se tek onda dosjetimo da tih tri-četiri-pet kilometra sada treba odguslati i u obrnutom smjeru. Nema veće sreće od one kada na kraju tog mučnog puta ugledamo kakvu prikladnu birtiju gdje ćemo odmoriti kičmu i uliti u grlo nešto hladno.

I vilini konjici, kojima je letenje posao, povremeno se umore, a ovaj je kao mjesto za odmor odabrao baš vrh ribičkog štapa

Zgodno mjesto za pauzu od ribolova i ručak je bistro Kamačnik na utoku istoimenog potoka u rijeku Dobru. Za gladne tu se mogu nači tradicionalna jela Gorskog kotara, a za žedne na raspolaganju je terasa s pogledom na ribice koje skaču. Doduše, sada skaču malo manje bezbrižno jer ih je Ivica malo izokretao mušicom, tek toliko da ne budu previše nervozne. Za ulaz u kanjon Kamačnika potrebna je ulaznica. Koliko, ovom prilikom nismo pitali. Prije tridesetak godina ovaj je kanjom imao planinarsku stazu, no puno je veće šansa u njemu bila sresti medu nego planinara ili turistu. Riba je bilo, a koliko ih ima sada provjerit ćemo nekom drugom prigodom. Što se restorana tiče, pred njim je u vrijeme ručka problem naći mjesto za parkiranje i slobodni stol. Nama se posrećilo i nismo požalili. Klopica je bila ajnc-A, što bi se reklo u doba kada su medvjedi lutali Dobrom.

Restoran na ušću Kamčnika vrijedi posjetiti jer je hrana odlična, cijene umjerene, osoblje ljubazno, a ambijent poseban

Iz Zagreba do ušća Kamačnika u Dobru stižemo za manje od sat i pol, ako na autoputu ne uletimo u prometni krkljanac

Što se klope tiče nismo gledali jelovnik. Ljubazna gospođa nabrojala nam je jela koja su po njenom mišljenju najbolja. Ivica se odlučio za gulaš od jelena, moja malenkost za pastrvu znajući da imaju vlastiti uzgoj te da se ta pastrva okusom ne razlikuje značajnije od one iz potoka. To je bilo super. Ivica je poludio za štrudlom od borovnica te je vijest o tom otkriću odmah proširio internetom. Malo je falilo da se kakva šmekerska ekipa ne zaleti odmah iz Zagreba. Cijena vrlo pristupačna, niža nego što bi to platili u Zagrebu i okolici. Tipa pastrva s prilogom 40 kuna. O ambijentu s pogledom na divlje pastrve koje skaču u potoku, dok svježi vjetrić piri iz kanjona Kamačnik, ne treba govoriti. Čista nepatvorena divota. Uzdahneš od sreće, napraviš malo "glu-glu-glu" pa kažeš "mljac". Definitivno mjesto koje treba ponovo posjetiti i čak ne nužno samo u ribičkom društvu.

Ako bi smo baš na silu sitničarili, nisu nam se dopale dvije stvari. Prvo, neki kuhar nas je iz kuhinje došao gnjaviti pitanjem imamo li ribičku kartu. Koju smo naravno imali, ali takve stvari nisu ni njegov problem ni posao. Drugo, neki nam je čovjek pokušavao na uvijen način objasniti kako bi bilo bolje da se parkiramo negdje drugdje. Da ima negdje dalje neka natrešnica gdje idu ribiči, da su sve ribe tamo, a ne tu i slično. Što isto tako ne bi trebao biti njegov problem budući da je taj prostor javan i nema nikakvog znaka koji ograničava parkiranje. On bi dva zdrava hrvatska muža u najboljim godinama na jeftinu fintu htio odmamiti od ovako fine birtije pod tamo neku nadstrešnicu? 'Alo, dečko?! Bolje bi mu bilo da si je upalio televizor i gledao "Nemoguću misiju". Ukratko, što bi pjesnik rekao, sve je bilo u stilu: Ništa nam neće ovi dan pokvarit..., vapšuvarivari..., vapšuvarivari...  (alp)

Ukusna pita od borovnice bila je snimljena telefonom i proslijeđena višim istancama kako bi se opravdali povećani troškovi