Krupni klenovi, boleni i mrene na Savi oko Zagreba ubijaju. Posebno ako se kaićem malo odstranimo od pozicija pod najvećim ribičkim presingom. U takvim situacijama najveći problem je kako da ribolov ne postane monoton i dosadan. Umjesto dvoručnog štapa ovog smo puta uzeli dvojku
 |
| Redington Butter Stick #2, dugačak samo 185 cm, u kombinaciji s kajakom, bio je opaka naprava za lov vrlo solidnih riba |
 |
| Bolen, po slobodnoj procjeni 70+ cm klase, jedan je od mnogih koji su bez problema svladani štapićem od stakloplastike |
Desetak paklenski vrućih kilometara kajakom uzduž i poprijeko po Savi nizvodno od Zagreba ovih se dana pokazalo ribički vrlo isplativo. Puno je riba kašljalo. No, šešir i odjeća s UV-zaštitom, nekoliko litara ledene vode u čamcu i sprej protiv komaraca, koji vrebaju u svakoj hladovini uz rijeku, neophodni su kako bi preživjeli takav izlet. Kao što ribičima zimi nije hladno dok ribe grizu, tako i ljeti zaboravimo vrućinu nakon što otkrijemo aktvno jato bolena ili kakvu grupicu doista krupnih klenova. Savskim ribama vrućine barem zasada baš nimalo ne smetaju. Ribolov je zapravo predobar. Nakon desetak i više krupnih riba nestaje motivacija i adrenalin pada na normalu. Kako bi izbjegli monotoniju, na zadnjem smo izletu umjesto dvoručnog štapa - koji je za savski lov muhom apsolutno najbolji izbor - uzeli Redington Butter Stick dvojku. Baš zabavan štapić za one koji traže dodatne izazove.
 |
| Pametno manevriranje malim kajakom omogućuje nam ribolov na mjestima koja su teško dostupna drugim ribičima |
O Butter Stick štapićima od stakloplastike smo već pisali na ovom blogu. Podsjetimo, to su super spori štapovi napravljeni za mušičarske gurmane koji traže dodatne izazove ili miris starih vremena iz doba kada grafit još nije bio izmišljen. Staklena vlakana povezana poliesterskim smolama objektivno imaju puno mana u odnosu na moderni grafit. Prvenstveno pri bacanju po vjetru. No, imaju i jednu vrlo konkretnu prednost. Njih je gotovo nemoguće slomiti pod ribom. Forsiranje bolena od 3-4 kile u brzaku grafitnim štapom klase 2 ne bi smo nikad nikom preporučili. Predugo bi trajalo ili loše završilo po štap. No, sa staklenim Butter Stickom to je potpuno druga priča. Možeš vući doslovno koliko hoćeš u najjačoj struji. Ne samo što ovaj štapić drži već ne puca ni predvez zbog savršene amortizacije. Istina, savija se do daske, čak u samom plutu, što daje vrlo poseban osjećaj kod umaranja ribe. A ako pritom baš i krcne, šteta nije velika. Košta samo 200 eura. Plus, štapić ima vrlo pouzdanu garanciju tako da ni te male i malo vjerojatne štete nema.
Mnogi ribiči ne vole prefin pribor jer se njime riba predugo umara, što znatno povećava rizik od ugibanja nakon puštanja. Vrlo dobar argument! No, on vrijedi za super-fine grafitnjake klase 0, 1 ili 2, a definitivno ne za suvremenu stakloplastiku. Bez težnje za bilo kakvim pomodarstvom, sada na temelju konkretnog iskustva u umaranju većeg broja borbenih i krupnih riba, sa sigurnošću ćemo ustvrditi da je ovo vrlo konkretan i pouzdan ribolovni pribor. Riba ide van brzo i sigurno. Ovaj će ribolovni štap će možda predstavljati praktičan problem lošem bacaču umjetne mušice. Zbog skromnije cijene možda se neće dopasti ni šminkerima, koji žele najskuplji pribor prvenstveno kao statusni simbol. Ili, zamjenu za mlohavu ćunu, što bi rekako jedan prijatelj psihoanalitičkih sklonosti. No, nama normalnim dečkima, koji bezbrižno ganjamo sirote ribe za zabavu, ovo je definitivno prekrasna i funkcionalna ribolovna igračkica. Usput, Butter Stick je i definitivno najpametnije što možete kupiti svojim klincima ako se požele baviti ribolovom na umjetnu mušicu. U tom slučaju Butter Stick trojka 2,10 m ili kratka četvorka je prvi izbor. (alp)
 |
| Nakon krupnih bolena u brzaku, lov klenova klase 50++ centimetara u tišacima uz samu obalu bio je neka vrst deserta |
